San Marino
(
tal.
San Marino
), slu?beno
Republika San Marino
(
tal.
Serenissima Repubblica di San Marino
), je tre?a najmanja dr?ava u
Europi
(poslije
Vatikana
i
Monaka
), potpuno okru?ena teritorijem
Italije
.
San Marino je jedna od najstarijih dr?ava na svijetu. Prema predaji, osnovao ju je
301.
godine klesar
Marin
s otoka
Raba
. Marin je sa svojim prijateljem Leom po?ao u
Rimini
. Zbog progona kr??ana sklonio se na obli?nje brdo
Monte Titano
, gdje je izgradio kapelicu. Ta kapelica je ?inila jezgru budu?eg grada San Marina. Slu?beni datum osnutka dr?ave i najstarije
republike
u Europi, San Marino je
3. rujna
301.
godine.
Urbano sredi?te
grada San Marino
?tite tri tornja na vrhovima Monte Titano, od kojih je najstariji, Guaita, izgrađen u 11. stolje?u. Toranj je proslavljen kao neosvojiv, ?to je obeshrabrilo mnoge potencijalne osvaja?e grada. Tijekom
kri?arskih ratova
u 13. stolje?u na drugom vrhu Monte Titana izgrađen je drugi toranj, Cesta, a tre?i, Montale, najmanji na posljednjem vrhu brda, izgrađen je u 14. stolje?u. S vremenom je trgovinom i sporazumima grad-republika San Marino pro?irila svoj teritorij na jo? devet obli?njih ka?tela, ?ime je nastala dana?nja Republika San Marino.
Ustav San Marina slu?beno je usvojen
8. listopada
1600.
Malu dr?avu prvo je priznala
Napoleonova
Francuska
1797.
godine, a kasnije
1815.
na Be?kom kongresu priznale su je i ostale europske dr?ave.
U ranoj fazi
ujedinjenja Italije
tijekom
19. stolje?a
, San Marino je pru?ao uto?i?te onima koji su bili progonjeni zbog svoje potpore ujedinjenju Italije.
Giuseppe Garibaldi
je zbog toga zajam?io da ?e San Marino biti nezavisna i suverena dr?ava, te je nije pripojio ujedinjenoj Italiji
1860.
godine. Za vrijeme
Prvoga svjetskoga rata
Republika San Marino je dala svoj vojni?ki prinos na strani
Kraljevine Italije
, a poslije rata se oslonila na
fa?isti?ki re?im
u istoj kraljevini, ?te se sa?ivjela s njime u svim oblicima.”
[1]
San Marino grani?i s Italijom (
enklava
unutar Italije), odnosno s dvije talijanske regije - na sjeveroistoku s
Emilia-Romagna
i na jugozapadu s
Marche
. Povr?ina San Marina iznosi 60,57 kvadratnih kilometara. Udaljenost između najsjevernije i najju?nije granice iznosi 12 kilometra zra?ne linije. Najvi?i vrh je
Monte Titano
sa 739 metara.
Klima je mediteranskog tipa, ali je bla?a nego u primorju zbog nadmorske visine. Ljeti temperatura iznosi od 20° do 30°C, a zimi od -2° do 10°C. Prosje?ne padaline iznose 550 mm godi?nje.
Procjenjuje se da je San Marino
2009.
godine imao 31.000 stanovnika. Od toga su 83,1% osobe rođene u San Marinu, a 12% su
Talijani
. Prosje?na gusto?a stanovnika iznosi 508 stanovnika/km². 92,3% stanovni?tva su
katolici
, a 3% su
ateisti
.
Stanovni?tvo govori
talijanskim
, koji je i slu?beni jezik u San Marinu.
U San Marinu se govore dva jezika, nacionalni
talijanski
i
romanjolski
, sanmarinski dijalekt.
Consiglio Grande e Generale
("Veliko i op?e vije?e") je predstavni?ko tijelo (
parlament
), ?ije ?lanove građani biraju svakih pet godina. Parlament bira svakih ?est mjeseci (
1. travnja
i
1. listopada
) dva ?lana iz svojih redova koji ?e obna?ati du?nost
Capitani Reggenti
("Kapetana regenta"). Kapetani regenti i kabinet ?ine izvr?nu vlast.
Vije?e također bira
Consiglio dei XII
("Vije?e dvanaestorice"), koji ?ine sudbenu vlast za vrijeme mandata Vije?a.
San Marino je podjeljen na devet
ka?tela
ili
op?ina
(
talijanski
castello
- utvrda, gradina), svaka na jednom brdu. To su ujedno i gradovi:
Najve?i grad San Marina je Dogana (cca. 7.000 stanovnika), koji nije samostalan ka?tel ve? pripada ka?telu Serravalle.
Svaki ka?tel/op?ina uklju?uje glavni grad u kojem je sjedi?te ka?tela, koji se naziva jo?
capoluogo
, te manja naselja koja se nazivaju
frazioni
.
San Marino nema prirodnih izvora, tako da je
poljoprivreda
va?na grana
gospodarstva
. Uzgajaju se
?itarice
,
vinova loza
,
masline
i
vo?e
, te se uzgajaju i
goveda
i
svinje
. Sve do
1960-ih
godina stanovnici San Marina su ?ivjeli prije svega od poljoprivrede. Tada se po?inju razvijati
obrt
,
trgovina
i
turizam
. San Marino izvozi
vino
,
lan
, te zanatske proizvode. Prodajom
po?tanskih maraka
ostvaruje se znatan prihod. Drugi veliki izvor prihoda je turizam, koji izravno ili neizravno ?ini 60% dr?avnih prihoda. Stanovnici San Marina pla?aju vrlo mali porez. 52% aktivnog stanovni?tva radi u uslu?nom sektoru, 41% u
sekundarnom sektoru
i 7% u poljoprivredi. Od
1. sije?nja
2002.
, iako nije dio
Europske unije
, uvodi
euro
, kao slu?benu
valutu
(prije toga to je bila
talijanska lira
).
U San Marinu va?an je i
bankarski sektor
, ali i proizvodnja
elektronike
i
keramike
.
San Marino je poznat po utrci
Formule 1
. Utrka se ne vozi na podru?ju San Marina, ve? 100 km sjeverozapadno, u
Imoli
. Do toga je do?lo
1980.
kada je Velika nagrada
Italije
iz
Monze
preba?ena u Imolu. Međutim, ve? se sljede?e godine utrka za Veliku nagradu Italije ponovno vratila u Monzu, a utrka u Imoli se od
1981.
vozi kao Velika nagrada San Marina.
San Marino ima i vlastitu
nogometnu reprezentaciju
, kao i nogometnu ligu.
1931.
godine osnovan je Nogometni savez.
- ↑
Rubi?, Ivo; Petrovi?, Rude; Medari?, Jura; Stazi?, ?averije.
Geografija svijeta : Jugoisto?na i Ju?na Evropa, Sovjetski Savez, Azija: Op?i dio (bez SSSR-a)
, II. knj., 1. izd., Zagreb : Nakladno poduze?e ≫Selja?ka sloga≪, 1954., str. 98.