?kotska
(
?kotski gaelski
:
Alba
,
engleski
:
Scotland
) je dio
Ujedinjenog Kraljevstva
. Najsjeverniji je dio
otoka
Velike Britanije
; s oto?jem
Hebridi
,
Orkney
i
Shetland
obuhva?a 77.180 km², a s unutarnjim vodama 78.764 km². ?kotska je
1980.
godine imala 5.153.000 stanovnika. Gusto?a iznosi 65 stanovnika na km². Najgu??e je naseljeno sredi?nje podru?je. Politi?ko, industrijsko i kulturno sredi?te je
Edinburgh
(
1981.
godine - 419.200 stanovnika). Na
zapadu
i
sjeveru
dopire do
Atlantskog oceana
, a na
istoku
do
Sjevernog mora
. Od
Engleske
je dijeli grani?na crta koja se prote?e od u??a rijeke
Tweed
do zaljeva
Solay
. Za ?kotsku je karakteristi?na razvedenost obale, osobito zapadne, po ?emu se znatno razlikuje od Engleske. Na isto?noj obali duboko su se usjekli zaljevi
Firth of Forth
i
Moray Firth
. ?kotska se uglavnom dijeli na ju?ni, sredi?nji i sjeverni dio.
Ju?ni dio
obuhva?a Ju?no viso?je s grani?nim gorjem
Cheviot
, građenim prete?no od starih stijena.
Sredi?nji dio
sastoji se od niza
depresija
, koje se nastavljaju u
Firth of Clyde
, Firth of Forth i
Firth of Tay
. Njima je odvojeno brdovito podru?je na jugu od
granitnih
ravnjaka
gorja
Grampian
na sjeveru s najvi?im vrhom britanskog oto?ja
Ben Nevis
, 1343 m.
Udolina
Glen More
s nizom jezera rastavlja gorje Grampain od sjevernog
viso?ja
(
Northern Highlands
). Sjeverni dio popunjava
?kotsko viso?je
, koje na krajnjem sjeveru prelazi u obalnu ravnicu.
Osnovne su privredne grane
rudarstvo
i
industrija
. Iskori?tavaju se nalazi?ta
ugljena
, koja daju oko 10% ukupne britanske proizvodnje,
?eljezne
,
bakrene
i
olovne rude
.
Velike koli?ine
elektri?ne energije
potje?u iz
hidroelektrana
i iz
nuklearnih elektrana
. Uz metalurgiju razvila se metalna industrija s brodogradnjom, proizvodnjom strojeva i sl. Poznata je dobro razvijena tekstilna (pamu?na, vunena, prerada
jute
) i dr., prehrambena (proizvodnja
viskija
), kemijska i petrokemijska industrija s velikim rafinerijskim sredi?tem u
Grangemouthu
, do kojeg vodi
naftovod
iz le?i?ta
Forties
u podmorju
Sjevernog mora
(preko
Crudena Baya
i
Aberdeena
). Va?nu privrednu granu predstavlja i sto?arstvo, osobito uzgoj goveda i ovaca. Oko 25% obrađenih povr?ina nalazi se pod ?itaricama (
zob
,
p?enica
,
je?am
) i industrijskim biljkama. U priobalnim vodama dobro razvijeno je ribarstvo; poznate su ribarske luke
Aberdeen
,
Peterhead
i
Banff
. Vrlo su atraktivne trgova?ke luke
Glasgow
i
Dundee
. Glavno prometno sredi?te jest
Edinburgh
. Sve ve?u ulogu ima turizam.
Razdoblje do Jakova VI.
[
uredi
|
uredi kod
]
Podru?je koje uglavnom danas zauzima ?kotska rimski su pisci zvali
Caledonia
. Osvojiv?i ju?ni dio Britanije,
Rimljani
su stolje?ima nastojali podjarmiti svojoj vlasti sjeverna plemena, od kojih su najva?niji bili
Pikti
, ali bez trajnog uspjeha. Oko po?etka 6. stolje?a ?koti (keltsko pleme u sjeveroisto?noj Irskoj) - doselilo se na podru?je dana?nje grofovije
Argyll
. ?koti su tu osnovali malo kraljevstvo
Dalriadu
a kr??anstvo, koje je s njima do?lo iz
Irske
, postepeno se ?irilo i na zemlju Pikta, na istoku.
Sredinom 9. stolje?a ?koti i Pikti sjedinili su se i, pod kraljem Kennethom Mac Alpinom, osnovali dr?avu, koja je obuhva?ala ve?i dio ?kotske sjeverno od rijeka Forth i Clyde. Po?etkom 11. stolje?a, poraziv?i Angle u bitki kod Carhama (oko
1060.
ili
1018.
), kralj
Malcolm II.
zavladao je pokrajinama
Lothian
između Tweeda i Firth of Fortha te biv?im britanskim kraljevstvom Strathclyde na zapadu. Za vladavine Malcomova unuka Duncana, koji ga je naslijedio
1034.
, ?koti, Pikti, Angli i Britanci bili su sjedinjeni u jednom kraljevstvu, koje je dobilo ime ?kotska (
Scotland
).
Duncan, prvi vladar povijesnog
kraljevstva ?kotske
, poginuo je u građanskom ratu (
1040.
) od ruke svog vojskovođe
Macbetha
, koji se zatim proglasio kraljem, ali je
1057.
pora?en od Duncanova sina Malcolma
(odatle Shakespeareu građa za tragediju "Macbeth")
. Za vladavine Malcolmovih nasljednika, od kojih je najmo?niji
David I.
(
1124.
?
1153.
), ?kotska se postepeno anglizira i feudalizira. Nakon smrti malodobne nasljednice Aleksandra III (
1249.
?
1286.
) javilo se trinaest pretendenata na ?kotsko prijestolje.
Arbitrar
u tom sporu engleski kralj
Edvard I. Dugonogi
izabrao je Johna Balliola i smatrao ga svojim
vazalom
, a kad se ovaj pobunio, Edvard se zaratio sa ?kotskom i nakon pobjede kod
Dunbara
1296.
zagospodario zemljom. Ve?
1297.
izbio je ustanak seljaka i gradskog puka protiv engleskih feudalaca. Na ?elu ustanka, kao zapovjednik "
armije pu?ana ?kotske
", bio je
William Wallace
.
Iako je Wallace
1305.
uhva?en i smaknut, ustanak je poprimio svenarodne razmjere borbe za nezavisnost; njegov vođa
Robert Bruce
dao se
1306.
okruniti za kralja kao i Robert I. Pora?eni
1314.
u bitci kod Bannockburna,
Englezi
su bili prisiljeni
1328.
priznati ?kotskoj punu nezavisnost.
Za Robertovih nasljednika kraljevska je vlast slabila, osobito nakon ?to je na prijestolje stupila dinastija
Stuart
(
1371.
). Nakon Roberta III. (
1390.
?
1406.
) izredalo se vi?e Stuartovaca, koji dolaze na prijestolje kao djeca. Za to vrijeme
?koti
su gotovo neprekidno u sukobu s Englezima (dijelom i zbog svojeg povezivanja s Francuzima). Godine
1513.
?koti su pretrpjeli te?ak poraz; sam kralj
Jakov IV.
poginuo je u bitki.
Jakov V.
nastavio je politiku ?kotsko-francuskog savezni?tva (prva mu je ?ena k?erka
Franje I.
, a druga Marie de Guise), ali je i on pora?en (kod Solway Mossa,
1542.
). Nakon njegove smrti, ?kotskom je, umjesto malodobne mu k?erke
Marije Stuart
, upravljala Marie de Guise. S pomo?u francuskih trupa Englezi su
1551.
potisnuti iz ?kotske, ali su u zemlji ostali
Francuzi
; visoke polo?aje u upravi zauzimalo je upravo francusko plemstvo, a Marija Stuart udala se za francuskog prestolonasljednika.
U to je doba u ?kotskoj oja?ao protestantizam, koji se pro?irio ne samo među građanima nego i među znatnim dijelom plemstva. Godine
1557.
sklopljen je savez protestanata i potpisan
covenant
. U borbi protiv
Katoli?ke crkve
protestante je oru?jem i novcem pomagala engleska kraljica
Elizabeta I.
Kada su
1559.
Marija i njen suprug
Franjo II.
uzeli i naslov engleskih
suverena
, engleska je flota blokirala
1560.
