| Rene Descartes
|
|---|
|
|
 |
|
| Rođenje
| (
1596-03-31
)
31. 3. 1596.
La Haye en Touraine
,
Touraine
,
Francuska
|
|---|
| Smrt
| 11. 2.
1650
. (dob: 53)
Stockholm
,
?vedska
|
|---|
| Nacionalnost
| Francuz
|
|---|
|
| ?kola/Tradicija
| kartezijanstvo
(osniva?)
racionalizam
fondacionalizam
|
|---|
| Glavni interesi
| metafizika
,
epistemologija
,
matematika
|
|---|
|
- Platon
,
Aristotel
,
Alhazen
,
Ghazali
,
[2]
Averroes
,
Avicena
,
Anselm
,
Augustin
,
Toma Akvinski
,
Ockham
,
Suarez
,
Mersenne
,
Sextus Empiricus
,
Montaigne
,
Golius
,
Beeckman
,
Duns Scotus
[3]
|
- ve?ina filozofa nakon njega uklju?uju?i:
Spinoza
,
Hobbes
,
Arnauld
,
Malebranche
,
G. Wagner
,
Pascal
,
Biran
,
Locke
,
Huygens
,
Leibniz
,
More
,
Geulincx
,
Heereboord
,
Kant
,
Husserl
,
Brunschvicg
,
Durkheim
,
?i?ek
,
Chomsky
,
Popper
,
Stanley
,
van Nierop
,
van Schooten
,
Swedenborg
,
Bossuet
,
La Forge
,
Cordemoy
,
Fontenelle
,
Le Gros Clark
,
[4]
Mandeville
,
de Raey
,
Rohault
,
Regis
,
de La Barre
,
Clauberg
,
Bayle
,
Desgabets
|
|
 |
Rene Descartes
[???ne de?ka?t]
(
latinizirano
Renatus Cartesius
[r??naːt?s kar?t?z??s]
) (
La Haye-en-Touraine
, 31. o?ujka 1596. ?
Stockholm
, 11. velja?e 1650.),
francuski
filozof i matemati?ar. Poznat je po pronalasku kartezijanskog koordinatnog sistema, koji je poslu?io kao temelj
analiti?ke geometrije
i uticao na razvitak modernog ra?una.
Poznat je i kao za?etnik racionalisti?kog pravca u filozofiji, kao i po poznatoj uzre?ici
cogito ergo sum
(Mislim, dakle jesam).
Rene Descartes rođen je 31. o?ujka 1596. u seocetu Le Haye (Le Ej) - danas mjesto nosi naziv Descartes - u pokrajini Touraine (Turena), gdje se uz ribom bogatu rijeku Loireu (Loaru) ni?u dvorci tada mo?nih i samovoljnih prin?eva. Descartes je imao mirno i lijepo djetinstvo, mada mu je majka umrla kada je imao skoro godinu dana. Uz baku i djeda najve?e zasluge za to imao je njegov otac, nasljedni plemi? Joachim Descartes, ?ovjek srednjeg imovnog stanja koji je imao napredna shva?anja u pogledu odgoja djece.
U tim godinama on ?e svog mladog filozofa upoznati s osnovnim pojmovima iz raznih podru?ja znanosti i ?ivota. Veoma bri?no Descartesov je otac odabrao svome sinu ?kolu, odlu?iv?i se za jezuitski kolegij u La Flecheu, na ?ijem je ?elu bio njihov dalji rođak, pametni i uviđavni P. Charle (?arle), koji je oslobodio dje?aka napornih jezuitskih vje?bi podrediv?i sve prema naklonostima dje?aka. U takvoj atmosferi mladi Descartes je brzo skrenuo pozornost na sebe, kako svojom mudro??u tako i dugim spavanjem. U krevetu je ostajao dugo nakon ?to bi se probudio, i tu ?e osobinu zadr?ati cijeloga ?ivota. Tvrde?i da u rasko?nom miru sna ma?ta naj?ivlje radi, a koncentracija postaje o?tra kao brija?, zasjeca duboko ispod opne vanj?tine i privida. Ja?aju?i postupno svoje tijelo i razvijaju?i duh Descartes je postao skladno razvijena li?nost, vjerna tradiciji ali sposoban biti i te kako kriti?an prema svemu ?to ga okru?uje i ?to je naslijedio. Ta se kriti?nost dodu?e nije protezala na religiju u kojoj je Descartes uvijek bio i ostao smjerni katolik. U jezuitskom kolegiju Descartes je izvanredno dobro nau?io klasi?ne jezike - gr?ki i latinski kao i sve drugo ?to je bilo predviđeno programom. Ali vi?e od svega briljirao je u geometriji, koja mu se ?inila najzna?ajnijim podru?jem djelatnosti ljudskoga duha.
