Pojas Gaze ????? ???
Zastava Grb
Geslo :  nema
Dr?avna himna : " Biladi "
Glavni grad		Gaza
Slu?beni jezici		arapski
Vođe
-	Predsednik	Mahmoud Abbas
-	Premijer	Ismail Haniya
Uspostava		14. septembar 1993 . na osnovi Sporazuma iz Osla
Povr?ina
-	Ukupno	360 km 2 ( 201 .)
Stanovni?tvo
-	Popis iz 2007	1,481,080 ( 149 .)
-	Gusto?a	623,52/km 2
Valuta		Egipatska funta ( de facto ) Novi ?ekel
Vremenska zona		+2 UTC +3 ljeti
Pozivni broj		+970
Web domena		.ps

Pojas Gaze ( arapski : ???? ????, Qit?? Ghazza, hebrejski : ????? ???, Retzuat Azza) naziv je za uzak obalni pojas uza Sredozemno more , na Bliskom istoku , koji je trenuta?no pod vla??u Hamasa . Grani?i sa Egiptom na jugozapadu , te Izraelom na sjeveru i istoku . To je uzak pojas od 41 km du?ine, i od 6 do 12 km ?irine, ukupne povr?ine od 360 km². Taj teritorij nema međunarodno priznat status suverene dr?ave, ali ga Palestinci dr?e za teritorij tzv. Palestinskih Autonomnih Podru?ja , svoje budu?e dr?ave . Ime je dobio po Gazi , svojemu glavnom gradu . To je jedno od najgu??e naseljenih mjesta na Zemlji , s oko 2.4 milijuna stanovnika na podru?ju od svega 360 km².

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Osmanska i britanska uprava (1517. - 1948.) [ uredi | uredi kod ]

Od 1517. Pojas Gaze je bio pod vla??u Osmanskog Carstva sve do Prvog svjetskog rata . Pojas Gaze bio je popri?te borbi za vrijeme Prvoga svjetskog rata ( 1914. - 1918. ), između britanskih i turskih snaga u borbi Sinaj i Palestinu . Pojas Gaze je bio va?an jer kontrolira obalni put, a zauzet je od strane Britanaca za Tre?e bitke kod Gaze, 7. studenoga 1917. godine.

Nakon Prvoga svjetskog rata Pojas Gaze bio je dio Britanskoga mandata u Palestini, pod nadle?no??u Lige naroda . ^[1]

?idovi su ?ivjeli u Gazi sve do 1929. godine i velikih palestinskih nemira, nakon kojih su ?idovi bili prisiljeni napustiti Pojas Gaze. Nakon toga britanska uprava zabranila je ?idovima da ?ive i naseljavaju se u tom podru?ju (neki ?idovski naseljenici su to prekr?ili 1946. godine, kada je osnovan kibuc Kfar Darom u blizini egipatske granice ^[2] ).

Britanska vladavina nad Palestinom zavr?ila je 1948. nakon Arapsko-izraelskog rata.

Egipatska uprava (1948. - 1967.) [ uredi | uredi kod ]

Egipatska vojska u?la je u Pojas Gaze s juga, otpo?ev?i na taj na?in 1948. Arapsko-izraelski rat. Pojas Gaze kakav je danas rezultat je sporazuma o primirju između Egipta i Izraela iz 1949. Po tom sporazumu Pojas Gaze je bio teritorij razgrani?enja između dvije vojske( Green Line - ni?ija zemlja ). Egipat je upravljao Pojasom Gaze od 1949. (osim za ?etiri mjeseca za vrijeme izraelske okupacije tijekom Sueske krize , 1956.) do 1967. U to vrijeme se stanovni?tvo Gaze uveliko pove?alo priljevom velikog broja izbjeglica.

Potkraj rata 1948. u gradu Gazi 22. rujna osnovana je Svepalestinska vlada ( arapski : ????? ???? ?????? hukumat 'umum Filastin) od strane Arapske lige . To je bio potez Arapske lige da ograni?i utjecaj Jordana nad palestinskim pitanjem. Tu vladu nije priznao Jordan , a ni bilo koja nearapska zemlja. Ta vlada bila je pod kontrolom Egipta , koji ju je financirao, ona se i preselila u Kairo . Palestinci koji su ?ivjeli u Pojasu Gaze (a i Egip?ani) dobili su "palestinske" putovnice, koje su vrijedile do 1959. , kada je Gamal Abdel Naser , egipatski predsjednik, ukinuo dekretom Svepalestinsku vladu.

