Drugi ?e?enski rat
bio je oru?ani sukob koji se vodio između oru?anih snaga
Ruske Federacije
i
?e?enske Republike I?kerije
u razdoblju od 26. kolovoza 1999. do 30. travnja 2000., kada su trajale glavne ratne operacije. U nastavku: od svibnja 2000. do travnja 2009. godine, sukob se nastavio u obliku protu-gerilskog rata.
Nakon ?to su se u jesen 1996. ruske federalne snage povukle iz ?e?enije, ?ime je zavrio
Prvi ?e?enski rat
, ?e?enija je
de facto
postala nezavisna dr?ava. Unato? tome, bila je međunarodno priznata samo od strane
Gruzije
i afganistanskih talibana. Na unutarnjem planu, sredi?nja vlast u prijestolnici ? Groznom imala je slabu kontrolu nad podru?ju ?ire ?e?enije van Groznog, gdje su stvarnu vlast dr?ali
radikalnom islamizmu
skloni
gospodari rata
. Na politi?koj sceni iskristalizirale su se pak dvije dominantne politi?ke struje: nacionalisti?ka i islamisti?ka. Nakon smrti
D?ohara Dudajeva
, na ?elnu poziciju ?e?enije izabran je umjereniji politi?ar
Aslan Mashadov
, no on uskoro po?inje gubiti utjecaj od strane radikalnijih islamista koji su ga politi?ki napadali s tih pozicija.
[3]
Budu?i da je ?e?ensko gospodarstvo bilo u lo?em stanju, kriminal je procvjetao, a kao veoma unosan biznis pojavile su se otmice ljudi. U o?ujku 1999., ?rtva jedne takve otmice bio je specijalni poslanik ruskog ministarstva unutarnjih poslova u ?e?eniji; general Genadij ?pigun, koji je pronađen mrtav u zra?noj luci u Groznom, ?to je izazvalo bijes u Moskvi. Ni?ta bolje nisu pro?li ni radnici britanske telekomunikacijske kompanije Granger Telecom na radu u ?e?eniji, koji su 1998. oteti a zatim pronađeni ubijeni (neki od njih dekapitirani).
[4]
1999. Mashadov radi kompromisa s islamisti?kom strujom uvodi
?erijat
u ?e?eniju.
[5]
U kolovozu 1999., radikalni islamisti i
vehabije
iz ?e?enije predvođeni ratnim vođama
?amilom Basajevom
i
Ibn Al Hatabom
(porijeklom Saudijcem), upali su snagama ja?ine nekoliko tisu?a pobunjenika u susjedni Dagestan (republika u sklopu Ruske Federacije) s ciljem poticanja ustanka, te stvaranja Islamske Dr?ave na Sjevernom Kavkazu. Nakon intervencije ruske federalne vojske, u roku od nekoliko tjedana pobunjenici su istjerani nazad u ?e?eniju, ?iji se predsjednik Mashadov cijelo vrijeme glasno protivio akcijama Basajeva i Hataba, te je, ?tovi?e, Rusima predlagao zajedni?ke akcije protiv islamisti?kih odmetnika.
[6]
Bomba?ki napadi na stambene zgrade
[
uredi
|
uredi kod
]
U bomba?kim napadima u rujnu 1999. godine, raznesene su stambene zgrade u
Moskvi
,
Bujnaksku
i
Volgodonsku
, pri ?emu je ?ivote izgubilo tristotinjak ljudi.
[7]
Prema slu?benoj istrazi ruske tajne slu?be FSB-a, za napad su optu?eni ?e?enski pobunjenici, međutim poku?aji nezavisnih istraga bili su opstruirani. Istra?iva?i poput
Ane Politkovskaje
i
Aleksandra Litvinjenka
zavr?ili su ubijeni, pri ?emu je primjerice Litvinjenko o napadu govorio kao akciji FSB-a s ciljem da se pridobije podr?ka javnosti za novi rat u ?e?eniji.
[8]
[7]
- Rat u Dagestanu, zajedno s bomba?kim napadima bili su povodom za Drugi ?e?enski rat
Ratne operacije u ?e?eniji, Rusi su zapo?eli krajem rujna 1999., gomilanjem snaga ja?ine 20-50 tisu?a ljudi uz granicu s ?e?enijom, nakon ?ega je uslijedila zra?na kampanja u kojoj je Rusko ratno zrakoplovstvo gađalo kriti?nu infrastrukturu; telekomunikacijske sustave, i elektroprivredu. 23. rujna 1999. gađana je zra?na luka u Groznom. U zra?nim napadima sporadi?no su pogibali i civili.
