Go
(碁 ili ?碁 na
japanskom
) je najstarija poznata strate?ka igra na svijetu.
Izmi?ljen je u
Kineskom carstvu
prije vi?e od 4.500 godina i vjeruje se da je najstarija dru?tvena igra koja se igra u kontinuitetu do danas.
[1]
[2]
[3]
Istra?ivanje iz 2016. koje je sprovelo 75 zemalja ?lanica Međunarodne Go federacije pokazalo je da postoji preko 46 miliona ljudi ?irom sveta koji znaju kako da igraju Go, i preko 20 miliona trenutnih igra?a, od kojih ve?ina ?ivi u isto?noj Aziji.
[4]
Danas se ova igra tradicionalno jo? uvijek igra u
Kini
gdje se zove
weiqi
(圍棋/?棋), u
Koreji
, gdje se zove
baduk
ili
paduk
(바둑), i u
Japanu
, gdje je poznata po nazivu
go
ili
igo
. Popularnost igre go raste u cijelom svijetu u posljednjim decenijama. Go ima veoma jednostavna pravila ali istovremeno pru?a gotovo neograni?en broj mogu?ih kombinacija i situacija.
Go je igra za dva igra?a koji naizmjeni?no postavljaju svoje figure (crne za jednog i bijele za drugog igra?a) na tablu koja se zove
goban
. Cilj igre je kontrola određenih dijelova table kroz stvaranje takozvanih ?teritorija“.
Smatra se da je go nastao prije vi?e od 4000 godina i da ga je izumio imperator Yao ili imerator Shun koji su htjeli ovom igrom razviti strate?ku mo? kod svojih sinova. Drugi izvori kao izumitelja igre navode roba po imenu U koji je igru zamislio kako njegovom gospodaru ne bi bilo dosadno.
Po legendi o pet kineskih zmajeva, zmajevi
Hei-Zi
(crni) i
Bai-Zi
(bijeli) koji su se natjecali u snazi, izmislili su go da bi rije?ili ovaj problem. Bogovi su onda poslali tre?eg zmaja da posmatra partiju kako bi im podnio izvje?taj nakon ?to se partija zavr?i. Njihova pravila su bila potpuno ista kao i dana?nja, osim ?to nisu imali pravilo koje zabranjuje vra?anje u prvobitno stanje (kako bi se izbjeglo beskona?no ponavljanje istih poteza) jer su obojica bili besmrtni, pa su imali i neograni?eno strpljenje. Tako zmajevi jo? uvijek igraju svoju partiju a bogovi ?alju novog posmatra?a svakih hiljadu godina. Trenutno pet zmajeva posmatra igru a ?esti bi im se trebao pridru?iti za nekoliko godina.
Go je stigao u
Koreju
u
5. vijeku
, da bi se u
Japan
pro?irio u
7. vijeku
. U
Japanu
ga je vrlo brzo prihvatilo aristokratsko dru?tvo koje se nalazilo pod kineskim uticajem. U civilnom zakoniku iz
701
. godine, aristokratma se eksplicitno dozvoljava igranje goa, dok se to pravo uskra?uje monasima.
Igra go se kasnije po?ela koristiti u ?kolovanju
samuraja
kao vje?ba za vojnu strategiju. Monaski budisti?ke ?kole
ni?iren
stvaraju prvu go ?kolu:
Honinb?
.
Ujedinjenjem
Japana
1603
. godine, go uz podr?ku vojnika i
?oguna
Tokugawe ulazi u zlatno doba kada dolazi do nadmetanja između tri nove ?kole iz kojih su se regrutirali visokopozicionirani dr?avni slu?benici. Svake godine se organizirao turnir na kojem su vje?tine ukr?tala dva najbolja igra?a, uz prisustvo
imperatora
i
?oguna
. Ova praksa nastavila se sve do doba restauracije.
Prvi spomeni igre go na Zapadu datiraju iz
18. vijeka
iz putopisa putnika, koji su se vra?ali s putovanja u
Aziju
. Jedan od prvih koji je pisao o gou je
jezuit
Matteo Ricci
, dok je prvi ?lanak o igri objavio
Gottfried Wilhelm Leibniz
1710
. godine. Ipak, popularizacija igre po?inje tek krajem
19. vijeka
, najprije u
Njema?koj
i
Austrougarskoj
. Prvi klub je osnovan
1895
. godine od oficira austrougarske
mornarice
.