Egipat nikada nije anektirao Pojas Gaze, nego ga je tretirao kao teritoriju privremene vlasti, kojom je upravljao preko vojnog guvernera. ^[3]

Palestinskim izbeglicama nikada nije nuđeno egipatsko dr?avljanstvo.

Izralska uprava (1967. - 1994.) [ uredi | uredi kod ]

Izrael je ponovo okupirao Pojas Gaze u lipnju 1967. , za vrijeme ?estodnevnog rata. Ta vojna okupacija trajala je 27 godina, sve do 1994. godine.

Međutim, prema Sporazumu iz Osla , Izrael zadr?ava kontrolu zra?nog prostora, teritorijalnih voda, pomorskog prometa, registra stanovni?tva, ulaska stranaca, uvoza i izvoza, kao i porezni sustav. ^[4]

Tijekom izraelske okupacije, Izrael je podigao 21-o ?idovsko naselje u Pojasu Gaze, na 20 % ukupne teritorije. Osim ideolo?kih razloga, ta naselja su za Izrael imala i sigurnosne ciljeve. U tom razdoblju vojna uprava je bila odgovorna za odr?avanje i svih civilnih objekata i slu?bi (voda, struja, kanalizacija, zdravstvo itd).

U svibnju 1994. potpisan je Palestinsko-izraelski sporazum, poznat kao Sporazum iz Osla , koji je predviđao postupni prijenos vlasti na Palestince. Nakon toga velik dio Pojasa Gaze (osim izraelskih naselja i vojnih podru?ja) do?ao pod palestinski nadzor. Izraelske snage napustile su grad Gazu i druga urbana podru?ja, ostavljaju?i novim, palestinskim vlastima da upravljaju i odr?avaju policijsku kontrolu u Pojasu Gaze. Jaser Arafat , tada?nji palestinski vođa, izabrao je grad Gazu kao svoje prvo pokrajinsko sjedi?te. U rujnu 1995. , Izrael i PLO potpisali drugi mirovni sporazum, koji je pro?irio palestinsku vlast i na ve?inu gradova Zapadne Obale . Sporazumom je također predvidio osnivanje Palestinskoga nacionalnog vije?a (sastavljena od 88 izabranih ?lanova). Vije?e je odr?alo svoju uvodno sjednicu u Gazi u o?ujku 1996. godine.

Palestinske vlasti pod vodstvom Arafata do?le su na lo? glas zbog lo?eg upravljanja i korupcije. U javnost su iza?li podatci o veliku mitu koje su zahtijevali za uvoz i izvoz robe iz Pojasa Gaze. Sli?ni podatci izi?li su u javnost za rukovoditelje Palestinske sigurnosne slu?be i njihovu uklju?enost u građevinski posao (uvoz cementa i ?ljunka) i izgradnju industrije (afere kao ?to su Veliko arapsko dru?tvo za ulaganja i razvoj, "Motawaset Company" i građevinski projekt ?eika Zajida. ^[5]

Druga intifada izbila je u rujnu 2000. U velja?i 2005. , izraelska vlada izglasala je za provedbu plana o jednostranom oslobođanju Pojasa Gaze. Plan se po?eo provoditi od 15. kolovoza , 2005. , a dovr?en je 12. rujna , 2005.

Prema tom planu morala su biti iseljena sva izraelska naselja u Pojasu Gaze (i ?etiri u Zapadnoj Obali). Dana 12. rujna , 2005. izraelska vlada slu?beno je objavila kraj izraelske vojne vladavine u Pojasu Gaze.

Uprava pod palestinskom vlasti (1994. - 2007.) [ uredi | uredi kod ]

Nakon potpuna povla?enja izraelske vojske i izraelskih naseljenika iz Pojasa Gaze, 12. rujna 2005. , palestinska vlast ima potpunu upravu Pojasu Gaze.

Izrael i dalje kontrolira aktivnosti koje predviđaju tranzit kroz Izrael, kao i zra?ni prostor iznad mora i pristup lukama u Pojasu Gaze. Izrael odobrava sve imigracije i iseljavanja iz Gaze preko Izraela, kao i ulazak stranaca preko Izraela, uvoz i izvoz preko Izraela, kao i prikupljanje i povrat poreza na dodanu vrijednost u Izraelu.

