Balisti?ka raketa
je
raketa
koja prati suborbitalnu
balisti?ku
putanju leta sa ciljem dostavljanja bojeve glave na unapred određenu metu. Navođena je samo tokom relativno kratke inicijalne faze leta, a kasnije njenim letom upravljaju zakoni
orbitalne mehanike
i balistike. Do sada napravljene balisti?ke rakete kao pogon tokom leta koriste hemijske raketne motore raznih tipova.
Raketa mo?e biti u velikoj meri balisti?ka a ipak sposobna za određene manevre izbegavanja, kao ?to se tvrdi za raketu
Bulava
koja je u razvoju. U tom slu?aju se ponekad koristi izraz
kvazibalisti?ke
rakete.
Prva balisti?ka raketa je bila A-4, poznata pod oznakom
V-2
. Razvila ju je
Nacisti?ka Nema?ka
tokom tridesetih i ?etrdesetih godina dvadesetog veka, pod vođstvom
Valtera Dornbergera
. Prvo uspe?no lansiranje V-2 je izvedeno
3. oktobra
,
1942
. a u upotrebu je u?la
6. septembra
,
1944
, kada je gađan
Pariz
, a dva dana kasnije je gađan
London
. Do kraja
Drugog svetskog rata
je lansirano preko 3000 ovih raketa.
Putanja balisti?ke rakete se deli na tri dela: Deo tokom koga raketa koristi pogon motora, deo slobodnog leta, koji ?ini najve?i deo leta, i faza ponovnog ulaza, kada raketa ponovo ulazi u Zemljinu atmosferu.
Balisti?ke rakete mogu da se lansiraju sa fiksiranih ili mobilnih lansirnih mesta, uklju?uju?i vozila, letelice, brodove i podmornice. Faza leta tokom koga se koristi pogon motora mo?e da traje od nekoliko desetina sekundi do nekoliko minuta, i mo?e da se sastoji od vi?e raketnih stadijuma.
Kada se isklju?i pogon, raketa ulazi u fazu slobodnog leta. Kako bi pre?le velike razdaljine, balisti?ke rakete se obi?no lansiraju u suborbitalne svemirske letove; kada su u pitanju
interkontinentalne balisti?ke rakete
, najve?a visina dostignuta tokom slobodnog leta je oko 1200 km.