[9]
1. listopada 1999. Vladimir Putin izjavio je da je "autoritet ?e?enskog predsjednika Mashadova nelegitiman", nakon ?ega je krenula kopnena invazija.
[9]
Nedugo nakon ulaska federalne vojske u ?e?eniju, glavni ?e?enski muftija
Ahmad Kadirov
objavio je svoj prelazak na rusku stranu, navodno jer se je ideolo?ki protivio
vehabizmu
.
[10]
U prvoj fazi, ruske kopnene snage uspostavile su "tampon zonu" na podru?ju sjeverno od rijeke Terek, nakon ?ega su nastavili napredovati. Tijekom studenog, do po?etka prosinca 1999. osvojili su gradove
Gudermes
i
Argun
.
[11]
Do po?etka prosinca, Rusi su stigli do Groznog, kojeg su stavili u okru?enje.
[12]
Opsada je trajala do po?etka velja?e 2000. godine kada je Putin objavio "kraj operacija",
[13]
međutim nekoliko tisu?a ?e?enskih boraca uspilo se probiti iz okru?enja, te povuklo u planinske krajeve ?e?enije.
[14]
- ↑
Facon, Isabelle. 2001.
LA SECONDE GUERRE DE TCHETCHENIE:LES ASPECTS POLITICO-MILITAIRES
(PDF)
.
AFRI
.
II
: 795?796
. Pristupljeno 3. lipnja 2019.
.
, l’armee russe a reussi a mobiliser de 90 a 120 000 hommes au debut des operations (28), soit une force deux a quatre fois plus importante que dans la premiere guerre (29 [...] Le rapport de forces a ete egalement tres defavorable aux combattants tchetchenes sur le plan de l’armement et de l’equipement militaire : 1 650 chars et vehicules pour les forces federales (contre 14 pour les ≪ rebelles ≫), 480 pieces d’artillerie (contre 23), etc.
- ↑
Ibid
- ↑
Smick, Elisabeth. 18. srpnja 2006.
The Chechen Separatist Movement
.
org.
(
engleski
)
. Pristupljeno 2. lipnja 2019.
- ↑
Dyer, Clare. 3. lipnja 2003.
Families of dead Chechnya hostages sue employer
.
The Guardian
(
engleski
)
. Pristupljeno 2. lipnja 2019.
- ↑
A. Abbot, Laura. O?ujak 2018.
Nationalist Movements and Transnational Jihad: Fractionalization of the Chechen Separatist Movement
(PDF)
: 50/51
. Pristupljeno 2. lipnja 2019.
- ↑
Lambroschini, Sophie. 9. kolovoza 1999.
Russia: War In Dagestan Takes Toll On Ordinary Chechens
(
engleski
). Radio Free Europe Radio Liberty
. Pristupljeno 2. lipnja 2019.
- ↑
a
b
Satter, David. 2. velja?e 2017.
The Mystery of Russia's 1999 Apartment Bombings Lingers ? the CIA Could Clear It Up
.
.org
(
engleski
). Hudson Institute
. Pristupljeno 2. lipnja 2019.
- ↑
Slu?aj Litvinenko: Tajna zbog koje se umire
.
Jutarnji list
. 11. prosinca 2006
. Pristupljeno 2. lipnja 2019.
- ↑
a
b
de Haas, Marcel. 1. sije?nja 2003.
The Use of Russian Airpower in The Second Chechen War
(PDF)
.
Conflict Studies Research Centre
. 1-904423-18-3
. Pristupljeno 2. lipnja 2019.
- ↑
Krasnov, Andrej. 20. lipnja 2000.
Муфтий-камикадзе
.
Kommersant
(
ruski
)
. Pristupljeno 3. lipnja 2019.
.
Сразу после ввода федеральных войск в Чечню муфтий выступил в эфире и осудил Басаева как проводника ваххабизма, виновного в разжигании войны. Именно тогда Кадыров встал на сторону Москвы (о своих отношениях с Кремлем и чеченскими лидерами он рассказал в интервью "Власти". см. N17 от 2 мая 2000 года)
- ↑
Youngs, Timothy. 7. velja?e 2000.
The Conflict in Chechnya
.
.uk
(
engleski
). International Affairs and Defence Section, House of Commons Library
. Pristupljeno 8. lipnja 2019.
- ↑
Ibid, 17
- ↑
La rebellion tchetchene de 1991 a 2009: Evolutions et transformations
(PDF)
.
.gov
(
francuski
). Ina?ica
izvorne stranice
(PDF)
arhivirana 17. velja?e 2021
. Pristupljeno 8. lipnja 2018.
- ↑
Youngs, 19