Otkad se je izraelska vojska povukla iz Pojasa Gaze, nastala je nejasna pravna situacija, jer Pojas Gaze ne pripada nijednoj suverenoj dr?avi. ?tovi?e, po Ha?kim konvencijama, koje vrijede za stanje okupacije, Izrael je jo? uvijek okupator Pojasa Gaze, a to onda zna?i da on ima pravo ali i du?nost za odr?avanje reda i zakona.

Nasilje uo?i izbora 2006. [ uredi | uredi kod ]

Izbori za Palestinski parlament odr?ani su 25. sije?nja 2006. Hamas je osvojio ve?inu od 42,9 % od ukupnog broja glasova i 74 od ukupno 132 mandata (56 %). ^[6]

Hamas je preuzeo vlast sljede?eg mjeseca, ali se odbio povinovati međunarodnim zahtjevima da se odrekne nasilja i prizna Izrael . U travnju je nekoliko dr?ava, uklju?uju?i i Sjedinjene Ameri?ke Dr?ave i Europsku Uniju , na to odgovorilo smanjenjem izravne pomo?i za palestinske vlasti, osim one koja je namijenjena humanitarnim nevladinim organizacijama. U sije?nju 2007. , eskalirali su sukobi između Hamasa i Fataha . Najte?i sukob dogodio se u sjevernom dijelu Pojasa Gaze, kada je ubijen general Muhamed Garib (njegove dvije k?eri i dva tjelohranitelja), vi?i zapovjednik Preventivnih sigurnosnih snaga (kontroliranih od strane Fataha ), u raketnom napadu koji su izvele snage Hamasa .

U svibnju 2007. izbili su novi sukobi između palestinskih strana. Zbog toga je ministar unutarnjih poslova Palestinske Samouprave Hani Kavasmi(kojeg su obje strane dr?ale za umjerenog i prihvatljivog) podnio ostavku, zbog onoga ?to je on nazvao ?tetnim pona?anjem za obje strane.

Hamasov glasnogovornik Musa Abu Marzuk optu?io je za pogor?anje situacije u Pojasu Gaze Izrael , tvrde?i da je njegov konstantni pritisak i ekonomske sankcije na Pojas Gaze, nakon politi?ke pobjede Hamasa , doveo do prave eksplozije .

Hamasova uprava (od 2007. do danas) [ uredi | uredi kod ]

Hamas preuzima vlast u Pojasu Gaze [ uredi | uredi kod ]

U lipnju 2007. građanski rat između palestinskih organizacija; Hamas (Islamski pokret otpora) i Fataha (Palestinski oslobodila?ki pokret) se rasplamsao. Hamas je po?eo potiskivati Fatah , nakon pobjede na izborima 14. lipnja 2007. Pojas Gaze je do?ao pod potpunu kontrolu Hamasa, koji se proglasio jedinom legitimnim predstavnikom Palestinske Samouprave.

Na taj izazov palestinski predsjednik Mahmud Abas odgovorio je progla?enjem izvanrednog stanja i raspu?tanjem jedinstvene vlasti i formiranje nove vlade bez Hamasovog sudjelovanja. Palestinske sigurnosne snage su u Zapadnoj Obali uhitile niz Hamasovih ?lanova. Krajem lipnja 2008. Egipat , Jordan i Saudijska Arabija izjavile su da je vlada M. Abasa (iz Zapadne Obale) jedina legitimna palestinska vlast, a Egipat je svoje veleposlanstvo preselio iz Gaze u Zapadnu Obalu. Nasuprot tomu, vlast Hamasa u Pojasu Gaze na?la se je u međunarodnoj, diplomatskoj i gospodarskoj izolaciji. Unato? tomu mnoge arapske vlade, kao i neke europske oporbene stranke, tra?e da se palestinske frakcije izmire, kao i to da Izrael (i ostale zemlje) priznaju rezultate izbora.

Zbog totalno nejasne situacije, nakon odbijanja od strane Izraela i njegovih saveznika priznati Hamas i njegovu vlast, europski promatra?i na grani?nom prijelazu prema Egiptu Rafahu nisu bili u mogu?nosti obavljati svoju zada?u, navode?i sigurnosne razloge, ?to je rezultiralo time da je prijelaz Rafah uglavnom zatvoren. Jedini legalan pristup Pojasu Gaze je preko Izraelskih grani?nih prijelaza Erez i Karni.

