D?avaharlal Nehru
(hindi: ???????? ?????, Jav?harl?l Nehr?)
(Allahabad
, 14. studenog 1889. –
Delhi
, 27. svibnja 1964.) je bio indijski dr?avnik i politi?ar, nakon
Gandhija
najzna?ajniji borac za
oslobođenje Indije
od kolonijalnog ropstva. Nositelj je titule
Pandit
(u?itelj).
Zavr?io je pravo u
Velikoj Britaniji
. Nakon povratka u Indiju, postao je suradnik
Mahatme Ghandija
, a potom jedan od vođa pokreta za nezavisnost
Indije
. Osuđen i utamni?en od Britanaca vi?e puta između 1921. i 1947. godine. Jedan je od ?elnika Kongresne stranke od 1936. do 1937. godine. Postaje predsjednik prijelazne vlade 1946. godine, a potom premijer Indije od 1947. do 1964. godine i ministar vanjskih poslova. Predsjednik je Kongresne stranke od 1950. godine. Jedan je od saziva?a Bandun?ke konferencije 1955. godine i suosniva?
pokreta nesvrstanih
1961. godine. Uvodio je elemente dr?avnog intervencionizma kroz petogodi?nje planove (1952. ? 1957. i
1957.
?
1962.
), te pridonio modernizaciji Indije. Vodio je miroljubivu politiku aktivne koegzistencije, ali je grani?ni sukob s
Kinom
prerastao u rat 1962. godine.
[1]
D?avaharlal Nehru rođen je
14. studenog
1889.
godine u mjestu
Allahabad
kao sin dobrostoje?eg odvjetnika Motilala Nehrua iz
Ka?mira
, iz
brahmanske kaste
, kaste u?itelja i sve?enika, najvi?eg dru?tvenog razreda u Indiji. To mu je omogu?ilo najbolje ?kolovanje u engleskim koled?ima. U dobi od 16 godina oti?ao je u Englesku i pohađao Harrow ?kolu i Univerzitet u
Cambridgeu
. Na Cambridgeu je studirao prirodne i pravne nauke. Od
1912.
godine ?lan je
Indijskog nacionalnog kongresa
, a
1918.
godine izabran je u
Sveindijski nacionalni komitet
pa za tajnika Indijske lige za upravu. Iako je mogao ostvariti briljantnu odvjetni?ku karijeru odabrao je te?i put. Nakon povratka u Indiju, do?ao je u dodir s Gandhijem i do
1919.
godine aktivno sudjelovao u oslobodila?kom pokretu. Iako Gandhijev sljedbenik, nije dijelio njegovo uvjerenje u pasivan otpor, naprotiv, smatrao je kako treba primijeniti sve raspolo?ive mjere. Britanske vlasti zatvarale su ga devet puta, a u zatvoru je proveo ukupno 13 godina. Od
1929.
godine generalni je tajnik Sveindijskog kongresnog komiteta, a
1929.
,
1936.
,
1937.
,
1946.
,
1951.
?
1954.
godine predsjednik Indijskog nacionalnog kongresa.
Za razliku od Gandhija koji je prije svega bio vjerski vođa i zasnivao svoju borbu protiv Britanaca na moralnim i etni?kim principima, Nehru se kao liberalni socijalist zalagao za nacionalizaciju industrije, agrarnu reformu i demokratsku vladu nezavisne
Indije
. Javno se suprotstavljao
Hitlerovom
nacizmu
i
Mussolinijevom
fa?izmu
. Posjetio je
Barcelonu
u vrijeme
?panjolskog građanskog rata
izra?avaju?i simpatije prema ?panjolskoj republikanskoj vladi. Godine
1938.
godine posjetio je
?ehoslova?ku
, a nije oti?ao u
Italiju
i
Njema?ku
gdje je bio pozvan. Od
1942.
godine vođa je Kongresne stranke.
Bilo je o?ito da se
Engleska
nije ?eljela odre?i bogatstva indijskoga potkontinenta. O tome rje?ito govori izjava
Winstona Churchilla
:
[2]
≫Nemamo ni najmanju namjeru odbaciti najsjajniji i najdragocijeniji komad na?e krune.≪
Ipak, tijek povijesti nije se mogao zaustaviti i nakon dugih godina građanske neposlu?nosti i brojnih ?rtava, pucaju okovi kolonijalizma. Godine
1946.