Leith
. Iste godine, ugovorom u Edinburghu, francuska je vojska bila prisiljena napustiti ?kotsku; nakon ?ega je Parlament slu?beno prihvatio
reformaciju
, proglasio slobodu vjeroispovjesti, te provodio
sekularizaciju
crkvenih imanja. S povratkom Marije Stuart u ?kotsku
1561.
godine razbuktala se borba između katolika i prista?a reformacije. Godine
1567.
protestanti su digli ustanak i prisilili Mariju Stuart na
abdikaciju
u korist maloljetnog sina Jakova VI. Marija je
1568.
potra?ila uto?i?te u Engleskoj, gdje ju je Elizabeta I. zato?ila i
1587.
, optu?iv?i je zbog veleizdaje, dala smaknuti.
Razdoblje od Jakova VI.
[
uredi
|
uredi kod
]
Jakov VI. progla?en je, nakon Elizabetine smrti
1603.
, kao praunuk Margarete Tudor (K?eri Henrika VII.), i engleskim kraljem (
Jakov I.
). Time je ostvarena
personalna unija
između ?kotske i Engleske, no obje zemlje zadr?at ?e jo? cijelo jedno stolje?e svoje zasebne parlamente. Njegov nasljednik
Karlo I.
(
1625.
?
1649.
) nametnuo je ?kotskoj anglikansko bogoslu?je, ?to je
1638.
dovelo do pobune, koja je zahvatila cijelu zemlju i dala neposredan poticaj engleskoj bur?ujskoj revoluciji. Kada je
1642.
u Engleskoj izbio rat između kralja i Parlamenta, ?kotski su prezbiterijanci bili prirodni
saveznici
engleskih
puritanaca
i
Olivera Cromwella
. Godine
1643.
?koti su sklopilii formalni savez s engleskim Parlamentom (
Solemn League and Covenant
); njihove su ?ete sudjelovale
1644.
na strani puritanaca u velikoj bitki kod Marston Moora, a
1645.
kraljevske su snage u ?kotskoj potpuno razbijene. Pora?en i u Engleskoj, Karlo I. pobjegao je
1646.
u ?kotsku, no ?koti su ga izru?ili engleskom Parlamentu.
Smaknu?e Karla I. (
1649.
) i progla?enje
republike
(
pod nazivom
Commonwealth
) izazvali su negodovanje ?kotske aristokracije i imu?nih slojeva, koji su u produbljenju engleske revolucije osje?ali prijetnju za svoje klasne interese. Da predusretnu opasnost, ?kotski prezbiterijanci manifestirali su svoju privr?enost
dinastiji
, te u Edinburgu proglasili kraljem sina Karla I. Kada se
Karlo II.
vratio iz
Nizozemske
u ?kotsku, rat s Engleskom postao je neizbje?an. Godine
1650.
Cromwell je nanio ?kotima te?ak poraz kod
Dunbara
, a
1651.
definitivno je slomio njihov otpor i ?kotska je bila ujedinjena s Engleskom u Commonwealthu. Karlo II, do?av?i
1660.
na prijestolje, pokazao se kao
brutalan
despot
. Covenant i sve zakonske mjere od
1633.
nadalje ukinuti su,
Anglikanska crkva
ponovno je nametnuta cijeloj zemlji, a ?koti "otpadnici" izvrgnuti su progonima. Prvu bunu
1666.
(pohod na Edinburg) ugu?ila je kraljevska vojska.
Novi veliki ustanak izbio je
1679.
, no i taj je ubrzo likvidiran, nakon ?ega u ?kotskoj nastaje era krvave
represije
(
Killing time
). Reakcija je bjesnila i za Karlova nasljednika Jakova VII (
Jakov II.
za Englesku), koji je favorizirao katolike. ?koti su u potpunosti podupirali prevrat
1688.
, kojim je Jakov svrgnut s prijestolja, a
1689.
ustoli?en je
Vilim III. Oranski
. Ustanak
jakobita
(prista?a svrgnutog kralja) slomljen je 1689., a
1690.
odlukom parlamenta, prezbiterijanizam je u cijelosti uspostavljen. Ve? potkraj 17. i po?etkom 18. stolje?a i u Engleskoj i u ?kotskoj pojavljuju se prijedlozi za tje?nju uniju između obiju zemalja. Definitivni plan unije oba su parlamenta prihvatila po?etkom
1707.
; spojena kraljevstva ?kotske i
Engleske
nosit ?e ime
Kraljevstvo Velike Britanije
, koje ?e imati jednu zastavu (
Union Jack
), a dr?avom ?e upravljati jedan parlament.
Zakonom o Uniji
, koji je stupio na snagu
1. svibnja
1707., posebni ?kotski i engleski parlament prestali su postojati, a u listopadu iste godine sastao se
Parlament Velike Britanije
.
Nakon unifikacije, tijekom prve polovine 18. stolje?a, znatan dio plemenske aristokracije (
klanova
) u planinskom dijelu ?kotske nije odustajao od poku?aja da silom
restaurira
dinastiju Stuart. Njezini prista?e, jakobiti, digli su ?etiri ustanka, od kojih su dva (
1708.
i
1719.
) ugu?ena u
zametku
, dok su ustanci
1715.
i
1745.
?
1719.
bili poprimili ve?e razmjere. Ve?i broj vođa klanova bili su protjerani ili smaknuti, a upravu nad njihovim posjedima preuzele su
vladine
komisije
.
?kotska je
18. rujna
2014.
glasala na referendumu za nezavisnost, vezano za izlazak iz Ujedinjenog Kraljevstva. Za nezavisnost je glasalo 44.7%, a protiv nezavisnosti 55.3%, ?ime ?kotska ostaje u Ujedinjenom Kraljevstvu.
?kotsko viso?je snimljeno 5. listopada 2017. s broda Hanze Genua.
Svjetionik Bass Rock
?est gradova poredanih po popuaciji:
Politi?ke regije (Pokrajine)
[
uredi
|
uredi kod
]
Aberdeen
,
Aberdeenshire
,
Angus
,
Argyll i Bute
,
Clackmannanshire
,
Dumfries i Galloway
,
Dundee
,
Isto?ni Ayrshire
,
Isto?ni Dunbartonshire
,
Isto?ni Lothian
,
Isto?ni Renfrewshire
,
na h-Eileanan Siar (Western Isles)
,
Edinburgh
,
Falkirk
,
Fife
,
Grad Glasgow
,
Highland
,
Inverclyde
,
Midlothian
,
Moray
,
Sjeverni Ayrshire
,
Sjeverni Lanarkshire
,
Orkney
,
Perth i Kinross
,
Renfrewshire
,
Scottish Borders
,
Shetland
,
Ju?ni Ayrshire
,
Ju?ni Lanarkshire
,
Striling
,
Zapadni Dunbartonshire
,
Zapadni Lothian
-
?kotski parlament u Edinburghu
?kotsku zakonodavnu vlast tvori
?kotski parlament
, nakon ?to je
1998.
Blairova
vlada potpisala
Akt o ?kotskoj
(Scotland Act)
o ponovnoj uspostavi parlamenta nakon
1707.
Na tre?im parlamentarnim izborima
2007.
pobjedu je odnijela
?kotska nacionalna stranka
(SNP) koja se zauzima za neovisnost ?kotske.
Zakonodavnu vlast također ima i parlament u
Westminsteru
, te ona mo?e nadglasati
zakone
koje je usvojio ?kotski parlament. ?kotska nema svojeg
dr?avnog poglavara
, na ?elu ?kotske je
Karlo III.
Prvotno je bilo predviđeno da ?e ?e ?kotska
2012.
imati referendum o neovisnosti.
[1]
Referendum je odr?an 18. rujna 2014. godine u kojem je 55.3% glasa?a glasalo protiv samostalnosti dok je 44.7% glasalo za.
Među keltskim narje?jima predrimskog razdoblja razlikovale su se sjeverna i ju?na skupina. Na takvoj dijalektskoj osnovi javlja se kasnije (V. st.)
gaelski
. Na sjeveru ?kotske bio je prisutan
norve?ki jezik
.
U 12. stolje?u, na sjeverozapadu i sjeveroistoku ?kotske, te u podru?ju oko zaljeva Solway prisutan je norve?ki jezik mije?an s gaelskim, ?to je odraz dugotrajne prisutnosti Norve?ana na podru?ju oko zaljeva
Solway
,
Zapadnom oto?ju
, sjeveroisto?nom dijelu ?kotskog kopna, te
Orkneyskim
i
Shetlandskim otocima
.
