Libijski građanski rat
Datum 15.2.2011. - 20.10.2011. Lokacija Libija
Sukobljene strane
Libijski pobunjenici NATO Francuska Italija Kanada Velika Britanija SAD Norve?ka Belgija Katar	Libija
Komandanti i vođe
Mustafa Abdul Jalil Nicolas Sarkozy David Cameron Barack Obama	Moamer Gadafi
Snage
nepoznato	nepoznato
?rtve i gubici
oko 1500 do NATO napada	oko 400 do NATO napada, potom oko 30.000

Rat u Libiji je naziv za oru?ani sukob koji se vodio od 15.2.2011. do 20.10.2011. između vojske Libijske D?amahirije, te libijskih pobunjenika pomognutih stranim vojnim snagama s druge strane. Veliku ulogu tokom celog rata igraju zaljevski 24 ?asni satelitski kanali vijesti Al Arabiya ^[1] i Al Jazeera koji vode ^{[2] [3]} propagandni rat protiv libijske vlade s ciljem pokretanja strane vojne intervencije ?to je 17.3.2011. dovelo do rezolucije Vije?a sigurnosti UN kojom se odobravaju "sve neophodne mjere" u tu svrhu, nakon ?ega SAD i Francuska po?inju ratne operacije u ime "za?tite civila" dok je Libija prakti?ki istovremeno bila pohvaljena u Ujedinjenim Narodima zbog po?tivanja ljudskih prava svog stanovni?tva do trenutka izbijanja pobune ^[4] . Za Billa Richardsona biv?eg ameri?kog ministra energije razlozi za vojnu intervenciju su jednostavni,a zovu se energija po?to je Libija jedan od 10 najve?ih izvoznika nafte i plina na svetu. ^[5] . Zapadna vojna intervencija koja po?inje u ime za?tite stanovnika ?e rezultirati s Libijom u ru?evinama, milion izbjeglica i od NATO saveza priznatom odlukom da se ubije libijski dr?avni vođa. ^[6] ?e se odu?iti bez obzira na bombardiranja, isporuke oru?ja pobunjenicima ^{[7] [8]} , protuzakonito prisustvo zapadnih, Katarskih ^[9] i zloglasnih pla?eni?kih Blackwater paravojnih jedinica ^[10] na terenu koje ih poma?u ^{[11] [12]} . Rat ?e formalno zavr?it zarobljavanjem i pogubljenjem Moamera Gadafija 20.10.2011. kojeg ?e dva meseca potom ameri?ki glasa?i Amnesty International izglasati herojem ljudskih prava u 2011. nakon ?ega ?e glasovanje biti poni?teno ^{[13] [14]} dok ?e istovremeno sve slu?bene rasprave u Ujedinjenim Narodima o situaciji u Libiji tokom i nakon rata biti zabranjene ^[15] .

Gadafijeva Libija [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Moamer Gadafi

Tijekom vi?e od 40 godina svoje apsolutisti?ke vladavine Moamer Gadafi se zbog svoje vanjske politike to jest podr?ke pre svega Palestincima na?ao vi?e puta na "ni?anu" SADa i zapadnoevropskih dr?ava dok je istovremeno koriste?i enormne koli?ine nađene nafte drasti?no podignuo standard Libijaca bez obzira na nasljeđeni ?adski rat koji ?e trajati do kraja osamdesetih godina. Rezultat te unutra?nje politike prosvje?enog apsolutizma postaje neupitna ?injenica da su stanovnici Libije s prosje?nom godi?njom platom od 12000 ameri?kih dolara ^[16] u?ivali najvi?i ?ivotni standard u Africi koji je ujedno bio ve?i od ?ivotnog standarda stanovnika također naftom bogate Saudijske Arabije , svih dr?ava Latinske Amerike (s izuzetkom Argentina i Urugvaj ) kao i 5 evropskih dr?ava ako se ne ra?una podru?je biv?eg Sovjetskog Saveza tako da argument o pobuni zbog siroma?tva pada u vodu ^[17] ?to je po zavr?etku vojnih operacija u Libiji priznala i britanska vlada tvrdnjom da je rje? o relativno bogatoj dr?avi ^[18] . Također gotovo istovremeno s po?etkom pobune/vojne invazije u ime "za?tite" stanovni?tva Ujedinjeni Narodi su pohvalili Libiju Moamera Gadafija zbog po?tivanja prava tih istih stanovnika u ?ije ime ?e biti pokrenute vojne akcije. ^[19] .

Prosvjedi [ uredi | uredi kod ]

Po?etkom 2011 godine na podru?ju isto?ne Libije to jest Kirinajike dolazi do demonstracija protiv korupcije ^{[20] [21]} koje ubrzo zavr?avaju posle vladinih obe?anje da ?e rje?iti probleme. U tako napetoj tek smirenoj situaciji libijski represivni aparat donosi odluku o hap?enju vođa demonstracija ?to izaziva ogor?enje lokalnog stanovni?tva koje na poziv Nacionalne konferencije libijske opozicije sa sjedi?tem u Londonu. ^[22] vr?i velike demonstracije 17.2.2011.