Zavr?iv?i koled? kod jezuita Descartes je nastavio ?kolovanje na Sveu?ili?tu u Poitiersu (Poatije), gdje je primio diplomu civilnog i
kanonskog prava
10. studenog 1616. godine. U to vrijeme o njemu se ina?e veoma malo zna. Studentske godine je izgleda pro?ivio kako i dolikuje imu?nijim studentima punog d?epa i glave - provodio se i lumpovao, volio lijepe ?ene, jahao i ma?evao se. Na jednoj strani postigao je u znanosti sve ?to se moglo u ?koli onoga vremena, bio je uvijek među najboljima. S druge strane upoznao je svakodnevni ?ivot mladog svijeta po?tuju?i maksimu: upoznaj pa sudi. Upoznao je i donio odluku bez osude dru?tva koje je napustio. ?ivot tog dru?tva u?inio mu se praznim i dosadnim. Da li je tu u njegovom duhu zaiskrila jezuitska zapovijed maksimalnog napora za tijelo i duh ili vi?e bila u pitanju unutarnja potreba za ?istim prostorima tijela i duha, promjenama koje ?e izvana odagnati samotnost, a iznutra osigurati integritet li?nosti nikada ne?emo saznati. Osje?ao je potrebu za ?irenjem vidika i druk?ijih poznanstava. Vojska je u to vrijeme bila mjesto gdje su se skupljali pustolovi i u?enjaci, matemati?ari i probisvjeti, ljudi ?eljni bogatstva, znanja i krvi.
Stupiv?i u vojsku Descartes je u garnizonskom ?ivotu na?ao ono ?to je tra?io, barem u prvo vrijeme. Upoznao je vojne vje?tine ali i sklopio poznanstvo s matemati?arem I. Beckmanom, s kojim ?e raspraviti mnoga pitanja iz matematike, glazbe, poezije i ezoterizma. Bilo je to iskreno prijateljstvo bez obzira na kasniju zavist koju je Beckmann osje?ao prema Descartesovoj slavi. Tih godina Descartes putuje između Danske, Nizozemske i njema?kih dr?avica izo?travaju?i svoj duh i trpe?i isku?enja među kojima je naj?uvenije ono koje proisteklo iz hermeti?kog reda Ru?e i kri?a (Rosenkreuzer ili Rosicrucians). Mo?da se Descartes i divio misti?arima ovoga reda, ali te?ko da im je ikada pripadao. On je bio pravovjeran i protureformacijski raspolo?en premda istovremeno nije pridavao ve?i zna?aj vjeri u svom ?ivotu.
U no?i uo?i Svetog Martina, 10 - 11. studenog
1619
. godine, Descartes je usnio tri ?udnovata sna koji su izmijenili njegov dotada?nji ?ivot preobrativ?i ga od skeptika u ?ovjeka koji je tragao za istinom kao najvi?im izrazom ljudskosti ?to se tek kao takva treba sjediniti s Bogom. U prvom snu bija?e no?en stra?nim vjetrom trpe?i bol u desnoj strani i poskakuju?i na lijevoj nozi. Vjetar ga je okretao kao ?igru. Jedvice se uspio otrgnuti tom zlom vjetru odjuriv?i u kapelu koled?a koji se na?ao u blizini. Drugi san predstavlja dopunu prvog. Poslije grdne buke Descartes se budi, a cijela njegova soba svjetluca kao da je obasjana krijesnicama; nakon tri treptaja o?nih kapaka svjetlucanje prestaje. I tre?i san, naju?niji i najsimboli?niji pokazuje koliko je Descartes bio pod utjecajem pjesni?ke umjetnosti. U tom snu nailazi na zbirku stihova pod naslovom Corpus Poetarum i na stih Quod vitae sectabor iter (Koji ?u put slijediti u svom ?ivotu?), a zatim na pjesmu koja je po?injala s Est et Non, pjesnika pitagorejca
Ozona
. Ova tri sna, svaki za sebe, uobli?ili su njegov filozofski i poetski put kroz te?nju ka istini. Od tog vremena uporno??u i disciplinom koja ?e kasnije kao filozofski i moralni stav biti po njemu nazvana kartezijanstvo Descartes je po?eo studije iz razli?itih podru?ja znanosti objedinjavaju?i ih ?vrstom logikom jednog od posljednjih univerzalnih mislilaca.
