Svemir , kosmos , kozmos , vasiona ili univerzum jest beskona?no prostranstvo koje nas okru?uje. To je ustvari vremenski prostor u kome plovi mno?tvo nebeskih tijela i koji postoji neovisno od ljudskog znanja. Jo? jedna od definicija navodi da je Svemir ukupnost svega ?to postoji, ^[1] uklju?uju?i sav: prostor, vrijeme, materiju, energiju, planete, zvijezde, galaksije, intergalakti?ki prostor ^{[2] [3]} i sve iza toga.

Nebeska tijela se dijele na:

• zvijezde
• planete
• satelite
• planetoide
• komete
• meteore
• crne rupe
• neutronske zvijezde .

Zvijezde su najrasprostranjenija nebeska tijela u Svemiru. To su u?arena plinovita tijela sli?na Suncu ( sl.1 ). Golim okom mo?emo vidjeti oko 5000 zvijezda a teleskopom stotine milijardi. Udaljenosti među zvijezdama su ogromne i mjere se svjetlosnim godinama (SG). Svjetlosna godina je put dug oko 9,46 biliona kilometara ?to ga pređe svjetlost za godinu kre?u?i se brzinom od 299 792 458 m/s. Sunce je Zemlji ( sl.2 Arhivirano 30. 10. 2005. na Wayback Machine ) najbli?a zvijezda koja se nalazi na udaljenosti od 149 600 000 km ili 8,3 svjetlosne minute ^{[4] [5]} (sm). Osim Sunca, najbli?a je Proksima Kentaura (Proxima Centauri ili Alpha Centauri C, sl.3 ) koja je udaljena oko 4,3 SG. Zvijezde se međusobno razlikuju po veli?ini, boji i sjaju. Najsjajnija zvijezda u sazvije?đu Orion je Betelgez (Betelgeuze ili Alpha Orionis, sl.4 ), a Antares (Alpha Scorpii, sl.5 ^{[ mrtav link ]} ) u sazvije?đu ?korpion.

Na nebu se vide zvjezdani skupovi koji nas doimaju svojim izgledom i zovu se sazvije?đa ili konstelacije . Ima ih 88, a najpoznatija su: Veliki i Mali Medvjed, ?korpion, Strijelac i dr. Međutim, zvijezde se prirodno grupi?u u ve?e zvjezdane skupove poznate kao zvjezdana jata ili klasteri . Vi?e takvih zvjezdanih jata ?ini galaktiku , a galaktike opet tvore galakti?ko jato ili metagalaktiku unutar prostora.

Na?a galaksija se zove Mlije?ni put ili Kumova slama i spiralnog je oblika. Sunce se nalazi na samom rubu jednog njenog rukavca, zajedno sa jo? nekoliko najbli?ih zvijezda. Najbli?e galaktike na?oj su Veliki i Mali Magellanov oblak koji predstavljaju njene prirodne pratioce. Veliki Magellanov oblak ( sl.6 Arhivirano 18. 2. 2006. na Wayback Machine ) je udaljen 179 000, a Mali Magellanov oblak ( sl.7 ) 210 000 SG.

Pored pomenutih nebeskih tijela i zvjezdanih sistema u Svemiru postoje i mnogi drugi zanimljivi tajanstveni objekti poput kvazara u intergalakti?kom i maglica u interstelarnom prostoru koji se kre?u velikim brzinama. Udaljenosti između samih galaktika, metagalaktika i kvazara su mnogo ve?e od međuzvjezdanih, i kre?u se u granicama od nekoliko stotina hiljada do preko miliona svjetlosnih godina. Te udaljenosti nisu stalne i neprestano rastu u toku vremena, ?to je uzrokovano fenomenom poznatim kao ?irenje Svemira . To zna?i da Svemir nije stati?an nego dinami?an, tj.sve se mijenja i sve se kre?e. Sve u Svemiru plovi i za sve vrijede poznati prirodni zakoni. Te?a nebeska tijela uvijek privla?e ona lak?a, a ona lak?a pod uticajem sile gravitacije rotiraju oko tih te?ih. Ni?ta se u Svemiru ne de?ava slu?ajno; sve ima svoj uzrok. Svemir je u su?tini taman prostor kome se ne nazire ni po?etak ni kraj; to je svod koji ima dubinu. On nije ni prazan prostor (vakuum), jer je uvijek ispunjen energijom, ?to svjedo?i obilato elektromagnetsko zra?enje koje pristi?e do nas iz dalekih svemirskih prostranstava.