MacKinnon (2003.) tvrdi da je u ostatku regije koju nazivamo ?kotskim viso?jem, prisutan gaelski jezik, nativni jezik ?kota, i Iraca. Kako je vrijeme prolazilo ?kotski gaelski se po?inje razlikovati od irskog gaelskog, ali danas postoje vi?e sli?nosti to dvoje dijalekata gaelskog jezika, nego razli?itosti.
Kumbrijski jezik
je bio prisutan u dana?njoj sjevernoj Engleskoj i ju?noj ?kotskoj. To je varijacija P-keltskog govorenog od starih Brita. Blisko je povezan sa starovel?kim i ostalim britskim jezicima. Ve?ina lingvisti?ara vjeruje kako je kumbrijski jezik izumro u 12. stolje?u nakon pripajanja djelomice ovisnog
kraljevstva Strathclydea
kraljevstvu ?kotske.
Burchfield (1994.) navodi kako je engleski jezik bio prisutan u ?kotskim niskim zemljama. Ve? prije su navedeni razlozi njegove prisutnosti. Za vrijeme vladavine kralja
Davida I.
osnivaju se burgovi, te se dijele zemlji?ne povelje normanskom plemstvu, ?to uzrokuje prodor engleskog jezika i francuskih obi?aja. Sad se ?kotski vladari mogu opisati kao normansko-gaelski kraljevi, koji se osim poznavanja gaelskog jezika dobro slu?e i francuskim jezikom. Jedan od razloga takvog razvoja događaja su i mnogobrojni savezi ?kotskih velika?a, pa ?ak i kraljeva, s francuskim plemstvom. Iz Francuske također dolaze crkveni redovi; benediktinci, cisterciti, tironenzijanci i ostali, koji imaju veliki utjecaj na gospodarstvo, kako na puk tako i na njegovo obrazovanje.
Engleski jezik tog doba se vjerojatno ne razlikuje uvelike od engleskog jezika kojim se se tad slu?e Englezi u Engleskoj. ?irenju engleskog jezika uvelike doprinose govornici northumbrijskog staroengleskog koji se naseljavaju u ?kotskoj u
7. stolje?u
. Kad su zemlje
Northumbrije
bile inkorporirane u ?kotsku u 11. stolje?u gaelski postaje presti?ni jezik, ali jugoistok ostaje englesko govorno podru?je. Razvoj događaja u 12. stolje?u poti?e ?irenje engleskog jezika. Naselja kao ?to su burgovi najprije uspostavljeni od
Davida I.
, prete?no na jugu i istoku ?kotske, dovode nove zajednice u ta podru?ja. Nadolaze?i Englezi su bili uglavnom iz Northumbrije i grofovije Huntigdona, koji uz prido?le Nizozemce i Francuze ?ire svoj jezik i kulturu. Tako je mnogo govornika gaelskog jezika asimilirano u novi socijalni sustav i njegov jezik.
Kako je ekonomska mo? burgova rasla, govornici gaelskog nalaze korisnim u?enje engleskog jezika. Institucionalni jezik burgova se sastojao od vokabulara esencijalno germanskog u podrijetlu, s anglo-saksonskim terminima kao ?to su loft (imanje i zemlja), croft (mali posjed), ruid (zemlja iznajmljena od burghova), guild (trgova?ko udru?enje), bow (zasvođen ulaz), wynd (uli?ica) i raw (red ku?a). Vi?ejezi?nost i kulturalna raznolikost su tako postala zna?ajna obilje?ja nakon kralja Davida I.
U kasnom srednjem vijeku svjedo?imo pojavljivanju staroengleskog knji?evnog jezika poznatog kao ?Anglic“, koji je ?kotskim niskim zemljama poznat kao rani ?scots“ jezik, koji se ve? po?eo razlikovati od staroengleskog u sredi?njoj Engleskoj. Ova varijanta staroengleskog je imala za?etke u northumbrijskom staroengleskom. Tijekom ovog razdoblja, engleski jezik se jednostavno nazivao ?Inglis“, ?to je bio staroengleski na?in pisanja naziva engleskog jezika iz sredi?nje Engleske. To pokazuje kako govornici Inglisa nisu razlikovali razli?ite dijalekte engleskog jezika.
Do 14. i 15. stolje?a Inglis je zamijenio gaelski jezik (Scottis) u mnogim podru?jima ?kotskih niskih zemlji, a normanski francuski se prestao koristiti kod ?kotskog plemstva. Scots također po?inje zamjenjivati latinski jezik u registriranju podataka i pisanju literature. U Caithnessu dolazi do interakcije Scots jezika s Norsom (staronorve?kim jezikom) i gaelskim jezikom. Kraj razdoblja renesanse je svjedo?io evoluciji ova tri jezika u Middle Scots jezik, noviju varijantu staroengleskog jezika, na kojem pi?u
Henryson
i
Dunbar
. Indentifikacija Stuarta s Middle Scots jezikom je na kraju uzrokovala (uz druge, ve? navedene razloge) podjelu ?kotske u dva pomalo antagonisti?na djela: Gaelski highlands (eng.
Gaelic Highlands
) i Ingliski lowlands (eng. Anglic Lowlands).
Do ranog 16. stolje?a jezik koji je nazvan Inglisom postaje jezik vlasti, a njegovi govornici ga po?inju nazivati Scottisom, dok ?kotski gaelski, koji je prije bio poznat pod Scottis, nazivaju Erse (Irski).
Do ovog vremena scots se razvio razli?ito od svog sestrinskog jezika ju?no od granice. Po standardima tog doba imao je 'standardiziran' pravopis te je postao sredstvom opse?ne i ranolike nacionalne knji?evnosti. Od 1610. do 1690-ih tijekom naseljavanja Ulstera otprilike 200 000 ?kota se naseljava u sjevernu Irsku uzimaju?i ono ?to ?e postati dijalektima ulsterskog scotsa. Od sredine 16. stolje?a scots postaje sve vi?e angliciziran. S Reformacijom dolaze Biblije na engleskom. Do kasnog 16. stolje?a gotovo svi tekstovi su pisani mje?avinom scotsa i engleskog jezika, engleski oblici su polako postajali ?e??im tako da do kraja 17. stolje?a gotovo nestaje pisanje po pravopisu scotsa. Ovaj proces traje ne?to du?e u neobjavljenoj dijalektalnoj knji?evnosti i slu?benim evidencijama. Nakon Unije kruna 1603. građanstvo koje govori scots je imalo ve?i kontakt s govornicima engleskog, te po?inje prepravljati svoj govor prema onom njihovog engleskog ekvivalenta. Ovo prepravljanje je naposljetku dovelo do stvaranja ?kotskog engleskog.
U osamnaestom i devetnaestom stolje?u upotreba scotsa kao knji?evnog jezika je o?ivljena od nekoliko poznatih ?kota poput
Roberta Burnsa
. Takvi pisci su, mije?aju?i razli?ite dijalekte scotsa, utemeljili novu standarnu knji?evnu normu.
Tijekom prvog dijela 20. stolje?a, znanje knji?evnih normi iz osamnaestog i devetnaestog stolje?a blijedi te trenutno nema institucionalizirane knji?evne norme. U ?kolama se tad ne u?i scots jezik, ali mu se u?enici vra?aju izvan u?ionice, ali ipak to nije cjelovito. Ono ?to se tad pojavilo i događa se dosad, je proces izmjene jezika pod utjecajem drugog jezika, pod time se misli na nara?taje koji su usvojili sve vi?e oblika iz standarnog engleskog jezika. Ovaj se proces ubrzava zbog ?ire?eg pristupa masovnim medijima na engleskom jeziku, i pove?ane mobilnosti stanovni?tva nakon Drugog svjetskog rata. Do kraja 20. stolje?a scots je bio u fazi jezi?ne smrti u ve?ini Lowlandsa.
Nedavno se stavovi mijenjaju, iako se nastava ne odr?ava na scots jeziku. Scots mo?e biti povr?no obrađen u predavanjima engleskog jezika, ?to obi?no zna?i ?itanje knji?evnosti na scotsu i promatranje lokalnog dijalekta. Mnogo kori?tene literure je ?esto standardni engleski koji li?i na scots.
Upotreba scotsa u medijima je rijetka i obi?no rezervirana za ni?e gdje je lokalni dijalekt smatran prihvatljivim. Ozbiljna namjena za vijesti, enciklopedije, dokumentarne filmove i sl. se rijetko događa, iako internetska stranica ?kotskog Parlamenta pru?a neke informacije na scotsu.
