Ovaj ?lanak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne re?enice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako ?to ?ete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga mo?ete ukloniti ovaj ?ablon.

Japanski jezik (日本語, nihongo ) je slu?beni jezik Japana , a osim toga se govori i u dijelovima Kine i Koreje koji su dugo bili pod japanskom vla??u, te podru?jima gdje ?ivi puno japanskih emigranata (SAD, Brazil).

Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali nau?nici se jo? uvijek razilaze u mi?ljenjima. Najvjerovatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u pro?losti upotrebljavali na podru?ju korejskog poluotoka i Mand?urije.

Zbog razvoja u dugogodi?njoj izolaciji, te?ko je prona?i bilo kakve veze između japanskog i drugih jezika. Japanski jezik zajedno s Ryukyu jezicima, koji se govore na podru?ju Okinawe, spada u japansku jezi?nu porodicu.

Pismo [ uredi | uredi izvor ]

Pismo su Japanci preuzeli od Kineza u 5. vijeku. Za ideografske kineske znakove zvane kand?i (漢字) su razvili vlastiti sistem ?itanja i iz njih razvili dva fonemska pisma, hiraganu (ひらがな, hiragana ) i katakanu (カタカナ, katakana ). Svako od tri pisama ima svoje mjesto i na?in kori?tenja. Dok se pojedini kand?iji ili grupe kand?ija koriste za zapisivanje imenica i korijena glagola , hiragana se koristi u kombinaciji s kand?ijima za zapis gramati?kih nastavaka (glagolska vremena, komparacije pridjeva, i sl.), gramati?ke rije?i (veznici, ?lanovi itd.) i japanskih rije?i za koje ne postoje kand?iji. Katakanom se pi?u strane rije?i i onomatopejski izrazi, a ponekad se koristi i za nagla?avanje pojedinih rije?i (sli?no kao podebljana ili uko?ena slova u latinici). Osim ta tri pisma, povremeno se koristi i latinica (ロ?マ字, romad?i ), uglavnom za skra?enice i ponekad za nagla?avanje rije?i. U japanskom sistemu pisanja mogu?e je pisati vodoravno (s lijeva na desno) ili okomito (s desna na lijevo).

Gramatika [ uredi | uredi izvor ]

Osnovna zna?ajka japanske gramatike je "subjekt ? objekt ? predikat" (SOP) struktura re?enica, za razliku od ve?ine indoevropskih jezika koji imaju strukturu "subjekt ? predikat ? objekt" (SPO). Osim toga postoje samo dva osnovna glagolska vremena, pro?lost i sada?njost (koja se ponekad naziva i "ne-pro?lost", zbog ?injenice da se upotrebljava i za izra?avanje budu?nosti). Imenice nemaju roda niti broja. Pravila za konjugaciju glagola i pridjeva su relativno jednostavna i skoro uop?e nemaju izuzetaka, a deklinacije imenica ne postoje.

Iako su osnovna pravila japanskog prili?no jasna, problemi pri u?enju tog jezika nastaju zbog razli?itih na?ina ophođenja ovisno o polo?aju govornika i njegovih sagovornika na socijalnoj skali. Ovisno o tome da li govorite s nadređenima, nepoznatim osobama, prijateljima ili ?lanovima vlastite porodice, koriste se razli?ite rije?i i razli?iti glagolski oblici. Osnovna podjela razina "pristojnosti" jezika je na obi?ni oblik (?けた, kudaketa ), jednostavni pristojni oblik (丁寧語, teineigo ) i napredni pristojni oblik (敬語, keigo ).

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

• Klasi?ni japanski jezik
• Kaizen

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

• Japansko pismo za vje?bu (PDF)

Commons ima datoteke na temu: Japanski jezik