Pojam Svemira [ uredi | uredi izvor ]

U prvoj polovini 20. vijeka rije? Svemir se upotrebljavala u smislu zna?enja rije?i cijelog prostorno-vremenskog kontinuuma u kojem egzistiramo zajedno sa svom energijom i materijom unutar njega. Poku?aji da se shvati sam smisao Svemira sa najve?e ta?ke gledi?ta su napravljeni u kosmologiji, nauci koja se razvila iz fizike i astronomije . Tokom druge polovine 20. vijeka razvoj opservacione kosmologije , nazvane jo? i fizikalnom kosmologijom, je doveo do podjele u vezi sa zna?enjem rije?i Svemir između opservacionih i teoretskih kosmologa, gdje su prethodni obi?no odbacili nadu za opserviranjem cijelog prostorno-vremenskog kontinuuma, dok su kasniji zadr?ali ovu nadu poku?avaju?i prona?i najrazumnije spekulacije za modeliranje cijelog prostorno-vremenskog kontinuuma, usprkos ekstremnim pote?ko?ama u stvaranju slike bilo kojeg empirijskog ograni?enja u ovim spekulacijama i riziku od svođenja na nivo metafizike .

Termini poznati Svemir , opservabilni Svemir i vidljivi Svemir se ?esto koriste pri opisivanju dijela Svemira kojeg mo?emo vidjeti ili pak opservirati. Oni koji su uvjereni u to da mo?emo opservirati cijeli kontinuum mogu koristiti izraz na? Svemir , odnose?i se djelimi?no samo na njegov poznati dio ljudskim bi?ima.

?irenje i starost Svemira i teorija Velikog praska [ uredi | uredi izvor ]

Po toj teoriji najprije je bilo jedno kozmi?ko jaje. Sadr?avalo je puno materije. Kad se to kozmi?ko jaje naglo po?elo ?iriti, nastala je svemirska ka?a (protoni, elektroni, fotoni i neutroni). Nakon jedne minute po?eli su se stvarati jednostavni atomi helija i vodika spajanjem protona i neutrona i helija. Ti atomi su po?eli okupljati slobodna tijela, pa nastaju prva plinovita tijela, koja kad su postigla kriti?nu toplinu od 10.000.000 °C, nakon ?ega je zaop?ela fuzija atoma vodika u helij i dalje. Tako su nastale prve zvijezde, a zatim i prve galaksije. Ako posmatramo ovo ?irenje unatrag, pristupa se gravitacionoj singularnosti , prili?no apstraktnom matemati?kom konceptu, koji mo?e i ne mora se podudarati sa u kosmologiji danas. Starost Svemira se procjenjuje na oko 13,7 milijardi godina, sa nepouzdano??u od 200 miliona godina, prema NASA-inom projektu zvanom Wilkinsonova Mikrovalna Anizotropna Proba (WMAP). Ipak ovo se temelji na pretpostavkama za koje va?i osnovni model kori?ten za analizu podataka. Ostale metode za procjenjivanje starosti Svemira daju razli?ite godine starosti.