Vladin poku?aj gu?enja demonstracija oru?anom silom dovodi do eskalacije nasilja kada na stranu demonstranata prelaze pojedine jedinice libijske vojske, a potom veliki broj libijskih diplomata i, kona?no, neki od najbli?ih Gadafijevih suradnika. U roku od nekoliko dana ustanici su zauzeli Bengazi zajedno s isto?nim diom Libije nakon ?ega ve? 24.2. 2011 . ^[23] to jest ve? 7 dana kasnije dobivaju ameri?ku vojnu pomo? u obliku specijalnih jedinica s ciljem organiziranja politi?ke vlasti pobunjenika i paravojnih jedinica. Tijekom sljede?ih nekoliko dana dio gradova u zapadnom dijelu Libije također prelazi na stranu pobunjenika koji ubrzo dobivaju jo? jednu vojnu pomo? kada po?etkom marta na teritorij pod njihovom kontrolom ulaze i specijalne vojne jedinice novih "revolucionarnih" vlada Egipta i Tunisa kako bi pomogle pobunjenike ^[24] . Zajedno s tom odlukom sedmicu nakon po?etka pobune u zapadnim medijima se po?inje zahtjeva potreba stvaranja zone zabrane leta iznad Libije kako bi se za?titilo civilno stanovni?tvo od napada "krvo?ednog diktatora" ^{[25] [26]}

Prva faza rata [ uredi | uredi kod ]

Do po?etka marta su, međutim, Gadafiju lojalne jedinice uspjele konsolidirati svoje polo?aje oko prijestolnice Tripolija te krenule u kontraofanzivu, dok je s druge strane SAD zatra?io od Saudijske Arabije da naoru?a pobunjenike na ?to Rijad nije odgovorio ^[27] .Ustanici, koji su u Bengaziju formirali privremenu vladu su od SAD i drugih zapadnih sila zatra?ili vojnu intervenciju kako bi Gadafi kona?no bio zba?en dok se nekoliko ameri?kih ratnih brodova pribli?ilo libijskoj obali ,a ameri?ki senat je donio ne obavezuju?u rezoluciju kojom se zahtjeva zabrana letova ili preciznije zabrana letova libijske vlade nad Libijom kako bi se spre?ili njeni zra?ni napadi na pobunjenike ^[28] za ?to bi bilo potrebno napasti libijsku zra?nu obranu to jest izvr?iti vojnu intervenciju ^[29] . Po mi?ljenju Jamesa Clappera obavje?tajnog savjetnika ameri?kog predsjednika Baracka Obame od 10.3. 2011 . vladine snage ?e poraziti pobunjenike ^[30] , na ?to se nadovezao istog dana i diplomatski dopisnik BBCa koji govori kako strah da se situacija promjenila u korist vladinih snaga rezultira pozivima za hitnu internacionalnu akciju ^[30] kojoj je jedan od najve?ih protivnika ministar obrane SADa Robert Gates koji jo? ranije izjavljuje da svaki budu?i ministar obrane kome padne na pamet intervencija u Aziji ili Africi mora svoju glave pregledati. ^[31] .

Bez obzira na sve Francuska odlu?uje priznati pobunjenike ?ije snage se 10.3. 2011 . nalaze u rasulu kao legalnu vladu Libije, dok istog dana Afri?ka unija je dala veto na bilo ?iju stranu vojnu intervenciju u Libiji ^[32] ?to je ve? ranije izjavila Rusija koja ima pravo na veto u vije?u sigurnosti UNa. U trenucima dok se pobjedni?ki prodor vladinih snaga prema Bengaziju nastavlja Arapska liga nadglasavanjem 12.3. 2011 . donosi odluku o podr?avanju stvaranja zone zabrane leta nad Libijom. ^[33]

Zaustavljen "genocid" [ uredi | uredi kod ]

U propagandnoj akciji prene?enoj preko prozapadnih i zaljevskih medija, pre svega Velika Britanija, Francuska i SAD tijekom marta po?inju ?estoku kampanju o potrebi vojne intervencije kako bi se spre?io genocid ^[34] ili 100.000 budu?ih ?rtava ^[35] ili barem na desetke hiljada ?rtava ^[36] iako su ?injenice na terenu ve? odavno pokazale takve vijesti kao potpunu la? po?to su u dotada?njim borbama libijske snage oslobodile podru?je na kojemu ?ivi isti broj stanovnika kao u Bengaziju bez osvetni?kog krvoproli?a.

Samo dan prije po?etka strane intervencije kako bi se spasila pobuna libijski lider Moamer Gadafi u svom govoru stanovnicima Bengazija preti i savjetuje kako "ne?e imati milosti prema njima" i "tko god preda oru?je ili ostane u ku?i bez oru?ja ?e dobiti oprost bez obzira na ono ?to je do tada u?inio" ^[37] ?to ?e zapadni mediji i lideri potpuno okrenuti u Gadafijev govor u kojem navodno obe?ava da prema nikome u Bengaziju ne?e imati milosti ^[38] ili kako je to Barack Obama propagandno preveo:"Samo ju?er govore?i o Bengaziju koji ima oko 700.000 stanovnika pretio je da ne?e imati milosti. Ne?e imati milosti za svoje vlastite stanovnike" ^[39] .