Te?ko je utvrditi broj govornika Scotsa putem cenzusa, jer mnogo ispitanika mo?e na vi?e na?ina interpretirati pitanje ?Govorite li Scots?“. Podr?avatelji Scotsa su zagovarali da ovo pitanje bude uklju?eno u nacionalni cenzus Ujedinjenog Kraljevstva 2001. Rezultati iz probnog poku?aja prije cenzusa, odr?anim od Glavnog mati?nog ureda za ?kotsku (eng. General Register Office for Scotland), predla?u kako postoji 1.5 milijuna govornika scotsa, s 30 % ?kota odgavaraju?i ?Yes“ tj. engleskim za da na pitanje ?Mo?ete li govoriti scots jezik“, ali je samo 17 % odgovorilo ?Aye“, tj. da na scotsu na pitanje ?Mo?ete li govoriti scots?“.
Govorni scots sadr?i mnogo dijalekata, toliko da se nijedan ne mo?e smatrati ?pravim“ scotsom. Ova razli?itost je ?esto smatrana znakom lokalnog ponosa među ?kotima. Postoje ?etiri grupe dijalekata: inzularni scots ? govoren u Orkneyu i Shetlandu, sjeverni scots ? govoren u
Caithnessu
,
Easter Rossu
,
Morayu
,
Aberdeenshireu
i
Angusu
, sredi?nji scots ? govoren u sredi?njem lowlandsu i jugozapadnoj ?kotskoj i ju?ni scots ? govoren u ?kotskim pograni?nim krajevima i Dumfriesshireu.
Od ranog 16. stolje?a, govornici scotsa i engleskog daju gaelskom jeziku ime Erse (?to zna?i Irski), dok scots jezik dobiva naziv Scottis za razliku od prija?njeg naziva, Inglis. MacKinnon (1991) isti?e da je ovo samo po sebi bilo ironi?no, kako je gaelski u ovom periodu razvijao svoje razli?ite i karakteristi?ne ?kotske forme modernog doba.
?kotski gaelski je bio nazvan ?Erse“ dijelom jer su obrazovani govornici gaelskog u Irskoj i ?kotskoj koristili knji?evni dijalekt (nekad zvan klasi?nim gaelskim) tako da je bilo malo ili nimalo razlike u upotrebi. Kad se klasi?ni gaelski prestao koristiti u ?kolama obje zemlje, kolokvijalna upotreba po?inje dominirati, a jezici razlikovati.
?kotski gaelski posjeduje bogatu usmenu i pisanu tradiciju, nazvanu beul-aithris na ?kotskom gaelskom, bivaju?i jezikom bardske kulture klanova Highlandsa kroz mnoge godine. Jezik ?uva privr?enost i znanje o pred-feudalnim 'plemskim' zakonima i obi?ajima. Jezik je osobito trpio kad su ljudi Highlandsa, i njihove tradicije, bili progonjeni nakon bitke kod Cullodena 1746., i tijekom Ra??i??avanja viso?ja.
Prvi dobro poznati prijevod Biblije na ?kotskom gaelskom je iz
1767.
kad Dr. James Stuart of Killin i Dugald Buchanan of Rannoch prevode
Novi zavjet
. Manjak dobro poznatog prijevoda do kasnog 18. stolje?a je mo?da pridonio nazadovanju ?kotskog gaelskog. U 21. stolje?u, ?kotska gaelska knji?evnost do?ivljava razvoj u podru?ju prozne fikcije.
?kotski gaelski mo?e biti bolje poznat kao highlandski gaelski kako bi se razlikovao od izumrlih dijalekata lowlandskog gaelskog. Od tih dijalekata je galowayski gaelski kori?ten u nizinskoj ?kotskoj pre?ivio do modernog doba. Do 18. stolje?a, lowlandski gaelski je uglavnom zamijenjen scotsom u lowlandskoj ?kotskoj, dok je britski jezik nestao.
Cenzusom iz 2001. Ujedinjenog Kraljevstva je utvrđeno kako postoji 58 652 govornika gaelskog u ?kotskoj (1.2 % stanovni?tva starijeg od tri godine). Uspoređeno s cenzusom iz 1991., 7 300 ljudi manje govori gaelski (11% cijelog broja), ?to zna?i kako nazadovanje gaelskog u ?kotskoj jo? uvijek traje, iako mnogo sporije nego prije.
Glavno upori?te jezika su vanjski
Hebridi
(gael. Na h-Eileanan Siar), gdje sveukupan broj govornika iznosi 61.1 %, a u svim ?upama vi?e od 50 % govori gaelsku. Izvan vanjskih Hebrida jedina podru?ja sa zna?ajnim postocima gaelskih govornika su otoci Tiree (47.8 %), Skye (36.8 %), Raasay (36.1 %) i Lismore (28.8 %) u unutra?njim Hebridima.
?kotski engleski ozna?ava varijante engleskog govorenog u ?kotskoj. McClure (1994.) navodi kako je glavna, formalna varijanta nazvana ?kotskim standardnim engleskim ili standardnim ?kotskim engleskim, ?esto skra?enim u SSE. SSE mo?e biti definiran kao ?karakteristi?an govor profesionalne klase (u ?kotskoj) i prihva?ena norma u ?kolama“. Dakle, ozna?ava najra?ireniji jezik u ?kotskoj.
?kotski engleski je razultat jezi?nog kontakta između scotsa i standardnog engleskog poslije 17. stolje?a. ?Rezultiraju?i pomak na engleski govornika Scotsa je uzrokovao mnoge fonolo?ke kompromise i leksi?ke transfere, ?esto zamijenjivani spajanjima lingvista koji nisu upoznati s povije??u ?kotskog engleskog“ (Macafee, 2004:60-61). ?Nadalje, proces je bio pod utjecajem interdijalektalnih oblika, pogre?nih ispravaka i pravopisnih izgovora“ (Macafee, 2004:61).
Danas u ?kotskoj postoje 3 autohtona jezika:
Kad govorimo o ?kotskoj knji?evnosti, moramo biti svjesni da kroz povijest ?koti nisu pisali na samo jednom jeziku. Osim gaelskog jezika, koji je istovjetan irskoj ina?ici gaelskog do po?etka novog vijeka, ?koti pi?u na scotsu te ?kotskom engleskom.
Sa?uvano je vi?e manuskripata gaelskog jezika u ?kotskoj. Gaelska literatura ?kotske nije o?uvana kao ona Iraca zbog vi?e razloga. Jedan od njih su promjene u crkvenom stanju koje su se s vremenom događale. Prva od ovih promjena se dogodila za vrijeme vladavine
Malcolma III.
i njegovih sinova, ?to je dovelo do pada anti?ke ?kotske crkve, koja je zamijenjena rimskom hijerarhijom. Literatura koja je postojala u 12. stolje?u je pripadala staroj crkvi, te nije bila interesantna instituciji koja ju je zamijenila. Da je bilo takve literature je o?ito iz Knjige od Deera (eng. Book of Deer). Za?to je ovo jedini fragment takve literature je interesantno pitanje, koje mo?da mo?e biti odgovoreno ?injenicom da sve?enstvu kasnije crkve nije bilo stalo do o?uvanja sje?anja na epohu koju su s rado??u ispratili u ropotarnicu povijesti. Kasnije se dogodila ?kotska Reformacija i uspon Protestantske crkve, koja je bila sklona o?uvanju literature, ali ne ovakve literature. Stara spremi?ta takvih manuskripata su razbijena, a njihov sadr?aj uni?ten ili raspr?en, jer je bio povezan s onim ?to se vjerovalo da je praznovjerje.
Osim ovih utjecaja, stra?ni napadi
Edvarda I.
, engleskog kralja, su bili nepovoljni po o?uvanje anti?ke literature ?kotskog viso?ja (Highlandsa). ?kotsko viso?je se razlikuje od ?kotskih niskih zemlji (Lowlandsa) zbog manje izlo?enosti anglizaciji i normanizaciji. Dok se gradnjom burghova i dovođenjem normanskog plemstva u niskim zemljama ?iri engleski jezik, pa i francuski, u ?kotskom viso?ju se njeguje gaelski jezik. Napadi Edvarda su zna?ili i odvođenje svih nacionalnih spomenika. Neki od njih su vjerojatno bili gaelski. Vjeruje se da su među tim spomenicima bile liste ?kotskih i piktskih kraljeva, kao i drugi dokumenti povijesne va?nosti, koji su formirali osnovu onih bardskih besjeda kraljevskih barda kraljevima tijekom njihova krunjenja. Ovi spomenici su mogli biti među onima koji su poslije bili namijenjeni povratku u ?kotsku, a koji su nestali u brodolomu.