Fundametalni aspekt Velikog praska mo?e se danas vidjeti u opservaciji koja se zasniva na ?injenici da ?to su galaktike dalje od nas to br?e od nas odmi?u. Također se mo?e uo?iti pri kosmi?kom mikrovalnom pozadinskom zra?enju koje je mnogo slabije zra?enje od onog skorije nastalog nakon Velikog praska. Ovo pozadinsko zra?enje je zna?ajno uniformno u svim pravcima, koje su kosmolozi poku?avali objasniti po?etnim periodom brze inflacije (?irenja) uz Veliki prasak.

Veli?ina Svemira i opservabilni Svemir [ uredi | uredi izvor ]

Postoji nesporazum u pogledu ?injenice da li je Svemir kona?an ili beskona?an prema prostornoj veli?ini ili zapremini. Ipak opservabilni Svemir kojeg sa?injavaju sve lokacije koje imaju uticaja na nas otkako je Velikom prasku pridru?ena brzina svjetlosti je pouzdano kona?an. Rub kosmi?kog svjetlosnog horizonta je udaljenost od 13,7 milijardi svjetlosnih godina . Sada?nja udaljenost do ruba opservabilnog Svemira je ve?a, otkako se Svemir ?iri; a procjenjuje se na oko 78 milijardi svjetlosnih godina. Ovo bi sa?injavalo sada?nju zapreminu poznatog Svemira, a koja je jednaka 1,9 × 10 ³³ kubnih svjetlosnih godina (pod pretpostavkom da je ovaj region savr?eno sferi?an). Opservabilni Svemir sadr?i oko 7 × 10 ²³ zvijezda , organiziranih u oko 10 ¹⁰ galaktika , koje same tvore galakti?ke klastere i superklastere . Broj galaktika mo?e biti ?ak i ve?i, ?to se zasniva na Hubbleovom dubokom polju opserviranim kosmi?kim teleskopom Hubble .

Mi ?ivimo u centru Svemira kojeg opserviramo, prema prividnoj protivrje?nosti Kopernikovog zakona koji ka?e da je Svemir manje ili vi?e uniforman i da nema primjetnog centra. Ovo je jednostavno iz razloga ?to se svjetlost ne kre?e beskona?no brzo i ?to opserviramo samo pro?lost. ?to gledamo dalje i dalje, vidimo stvari iz sve bli?ih vremenskih epoha dok se ne pribli?imo grani?nom nultom vremenu modela Velikog praska. A po?to se svjetlost kre?e istom brzinom u svim pravcima prema nama, mi ?ivimo u centru na?eg opservabilnog Svemira.

Oblik Svemira [ uredi | uredi izvor ]

Va?no otvoreno pitanje u kosmologiji je oblik Svemira . Kao prvo, ne zna se pouzdano da li je Svemir ravan, odnosno da li pravila Euklidove geometrije va?e uop?e. Danas mnogi kosmolozi smatraju da je opservabilni Svemir (prividno) ravan, sa lokalnim naborima gdje masivni objekti remete prostorno-vremenski kontinuum , kao ?to je jezero (prividno) ravno. Ovo mi?ljenje je dobilo na snazi najnovijim podacima WMAP-e, promatraju?i "akusti?ne oscilacije" pri temperaturnim kolebanjima kosmi?kog pozadinskog zra?enja.