Rat za naftu [ uredi | uredi kod ]

Tada u doba ove propagandne kampanje, a jo? mnogo vi?e kasnije tijekom zavr?ne faze rata izlaze na svjetlo dana potvrde po?etnih sumnji nezavisnih politi?kih stru?njaka da interesi udarne trojke NATO saveza nisu bili humanitarni nego osvajanje visokokvalitetne libijske nafte ^{[40] [41] [42]} ?to je biv?i ameri?ki ministar energije rekao da je to potpuno opravdan razlog ^[43] . Na po?etku je jo? tijekom aprila 2011 ?asopis Forbes naveo da se naftni ugovor britanske British Petroleuma u Libiji vredan 20 milijardi dolara na?ao pred potencijalnim raskidom zbog naftne katastrofe u Meksi?kom zaljevu ^[44] , dok je Francuska uz pomo? Katara u zamjenu za "stalnu pomo?" pobunjenicima od njih dobila 35 % sveukupne libijske proizvodnje nafte ^[45] . Nakon izlaska ove vijesti u javnost francuski ministar vanjskih poslova ju nije negirao nego je samo rekao "da on nije znao da taj dogovor, ali da je logi?no da dr?ave kao Francuska koje su pomogle pobunjenicima da preuzmu vlast u?estvuju u "rekonstrukciji"". ^[46] . Dok ?e se Francuska naplatiti tako naftom, Velika Britanija je po re?ima svog ministra obrane osim za?tite svojih naftnih interesa zainteresirana za glavnu ulogu u poratnoj obnovi vrednoj 300 milijardi dolara. ^[47]

Slu?ajno ili ne u doba po?etka Francusko-Britansko-Ameri?kih napada na Libiju Francuska i Velika Britanija su imali dogovorenu zajedni?ku vojnu vje?bu Ju?ni Mistral s ciljem treninga zra?nih napada na ciljeva na kopnu ^[48] ?to rezultira njihovom mogu?no??u da napada po?nu prakti?ki odmah po done?enoj odluci.

Rezolucija UNa [ uredi | uredi kod ]

Kolaps pobunjeni?kih snaga i propaganda kampanja u cilju spre?avanja napredovanja vladinih snaga rezultira izglasavanjem rezolucijem Vije?a sigurnosti UNa u trenucima kada je pretio pad pobunjeni?kog glavnog grada Bengazija ^[49] . Najva?niji delovi rezolucije su:

• 1) Dr?ave ?lanice UNa dobivaju dopu?tenje da poduzmu sve potrebne mjere u ime za?tite civila i civilnih podru?ja koja se nalaze pod pretnjom napada, ali izuzimaju?i bilo koju vrstu okupacijskih snaga
• 2) Zabrana letova svih vrsta aviona koji nisu u korist "libijskog naroda"
• 3) Stvaranje pomorske blokade to jest flote brodova koja bi kontrolirala sve brodove ?to putuju prema Libiji.
• 4) Zapljena svih ekonomskih sredstava libijske vlade na stranim ra?unima, a zapljenjena sredstva ?e u kasnijoj fazi biti data na kori?tenje u ime dobrobiti "libijskog naroda"
• 5) Zabrana putovanja u inozemstvo za visoke du?nosnike Libije ^[50] .

U danima prije i u doba izglasavanje rezolucija saveta sigurnosti UNa Libija je bila bez diplomatskog predstavni?tva u UNu po?to SAD zloupotrebljavaju?i ?injenicu da je sjedi?te UNa u New Yorku odbija dopustiti da Ali Treki biv?i libijski predsjednik generalne skup?tine UNa preuzme ponovno svoju du?nost predstavnika Libije nakon ?to su dosada?nji predstavnici otkazali poslu?nost Tripoliju ^[51] . Poku?aj Libije da za svog diplomatskog predstavnika postavi uz Nikaragvanski blagoslov Nikaragvanskog politi?ara koji se ve? nalazi tamo je također blokiran od SADa ,a njemu samom je zabranjeno da odr?i konferenciju za novinare u UNu jer po ameri?koj interpretaciji događaja on nikoga ne predstavlja ^[52] . Drugi dio te potpune diplomatske blokade Libije od strane zapadnih intervenisti?kih dr?ava je postala de facto zabrana dolaska stranih dr?avnika u Libiju kako bi dogovorili prekid vatre po?to je po NATO interpretaciji dolazak njihov aviona u suprotnosti s odlukom o zabrani leta ^[53] , a istovremeno se vr?i pritisak upitne demokracije i slobode mi?ljenja na politi?are koji se protive intervenciji da umuknu. ^[54]

Sama rezolucija koja poziva na za?titu civila ?e ubrzo biti bezbroj puta prekr?ena od NATO saveza tako da postaje mrtvo slovo na papiru osim onog djela koji dopu?ta invaziju, po?to u interpretaciji zapadnih saveznika ona dopu?ta naoru?avanje pobunjenika, slanje zapadnih vojnika takozvanih naoru?anih zapadnjaka u Libiju, ubojstvo dr?avnog vođe Libije kao i mobilizaciju ?kolske djece na podru?jima koja kontroliraju pobunjenici. ^[55]

Zona zabrane letenja [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Zona zabrane leta iznad Libije

Dana 28. februara , britanski premijer Dejvid Kameron je predlo?io da se uvede zona zabrane letenja nad Libijom kako bi spre?ili Gadafija da koristi vojne avione i oklopne helikoptere protiv civila. ^[56] Italija je saop?tila da bi podr?ala zonu zabrane letenja ako iza nje stanu Ujedinjene nacije . ^[57] Ameri?ki sekretar odbrane Robert Gejts je bio skepti?an po tom pitanju, upozoravaju?i ameri?ki kongres da bi zona zabrane letenja morala da po?ne napadom na libijsku protivvazdu?nu odbranu. ^[58] Ovaj predlog su Rusija i Kina odbile. ^{[59] [60] [61] [62]} Rumunija se apsolutno protivila uvođenju zone zabrane letenja. ^[63] ?Jedan od razloga koji ?elim da navedem kako bih potkrepio na? stav je da ovu misiju zone zabrane letenja mo?e da sprovede samo NATO , a ne EU . Takođe smatramo da nije trenutak za vojno re?avanje problema u Libiji“, rekao je rumunski predsednik Trajan Basesku na samitu EU 11. marta .