Od irskih manuskripata, po va?nosti za ?kotsku se isti?e Povijest ljudi ?kotske (gael. Senchus Fer n-Alban, eng. The History of the men of Scotland). Bannerman (1974) navodi kako je to staroirski srednjovjekovni tekst, vjerojatno sastavljen u 10. stolje?u. Mogu?e je da potje?e od ranijih manuskripata iz 7. stolje?a, za koje se pretpostavlja da su pisani na latinskom jeziku. U Senchus Fer n-Albanu (dalje pisanom u skra?enom obliku Senchus) su zapisane genealogije kraljeva Dalriade i cenzus kraljevstava koja su ?inila Dalriadu (postojale su irska i ?kotska Dalriada).
Iz ovog manuskripta doznajemo o rodovskoj podjeli u ?kotskoj Dalriadi. Bannerman (1974:47-49) pi?e kako su nabrojana 3 roda, dok je 4. dodan kasnije:
- Cenel nGabrain iz Kintyrea, navodno nasljednici Gabran mac Domangairta, kralja Dalriade iz sredine 6. stolje?a;
- Cenel nOengusa iz Islaya i Jure, navodno nasljednici Oengus Mor mac Eirca, legendarnog kralja Dalriade;
- Cenel Loairn iz Lornea, mo?da također i Mulla i Ardnamurchana, navodno nasljednici Loarn mac Eirca;
- Cenel Comgaill iz Cowala i Butea, dodani kasnije, navodno nasljednici Comgall mac Domangairta.
?Povijesna vrijednost Senchusa se nalazi uglavnom u njegovim kasnijim dijelovima, koji uklju?uju povijesne kraljeve Dalriade. Mit vjerojatno zavr?ava, a povijest po?inje, vladavinom Conall mac Comgailla iz sredine 6. stolje?a“ (Bannerman, 1974:51). ?Zadnji kralj koji mo?e biti to?no povijesno identificiran u genealogijama u Senchusu je Conall Crandomna, koji umire oko 660. godine“ (Bannerman, 1974:103-104).
Senchus nam pokazuje i prvu podjelu po klanovima u ?kotskoj. Iako tad jo? nema klanske simbolike kakvu poznajemo danas, rodove tj. velike obitelji nabrojene u Senchusu mo?emo smatrati prvim ?kotskim klanovima, od kojih mnogo dana?njih ?kotskih klanova utvrđuju svoje porijeklo.
U periodu kasnog srednjeg vijeka je scots jezik postao dominantan jezik dr?ave i socijalne elite, također postaju?i povezan s nacionalnim identitetom ?kota, i prodiru?i u zonu ?kotskog viso?ja na ra?un gaelskog jezika. Wormald (1991) zaklju?uje kako kao rezultat, gaelski jezik, neko? dominantan sjeverno od rijeke Tay, do?ivljava pad.
Gaelski je bio jezik bardske tradicije, koja je pru?ila mehanizam prijenosa usmene kulture s generacije na generaciju. ?lanovi bardskih ?kola su bili u?eni slo?enim pravilima i oblicima gaelske poezije. U nepismenom dru?tvu, oni su bili spremnici znanja, uklju?uju?i ne samo pri?e i pjesme, nego genealogije i medicinu, te su bili prisutni na mnogim plemi?kim dvorovima. Bardska tradicija nije bila kompletno izolirana od ostalih trendova, uklju?uju?i ljubavnu poeziju pod utjecajem događaja na kontinentu Europe, i medicinske manuskripte iz Padue, Salerna i Montpelliera, prevedene s latinskog jezika. Wormald (1991) navodi da ipak, do 15. stolje?a pisci Lowlandsa po?inju tretirati gaelski kao drugorazredni, rusti?ni i ?ak zabavan jezik, poma?u?i stvaranje mi?ljenja o Highlandsu i kreiranje kulturnog razdvoja između Lowlandsa i Highlandsa.
Scots je sad postao jezik nacionalne literature u ?kotskoj. ?Prvi pre?ivjeli tekst je
The Brus
Johna Barboura
. Brus (1375) je napisan pod patrona?om Roberta II. Radi se o epskoj poeziji koja opisuje djela Roberta Brucea, tj.
Roberta I.
, prije engleske invazije do kraja rata za nezavisnost“ (Duncan, 1997:3). Jayapalan (2001) utvrđuje kako je djelo je bilo vrlo popularno među aristokracijom koja je govorila scots jezik, te se za Barboura tvrdi kako je otac ?kotske poezije, dr?e?i istu poziciju kao njegov suvremenik
Chaucer
u Engleskoj. Po?etkom 15. stolje?a slijede Orygynale Cronykil of Scotland od
Andrewa od Wyntouna
i Wallace od
Blind Harryja
, koji su spojili povijesnu romansu s povijesti u stihovima. Vjerojatno su bili pod utjecajem ?kotskih verzija popularnih francuskih romansi.
Mnogo literature na srednje?kotskom jeziku (scots jeziku tog vremena) je napisano od ?makara“, pjesnika povezanih s kraljevskim dvorom. Barem dva ?kotska kralja su bili makari,
Jakov I.
(koji je napisao The Kingis Quair) i njegov potomak
Jakov VI
. Veliki broj makara je bio visoko obrazovan, te tako povezan s Crkvom. ?Ipak, Dunbarovo djelo Lament for the Makaris (oko 1505.) pru?a dokaz ?iroj tradiciji sekularnog pisanja izvan kraljevskog dvora i Crkve, danas uglavnom izgubljenoj“ (Grant & Alexander, 1984:102-3). Wormald (1991) pi?e kako su prije pojave tiska u ?kotskoj, pisci poput
Roberta Henrysona
,
Wiliama Dunbara
,
Waltera Kennedyja
i
Gavina Douglasa
ozna?ili zlatno doba ?kotske poezije.
U kasnom 15. stolje?u se razvija ?kotska proza kao ?anr. Iako postoje raniji oblici originalne ?kotske proze, kao Auchinleck Chronicle, prvi kompletni pre?ivjeli radovi uklju?uju The Meroure of Wyssdome (1490) od
Johna Irelanda
. Wormald (1991) navodi da postoje također prijevodi francuskih knjiga o vite?tvu iz 1450-ih, uklju?uju?i The Book of the Law of Armys i Order of Knychthode, kao i raspravu Secreta Secetorum, arapsko djelo za koje se vjerovalo da je
Aristotelov
savjet
Aleksandru Velikom
. Isti?e kako je znamenito djelo za vrijeme vladavine Jakova IV. bila Gavin Douglasova verzija Vergilijeve Eneide, The Eneados, koja je bila prvi cjeloviti prijevod zna?ajnog klasi?nog teksta na nekoj verziji engleskog jezika, zavr?ena 1513., ali zasijenjenjena katastrofom kod Floddena.
Bogati su ostaci manuskripata pisanih na gaelskom jeziku. Jedan od njih je Islayska povelja (poznata i kao Gaelska povelja iz 1408.) iz 1408. godine. To je povelja Donalda, glave klana Donalda i Gospodara otoka, Brianu Vickaru MacKayu, stanovniku otoka Islaya, kojom mu daruje zemlju koja se nalazi na isto?nom dijelu otoka.
Povelja je bila napisana na komadu kozje ko?e Fergusa Beatona (Fearghada MacBeatha), Donaldovog osobnog lije?nika i ?lana slavne Beaton dinastije lije?nika Zapadnog oto?ja. Potpisana je od Donalda te joj je svjedo?io sudac Pat McAbriuin.
Iz srednjeg vijeka nam dolazi jedan od najva?nijih manuskripata na ?kotskom gaelskom jeziku, Knjiga dekana Lismorea (eng. Book of the Dean of Lismore). To je antologija stihova sastavljenih između 1512. i 1526. od Sir Jamesa MacGregora, dekana Lismorea (Argyllshire), i njegovog brata, Donalda. Ovu antologiju mo?emo podijeliti na tri dijela: onaj ?kotskih autora, dio napisan od irskih autora, i dio s baladama o Ossianu, mitskom ratniku i bardu. Zbog toga je ovo najranija ekstenzivna antologija gaelskih herojskih balada u ?kotskoj i Irskoj.
