Priroda
(
latinski
:
natura
;
gr?ki
:
φ?σι?
) odnosi se na fenomene fizi?kog
univerzuma
i
?ivota
. Generalno, pod prirodom se podrazumijevaju svi fenomeni fizi?kog svijeta, koji su nezavisni od
ljudske
intervencije. Pojam priroda se odnosi na sve redove veli?ine, od mikroskopskih do makroskopskih fenomena. Na makroskopskom nivou, odnosi se na svemir i astronomske objekte, dok se na subatomskom nivou odnosi na
materiju
i
energiju
od koje je svemir sastavljen.
Prou?avanje prirode je veliki, ako ne i jedini dio nauke. Iako su ljudi dio prirode, ljudska aktivnost se ?esto shva?a kao posebna kategorija od drugih prirodnih pojava.
[1]
U drevnoj
filozofiji
, Priroda se uglavnom koristi kao latinski prijevod gr?ke rije?i Phys (φ?σι?), koji je prvobitno povezan sa unutra?njim karakteristikama
biljaka
,
?ivotinja
i drugih obilje?ja svijeta za razvoj vlastitog sporazuma.
[2]
[3]
Koncept prirode u cjelini, fizi?kog svemira, jedno je od nekoliko pro?irenja izvornog pojma;
[1]
po?elo je s određenim klju?nim primjenama rije?i φ?σι? od strane predsokratskih filozofa (iako je ta rije? tada imala dinami?ku dimenziju, posebno za
Heraklita
), i od tada je stalno dobijao na zna?aju.
Tokom pojave modernih nau?nih metoda u poslednjih nekoliko vijekova, priroda je postala pasivna stvarnost, organizovana i vođena bo?anskim zakonima.
[4]
[5]
Sa
industrijskom revolucijom
, na prirodu se sve vi?e gledalo kao na dio stvarnosti li?en namjerne intervencije: stoga su je neke tradicije (
Rousseau
, ameri?ki transcendentalizam) smatrale svetom ili pukim ukrasom za bo?ansku providnost ili ljudsku povijest (
Hegel
,
Marx
). Međutim, vitalisti?ka vizija prirode, bli?a presokratskoj, ponovo se rodila u isto vrijeme, posebno nakon
Charlesa Darwina
.
[1]
U okviru razli?itih upotreba rije?i danas, "priroda" se ?esto odnosi na
geologiju
i
divlje ?ivotinje
. Priroda se mo?e odnositi na op?e podru?je ?ivih biljaka i ?ivotinja, a u nekim slu?ajevima i na procese povezane s ne?ivim objektima ? na?in na koji određene vrste stvari postoje i promjene same od sebe, kao ?to su
vrijeme
i
geologija
Zemlje
. ?esto se smatra da zna?i "prirodno okru?enje" ili divljinu - divlje ?ivotinje, stijene, ?ume i op?enito one stvari koje nisu bitno izmijenjene ljudskom intervencijom ili koje opstaju uprkos ljudskoj intervenciji. Na primjer, proizvedeni predmeti i ljudska interakcija op?enito se ne smatraju dijelom prirode, osim ako se ne kvalificiraju kao, na primjer, "ljudska priroda" ili "cijela priroda". Ovaj tradicionalniji koncept prirodnih stvari koji se i danas mo?e na?i podrazumijeva razliku između prirodnog i vje?ta?kog, pri ?emu se umjetno bi?e shva?a kao ono ?to je nastalo ljudskom svije??u ili ljudskim umom. U zavisnosti od konkretnog konteksta, termin "prirodno" se takođe mo?e razlikovati od neprirodnog ili natprirodnog.
[1]
Zemlja
je jedina poznata planeta na kojoj postoji
?ivot
, a njene prirodne karakteristike su predmet mnogih oblasti nau?nih istra?ivanja. Unutar
Sun?evog sistema
, tre?a je planeta najbli?a
Suncu
i peta po veli?ini ukupno. Njene najistaknutije klimatske karakteristike su dvije velike polarne regije, dvije relativno uske umjerene zone i ?iroki ekvatorijalni tropski do suptropski region.
[6]
Padavine
uveliko variraju ovisno o lokaciji, od nekoliko metara vode godi?nje do manje od milimetra. 71% Zemljine povr?ine prekriveno je
okeanima
slane vode. Ostatak se sastoji od
kontinenata
i
ostrva
, s ve?inom naseljenog
kopna
na sjevernoj hemisferi.
Zemlja je
evoluirala
kroz
geolo?ke
i
biolo?ke
procese, ?iji su tragovi jo? uvijek prisutni. Starost Zemlje se procjenjuje na 4,55 milijardi godina. Vanjska povr?ina je podijeljena na nekoliko
tektonskih plo?a
koje se postepeno migriraju. Unutra?njost ostaje aktivna, sa debelim slojem plasti?nog omota?a i jezgrom ispunjenim ?eljezom koje stvara
magnetno polje
. Ovo gvozdeno jezgro se sastoji od ?vrste unutra?nje faze i fluidne spoljne faze. Konvektivno kretanje u jezgru stvara
elektri?ne struje
kroz djelovanje dinama, a one zauzvrat stvaraju
geomagnetno polje
.