Od trenutka izglasavanje zone zabrane leta nad Libijom 17.3.2011. godine jedina strana za koju je potvrđeno da ju je pregazila je ona pobunjeni?ka ?iji Mig 23 je oboren vatrom s tla 19.3.2011. godine ^{[64] [65] [66] [67] [68]}

Vojna intervencija [ uredi | uredi kod ]

Vremenski poslednje zeleno svetlo za po?etak napada na Libiju je dano 19.3. 2011 . na sastanli "svetskih lidera" u Parizu gdje je Afri?ka Unija odbila prisustvovati jer se protivi napadima ^[69] . Po zavr?etku sastanka u 16:00 po Grini?u, Bi-Bi-Si je izvestio da su francuske vazdu?ne snage poslale 20 borbenih aviona koji nadle?u povr?inu od 100 km puta 150 km iznad Bengazija , kako bi spre?ili eventualne napade na ovaj grad kojeg su navodno potpuno kontrolisali pobunjenici. ^[70] ?Na?e vazdu?ne snage ?e se suprotstaviti svakoj agresiji pukovnika Gadafija protiv stanovnika Bengazija“, rekao je francuski predsednik Nikola Sarkozi ?iju odluku o napadu na Libiju podr?ava samo 36 % stanovnika Francuske ^[71] . Bi-Bi-Si je u 16:59 po Grini?u izvestio da je u 16:45 po Grini?u francuski vojni avion pogodio i uni?tio libijsko vojno vozilo, ?to je potvrdio portparol francuskog ministarstva odbrane Loren Tiser. ^[70] . Ovim napadom je zaustavljena libijska vojska koja je ve? u?la u dijelove Bengazija ^[72] i tako de facto pobjedila u građanskom ratu .

U 20:31 po Grini?u, Pentagon je saop?tio da su ameri?ke i britanske snage ispalile 110-112 krstare?ih raketa ?Tomahavk“ na 20 libijskih integrisanih vazdu?nih i kopnenih sistema odbrane. ^[73] 25 savezni?kih brodova, uklju?uju?i i 3 ameri?ke podmornice, nalaze se u tom podru?ju. ^{[74] [75]} . Po podacima nema?kog ?asopisa Focus i biv?eg zapovednika NATO saveza Wesleya Clarka na teritoriju Libije se jo? od februara nalaze britanske specijalne snage koje poma?u pobunjenike, a od po?etka vojne intervencije slu?e za navođenje zra?nih napada. Po mi?ljenje Clarka za CNN prisustvo tih vojnih snaga je dopu?teno po rezoluciji UNa. ^[76] . Gotovo identi?no kao i u Francuskoj istra?ivanje razmi?ljanja stanovni?tva o vojnoj akciji je rezultiralo neugodnom istinom da je i ova " demokratska " dr?ava napala Libiju protiv u ovom slu?aju plebiscitarne volje svojih stanovnika ^[77] .

U međuvremenu je libijska dr?avna televizija objavila da ?krsta?ki neprijatelji“ bombarduju civilne mete u Bengaziju , Zuari i Misurati . ^[74] Libijska dr?avna televizija je jo? izvestila da su libijske snage oborile francuski vojni avion u Tripoliju . ^[74] Francuska vojska je demantovala navode libijske dr?avne televizije da je francuski avion oboren i izvestila da su se svi avioni vratili u svoju vazdu?nu bazu. ^[78] . Ubrzo po po?etku napada osim Afri?ke Unije koja se od po?etka njima protivi, napade na Libijske kopnene snage i ciljevi u gradovima izvan podru?ja borbi su bii osuđeni od Arapske Lige ^[79] , Rusije ^[80] , Kine i Indije ^[81] po?to smatraju da je s njima prekr?ena rezolucija UNa .

Fronta nakon po?etka zra?nih napada [ uredi | uredi kod ]

Libijske vojne snage koje su u doba po?etka zra?ni napada na isto?nom frontu ve? u?le u dijelove Bengazija ^[72] su se pod zra?nim napadima koji su im nanijeli gubitke su se po?ele povla?iti prema jugozapadu u smjeru grada Ajdabije proganjani od strane pobunjenika i daljnjih zapadnih zra?nih snaga gdje su se zaustavili i porazili to jest odbili prvi napad pobunjenika 21.3. 2011 . godine ^[82] , ali ?iji daljnji napadi uz podr?ku francuskih i britanskih aviona koji bombardiraju libijske snage u gradu ^[83] ?e dovesti do "pobunjeni?kog" ili preciznije ameri?ko-britanskog uspjeha po?to su njihovi avioni izmasakrirali vladine snage po priznanju i pobunjenika i libijske vlade ^[84] nakon ?ega one u no?i 25. na 26.3. pani?no bje?e iz grada u smjeru naftnog terminala Brega koja ?e pasti istoga dana to jest 26.3. 2011 . ^[85] . Novu liniju fronte vladine snage ?e uspje?no organizirati tek ispred Gadafijevog rodnog grada Sirte u trenucima kada se dr?ave koje svojim napadima na vladine snage ili tihom podr?kom se okupljaju u Londonu kako bi dale unapred dogovoreno zeleno svetlo za budu?e zapadne planove po pitanju Libije. ^[86]