Iako je ve?i dio manuskripta na gaelskom jeziku, u cjelini je multilingvisti?an jer postoji mnogo tekstova pisano na ?scotsu“ i latinskom jeziku, uklju?uju?i izvatke iz pjesama Williama Dunbara i Roberta Henrysona, te mnogo gaelsko-engleske diglosije.
?uvar manuskripta je vjerojatno bio klan Campbella iz Glen Orchyija, te u rukopisu mo?emo na?i pjesme Duncana Campbella od Glen Orchyija.
Iz kasnog
16. stolje?a
nam dolazi va?no djelo
Davida Lyndsaya
, Ane Pleasant Satyre of the Thrie Estaitis, primjer dramatske tradicije u dobu kad je ona uglavnom izgubljena. Na kraju stolje?a, Jakov VI., pokrovitelj knji?evnosti i glazbe, osniva
Kastalijsku grupu
(eng. the Castalian Band), skupinu makara i glazbenika na dvoru, osnovanu na modelu Plejade u Francuskoj. Dvorjanin i makar
Alexander Montgomerie
je bio vode?i ?lan. Ipak je ovaj kulturni centar izgubljen nakon 1603., kad Jakov seli svoj dvor u London.
?kotska tradicija balada se mo?e datirati u ranom 17. stolje?u. Kompilacija
Francisa Jamesa Childa
, The English and Scottish Popular Ballads (1882. ? 1898.), sadr?i mnogo primjera, kao ?to su The Elfin Knight i Lord Randal. U ovom periodu, u ?kotskoj se događa anglikanizacija među socijalnim klasama, iako lowlandski scots jo? govori velika ve?ina stanovni?tva Lowlandsa. Ovo je vrijeme zapisivanja mnogih oralnih balada s granice ?kotske i Engleske te sjeveroistoka.
?kotski roman se razvija u 18. stolje?u, s piscima kao ?to je
Tobias Smollett
.
Allan Ramsay
pru?a temelje buđenja interesa za stariju ?kotsku knji?evnost, kao i uvođenja trenda pastoralne poezije. ?Habbie strofa (eng. the Habbie stanza) je razvijena kao pjesni?ka forma“ (Buchan, 2003:311).
Razdoblje drugog dijela 18. stolje?a je period ?kotskog prosvjetiteljstva. ?kotski mislioci po?inju ispitivati stare pretpostavke; sa ?kotskim tadicionalnim vezama s Francuskom, u kojoj je prosvjetiteljstvo bujalo, ?koti po?inju razvijati unikatno prakti?nu granu humanizma, te Barroso (2006.) navodi kako je to natjeralo Voltairea da izjavi: ?U ?kotskoj tra?imo sve na?e ideje civilizacije“.
Prvi zna?ajan filozof ?kotskog prosvjetiteljstva je bio
Francis Hutcheson
, koji je dr?ao katedru filozofije na Sveu?ili?tu u Glasgowu od 1729. do 1746. Bavio se filozofijom morala, te je imao ideje alternativne onima
Thomasa Hobbesa
. Jedan od njegovih najva?nih doprinosa svjetskoj misli je bio utilitarni i konzekvencijalni princip kako je vrlina ona koja pru?a, njegovim rije?ima, ?najve?u sre?u za najve?e brojeve“.
Mnogo od onog ?to je inkorporirano u znanstvenu metodu (priroda znanja, dokazi, iskustvo, i kauzalnost), i neki moderni stavovi o vezi između znanosti i religije, je razvio
David Hume
. Buchan (2003.) isti?e da je kao mnogi u?eni ?koti, cijenio novu znanost Kopernika, Bacona, Galilea, Keplera, Boylea i Newtona; vjerovao u eksperimentalnu metodu i mrzio praznovjerje.
Adam Smith
je razvio i objavio
The Wealth of Nations
, prvi rad moderne ekonomije. Fry (1992.) isti?e kako ova slavna studija, koja ubrzo vr?i utjecaj na britansku ekonomsku politiku, jo? uvijek daje podlogu modernim raspravama o globalizaciji i tarifama.
Buchan (2003.) pi?e kako su mislioci ?kotskog prosvjetiteljstva razvili ono ?to je Hume nazvao ?znanost ?ovjeka“, ?to je izra?eno u radovima
Jamesa Burnetta
,
Adama Fergusona
,
Johna Millara
i
Williama Robertsona
, koji su spojili znanstvene studije o ljudskom pona?anju u drevnim i primitivnim kulturama s jakom svijesti o određuju?im snagama modernosti. Swingewood (1970.) zaklju?uje kako doista moderna
sociologija
u velikoj mjeri nastaje iz ovog pokreta.
Fokus ?kotskog prosvjetiteljstva je imao raspon od intelektualnih i ekonomskih tema, do specifi?no znanstvenih, demonstriranih u radovima
Williama Cullena
, fizi?ara i kemi?ara,
Jamesa Andersona
, agronoma,
Josepha Blacka
, fizi?ara i kemi?ara, i Jamesa Huttona, prvog modernog geologa.
Iako je period ?kotskog prosvjetiteljstva tradicionalno smatran zavr?enim krajem 18. stolje?a, nesrazmjerno veliki ?kotski doprinos britanskoj znanosti i knji?evnosti se nastavlja idu?ih 50 godina i vi?e, zahvaljuju?i osobama poput
Jamesa Huttona
,
Jamesa Watta
,
Williama Murdocha
,
Jamesa Clerka Maxwella
,
Lorda Kelvina
i
Sir Waltera Scotta
.
Godine 1760.
James Macpherson
tvrdi kako je prona?ao poeziju pisanu od Ossiana. Izdaje prijevode kojima posti?e internacionalnu popularnost, ?to je progla?eno keltskim ekvivalentom klasi?nih epova.
?Fingal, napisan 1762., je brzo preveden na mnogo europskih jezika, a Fingalovo po?tovanje prirodne ljepote i melankoli?ne nje?nosti stare legende uzrokuje vi?e nego ikoje drugo pojedina?no djelo pojavu romantizma u Europi, naro?ito u Njema?koj knji?evnosti, utjecaju?i na Herdera i Goethea u ranom periodu“ (Buchan, 2003:163).
Fingal je inspirirao mnoge ?kotske pisce, uklju?uju?i mladog Waltera Scotta, ali je naposljetku postalo jasno kako pjesme nisu direktan prijevod s gaelskog, nego ma?tovite adaptacije napravljene kako bi ugodile estetskim o?ekivanjima njegove publike, kako je demonstrirano u The Gaelic Sources of Macpherson's ?Ossian“ od Dericka S. Thomsona.
Među najpoznatijim ?kotskim piscima su dva sna?no povezana s erom romantizma,
Robert Burns
i Walter Scott. Djela Scotta se ne ti?u ekskluzivno ?kotske, ali je njegova popularnost u Engleskoj i inozemstvu u?inila mnogo kako bi formirala moderni stereotip ?kotske kulture. Burns je smatran ?kotskim nacionalnim bardom; njegova djela su tek nedavno bila uređena kako bi reflektirala punu ?irinu njihove teme, jer su tijekom viktorijanskog doba bila cenzurirana.
Scott je isprva bio vi?e privu?en poeziji, te je ?ak skupljao ?kotske balade, kako bi izdao The Minstrelsy of the Scottish Border prije upu?tanja u karijeru romanopisca s Waverleyem 1814., ?esto smatranim prvim povijesnim romanom. Drugi romani koji ga portretiraju kao patriota uklju?uju Roba Roya. Također je napisao History of Scotland. Bio je najcjenjeniji i najpopularniji pisac svog doba u ?kotskoj. S vremenom su Scottovi romani dokazali kako su njegova slava i uspjeh bili zaslu?eni zbog inventivnosti njegovog elokventnog pisanja, upamtljivih likova i evociranja izgubljenih vremena.
James Hogg
, pisac ohrabren Walterom Scottom, kreativno upotrijebljava vjersku pozadinu u pisanju distinktivnog djela The Private Memoirs and Confessions of a Justified Sinner, koje mo?e biti smatrano prvim koje uvodi temu ?dvojnika“ koja ?e kasnije u istom stolje?u biti uzeta za The Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde. Hogg je mo?da posudio knji?evni motiv iz koncepta ?co-choisiche“ iz gaelske narodne tradicije.