Kao drugo, ne zna se pouzdano ni da li je mnogostruko povezan. Svemir nema prostornu granicu prema standardnom modelu Velikog praska, ali ipak mo?e biti prostorno kona?an. Ovo se mo?e shvatiti ako koristimo dvodimenzionalnu analogiju: sfera nema ruba, ali pored toga ima kona?nu povr?inu ( ${\displaystyle 4\pi R^{2}}$). To je dvodimenzionalna povr?ina sa konstantnom krivinom u tre?oj dimenziji. Trodimenzionalni ekvivalent je nepovezani "sferni prostor" koga je otkrio Bernhard Riemann (Bernard Riman) i koji ima kona?nu zapreminu ( ${\displaystyle 2\pi ^{2}R^{3}}$). Uz to su sve tri dimenzije konstantno zakrivljene u ?etvrtoj. (Druge mogu?nosti uklju?uju sli?nu "elipti?nu povr?inu" i "cilindri?nu povr?inu", gdje su ,u konfliktu sa obi?nom geometrijom, dva kraja cilindra međusobno povezana, ali bez savijanja cilindra. Ovi su također dvodimenzionalni prostori sa kona?nim povr?inama, postoje i bezbrojne druge. Ipak, sfera ima jedinu i mo?da esteti?niju zadovoljavaju?u osobinu da su sve ta?ke na njoj geometrijski sli?ne.). Ako je Svemir zaista nepovezan a prostorno kona?an, kao ?to je opisano, onda bi putovanje po "pravoj" liniji u bilo kom pravcu teoretski uzrokovalo povratak u po?etnu ta?ku nakon putovanja do udaljenosti ekvivalentnoj "periferiji" Svemira (?to je nemogu?e prema na?em sada?njem shvatanju Svemira, dok je njegova veli?ina mnogo ve?a od veli?ine opservabilnog Svemira).

Striktno govore?i, trebali bismo zvijezde i galaksije nazvati "slikama" zvijezda i galaksija, dok je mogu?e da je Svemir vi?estruko povezan i dovoljno malehan (i podesno, mo?da, kompleksnog oblika) kojeg mo?emo vidjeti jedanput ili nekoliko puta iza njega u raznim i mo?da svim pravcima. (Zamislite ku?u od ogledala). Ako bi to bilo tako, stvarni broj fizikalno udaljenih zvijezda i galaksija bi bio manji nego ?to je danas prora?unato. Mada ni ova mogu?nost nije isklju?ena, rezultati najnovijeg istra?ivanja kosmi?kog mikrovalnog zra?enja (KMZ) ?ine je veoma neizvjesnom.

Sudbina Svemira [ uredi | uredi izvor ]

Zavisno od srednje gusto?e materije i energije u Svemiru, on ?e se nastaviti ?iriti zauvijek ili ?e se gravitaciono usporiti i eventualno sabiti u " velikom stisku ". Uop?e dokazi predviđaju da ne samo da nema dovoljno mase ili energije da uzrokuje ponovno sa?imanje (rekolaps), nego se ?ini da se to ?irenje Svemira ubrzava i da ?e se ?iriti cijelu vje?nost (v. ubrzavaju?i Svemir ili detaljnije za kona?nu sudbinu Svemira ).

Multiverzum [ uredi | uredi izvor ]

Postoji nekoliko ?pekulacija o tome da vi?estruki svemiri egzistiraju na visokom nivou multiverzuma (poznatog i kao megaverzum) i da je na? Svemir samo jedan od njih. ^{[6] [7]} (Ima galaktika iza na?eg opservabilnog Svemira, ali to ne zna?i da bi mogle biti dio nekog drugog svemira. Ako je navedeni navod ta?an, mo?da se na? Svemir ?iri do u beskona?nost.). Na primjer, materija koja pada u crnu rupu u na?em Svemiru bi mogla da se pojavi kao "Veliki prasak" u drugom svemiru. Ipak, sve ovakve ideje su momentalno neosnovane i ne mogu se smatrati ni?im drugim do ?pekulacijom.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

• Antiuniverzum
• Paralelni Svemir
• Spisak svemirskih letova sa posadom sortiranih po programu
• Delikatno pode?eni svemir

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Commons ima datoteke na temu: Svemir

• Nauka 50: Kosmos (RTS Obrazovno-nau?ni program - Zvani?ni kanal)
• Znanost.com - sekcija Svemir
• Amazing Space ^{[ mrtav link ]}
• Astronomy Picture of the Day
• Dark Matter, Cosmology, and Large-Scale Structure of the Universe
• Farlexova Enciklopedija-poglavlje Svemir
• http://svemir.ba

Reference [ uredi | uredi izvor ]

Wikicitati imaju citate vezane za: Svemir