Na libijskom zapadnom frontu vode se borbe u gradu Misurata od 20.3. 2011 . godine koji je po stanovni?tvu tre?i najve?i u Libiji ^[87] , i tamo se borbe jo? uvek nastavljaju. U trenutku je izgledalo da je grad oslobođen suprotno ali borbe se nastavljaju 60 dana uz tipi?ne propagandisti?ke optu?be vlade za masakr u gradu ?to se prenosi u zapadnim medijima ^[88] s druge strane gradska bolnica javlja o "samo" 142 ubijene osobe (+ 1400 ranjenih) u 10 dana borbi ^[89] . Uspjeh pobunjenika i tako dugom dr?anju grada u obru?u se temelji prije svega na dobivanju pomo?i morskim putem pred svom ratnom ma?inerijom NATO saveza koji to dopu?ta. Libijska vlada tvrdi da pobunjenici tako dobivaju pomo? u vojnoj opremi, dok pobunjenici tvrdi da je to samo "humanitarna" pomo?, bez obja?njenja od ?ega se ona sastoji. ^[90] . Na kraju protivno rezoluciju UNa uz pomo? zapadnih vojnika pobunjenici ?e u potpunosti osvojiti grad Misurata i njegovu okolicu ^{[91] [92]} ..

Nakon prvih nekoliko dana zra?nih napada po?ela se javljati strate?ka slika po kojoj su libijske vojne snage izvr?ile jedinu mogu?u obrambenu taktiku to jest u?le su u gradove kako bi se za?titile od zra?nih napada zapadnih sila ^[93] , dok s druge strane NATO ponavljaju strategiju iz prve faze rata u Afganistanu po kojoj lokalni saveznici bivaju potpomognuti zapadnoevropskim specijalnim vojnim snagama koji se nalaze na frontu ^{[94] [95]} i zra?nim napadima da bi sru?ili tamo?nji za SAD i zapadnu Evropu neprihvatljivi re?im ^{[96] [97]} .

Zajedno s po?etkom zapadnih napada na vladine snage pojavila se ignorirana u najve?im medijima kontroverza po pitanju da li Ameri?ki, britanski i francuski avioni u svojim napadima na kopnene ciljeve koriste radioaktivne projektile od osiroma?enog urana . ^[98] . Dok se na te optu?be britanski premijer David Cameron kune vlastitim ?ivotom da Velika Britanija ne koristi to oru?je u Libiji, ameri?ki zapovjednik vojnog ?taba Bill Gortney je u Pentagonu odbio odgovoriti jasno da ili ne s rje?ima kako on nije svjestan kori?tenja oru?ja s osiroma?enim uranom u napadima ^[99]

Konferencije [ uredi | uredi kod ]

Londonska konferencija [ uredi | uredi kod ]

Tijekom 29.3. 2011 . na poziv britanske vlade u Londonu se odr?ala međunarodna konferencija o ratu u Libiji na koju su do?li predstavnici 28 zapadnih i 7 arapskih saveznika SADa ^[100] . Sve dr?ave koje se protiv zra?nim napadima na libijske kopnene vojne snage su donesle odluku o ignoriranju konferencije tako da u London suprotno najavama, o?ekivanjima i slu?benom zaklju?ku ^[101] nije do?ao nitko iz Afri?ke Unije ^{[100] [102]} , Rusije i tako dalje. U slu?benoj izjavi nakon konferencije govori se o pripremanju Libije za razdoblje nakon Gadafija koji je po dr?avama tamo prisutnim izgubio legitimitet ^[101] .

U pojedina?nim izjavama nakon konferencije ministar vanjskih poslova SADa Hillary Clinton je izjavila da UN rezolucija o zabrani prodaje oru?ja Libiji vi?e ne vredi, dok je francuski ministar Alain Juppe izjavio da saveznici razmi?ljaju o prodaji/davanju oru?ja pobunjenicima ^[103] "zaboravljaju?i" pri tome da bez obzira na UN rezoluciju o zabrani slanja oru?ja u Libiju pobunjenici ga ve? dobivaju iz Egipta ^[104] .

Mirovni plan [ uredi | uredi kod ]

S linijom fronta koja se stabilizirala bez ?anse za brzi zavr?etak rata predstavnici Afri?ke Unije su po?etkom aprila napokon dobili zeleno svjetlo zapadnih snaga koje bombardiraju vladine snage za posjet i poku?aj sklapanja mira. Tijekom njihovog sastanka s Gadafijem Libijska vlada je 10.4. prihvatila uspostavu primirja ^[105] , ali sljede?eg dana mirovnim predlog je odba?en od strane pobunjenika ^[106] i od Velike Britanije ^[107] po?to pobunjenici zahtjevaju kapitulaciju to jest pad Libijske vlade.