?kotska intelektualna tradicija, poti?u?i natrag u povijest barem od Davida Humea mo?e biti viđena reflektiranom u knjigama o
Sherlocku Holmesu
Sir Arthura Conana Doylea
: iako je Holmes smatran dijelom kvintesencijalnog Londona, duh dedukcije u ovim knjigama je vjerojatno vi?e ?kotski nego engleski.
Najpoznatija djela
Roberta Louisa Stevensona
su jo? uvijek popularna i zna?ajna u mnogim predstavama i filmovima. Kratki roman Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde (1886) opisuje dvojnu osobnost ljubaznog i inteligentnog lije?nika, koji se pretvara u psihopatsko ?udovi?te nakon uzimanja lijeka, koji bi trebao uzrokovati odvajanje dobra od zla jedne li?nosti. Stevenson je autor jo? dvaju poznatih romana, Kidnapped, povijesnog romana sa slijedom događaja poslije jakobitskog ustanka 1745., i Treasure Island, klasi?ne gusarske avanture.
Pokret poznat kao ?kailyard tradicija“ s kraja 19. stolje?a, unosi elemente fantastike i folklora natrag u modu.
J. M. Barrie
(stvaraoc Petera Pana) je primjer mje?avine modernosti i nostalgije. Ova tradicija je promatrana kao glavni kamen spoticanja ?kotske knji?evnosti, zbog njezinog nagla?avanja idealizirane, pastoralne slike ?kotske kulture, postaju?i udaljena od stvarnosti ?ivota u ?kotskoj tog doba. Satirizirana je od
Georgea Douglasa Browna
u romanu The House with the Green Shutters.
U ranom 20. stolje?u u ?kotskoj, pojavljuje se renesansa knji?evnosti na scots jeziku, a njezin najglasniji protagonist je bio
Hugh MacDiarmid
. MacDiarmid stvara tip sinteti?kog scotsa koji je kombinacija razli?itih regionalnih scots dijalekata i arhai?nih izraza. Međutim, o?ivljavanje je uglavnom bilo ograni?eno na poeziju i ostalu knji?evnost. Djela
Sorleya MacLeana
na ?kotskom gaelskom 1930-ih daju novu vrijednost moderne knji?evnosti na tom jeziku. S druge strane,
Edwin Muir
, zagovara zadr?avanje na engleskom kao knji?evnom jeziku.
Romanopisci
Neil M. Gunn
i
Lewis Grassic Gibbon
nagla?avaju stvarni lingvisti?ki sukob koji se javlja u ?kotskom ?ivotu tijekom ovog perioda u svojim romanima, The Silver Darlings i A Scots Quair, gdje mo?emo vidjeti kako se jezik protagonista anglicizira progresivno kako se premje?taju na vi?e industrijski stil ?ivota.
Kravitz (1999.) isti?e kako novi pisci poslijeratnih godina pokazuju novu orijentiranost prema vanjskom svijetu. ?
James Kennaway
u 1950-im i 60-im odlazi iz ?kotske kako bi slijedio uspje?nu karijeru romanopisca i scenariste u Engleskoj i Americi, razvijaju?i teme koje su ponekad direktno povezane sa ?kotskom, ali ?e??e kombinira teme ?ire privla?nosti i va?nosti“ (Royle, 1983:185). Oboje
Alexander Trocchi
u 1950-im i
Kenneth White
u 1960-im odlaze iz ?kotske kako bi radili u Francuskoj.
Edwin Morgan
postaje slavan zbog prijevoda djela iz ?irokog raspona europskih jezika.
Tradicija fikcije fantastike je nastavljena od
Alasdaira Graya
, ?iji Lanark postaje kultni klasik nakon izdavanja 1981. Osamdesetih godina također pisci poku?avaju opisati urbano iskustvo i uzorke govora ? osobito Jamesa Kelmana i Jeffa Torringtona.
Djela
Irvinea Welsha
, od kojih je najslavniji
Trainspotting
, su pisana na izrazito ?kotskom engleskom. Ostali komercijalni pisci,
Iain Banks
i
Ian Rankin
također posti?u međunarodno priznanje za svoj rad, i, poput Welsha, njihov rad je prilagođen filmu ili televiziji.
Alexander McCall Smith
,
Alan Warner
, i romanopisac koji ?ivi u Glasgowu,
Suhayl Saadi
, ?ija je kratka pri?a Extra Time pisana na glasgowskom scots jeziku, zna?ajno doprinose ?kotskoj knji?evnosti 21. stolje?a.
Kori?tenje ?kotskog gaelskog je patilo zbog događaja poslije bitke kod Cullodena 1746., i tijekom ?Ra??i??avanja viso?ja“.
Prijevod Biblije na irskom gaelskom iz elizabetanskog doba je bio u upotrebi do prevođenja na ?kotski gaelski. Ross (2002) navodi kako je verzija Biblije na ?kotskom gaelskom tiskana u Londonu 1690. od vele?asnog
Roberta Kirka
; ali ipak nije bila visoke tira?e. Prvi dobro poznati prijevod Biblije na ?kotski gaelski je napisan kad su
Dr. James Stuart of Killin
i
Dugald Buchanan of Rannoch
pru?ili prijevod Novog zavjeta. Vrlo malo europskih jezika je napravilo tranziciju u moderan knji?evni jezik bez ranog modernog prijevoda Biblije. Manjak dobro poznatog prijevoda do kasnog 18. stolje?a je mo?da dao obol nazadovanju ?kotskog gaelskog.
Ewen MacLachlan
je po?etkom 19. stolje?a preveo prvih osam knjiga Homerove Ilijade na ?kotski gaelski. Također je napisao i izdao vlastitu Gaelic Attempts in Verse (1807) i Mettrical Effusions (1816), te je uvelike pridonio gaelsko-engleskom rije?niku iz 1828.
Prvi roman na ?kotskom gaelskom je bio Dun-Aluinn, no an t-Oighre 'na Dhiobarach od
Johna MacCormicka
, koji je bio objavljen u dijelovima u People's Journal 1910., prije izdavanja u obliku knjige 1912. Tiskanje drugog romana na ?kotskom gaelskom, An t-Ogha Mor, od
Angusa Robertsona
, sljedi idu?e godine.
Domhnall Ruadh Choruna
je bio ?kotsko gaelski pjesnik koji je slu?io u Prvom svjetskom ratu, te je kao ratni pjesnik opisao upotrebu otrovnog plina u svojoj poemi Oran a' Phuinnsuin (?Pjesma otrova“). Njegova poezija je dio oralne knji?evnosti, kako sam nikad nije nau?io ?itati ni pisati na rodnom jeziku.
Kao dio renesanse ?kotskog gaelskog, djela
Sorleya MacLeana
na ?kotskom gaelskom 1930-ih godina daju novu vrijednost modernoj knji?evnosti na tom jeziku. Iain Crichton Smith je bio plodniji na englekom jeziku, ali je također napisao mnogo poezije i proze na gaelskom, te preveo neka od djela Sorleya MacLeana s gaelskog na engleski, kao i neke vlastite pjesme originalno napisane na gaelskom. Mnogo njegovog rada na engleskom jeziku je bilo povezano s gaelskim ekvivalentima, ili ?ak prevedeno.
Knji?evnost na ?kotskom gaelskom trenutno do?ivljava preporod u tisku. ?to se ti?e poezije, ovim se misli na veliku knjigu na gaelskom An Leabhar Mor, pisana na ?kotskom gaelskom, engleskom i irskom jeziku od 150 pjesnika, vizualnih umjetnika i kaligrafa.
?iri se proza pisana na gaelskom, naro?ito s razvojem od 2003. s Ur-sgeul nakladnikom knjiga, ?to ohrabruje nova djela gaelske fikcije kako ve? poznatih, tako i novih pisaca. Poznati suvremeni pisci na ?kotskom gaelskom uklju?uju pjesnike poput
Aonghasa MacNeacaila
i
Angusa Petera Campbella
koji, osim tri pjesni?ke zbirke na ?kotskom gaelskom, pi?e ?etiri gaelska romana: An Oidhche Mus Do Sheol Sinn (2003), La a' Deanamh Sgeil Do La (2004), An Taigh-Samhraidh (2006) i Tilleadh Dhachaigh (2009).
Iz predhistorijskoh razdoblja potje?u kamene grobne komore zvane
cairns
i ostaci naselja (na Orkneyskim otocima) te
megaliti
(na otoku Lewis i dr.), iz
4. stolje?a pr. Kr.
do
2. stolje?a pr. Kr.
okrugli tornjevi od
suhozida
(
brochs
) koje su podigli Pikti, a iz doba rimskih vlasti ostaci zidina u grofoviji Stirling. Likovna djelatnost u ?kotskoj u ranome srednjem vijeku tijesno je povezana s irskom umjetno??u, o ?emu svjedo?e iluminirani rukopisi s keltskim ornamentima, monumentalni kri?evi s reljefnim dekoracijama i zlatarski proizvodi.
