Drugi ?e?enski rat

Izvor: Wikipedija
Drugi ?e?enski rat
Vrijeme rujan 1999. - 2009.
Lokacija ?e?enija
Ishod ? Ukidanje ?e?enske Republike I?kerije
? ?e?enija postaje dio Ruske Federacije
Casus belli ? Upad islamista u Dagestan
? Bomba?ki napadi u rujnu 1999.
Sukobljeni
Ruska Federacija
?e?enska Republika
?e?enska Republika I?kerija
Razni mud?ahedini
Kavkaski Emirat
Vođe
Vladimir Putin
Ahmad Kadirov†
Aslan Mashadov
?amil Basajev†
Dokka Umarov
Ibn Al Hattab†
Vojne snage
Na po?etku sukoba:

-Između 90 i 120 000 ljudi
-1650 tenkova i dr. vozila
-480 komada topni?kih oruđa [1]

Na po?etku sukoba:

-14 tenkova i dr. vozila
-23 komada topni?kih oruđa [2]

Posljedice
Teroristi?ki napadi po Rusiji:
-Tala?ka kriza u kazali?tu Dubrovka
- Tala?ka kriza u Beslanu

Drugi ?e?enski rat bio je oru?ani sukob koji se vodio između oru?anih snaga Ruske Federacije i ?e?enske Republike I?kerije u razdoblju od 26. kolovoza 1999. do 30. travnja 2000., kada su trajale glavne ratne operacije. U nastavku: od svibnja 2000. do travnja 2009. godine, sukob se nastavio u obliku protu-gerilskog rata.

Okolnosti pred rat [ uredi | uredi kod ]

Nakon ?to su se u jesen 1996. ruske federalne snage povukle iz ?e?enije, ?ime je zavrio Prvi ?e?enski rat , ?e?enija je de facto postala nezavisna dr?ava. Unato? tome, bila je međunarodno priznata samo od strane Gruzije i afganistanskih talibana. Na unutarnjem planu, sredi?nja vlast u prijestolnici ? Groznom imala je slabu kontrolu nad podru?ju ?ire ?e?enije van Groznog, gdje su stvarnu vlast dr?ali radikalnom islamizmu skloni gospodari rata . Na politi?koj sceni iskristalizirale su se pak dvije dominantne politi?ke struje: nacionalisti?ka i islamisti?ka. Nakon smrti D?ohara Dudajeva , na ?elnu poziciju ?e?enije izabran je umjereniji politi?ar Aslan Mashadov , no on uskoro po?inje gubiti utjecaj od strane radikalnijih islamista koji su ga politi?ki napadali s tih pozicija. [3] Budu?i da je ?e?ensko gospodarstvo bilo u lo?em stanju, kriminal je procvjetao, a kao veoma unosan biznis pojavile su se otmice ljudi. U o?ujku 1999., ?rtva jedne takve otmice bio je specijalni poslanik ruskog ministarstva unutarnjih poslova u ?e?eniji; general Genadij ?pigun, koji je pronađen mrtav u zra?noj luci u Groznom, ?to je izazvalo bijes u Moskvi. Ni?ta bolje nisu pro?li ni radnici britanske telekomunikacijske kompanije Granger Telecom na radu u ?e?eniji, koji su 1998. oteti a zatim pronađeni ubijeni (neki od njih dekapitirani). [4] 1999. Mashadov radi kompromisa s islamisti?kom strujom uvodi ?erijat u ?e?eniju. [5]

Rat u Dagestanu [ uredi | uredi kod ]

U kolovozu 1999., radikalni islamisti i vehabije iz ?e?enije predvođeni ratnim vođama ?amilom Basajevom i Ibn Al Hatabom (porijeklom Saudijcem), upali su snagama ja?ine nekoliko tisu?a pobunjenika u susjedni Dagestan (republika u sklopu Ruske Federacije) s ciljem poticanja ustanka, te stvaranja Islamske Dr?ave na Sjevernom Kavkazu. Nakon intervencije ruske federalne vojske, u roku od nekoliko tjedana pobunjenici su istjerani nazad u ?e?eniju, ?iji se predsjednik Mashadov cijelo vrijeme glasno protivio akcijama Basajeva i Hataba, te je, ?tovi?e, Rusima predlagao zajedni?ke akcije protiv islamisti?kih odmetnika. [6]

Bomba?ki napadi na stambene zgrade [ uredi | uredi kod ]

U bomba?kim napadima u rujnu 1999. godine, raznesene su stambene zgrade u Moskvi , Bujnaksku i Volgodonsku , pri ?emu je ?ivote izgubilo tristotinjak ljudi. [7] Prema slu?benoj istrazi ruske tajne slu?be FSB-a, za napad su optu?eni ?e?enski pobunjenici, međutim poku?aji nezavisnih istraga bili su opstruirani. Istra?iva?i poput Ane Politkovskaje i Aleksandra Litvinjenka zavr?ili su ubijeni, pri ?emu je primjerice Litvinjenko o napadu govorio kao akciji FSB-a s ciljem da se pridobije podr?ka javnosti za novi rat u ?e?eniji. [8] [7]