Katar i Berlin [ uredi | uredi kod ]

Tijekom internacionalne konferencije u Kataru na kojoj su bili prisutni pobunjenici, SAD , Francuska , Velika Britanija i njihovi saveznici u Libiji donesena je odluka da se pomogne pobunjenici davanjem 1000 primjera pje?a?kog "oklopa" uz ve? ranije poklonjenih 100 satelitskih telefona (za vojnu koordinaciju) ^[108] , uz ve? odavno primljenu pomo? u lakom naoru?anju (preko Egipta ) i obuci od strane ameri?kih, britanskih i francuskih specijalnih jedinica. Glavni zaklju?ci katarske konferencije postaju zaklju?ak o organiziranju financiranja pobunjenika, poruka libijskoj vladi da ona mora oti?i i proglas pobunjenika da su im Italija, Francuska i Katar slu?beno obe?ali oru?je, ?to ?e Francuska ubrzo slu?beno demantirat ^{[109] [110]} . Ova konferencija koja po?inje samo dva dana nakon pobunjeni?kog odbacivanja plana Afri?ke Unije za primirje se odmah dan kasnije to jest 14.4. 2011 . nastavlja u Berlinu na kojoj se pored ostalog poku?ava rje?iti pitanje bombardiranja Libije po?to ga prakti?ki vr?e samo Francuska i Velika Britanija , ^[111] dok jo? samo ?etri dr?ave ponekad poma?u ( Danska , Belgija , Kanada i SAD ) ^[112] . Konferencija saveznika u Berlinu 14.4.2011 zavr?ava s zajedni?kom predsjedni?kom izjavom Baracka Obame , Davida Camerona i Nicolasa Sarcozija s kojom se najavljuje nastavak zra?nih napada (i pomo?i pobunjenicima) do kapitulacije libijske legalne vlade ^[113] i francuskim zahtjevom za novom UN rezolucijom koja bi legalizirala vojna promena libijskog re?ima ^[114] .

Istovremeno s dono?enjem te odluke zapadnih saveznika Moamer Gadafi je u Libiji demonstrirao svoju popularnost voze?i se u otvorenom autu po Tripoliju i rukuju?i se s stanovnicima ^[115] , a broj?ano najve?e dr?ave sveta u?lanjene u savez BRIC su na svojoj konferencije pozvale na mir u Libiji u skladu s predlogom Afri?ke unije ^[116]

Zapadne vojne snage [ uredi | uredi kod ]

Po?to se u vi?e od mjesec dana zapadnih bombardiranja i napada pobunjenika nisu uspjeli poraziti vladine snage zapadne sile su donijele javnu odluku o slanju svojih "vojnih savjetnika" u Libiji kako bi pomogli pobunjenike. Do sada su po javno dostupnim podacima odluku o slanju tih "savjetnika" donesli Francuska , Italija i Velika Britanija ^[117] koja je ve? na terenu od po?etka pobuna imala specijalne snage to jest SAS koji se nalazio u Bengaziju od 2009. godine formalno zbog obuke libijske regularne vojske,a koje po javnim podacima nisu povu?eni nakon izbijanja pobune. SAD koji slu?beno nema vojske na tlu, a neslu?beno ima od gotovo samog po?etka ustanka ^[118] je donio odluku 21.4.2011 da po?ne koristiti letjelice na daljinsko upravljanje protiv libijskih snaga ^[119] , nakon ?to su takozvane vojne velesile Velika Britanija i Francuska u manje od 30 dana rata potro?ile sve svoje "pametne bombe" ^[120] , a ameri?ko vojno zapovjedni?tvo je donijelo zaklju?ak da je do?lo da vojne ratne pat situacije ^[121] koja se poku?ala "rje?iti" ubojstvom Moamera Gadafija uz pomo? avionskog bombardiranja njegove rezidencije ^[122] i pobunjeni?kim napadima na grani?no podru?je Libije i Tunisa gdje nakon vojnog odgovora pobunjenici bje?e natrag (?) u Tunis, a kada ih libijska vojska po?ne proganjati Tunis ?estoko protestira ^[123] .

Pobunjeni?ko-zapadnoevropska pobjeda kod Misrate uz pomo? pomorskih desanata na kraju nije drasti?no promjenila situaciju na terenu ?to je rezultiralo dodatnom frustracijom u Londonu i Parizu zbog nemogu?nosti pobjede nad vladom Libije niti nakon dva meseca bombardiranja i drugih akcija tako da se donijela odluka o ja?anju napadu po?etkom kori?tenja vojnih helikoptera i ja?anjem bombardiranja ^[124] dok su se istovremeno dotada?njim specijalnim snagama Egipta, CIAe , Velike Britanije ( SAS ), tuni?kih "dobrovoljaca" pridru?ili dodatni naoru?ani bjelci za koje NATO vlade tvrde da nisu njihovi vojnici ?to bi bilo protivno UN rezoluciji nego samo "naoru?ani zapadnjaci" ^{[125] [126]} .