U 11. do 12. stolje?a podi?u se brojni
burgovi
za obranu zemlje od anglo-normanskih provala (uobi?lajen je tip burga s ?etverokutnim donjonom);
sakralna
arhitektura
tog doba ima zna?ajke
normanske
romanike
(opatije u Dunfermlineu, Kelsou i Jedburghu). Wormald (1991) pi?e kako je francuski arhitekt
John Morrow
radio na Glasgowskoj katedrali i obnovi Melrose opatije, obje su smatrane lijepim primjerima goti?ke arhitekture. Unutra?njost je ?esto bila izrađena detaljnije prije Reformacije. ?Rezbarije u Rosslyn kapeli, napravljene sredinom 15. stolje?a, koje detaljno prikazuju progresiju sedam smrtnih grijeha, su smatrane jednim od najboljih u goti?kom stilu“ (Rigby, 2003:532). ?Crkve iz kasnog srednjeg vijeka u ?kotskoj su također sadr?avale vrijedne pogrebne spomenike, kao ?to su to grobnice Douglasovih u gradu Douglas“ (Whyte & Whyte, 1991:117).
Postoji vrlo malo podataka o umjetnicima ?kotskog podrijetla iz ovog doba. Kao u Engleskoj, monarhija je mo?da dala napraviti portrete upotrebljavane za kopiranje i reproduciranje, ali pre?ivjele verzije su skromne za kontinentalne standarde. Wormald (1991) isti?e kako su mnogo impresivnija umjetni?ka djela uvezena s kontinenta, osobito iz Nizozemske, op?enito smatranom sredi?tem slikarstva sjevernoeuropske renesanse.
?Proizvodi ovih veza uklju?uju delikatnu vise?u svjetiljku u crkvi sv. Ivana u Perthu; tabernakule i crte?e sv. Katarine i sv. Ivana donesene u Dunkeld, crkvene odore i antependije u Holyroodu;
Hugo van der Goesovu
oltarnu palu za Trinity College crkvu u Edinburghu, naru?enu od Jakova III., dijelo po kojem je dobio ime flamanski ?majstor od Jakova IV. od ?kotske“, i ilustriranu flamansku ?Bening Book of Hours“, danu od Jakova IV. Margareti Tudor“ (Wormald, 1991:57-9).
Od 15. do 16. stolje?a postepeno se razvijaju burgovi tzv. barunskog stila koji ?ine prijelaz k dvorcima. Pod utjecajem francuske renesanse u XVII st. građeno je vi?e dvoraca (npr. u Stirlingu i Drumlanrigu), a klasicisti?ke tendencije zastupa u prvom redu
William Bruce
koji je
1671.
podigao novi dio kraljevske pala?e Holyrood u Edinburgu.
?kotska sakralna umjetnost pla?a visok danak kao rezultat ikonoklazma Reformacije; kao ?to to dokazuju prazne ni?e katedrale sv. Gilesa u Edinburghu. Smje?tanjem kraljevskog dvora u London 1603., 17. stolje?e je doba nazadovanja u povijesti kulture ?kotske. Ipak postoji dovoljno bogatstva i interesa za brojne imigrantske i nativne portretiste, među kojima je
George Jamesone od Aberdeena
(1589./90. ? 1644.)?prvi indentificirani umjetnik rođen u ?kotskoj, i u?itelj
Johna Michaela Wrighta
.
Doba ?kotskog prosvjetiteljstva ozna?ava vrhunac ?kotskog razvoja kulture. Umjetnici i arhitekti ovog doba su bili samosvjesno kozmopolitanski i uzimaju vode?u ulogu na internacionalnoj pozornici.
Charles Cameron
,
Colen Campbell
,
James Gibbs
,
William Adam
i najva?niji
Robert Adam
, su na mnogo na?ina dominirali britanskim paladijanizmom i kasnije neoklasicisti?kim stilovima u arhitekturi. Slikari
Allan Ramsay
,
Gavin Hamilton
,
Henry Raeburn
i
David Allan
su bili umjetnici europske va?nosti, iako je samo Raeburn ostao u ?kotskoj tijekom ?itave karijere. U ovom periodu, godine 1826., je utemeljena
Kraljevska ?kotska akademija umjetnosti
(eng. Royal Scottish Academy of Art), ?to je pokazatelj postojanja zainteresirane publike i tr?i?ta koji bi podr?avali grupu profesionalnih slikara. Osim slikanja portreta, u ?emu Raeburnu nije bilo premca, sve se vi?e slikaju romanti?ni pejza?i, ?to dovodi engleske i druge umjetnike u razgledavanje ?kotske u velikom broju, i za ?iji se razvoj ikonografije dijelom mo?e okriviti
David Wilkie
.
Devetnaesto stolje?e je bilo doba nevjerojatnog napretka u bogatstvu, uzrokom promjene ?kotskog urbanog krajolika ido neprepoznatljivosti. Mre?ni plan je upotrijebljen u novim uve?anim gradovima Edinburgha, Glasgowa i Aberdeena, od kojih je svaki prihvatio
neoklasicisti?ku arhitekturu
te konzervatvno nastavio graditi u toj tradiciji kasno u viktorijansku eru, a najznamenitiji arhitekt je bio
Alexander Thomson
. Ipak je pri kraju stolje?a arhitektura neoklasicizma u sjeni pojave
neogotike
,
baronijalnog stila
i eklekticizma
Beaux-Artsa
. U slikarstvu se iz svoje generacije pejza?nih i povijesnih slikara izdvaja
William McTaggart
, zbog njegovog razvoja protoimpresionisti?ke tehnike mekog rada kistom. Do 1890-ih nastaje ?kola umjetnika povezana s
Glasgowskom ?kolom umjetnosti
(eng. Glasgow School of Art), poznata kao Glagowski de?ki (eng. Glasgow Boys).
Herbert McNair
,
Margaret
i
Frances Mcdonald
te
Charles Rennie Mackintosh
su formirali ??etvorku“ koja doprinosi europskoj sceni u interpretiranju i razvoju
secesije ili Art Nouveau
stila u arhitekturi, slikarstvu i unutarnjem dizajnu.
Do 1914. Mackintosh prekida sa svojim radom te nastaje praznina zbog Prvog svjetskog rata, ?kotska umjetnost o?ivljava 1920-ih pojavom
?kotskih kolorista
(eng. Scottish Colourists), kojoj je inspiraciju pru?io Pariz i post-impresionisti. Grupu ?kotskih kolorista su ?inili
John Duncan Fergusson
,
Francis Cadell
,
Samuel Peploe
i
Leslie Hunter
. Ovo je bio dio ve?eg pokreta ?
?kotske renesanse
“, termina za modernisti?ku varijantu u međuratnoj ?kotskoj umjetnosti.
Nakon Drugog svjetskog rata ?kotska je zemlja ?ivahne umjetni?ke scene dijelom zbog pa?nje generirane
Edinbur?kim festivalom
. Veliki broj internacionalnih umjetnika poslijeratne umjetnosti dolazi iz ?kotske, uklju?uju?i
Eduarda Paolozzija
i
Iana Hamiltona Finlaya
, kao i suvremene umjetnike poput
Douglasa Gordona
,
Lucy McKenzie
i
Christophera Orra
.
U 20. stolje?u arhitektura ?kotske razvija se unutar tokova suvremene arhitekture u Velikoj Britaniji. Među istaknuta urbanisti?ka ostvarenja
50-ih
i
60-ih
godina spadaju stambena ?etvrt u Dunbaru (arhitekti
B. Spence, A. Glover
i
T. Ferguson
), Cumbernauld New Town (grad satelit Glasgowa) i nova ?etvrt u Cable's Wyndu kod Leitha (arhitekti
Ch. Alison, W. Hutchison
i dr.).
Djelatnost na podru?ju kiparstva je skromnijih razmjera nego u slikarstvu.
- ↑
Deutsche Welle
Alen Legovi?: I ?kotska priprema referendum, 1. prosinca 2009.
| G8
|
|---|
| | ?lanice
| |  | | | Promatra?ka uloga
| | | | G8+5
| | | | Vidi jo?
| |
|