Danas go igra vi?e od 40 miliona ljudi u cijelom svijetu, a od toga je najmanje milion igra?a u
Evropi
.
Prvi go klub u Bosni i Hercegovini osnovan je u Banjaluci 1965. godine.
Omladinski go klub Sarajevo osnovan je 1983. godine i radio je u Domu kulture "Vaso Pelagi?" na Grbavici.
[
potreban citat
]
Pravila goa su jako jednostavna:
- Crni i Bijeli igraju na tabli (ili
gobanu
) koji se sastoji od 19 vodoravnih i 19 okomitih linija koje tvore mre?u od 361 polja (odnosno ukr?tanja). Svaki igra? ima na raspolaganju neograni?en broj ?etona (koji se obi?no nazivaju figure) u svojoj boji. Igra po?inje na praznoj tabli, tj. sva polja su
prazna
;
- Cilj igre je stvaranje
teritorija
, odnosno grupe praznih ukr?tanja koje kontrolira jedan igra?. Na kraju partije,
zarobljenici
(uzete ili
mrtve
figure) se postavljaju na ukr?tanja u protivni?kim teritorijama. Nakon toga se ra?una 1 poen za svako slobodno ukr?tanje (ovo je ustvari samo jedna od tehnika za brojanje - teoretski se svaki zatvorenik i svaki teritorij broje 1 poen).
Pobjednik je onaj ko ima vi?e poena
;
- Igra?i igraju naizmjeni?no jedan poslije drugog, a po?inje Crni. Svaki igra? mo?e postaviti novu figuru u svojoj boji na bilo koje slobodno ukr?tanje na tabli;
- Figure koje se nalaze neposredno do drugih se zovu
povezane
.
Grupa
je grupa povezanih figura iste boje;
- Figura ili grupa figura ima određen broj praznih ukr?tanja koja se nalaze u neposrednoj bliziji. Ova ukr?tanja se zovu
slobode
figure ili grupe. Ukoliko igra? svojim potezom okupira posljednju slobodu jedne figure ili jedne grupe, ka?e se da je figura (odnosno grupa)
zarobljena
i skida se sa table;
- Ako jedan igra? ne mo?e da igra, drugi igra? ima pravo da igra jo? jednom;
- Ako oba igra?a ne mogu igrati, partija se prekida;
- Nakon kraja partije ra?una se rezultat (
skore
) svakog igra?a: broj ukr?tanja koja su okupirana ili potpuno okru?ena figurama tog igra?a. Smatra se da je ukr?tanje potpuno okru?eno figurama jednog igra?a ukoliko prate?i sve puteve koji vode od ovog ukr?tanja dođemo do figure tog igra?a ili do ruba table prije nego ?to dođemo do figure drugog igra?a;
- Pobjednik je igra? koji ima vi?e poena.
U praksi postoje i druga pravila koja su dijelom razli?ita od gorenavedenih pravila. Ipak, sva ove razlike u pravilima ne mijenjaju karakter igre.
- Bradley, Milton N.
Go for Kids
, Yutopian Enterprises, Santa Monica, 2001
ISBN
978-1-889554-74-7
.
- Ogawa, Tomoko; Davies, James (2000).
The Endgame
. Elementary Go Series.
6
(2nd izd.). Tokyo: Kiseido Publishing Company.
ISBN
4-906574-15-7
.
- Seckiner, Sancar.
Chinese Go Players
, 6th article of the main book
Budaha
, Efil Yayinevi, Ankara, Feb. 2016,
ISBN
978-605-4160-62-4
.
- Shotwell, Peter.
Go! More than a Game
,
Tuttle Publishing
, 4th ed. 2014,
ISBN
978-0-8048-3475-9
.
- De Havilland, Walter Augustus
(1910),
The ABC of Go: The National War Game of Japan
, Yokohama,
Kelly & Walsh
,
OCLC
4800147
- Korschelt, Oscar
(1966),
The Theory and Practice of Go
, C.E. Tuttle Co,
ISBN
978-0-8048-0572-8
- Smith, Arthur (1956) [1908],
The Game of Go: The National Game of Japan
, C.E. Tuttle Co,
OCLC
912228