Kraj rata [ uredi | uredi kod ]

Nakon razra?unavanja unutar pobunjeni?kih vojno-zapovjednih redova u kojima je 28.7.2011. ubijen Abdul Fatah Younis Gadafijev general koji prelazi po?etkom pobune na stranu pobunjenika tako da njihov glavni vojni zapovednik postaje Khalifa Hifter biv?i libijski oficir s vi?edesetljenim prebivali?tem pored glavnog sjedi?ta CIAe u Atlanti po?ela je velika pobunjeni?ka ofenziva kojom zavr?ava Libijski rat. Prvi dio te ofenzive postaje napad od 28.7. 2011 . uz Tunisko - Libijsku granicu kada pobunjenici opskrbljeni iz Tunisa po?inju osvajati jedan po jedan grad u smeru libijskog glavnog grada Tripolija . Kako tijekom prve polovice avgusta vladine snage napadane iz zraka od NATO saveza , a s kopna od strane dobro naoru?anih pobunjenika nisu vi?e bile u stanju odr?avati vrlo duga?ku liniju fronte njeni ostaci se po?inju raspoređivati prema polovicom avgusta ve? opsjednutom Tripoliju kako bi ga za?titile i pretvorile u tvrđavu koju NATO savez i pobunjenici ne smiju napasti zbog velikog broja tamo?njeg civilnog stanovni?tva. Odgovor na ovu taktiku postaje pobunjeni?ki pomorski desant na Tripoli pod za?titom ratnih brodova NATO saveza. Sam desant koji zaobilazi vladinu liniju obrane je bio potpomognut kao ranije tijekom ira?kog rata nepoznatim dogovorom/izdajom vojnog garnizona Tripolija (U Ira?kom ratu Bagdada ) koji prelazi na stranu NATO saveza to jest pobunjenika ?to rezultira osvajanjem 70 - 80 % Tripolija tijekom prvog dana desanta bez ikakvih zna?ajnih ljudskih gubitika. Po uspje?nom zavr?etku vojne akcije u Tripoliju glasogovornik NATO saveza je potvrdio da su tijekom rata na strani pobunjenika u?estvovale u raznim ulogama i kopnene specijalne vojne snage Francuske , Velike Britanije ^[127] , Jordana i Katar dok je zamenik internacionalnog kriminalnog suda Kgalema ­Motlanthe javno optu?io NATO za ratni zlo?in i zajedni?ku propagandnu glumu ovog saveze i pobunjenika da su pobunjenici samostalna sila koja radi vodi samostalne akcije ?to je la?. ^[128] . Bez obzira na zauzimanje Tripolija i ?ime su se svi najve?i gradovi na?li u rukama pobunjenika NATO je nastavio ?estoko raketiranje i bombardiranje zadnjih mesta pod kontrolom vladinih snaga ^[129] kako bi ih vojno slabi pobunjenici mogli zauzeti.

Bez obzira na ?estoka bombardiranja NATO saveza ^[130] grada Sirta vladine snage su ga uspe?no branile od pobunjeni?kih napada vi?e od mesec dana tako da su u odbili i ?etri pobunjeni?ke ofenzive sve do 20.10.2011. kada su lojalisti u koloni od između 70 i 100 vozila poku?ali pobe?i iz Sirta. Taj proboj je bio uo?en o NATO aviona koje su ga dvaput napale. Nakon prvog napada velika kolona vozila se podelila na vi?e manjih, a NATO je ponovno bombardirao kolonu u kojoj je verovatno identificirao Moamera Gadafija ?ije vozilo je bilo onesposobljeno oko 09:30. Po vojnim izvorima od 21.10.2011. Gadafija je u prvoj fazi bitke bio ranjen u noge od NATO specijalaca kako ne bio mogao pobe?i nakon ?ega su oko 12:00 do?li pobunjenici da ga zarobe i likvidiraju ^[131] , a NATO dr?ave da se međusobno po?nu hvaljeni?ki svađati tko je zaslu?an za njegovo lociranje ^[132] na po rje?ima vođe pobunjenika zahtjev stranih sila koje su ga htjele vidjeti mrtvog ^[133] . Bez obzira na prvobitne informacije Gadafijev sin i prestolonaslednik Saif je uspeo izbe?i NATO napad zajedno s ministrom obrane i nastaviti bjeg prema jugu.

Samo dva dana nakon ubojstva Moamera Gadafija i pada Sirta kao poslednjeg ve?eg libijskog grada NATO je objavio kraj rata, svoje povla?enje iz Libije 31.10.2011. i bjeg od politi?ke anarhije tamo stvorene svojom vojnom intervencijom nakon koje malo tko u Libiji osim Bengazija i Misrate priznaje pobunjeni?ku vladu po?to su Tripoli i isto?na Libija u rukama islamisti?kih fundamentalista ^[134] (iz NATO perspektive), centralna Libija trenuta?no pod okupacijom jednih i drugih je ostala lojalna Gadafiju tako da je proglasila njegova sina Saifa (zarobljen 20.11.) novim libijskim vođom ^[135] , a ju?nu, pustinjsku Libija pretra?uju razne nepovezane pobunjeni?ke grupe u potrazi za lojalistima ^[136] .

Slu?bena proslava pobunjeni?ke (i NATO ) pobede je bila s odu?evljenjem proslavljena u Bengaziju . ali ne i u prestolnici Tripoliju ^[137] u kojem ?ivi oko tre?ine libijskog stanovni?tva. Po proglasu vođe pobunjenika Gadafijeva sekularna Libiji ?e nakon ovog rata biti transformirana u dr?avu koja se temelji na ?erijatskom pravu , s legalno poligamijom i zabranom rastave braka ^[138] , dok je istovremeno zbog ratnih posledica do?lo do pada BDP od 50 %, plja?ki, silovanja, ubojstava, etni?kog ?i??enja i ratnih zlo?ina po?injenih od pobunjenika u ime osvete ili plja?ke i re?avanja starih ra?una po?to se smatraju iznad svakog zakona ^{[139] [140] [141]} . Na kraju bez obzira na vojnu pobedu uz "narodno odu?evljenje" pobunjeni?ka vlada je zatra?ila produ?enje NATO mandata u strahu od vojno razbijenih lojalista uz tamo ve? prisutnih stotine katarskih vojnika u svakoj libijskoj regiji ^[142]

Anarhija [ uredi | uredi kod ]

Kraj rata nije doneo i mir Libijcima ?ija dr?ava se de facto na?la u rukama razli?itih paravojnih jedinica koje se međusobno bore za vlast. U poku?aju da se rje?i dr?avno bezvla??e nova vlada je odlu?ila u decembru anga?irati zapadne pla?enike da se koliko toliko stvari vrate pod dr?avnu kontrolu.