Mijenjaju?i mjesto boravka i vojske Descartes dospijeva u vojsku koja opsjeda
Prag
. Slijede lutanja po raznim europskim gradovima. Međutim malo-pomalo Descartes shva?a kako mu od svih zemalja najvi?e odgovara
Nizozemska
. Tu ?e obitavati skoro dvadeset godina sele?i se iz mjesta u mjesto, izbjegavaju?i poznanike i gnjavatore, osiguravaju?i sebi mir potreban za visoki umni rad i stvaraju?i od svog ?ivota mit. Treba mi mnogo sna i odmora, pi?e on svojim brojnim znancima. Ja ne radim mnogo, radim intezivno, dodaje. Dnevno po deset sati provodi u krevetu. Tih godina ne zna se mnogo o njegovom ljubavnom ?ivotu, ali kako pi?e u jednoj njegovoj biografiji bio je ?ovjek, pa je imao i dijete koje se rodilo 1635. godine i kr?teno je imenom Francine (Fransin). Djevoj?ica je bila plod ljubavi Descartesa i njegove slu?kinje Helene. Ta ?e mu djevoj?ica donijeti mnogo radosti i, tim vi?e, ponor boli kada je umrla 1640. ne?to prije nego ?to ?e umrijeti Descartesov otac. Te dvije smrti potresle su duboko velikog mislioca i jo? ?vr??e ga vezale za njegov rad.
Objaviv?i svoje prvo djelo Rasprava o metodi (Discours de la Methode) u Leiden 1637. godine, pisanu na francuskom jeziku s dodacima Dioptrija, Meteori i Geometrija. Descartes tada postaje slavan. Ali vi?e nego ikad ranije on ?udi za slobodom i samostalno??u. Dru?tvo uop?e ne podnosi, a s prijateljima kontaktira samo preko pisama. Vi?e nego ranije potrebni su mu san, odmor i spokoj. U
Parizu
objavljuje Meditacije, primjer briljantne primjene svoje ?vrste logike. U Descartesov ?ivot u?i ?e 1643. godine jedna mlada ?ena, princeza Elizabeta, k?erka izbornog kneza i nekada?njeg ?e?kog vladara. Iako ju je primio skepti?no, Descartes je morao priznati kako ta ?ena zna mnogo i posjeduje o?troumnost koju treba zaposliti kako bi pobjegla od pomodarstva. Sve do svoje smrti pisat ?e joj duga i ispovjedna pisma, prihva?aju?i njeno prijateljstvo kao dopunu svog samotni?kog ?ivota.
Za?to je i pored sve svoje nezavisnosti, slave i ugleda koje je imao Descartes prihvatio otputovati u hladnu i negostoljubivu ?vedsku te?ko je odgonetnuti.
?vedska
je bila mo?na zemlja, njome je upravljala mlada kraljica Christina, o kojoj su Europom kru?ile pri?e za?injene divljenjem i zavi??u. U jednom pismu Descartes pi?e pred putovanje u ?vedsku: Ali ja priznajem da kao ?ovjek koji je rođen u vrtovima Touraine i koji je sada u zemlji gdje, ako nema toliko meda koliko je
Bog
obe?ao
Izraelcima
, vjerojatno ima vi?e mlijeka, ne mogu se tako lako odlu?iti napustiti je da bih ?ivio u zemlji medvjeda, među stijenama i gle?erima. Ipak ukrcao se na brod koji je k?erka Gustava Adolfa poslala po njega osobno. Za tri tjedna putovanja kapetan broda je o plovidbi i svemu ?to treba znati jedan kapetan broda zahvaljuju?i Descartesu nau?io vi?e nego ?to je on uspio nau?iti tijekom cijelog svog dotada?njeg pomorskog ?ivota. Tako je Descartes stigao do svoje mlade mu?iteljice koja ?e poslije odlaska s prijestola lutati europskim metropolama vode?i raskala?eni ?ivot, bludni?e?i s mu?karcima i ?enama. Sa svoje 23 godine ona je u vrijeme Descartesova dolaska ve? 17 godina bila na prijestolju s navikama kakve ?ivi ?ovjek jedva mo?e razumjeti, a kamoli imati. Spavala je samo pet sati dnevno, ?ivjela je u hladnim prostorijama kao Andersenova Snje?na Kraljica gdje je odr?avala i sjednice vlade.