Prema izraelskim i egipatskim sigurnosnim izvorima Hamas je nastavio krijum?arenje velikih koli?ina eksploziva i oru?ja iz Egipta kroz tunele. Egipatske sigurnosne snage otkrile su 60 tajnih tunela u 2007. ^[7]

Rat 2008. - 2009. [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Sukob Gaza-Izrael 2008.-2009.

27. prosinca 2008. Izraelski lovci F-16 pokrenuli su niz zra?nih napada protiv ciljeva u Pojasu Gaze. Ciljevi udara su (pretpostavljene) borbene baze, ali i d?amije i razne vladine zgrade Hamasa, kao i objekti Islamskog sveu?ili?ta u Gazi. Ti napadi usmjereni na Hamas izazvali su brojne civilne ?rtve. Napad je bio odgovor na Hamasove raketne napade na ju?ni Izrael (ukupno preko 3000 u 2008., koji su intenzivirani tijekom nekoliko tjedana prije operacije). Po izvje??ima UN i palestinskih medicinskih djelatnika, oko 1300 Palestinaca je ubijeno u sukobu.

Zemljopisna obilje?ja [ uredi | uredi kod ]

Pojas Gaze ima 51 kilometera dugu granicu sa Izraelom, i 11 km granice s Egiptom, blizu grada Rafaha. Grad Kan Junis nalazi se sedam kilometara sjeverno od grada Rafaha. Slijede?e urbano sredi?te je Deir el-Balah, oko kojeg se nalazi nekoliko naselja, dalje prema sjeveru slijedi podru?je grada Gaze . Naselja Beit Lahia i Beit Hanun nalaze na sjeveru i sjeveroistoku u odnosu na grad Gazu.

Pojas Gaze ima umjerenu klimu s blagim zimama, i suha vru?a ljeta sa ?estim su?ama. Zemlji?te je ravno ili blago valovito, s dinama u blizini obale. Najvi?a to?ka je Abu Avdah (Joz Abu' Auda), na 105 metara iznad morske razine.

Prirodni resursi tog teritorija vrlo su skromni. Obradivog tla ima malo, i nema dovoljno vlage, tako da se tre?ina oranica navodnjava.

Nedavno su otkrivena nalazi?ta plina.

Pojas Gaze ima velike ekolo?ke probleme (zbog izuzetno visoke napu?enosti); ?irenje pustinje, salinizaciju izvora pitke vode. Velik problem je lo?a i nedostatna kanalizaciona mre?e, i problemi u vezi s tim; bolesti izazvane ne?istom vodom, degradacija tla, i daljnje osiroma?nje i one?i??enje podzemnih vodnih resursa.

Stanovni?tvo [ uredi | uredi kod ]

Po podacima iz 2007., oko 1.4 milijuna Palestinaca ?ivi u Pojasu Gaze, na svega 360 km² (usporedbe radi Krk ima 405 km² i 17860 stanovnika), od njih je oko milijun sa statusom registriranih izbjeglica. ^[8] Ve?ina Palestinaca su slijednici izbjeglica koji su napustili svoje domove za vrijeme prvog Arapsko-Izraelskog rata .

Stanovni?tvo Gaze se vi?estruko uve?alo i zbog izuzetno visoke stope nataliteta, koja iznosi vi?e od petero djece po ?eni. Po stopi plodnosti Pojas Gaze je na 19. mjestu od 222 zemlje i podru?ja svijeta. ^[9]

Tako je gusto?a naseljenosti u Pojasu Gaze 3960 stanovnika na km², ?to je jednako kao u Berlinu . Oko polovice stanovni?tva ima ispod 15 godina i za pretpostaviti je da ?e se stanovni?tvo udvostru?iti za 15 do 20 godina, ako se nastavi teku?a stopa rasta.

Ve?a naselja [ uredi | uredi kod ]

Glavni grad i administativno sredi?te ovog teritorija je Gaza . Puno naselja ima izbjegli?ke logore, koji su osnivani ve? od 1948. (od prvog izraelsko arapskog rata).

Neki od izbjegli?kih logora prerasli su vremenom u stalna naselja.