Broj?ano slaba?na, ali zahvaljuju?i u ratu osvojenim pozicijama iznimno va?na je paravojska grada Zintata koja dr?i delove Tripolija zajedno s aerodromom . Bijes stanovnika glavnog grada zbog bezbroj incidenata kao i odluka vlade da napuste grad ?e biti odbijena, a u politi?ki najve?em incidentu ova paravojna jedinica je u decembru 2011. poku?ala ubiti Khalifu Haftaru po ?inu tre?e vojno lice nove vlade i CIA agenta. U ostalim incidentima ili preciznije govore?i vi?ednevnim bitkama ova paravojska je po?etkom 2012. ratovala protiv paravojske iz Misurate i plemenskih paravojski poku?avaju?i odr?at kontrolu nad osvojenim teritorijem.

U centralnoj Libiji ne ?elje?i vi?e trpjeti paravojni teror stanovnici grada Bani Valid su napali i uspe?no izbacili iz grada "oslobodila?ku" paravojsku 23.01.2012. Kako bi se spre?ile daljnje borbe Libijska vlada je samo priznala novostvorenu situaciju.

Tokom februara je također do?lo do rata između jednog crna?kog i jednog arapskog plemena u jugoisto?noj libijskoj pustinji Kufra . U bitkama koje ?e trajati celi mesec dana nova vlada ?e poslati vojsku u pomo? arapskom plemenu koje ?e na kraju pobediti u ovom ratu.

Događaji iz Kufre ?e rezultirati stvaranjem u legalnom smislu nelegalne, nepriznate plemenske federacije isto?nolibijske federacije, a tri sedmice potom 3.500 delegata također nepriznate Konferencije naroda Kirenaike ?e proglasiti autonomiju ove isto?nolibijske regije s ciljem stvaranja Libijske federacije.

Kasniji politi?ki događaji [ uredi | uredi kod ]

Nakon poraza snaga lojalnih libijskog vladi pobunjenici su stvorili vladu u kojoj sve najva?nije pozicije dr?e libijci koji s ameri?kim ili zapadnoevropskim dr?avljanstvima. U skladu s tim najva?nije pozicije u novoj vladi u kojoj su vi?e od polovice ?lanova ?ivjele desetlje?ima u SAD izgledaju ovako:

• Ameri?ki dr?avljanin Mohamed Yousef el-Magariaf je "izabran" na slobodnim izborima za predsednika Libije 2012. godine.
• Ameri?ki dr?avljanin Abdurrahim El-Keib je postavljen za premijera 2011. godine.
• Ameri?ki dr?avljanin Mustafa A.G. Abushagur je postavljen za zamenika premijera 2011. godine,a sljede?u godinu nakon izbora ?e postati premijer namjesto El-Keiba.
• Ameri?ki dr?avljanin Khalifa Haftar je postavljen za vrhovnog zapovednika libijske kopnene vojske.
• Ameri?ki dr?avljanin Ali Zidan je izabran za novog premijera 14.10.2012. ^[143]

Osim njih kontroverznu poziciju je preuzeo irski dr?avljanin Mahdi al-Harati vođa "libijske" paravojske Liwaa Al-Umma koji je poslan s svojom paravojskom da se bori protiv sirijske vlade u tamo?njem građanskom ratu .

Zanimljivosti [ uredi | uredi kod ]

• Pobunjenici su 23.3.2011. osnovali vlastitu "Libijsku centralnu banku" ?to se smatra prvim slu?ajem u svetu ^[144] po?to pobunjenici do sada nigde nikada nisu tokom pobune osnovali centralnu banku .
• Libija je od po?etka branila svoje akcije po pitanju gu?enja pobune da se ona bori protiv pored ostalog muslimanskih ekstremista iz Al Kaide , ?to se gotovo odmah pokazalo kao to?no po?to je minimalno jedan od pobunje?kih lidera priznao svoju dotada?nju protuameri?ku borbu putem te organizacije na podru?ju Afganistana i Iraka ^[145] . Ta u najboljem slu?aju neobi?na politi?ka situacija je u zapadnim medijima "ignorirana".

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Eksterni linkovi [ uredi | uredi kod ]

• Libya Uprising special report with Live Blog at Al Jazeera English
• Libya in crisis live blog at The Guardian
• Libya revolt live blog at BBC News
• Libya - The Protests (2011) at The New York Times
• Libya 2007?2010 data, 23 indicators related to peace, democracy and other indicators Arhivirano 2010-06-01 na Wayback Machine-u
• Clark, Campbell; Chase, Steven (01. 03. 2011.). ?Canada girds for substantial military role in North Africa” ( HTML / XML / Ajax ). The Globe and Mail . Arhivirano iz originala na datum 2012-01-21 . Pristupljeno 03. 03. 2011 .