Atmosferski uslovi su zna?ajno izmenjeni u odnosu na prvobitne uslove prisustvom ?ivotnih oblika,
[7]
koji stvaraju ekolo?ku ravnote?u koja stabilizuje povr?inske uslove. Uprkos velikim regionalnim varijacijama u
klimi
prema geografskoj ?irini i drugim geografskim faktorima, dugoro?na prosje?na globalna klima prili?no je stabilna tokom međuglacijalnih perioda,
[8]
i varijacije od stepena ili dva prosje?ne globalne temperature su historijski imale velike efekte na ekolo?ki ravnote?u, i na stvarnu geografiju Zemlje.
[9]
[10]
Iako ne postoji univerzalna definicija ?ivota, generalno se podrazumijeva da je biolo?ka manifestacija ?ivota karakterisana organizacijom, metabolizmom, rastom, adaptacijom, odgovorom na stimulanse i reprodukcijom. Za ?ivot se jednostavno mo?e re?i da je karakteristi?no stanje
organizama
.
Neke nauke posmatraju prirodu kao materiju u kretanju, za koju va?e određeni zakoni. Iz tog razloga, jedna od fundamentalnih nauka je
fizika
. Danas se smatra da vidljivi dio materije svemira ?ini svega 4% od ukupne mase. Za ostatak se vjeruje da 23% ?ini
tamna materija
, a 73%
tamna energija
. Egzaktna priroda ovih fenomena jo? nije poznata i predmet je istra?ivanja.
- ^
a
b
c
d
Ducarme, Frederic; Couvet, Denis (2020).
"What does 'nature' mean?"
.
Palgrave Communications
.
Springer Nature
.
6
(14).
doi
:
10.1057/s41599-020-0390-y
.
- ^
An account of the pre-Socratic use of the concept of φ?σι? may be found in Naddaf, Gerard (2006)
The Greek Concept of Nature
, SUNY Press, and in
Ducarme, Frederic; Couvet, Denis (2020).
"What does 'nature' mean?"
.
Palgrave Communications
.
Springer Nature
.
6
(14).
doi
:
10.1057/s41599-020-0390-y
.
. The word φ?σι?, while first used in connection with a plant in Homer, occurs early in Greek philosophy, and in several senses. Generally, these senses match rather well the current senses in which the English word
nature
is used, as confirmed by Guthrie, W.K.C.
Presocratic Tradition from Parmenides to Democritus
(volume 2 of his
History of Greek Philosophy
), Cambridge UP, 1965.
- ^
The first known use of
physis
was by
Homer
in reference to the intrinsic qualities of a plant: ?? ?ρα φων?σα? π?ρε φ?ρμακον ?ργε?φ?ντη? ?κ γα?η? ?ρ?σα?, κα? μοι
φ?σιν
α?το? ?δειξε. (So saying, Argeiphontes [=Hermes] gave me the herb, drawing it from the ground, and showed me its
nature
.)
Odyssey
10.302?03 (ed. A.T. Murray). (The word is dealt with thoroughly in Liddell and Scott's
Greek Lexicon
Arhivirano
5. 3. 2011. na
Wayback Machine
.) For later but still very early Greek uses of the term, see earlier note.
- ^
Isaac Newton's
Philosophiae Naturalis Principia Mathematica
(1687), for example, is translated "Mathematical Principles of Natural Philosophy", and reflects the then-current use of the words "
natural philosophy
", akin to "systematic study of nature"
- ^
The etymology of the word "physical" shows its use as a synonym for "natural" in about the mid-15th century:
Harper, Douglas.
"physical"
.
Online Etymology Dictionary
. Pristupljeno 20. 9. 2006
.
- ^
"World Climates"
.
Blue Planet Biomes
.
Arhivirano
s originala, 17. 12. 2008
. Pristupljeno 21. 9. 2006
.
- ^
"Calculations favor reducing atmosphere for early Earth"
.
Science Daily
. 11. 9. 2005.
Arhivirano
s originala, 30. 8. 2006
. Pristupljeno 6. 1. 2007
.
- ^
"Past Climate Change"
. U.S. Environmental Protection Agency.
Arhivirano
s originala, 11. 5. 2012
. Pristupljeno 7. 1. 2007
.
- ^
Hugh Anderson; Bernard Walter (28. 3. 1997).
"History of Climate Change"
. NASA. Arhivirano s
originala
, 23. 1. 2008
. Pristupljeno 7. 1. 2007
.
- ^
Weart, Spencer (juni 2006).
"The Discovery of Global Warming"
. American Institute of Physics.
Arhivirano
s originala, 4. 8. 2011
. Pristupljeno 7. 1. 2007
.