U pismima svojoj prijateljici Elizabeti Descartes se ?ali na kukavni ?ivot koji nikako ne uspijeva srediti. On bi htio da ga kraljica otjera s dvora ali njoj to nije ni na kraj pameti. I tako je kraj neminovno do?ao jer zima 1649./1650. bila je stra?na, a Christina nije dopu?tala da se potpali pe? u njenoj knji?nici. Descartes je cvokotao ali nije se ?alio. Posljedica je bila upala plu?a i bolesni?ka postelja. Descartes je odbijao pomo? lje?nika nazivaju?i ih praznoglavnim ?arlatanima. Uzdao se u snagu svoje volje ali nije uspio - izdahnuo je daleko od rodne Touraine 11. velja?e
1650
. godine u
Stockholmu
. Descartesa smatraju ocem moderne filozofije.
U svom djelu "Raprava o metodi" iznosi kritiku dotada?nje filozofske i znanstvene misli, te ukazuje na potrebu revizije pojmova i metoda kojima su se gradile znanstvene teorije. Osnova spoznaje treba biti mogu?nost ?ovjeka da svojim umom donosi red u prou?avanje stvari te onda pravilno zaklju?uje. Njegova metodologija zasniva se na sljede?im na?elima:
- Sve primati kriti?ki i kao istinu uzeti samo ono ?to se uo?uje jasno i razgovjetno (clare et distincte).
- Svaki problem podijeliti u vi?e dijelova, da bi se lak?e do?lo do rje?enja.
- Zaklju?ivati polaze?i od jednostavnijega prema slo?enom i tako, kao po stepenicama, do?i do spoznaje.
- Provjeriti, ?ine?i op?e preglede, da ne?to nije ispu?teno.
Kao uspio primjer primjene tih metoda navodi
euklidsku geometriju
koja je izvedena iz najjednostavnijih i o?iglednih istina. Njegova spoznajna teorija, ?iji je osnovni stav metodi?ka skepsa, dosljedno izvedena iz njegovih filozofskih shva?anja. Danas se koristi u svim istra?iva?kim projektima u svim podru?jima znanosti.
Doprinos u matematici
[
uredi
|
uredi kod
]
Descartes je bio za?etnik moderne
matematike
i
analiti?ke geometrije
. Njegov doprinos matematici vidi se u:
- upotrebi pravokutnog koordinatnog sustava,
- uvođenju pojma promjenljive veli?ine (varijable),
- svođenju geometrijskih problema na algebarske i osnivanju analiti?ke geometrije,
- pravci i krivulje dobivaju algebarske izraze i tako se ispituju
- predod?ba o realnom broju mu je sli?na dana?njoj,
- među prvima je uo?io da vrijedi osnovni teorem algebre,
- u djelima koristi terminologiju sli?nu dana?njoj,
- znao je za
Eulerovu
formulu,
- shva?a funkcijsku vezu,
- algebarska krivulja tre?eg stupnja nosi ime Descartesov list.
Pravokutni koordinatni sustav
[
uredi
|
uredi kod
]
Postavimo međusobno okomito dva brojevna pravca, x i y, tako da imaju zajedni?ko ishodi?te O. Na brojevnom pravcu x pozitivni brojevi su s desne strane od ishodi?ta, a na brojevnom pravcu y pozitivni su brojevi smje?teni iznad ishodi?ta, ?to je na slici ozna?eno strelicama. Pravce x i y zovemo koordinatnim osima. Pravac x je os apscisa, a pravac y os ordinata. Na ovaj je na?in određen sustav koji nazivamo pravokutni koordinatni sustav ili Kartezijev sustav (prema Descartesu, lat. Renatus Cartesius, koji ga je prvi po?eo upotrebljavati). Za određivanje polo?aja to?ke u tako određenoj koordinatnoj ravnini potrebno je znati njene dvije koordinate, apscisu i ordinatu.