• Gaza (arapski: ???? ) : 409 680 stanovnika (2006.)
• Han Junis (arapski: ??? ?????) : 179,900 stanovnika (2006.)
• Rafah (arapski: ????) : 71 000 stanovnika (2006.)
• Beit Lahia (arapski: ??? ??????) : 59,540 stanovnika (2006.)
• Beit Hanun (arapski: ??? ??????) : 32,187 stanovnika (2006.)
• Deir el-Balah ili Dair al-Balah (arapski: ??? ??????) : 62,150 stanovnika (2006.)
• Jabalia (arapski: ???????) : 82 877 (2006.)

Izbjegli?ki logori, osnovani 1948. - 1949.

• Bureij (arapski: ???????) : 30 059 stanovnika (2006.)
• Deir al-Balah kamp (arapski: ????? ??? ??????): 12 004 stanovnika (2006.)
• Magazi (arapski: ???? ????????): 22 536 stanovnika (2006.)
• Nuseirat (arapski: ????? ?????????): 64 233 stanovnika (2006.)
• Rafah (arapski: ???? ??? or ????? ????): 95 187 stanovnika (2005.)
• ?ati (arapski: ????? ??????a) : 87 158 stanovnika (2006.)

Religija [ uredi | uredi kod ]

Sljedbenici islama su 99,3 % stanovni?tva a 0,7 % su kr??ani .

Gospodarstvo [ uredi | uredi kod ]

Industrija u Pojasu Gaze op?enito su male obiteljske tvrtke koje proizvode tekstil, sapun, rezbarije od maslinova drva i druge manje suvenire.

Izraelci su izgradili ne?to modernih malih fleksibilnih industrijskih centara ( small-scale ) . Izrael opskrbljuje Pojas Gaze strujom. Glavni poljoprivredni proizvodi su masline, limun, povr?e, goveđe meso (halal) i mlije?ni proizvodi. Osnovu izvoza ?ine; agrumi i rezano cvije?e, dok se uvozi; hrana, potro?a?ka roba i građevinski materijal. Glavni trgovinski partneri Pojasa Gaze su Izrael , Egipat i Zapadna Obala .

Prije Druge intifade (rujan 2000.) oko 25000 radnika iz Pojasa Gaze odlazilo je na posao u Izrael svaki dan. ^[10]

Prema CIA World Factbooku, BDP u 2001. je pao za 35 % , tako da je dohodak po glavi stanovnika 625 dolara godi?nje, a 60 % stanovni?tva je ispod granice siroma?tva.

Gospodarska aktivnost u Pojasu Gaze pala je za jednu tre?inu između 1992. i 1996. Taj pad se pripisuje korupciji i lo?em upravljanju od strane Jaser Arafata , ali i izraelskoj politici zatvaranja. Va?na prepreka za gospodarski razvoj je nedostatak morske luke. Ina?e luka je sagrađena u gradu Gazi , uz pomo? Francuske i Nizozemske , ali je redovito bombardirana od strane izraelskoga zrakoplovstva (i nije u funkciji). Rezultat toga je da bilo koji međunarodni prijevoz (trgova?ki ili humanitarni) mora pro?i kroz Izrael , koji je ograni?en stalnim zatvaranjem grani?nih prijelaza. Ovo stanje je poremetilo i ranije uspostavljene gospodarske odnose između Izraela i Pojasa Gaze.

Ozbiljan i negativni socijalni u?inak ove krize je pojava visoke nezaposlenosti.

Promet [ uredi | uredi kod ]

Pojas Gaze ima malu i slabo razvijenu cestovnu mre?u. Nekad je postojala i ?eljezni?ka pruga, koja je povezivala izraelsku i egipatsku ?eljezni?ku mre?u, ali je napu?tena. Jedina luka u pojasu nikad nije dovr?ena, a nakon izbijanja Intifade uglavnom ne radi. U Pojasu Gaze otvorena je 24. studenoga 1998. međunarodna zra?na luka, pokraj grada Rafaha , kao dio Sporazuma iz Osla . Zra?na luka je zatvorena u listopadu 2000. , nakon izraelskog naređenja, a njezino uzleti?te je uni?teno od strane izraelske vojske u prosincu 2001. Otad se zove Međunarodna zra?na luka "Jaser Arafat".

Izvori [ uredi | uredi kod ]