| Ovaj ?lanak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen
izvorima
(literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe
pouzdanim
izvorima, sporne re?enice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako ?to ?ete navesti validne izvore putem
referenci
te nakon toga mo?ete ukloniti ovaj ?ablon.
|
Japanski jezik
(日本語,
nihongo
) je slu?beni jezik
Japana
, a osim toga se govori i u dijelovima
Kine
i
Koreje
koji su dugo bili pod japanskom vla??u, te podru?jima gdje ?ivi puno japanskih emigranata (SAD, Brazil).
Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali nau?nici se jo? uvijek razilaze u mi?ljenjima. Najvjerovatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u pro?losti upotrebljavali na podru?ju korejskog poluotoka i Mand?urije.
Zbog razvoja u dugogodi?njoj izolaciji, te?ko je prona?i bilo kakve veze između japanskog i drugih jezika. Japanski jezik zajedno s Ryukyu jezicima, koji se govore na podru?ju Okinawe, spada u japansku jezi?nu porodicu.
Pismo su Japanci preuzeli od Kineza u 5. vijeku. Za ideografske kineske znakove zvane kand?i (漢字) su razvili vlastiti sistem ?itanja i iz njih razvili dva fonemska pisma,
hiraganu
(ひらがな,
hiragana
) i
katakanu
(カタカナ,
katakana
). Svako od tri pisama ima svoje mjesto i na?in kori?tenja. Dok se pojedini kand?iji ili grupe kand?ija koriste za zapisivanje
imenica
i korijena
glagola
, hiragana se koristi u kombinaciji s kand?ijima za zapis gramati?kih nastavaka (glagolska vremena, komparacije pridjeva, i sl.), gramati?ke rije?i (veznici, ?lanovi itd.) i japanskih rije?i za koje ne postoje kand?iji. Katakanom se pi?u strane rije?i i onomatopejski izrazi, a ponekad se koristi i za nagla?avanje pojedinih rije?i (sli?no kao podebljana ili uko?ena slova u latinici). Osim ta tri pisma, povremeno se koristi i
latinica
(ロ?マ字,
romad?i
), uglavnom za skra?enice i ponekad za nagla?avanje rije?i. U japanskom sistemu pisanja mogu?e je pisati vodoravno (s lijeva na desno) ili okomito (s desna na lijevo).
Osnovna zna?ajka japanske gramatike je "subjekt ? objekt ? predikat" (SOP) struktura re?enica, za razliku od ve?ine
indoevropskih jezika
koji imaju strukturu "subjekt ? predikat ? objekt" (SPO). Osim toga postoje samo dva osnovna glagolska vremena, pro?lost i sada?njost (koja se ponekad naziva i "ne-pro?lost", zbog ?injenice da se upotrebljava i za izra?avanje budu?nosti). Imenice nemaju roda niti broja. Pravila za konjugaciju glagola i pridjeva su relativno jednostavna i skoro uop?e nemaju izuzetaka, a deklinacije imenica ne postoje.
Iako su osnovna pravila japanskog prili?no jasna, problemi pri u?enju tog jezika nastaju zbog razli?itih na?ina ophođenja ovisno o polo?aju govornika i njegovih sagovornika na socijalnoj skali. Ovisno o tome da li govorite s nadređenima, nepoznatim osobama, prijateljima ili ?lanovima vlastite porodice, koriste se razli?ite rije?i i razli?iti glagolski oblici. Osnovna podjela razina "pristojnosti" jezika je na obi?ni oblik (?けた,
kudaketa
), jednostavni pristojni oblik (丁寧語,
teineigo
) i napredni pristojni oblik (敬語,
keigo
).