Osnivanje analiti?ke geometrije
[
uredi
|
uredi kod
]
U razmatranju Papusova neodređenog problema u djelu "Geometrija", Descartes ?ini novi odlu?ni korak. On je utvrdio da taj problem ima beskona?no mnogo rje?enja koja za beskona?no mnogo razli?itih vrijednosti x rje?avanjem jednad?be njima pridru?uju beskona?no mnogo vrijednosti y. Tako dobiven skup razli?itih to?aka ?ini krivulju (?unjosje?nicu) u ravnini. Na taj na?in on je utvrdio vezu između međusobno zavisnih veli?ina x i y (po?etak shva?anja funkcijske veze, koja je u op?em smislu shva?ena tek u 18. stolje?u), te vezu algebarske jednad?be i ?unjosje?nice. To su bili bitni elementi iz kojih se razvila posebna matemati?ka disciplina ? analiti?ka geometrija.
U svojim djelima se slu?io terminologijom koja se ne razlikuje puno od dana?nje. Tako koristi oznake:
- za varijable: x, y, z, ...
- za konstante: a, b, c, ...
- potencije: x3, x5, ...
Osnovni stavak algebre
[
uredi
|
uredi kod
]
Osnovni stavak
algebre
, kojeg je prvi dokazao
Gauss
, glasi: Svaki polinom stupnja n ≥ 1 (s realnim ili kompleksnim koeficijentima) ima nulto?ku u skupu kompleksnih brojeva. To također zna?i da jednad?ba stupnja n "op?enito" ima n rje?enja, bilo iz skupa realnih ili kompleksnih brojeva, a ponekad je neko rje?enje i vi?estruko. Osnovni stavak algebre ima izravnu vezu s rastavom polinoma na proste faktore jer vrijedi: Svaki se polinom stupnja n ≥ 1 mo?e faktorizirati na sljede?i na?in P = a (z - z
1
) (z - z
2
) ... (z - z
n
), gdje su z
1
, z
2
, ..., z
n
nulto?ke polinoma P(z).
U slu?aju konveksnog poliedra vrijedi formula V - B + S = 2, gdje je V broj vrhova, B broj bridova, a S broj strana. Npr. za kocku se dobiva jednakost 8 ? 12 + 6 = 2, a za ?etverostranu piramidu 5 ? 8 + 5 = 2. Smatra se da je tim teoremom zapo?ela teorija grafova. Za nju je znao jo? Descartes 1620.g., ali ju je dokazao tek
Euler
1758.g.
Descartesov list je algebarska krivulja tre?eg stupnja jednad?be: x
3
+ y
3
+ axy = 0. Asimptota te krivulje je pravac x + y + a = 0. Descartes ju je prou?avao 1638.g., ali je prona?ao njen to?an oblik samo u 1. kvadrantu te mislio da se on ponavlja i u ostala tri.
I u fizici je Descartes postavio neka nova rje?enja tada?njih problema, a ve?inu je iznio u svom djelu "Prirodna filozofija" (1644.). Najvi?e se bavio
mehanikom
i
optikom
, ali je u tom djelu iznio prvu cjelovitu filozofiju koja se oslanja na heliocentri?ki sustav, ?to je zna?ilo znakovit odmak od do tada prevladavaju?e peripateti?ke filozofije s geocentri?kim sustavom. No, uskoro je potisnuta zbog sve ve?eg broja dokaza u korist
Newtonove
prirodne filozofije. Ipak, Descartes je prvi:
- uveo pojam koli?ine gibanja i iznio zakon o njegovu o?uvanju
- s Nizozemcem Snelliusom je otkrio zakon o lomu svjetlosti
- prou?avanjem loma svjetlosti unutar kapljice vode protuma?io nastanak duge (1649.)
Zakon o koli?ini gibanja
[
uredi
|
uredi kod
]
Iako je
Galileo Galilej
bio blizu na?ela ustrajnosti u pravocrtnom gibanju, Descartes je bio jedan od prvih koji je jasnije formulirao to na?elo u svoja dva zakona o gibanju:
Tijelo ne mijenja svoje stanje gibanja (ili mirovanja) sve dok ono ne sretne drugo tijelo; jednom u gibanju, sva se tijela nastavljaju gibati.