  • Rat u Dagestanu, zajedno s bomba?kim napadima bili su povodom za Drugi ?e?enski rat

Rat [ uredi | uredi kod ]

Ratne operacije u ?e?eniji, Rusi su zapo?eli krajem rujna 1999., gomilanjem snaga ja?ine 20-50 tisu?a ljudi uz granicu s ?e?enijom, nakon ?ega je uslijedila zra?na kampanja u kojoj je Rusko ratno zrakoplovstvo gađalo kriti?nu infrastrukturu; telekomunikacijske sustave, i elektroprivredu. 23. rujna 1999. gađana je zra?na luka u Groznom. U zra?nim napadima sporadi?no su pogibali i civili. [9]

1. listopada 1999. Vladimir Putin izjavio je da je "autoritet ?e?enskog predsjednika Mashadova nelegitiman", nakon ?ega je krenula kopnena invazija. [9] Nedugo nakon ulaska federalne vojske u ?e?eniju, glavni ?e?enski muftija Ahmad Kadirov objavio je svoj prelazak na rusku stranu, navodno jer se je ideolo?ki protivio vehabizmu . [10] U prvoj fazi, ruske kopnene snage uspostavile su "tampon zonu" na podru?ju sjeverno od rijeke Terek, nakon ?ega su nastavili napredovati. Tijekom studenog, do po?etka prosinca 1999. osvojili su gradove Gudermes i Argun . [11]

Do po?etka prosinca, Rusi su stigli do Groznog, kojeg su stavili u okru?enje. [12] Opsada je trajala do po?etka velja?e 2000. godine kada je Putin objavio "kraj operacija", [13] međutim nekoliko tisu?a ?e?enskih boraca uspilo se probiti iz okru?enja, te povuklo u planinske krajeve ?e?enije. [14]

Nedovr?eni ?lanak Drugi ?e?enski rat koji govori o povijesti Rusije treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije .

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. Facon, Isabelle. 2001. LA SECONDE GUERRE DE TCHETCHENIE:LES ASPECTS POLITICO-MILITAIRES (PDF) . AFRI . II : 795?796 . Pristupljeno 3. lipnja 2019. . , l’armee russe a reussi a mobiliser de 90 a 120 000 hommes au debut des operations (28), soit une force deux a quatre fois plus importante que dans la premiere guerre (29 [...] Le rapport de forces a ete egalement tres defavorable aux combattants tchetchenes sur le plan de l’armement et de l’equipement militaire : 1 650 chars et vehicules pour les forces federales (contre 14 pour les ≪ rebelles ≫), 480 pieces d’artillerie (contre 23), etc.
  2. Ibid
  3. Smick, Elisabeth. 18. srpnja 2006. The Chechen Separatist Movement . org. ( engleski ) . Pristupljeno 2. lipnja 2019.
  4. Dyer, Clare. 3. lipnja 2003. Families of dead Chechnya hostages sue employer . The Guardian ( engleski ) . Pristupljeno 2. lipnja 2019.
  5. A. Abbot, Laura. O?ujak 2018. Nationalist Movements and Transnational Jihad: Fractionalization of the Chechen Separatist Movement (PDF) : 50/51 . Pristupljeno 2. lipnja 2019. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  6. Lambroschini, Sophie. 9. kolovoza 1999. Russia: War In Dagestan Takes Toll On Ordinary Chechens ( engleski ). Radio Free Europe Radio Liberty . Pristupljeno 2. lipnja 2019.
  7. a b Satter, David. 2. velja?e 2017. The Mystery of Russia's 1999 Apartment Bombings Lingers ? the CIA Could Clear It Up . .org ( engleski ). Hudson Institute . Pristupljeno 2. lipnja 2019.
  8. Slu?aj Litvinenko: Tajna zbog koje se umire . Jutarnji list . 11. prosinca 2006 . Pristupljeno 2. lipnja 2019.
  9. a b de Haas, Marcel. 1. sije?nja 2003. The Use of Russian Airpower in The Second Chechen War (PDF) . Conflict Studies Research Centre . 1-904423-18-3 . Pristupljeno 2. lipnja 2019.
  10. Krasnov, Andrej. 20. lipnja 2000. Муфтий-камикадзе . Kommersant ( ruski ) . Pristupljeno 3. lipnja 2019. . Сразу после ввода федеральных войск в Чечню муфтий выступил в эфире и осудил Басаева как проводника ваххабизма, виновного в разжигании войны. Именно тогда Кадыров встал на сторону Москвы (о своих отношениях с Кремлем и чеченскими лидерами он рассказал в интервью "Власти". см. N17 от 2 мая 2000 года)
  11. Youngs, Timothy. 7. velja?e 2000. The Conflict in Chechnya . .uk ( engleski ). International Affairs and Defence Section, House of Commons Library . Pristupljeno 8. lipnja 2019.
  12. Ibid, 17
  13. La rebellion tchetchene de 1991 a 2009: Evolutions et transformations (PDF) . .gov ( francuski ). Ina?ica izvorne stranice (PDF) arhivirana 17. velja?e 2021 . Pristupljeno 8. lipnja 2018.
  14. Youngs, 19