, kada su Britanci otpo?eli pripreme za povla?enje iz Indije, Nehru je pozvan da oformi prelaznu vladu koja ?e organizirati prelazak iz britanske kolonije u nezavisnu zemlju.
≫Do?ao je trenutak koji se malokad javlja u povijesti, kada iskora?imo iz starog u novo, kada se jedna epoha zavr?ava i kada duh naroda, dugo gu?en, nađe svoj izlaz.≪
Tim se rije?ima obratio Nehru u pono?
14. kolovoza
1947.
godine Konstitutivnoj skup?tini Indije. Od tog trenutka ta velika zemlja oslobodila se kolonijalnih stega i zakora?ila u nezavisnost. U nekoliko narednih godina Nehru ?e bezuspje?no poku?avati sprije?iti podjelu Indije na hindu dr?avu i muslimansku dr?avu. Usprkos njegovim velikim naporima, utemeljena je nezavisna muslimanska dr?ava
Pakistan
.
Od stjecanja nezavisnosti, sve do smrti, punih 18 godina, on je kao premijer gradio indijsko dru?tvo na sintezi tradicije i modernih pogleda. Osnovni ciljevi koje je postavio pred prvu vladu 1947. godine - gospodarski razvoj, umjeren socijalisti?ki program i nesvrstavanje - bile su temeljne odrednice indijske politike. Takvom politikom uspio je
Indiju
o?uvati od blokovskih opredjeljenja i istodobno odigrati va?nu ulogu premijera nezavisne zemlje sve zna?ajniju u svjetskim zbivanjima.
Dana
15. kolovoza
1947.
godine, kada su vr?ena zadnja povla?enja Britanaca i uspostavljan samoupravni dominion u okviru britanskog
Commonwealtha
, izabran je za predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Kada je Indija
1950.
godine postala republika, ostao je na mjestu predsjednika vlade sve do svoje smrti. Nehru je podr?ao rezoluciju
Ujedinjenih naroda
iz 1950. godine o
Koreji
, suprotstavio se britanskim i francuskim potezima
1956.
godine u
Sueskom kanalu
, i
1959.
godine. Agresivnoj Kini poru?io je da ?e indijske granice braniti ako treba i vojnom silom. Pri rje?avanju unutra?njih problema imao je velikih pote?ko?a, kako u opoziciji tako i u vlastitoj stranci. Stoga je odlo?io pitanje nacionalizacije i agrarne reforme koju je ?elio provesti mirno, polako i zakonskim putem. Istakao se i kao borac protiv kastinskog sistema, pobolj?anja prava ?ena, demokratizacije, uspostave socijalne jednakosti i socijalisti?ke privrede. Bio je također jedan od inicijatora azijsko-afri?ke konferencije u
Bandungu
1955.
godine.
Osnova Nehruove nesvrstane vanjskopoliti?ke orijentacije o?ituje se ve? na konferenciji o azijskim odnosima 1947. godine. Tu orijentaciju produbljuje na spomenutom Bandu?kom skupu. U vanjskoj politici nastojao je o?uvati neutralnost u
hladnom ratu
. U skladu s tom politi?kom opcijom, s
Titom
i
Naserom
je osnovao
Pokret nesvrstanih
. Pritom je uvijek nagla?avao potrebu prijateljskih odnosa sa svim zemljama bez obzira na ideologiju, a iznad svega, vjeru o potrebi demokratskih odnosa u indijskom unutarnjem ?ivotu. Sa simpatijama je gledao na sve oslobodila?ke pokrete u svijetu. Posebno je nastojao uspostaviti ?to bolje odnose s
Narodnom Republikom Kinom
, koji su bili tradicionalno zategnuti. Preminuo je u
Delhiju
27. svibnja
1964.
godine.
- Autobiografija
(1941., u originalu:
Toward Freedom
)
- Otkri?e Indije
(1941.)
- Osvrti na svjetsku povijest
(1936.)
- Pisma ministrima
(1987. ? 1990., postumno).