Svi dijelovi tvari te?e gibanju du? pravca sve dok ne sretnu druge dijelove tvari.Osim toga, smatrao je da je gibanje neuni?tivo i da ga ima koliko ga je bilo i u trenutku stvaranja svijeta. Pod izrazom o?uvanje gibanja on smatra dana?nju koli?inu gibanja i ka?e: "Ako se dio tvari giba dva puta br?e od drugoga dijela, a taj drugi dio tvari je dva puta ve?i od prvoga dijela, onda moramo dr?ati da ima isto toliko gibanja u prvom koliko i u drugom dijelu". Formula za koli?inu gibanja je: p = m v.
Teorija eterskih vrtloga
[
uredi
|
uredi kod
]
Teorija eterskih vrtologa je, uz zakon o o?uvanju koli?ine gibanja, temeljno kinemati?ko na?elo Descartesove fizike. Tako je prema njegovoj teoriji po?etna tvar bila nepokretna dok Stvoritelj u nju nije uveo gibanje. Tada je svaka ?estica dobila rotaciju oko svoje osi, a skup velikog broja ?estica dobiva rotaciju oko neke zami?ljene osi. On tako sasvim op?enito opisuje vrtloge ?estica kao zvjezdanih sustava s planetima i njihovim satelitima, ukazuju?i, poput
Giordana Bruna
, da je Sun?ev sustav samo jedan od mnogobrojnih u svemiru.
Descartes je s
W. Snelliusom
prvi formulirao zakon o lomu svjetlosti koji se odnosi na dobro poznati fenomen lomljenja svjetlosti na granici dvaju sredstava. Zakon loma svjetlosti, u fizici poznat i kao Snellov zakon, glasi: Svjetlost koja pada na granicu dvaju sredstava indeksa loma n1 i n2 prijelazom iz jednog u drugo sredstvo lomi se tako da:
- upadna zraka, okomica na granicu sredstava i lomljena zraka le?e u istoj ravnini
- kut loma i kut upada zadovoljavaju tzv. Snellov zakon: n
1
sin(θ
1
) = n
2
sin(θ
2
).
Indeks loma u nekom sredstvu je omjer brzine svjetlosti u vakuumu (najve?a mogu?a brzina) i brzine svjetlosti u tom sredstvu. Opti?ki gu??e sredstvo je ono koje ima ve?i apsolutni indeks loma, a ono ?iji je indeks loma manji zove se opti?ki rjeđe sredstvo.
Disperzija svjetlosti je pojava razlaganja vi?ebojne svjetlosti na sastavne boje prolaskom kroz neko sredstvo. De?ava se zbog razli?ite brzine svjetlosti unutar nekog sredstva ovisno o boji svjetlosti. Prolaskom bijele svjetlosti kroz takvo (disperzivno) sredstvo ona se razla?e na boje. Razli?iti indeks loma za razli?itu boju uvjetuje i razli?it kut loma za tu boju. Tako se shvatilo da je svjetlost vi?ebojna. Naj?e??i primjer za disperziju je prolazak bijele svjetlosti kroz prizmu (?ime se bavio Newton), ali lijep primjer nalazi se i u prirodi, u obliku duge. Tada se svjetlost razla?e na boje prolaskom kroz kapljicu vode. To je protuma?io Descartes 1649.g.
Principia philosophiae
, 1685
- Discours de la methode (1637.);
- La dioptrique (1637.);
- Les metheores (1637.);
- La geometrie (1637.);
- Meditationes de prima philosophia (1641.);
- Principia philosophiae (1644.).
- ↑
Russell Shorto.
Descartes' Bones.
(Doubleday, 2008) p. 218; see also The Louvre, Atlas Database,
http://cartelen.louvre.fr
- ↑
Marenbon, John (2007).
Medieval Philosophy: an historical and philosophical introduction
.
Routledge
. str. 174.
ISBN
978-0-415-28112-6
.
ISBN
978-0-415-28113-3
- ↑
Etienne Gilson
je tvrdi u
La Liberte chez Descartes et la Theologie
(Alcan, 1913, pp. 132?47) kako Duns Scotus nije bio izvor Descartesovog
voluntarizma
. Iako postije doktrinarne razlike između Descartesa i Scotusa "jo? je mogu?i gledati kako Descartes posuđuje od skotisti?ke voluntaristi?ke tradicije" (v. John Schuster,
Descartes-Agonistes: Physcio-mathematics, Method & Corpuscular-Mechanism 1618-33
, Springer, 2012, p. 363, fn. 26).
- ↑
"Cartesianism (philosophy): Contemporary influences"
in
Britannica Online Encyclopedia