Arnold Schonberg
ekspresionizam
Biografske informacije
Rođenje	13. rujna 1874 . Be? , Austrija (tada   Austro-Ugarska )
Smrt	13. srpnja 1951. Los Angeles , CA , Sjedinjene Dr?ave
Profesionalne informacije
Zanimanje	skladatelj, pedagog
Opus
Djelatni period	1893. - 1950.
U?enici	Alban Berg Anton Webern

Arnold Schonberg ( Be? , 13. rujna 1874 . - Los Angeles , California , 13. srpnja 1951. ) austrijski je, a kasnije i ameri?ki skladatelj , vođa Druge be?ke ?kole skladatelja ranog 20. stolje?a. Svoje prezime zapisivao je njema?kim Schonberg dok se 1934 . nije preselio u Sjedinjene Ameri?ke Dr?ave kada po?inje koristiti anglizirani oblik Schoenberg . [1] ^{[ mrtav link ]} Bio je poznat po pro?irenju njema?ke romanti?ne tradicije Brahmsa i Wagnera , kao i po pionirskim inovacijama u atonalnoj glazbi, uklju?uju?i dodekafonsku tehniku , kompozicijsku metodu koja uklju?uju tonske nizove. Mnogi od Schonbergovih radova ve?e se s ekspresionisti?kim pokretom u njema?koj poeziji i umjetnosti. Skovao je izraz "razvojna varijacija", a bio je i prvi moderni skladatelj koji je prigrlio razvoj motiva bez obaziranja na centralnost jedne glazbene teme ili subjekta. Mnogi njegovi postupci, uklju?uju?i formalizaciju kompozicijske metode, kao i navika otvorenog pozivanja publike na analiti?ko razmi?ljanje, odjekuju u avangardnoj glazbenoj praksi kroz cijelo 20. stolje?e .

Biografija [ uredi | uredi kod ]

Arnold Schonberg rođen je u obitelji a?kenaskih ?idova u okrugu Leopoldstadt u Be?u (u prija?njim vremenima to je bio ?idovski geto ) na adresi "Obere Donaustraße 5" Arhivirano 2008-10-19 na Wayback Machine-u . Iako je njegova majka Pauline, od rođenja Pra?anka , bila u?iteljica glasovira (njegov otac Samuel, rođen u Bratislavi , bio je vlasnik prodavaonice), Arnold je uglavnom bio samouk, uzimaju?i instrukcije jedino iz kontrapunkta , kod skladatelja Alexandera von Zemlinskog, koji je kasnije postao njegovim ?urjakom. U dvadesetim godinama ?ivio je od orkestriranja opereta , dok je skladao vlastite radove kao ?to su guda?ki sekstet Preobra?ena no? ( Verklarte Nacht ). I Richard Strauss i Gustav Mahler prepoznali su Schonbergov skladateljski zna?aj. Strauss kada je ?uo izvedbu Schonbergovih "Gurre-Lieder", a Mahler nakon ?to je ?uo nekoliko njegovih ranih radova. Strauss se poslije 1909 . u svom radu okrenuo konzervativnijem idiomu i tada Schoenberga odbacio, no Mahler ga je prihvatio kao ?ti?enika i nastavio ga podr?avati ?ak i kada je Schoenbergov stil dosegnuo to?ku koju Mahler vi?e nije mogao razumjeti, i brinuo se o tome tko ?e ga podr?avati nakon ?to on umre. Schonberg, koji je isprva mrzio i ismijavao Mahlerovu glazbu promijenio je mi?ljenje ?uv?i "grom" Mahlerove Simfonije br. 3 , koju je smatrao djelom genija i poslije o Mahleru "?ak govorio i kao o svecu" (Stuckenschmidt 1977., 103; Schoenberg 1975., 136). Unato? ?idovskom podrijetlu, 1898. se preobratio na luteranizam i to je ostao do 1933.

Schonberg je 1904. godine po?eo podu?avati harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju. Njegovi prvi u?enici bili su Paul Pisk , Anton Webern i Alban Berg - Webern i Berg kasnije ?e postati najpoznatiji od mnogih njegovih u?enika.

Ljeto godine 1908. , tijekom kojeg ga je supruga Mathilde (samo na nekoliko mjeseci) ostavila za mladog austrijskog slikara Richarda Gerstla , predstavljalo je veliki preokret u Schonbergovom stvaranju. Tijekom odsutstva svoje supruge skladao je Du lehnest wider eine Silberweide , 13. pjesmu iz ciklusa 15 pjesama iz knjige o vise?im vrtovima i svoje prvo djelo koje nije imalo nikakve veze s klju?em. ^[1] Te iste godine dovr?ava i jedno od svojih najrevolucionarnijih djela, 2. guda?ki kvartet ?ablon:Nemam razdvojbu , ?ija prva dva pokreta, iako kromatska u boji, koriste tradicionalne klju?eve, a zadnja dva, pjesme koje je napisao njema?ki pjesnik Stefan George , uvelike smanjuju veze sa tradicionalnom tonalno??u (no, sva ?etiri pokreta zavr?avaju tonskim akordima, a samo dijelo nije skroz atonalno), i, za razliku od dotada?nje prakse u guda?kim kvartetima, sadr?i dio koji izvodi glas sopran .

Tijekom ljeta 1910. , Schonberg je napisao Harmonielehre ( Teorija harmonije ), knjigu koje je do danas ostalo njegovo najutjecajnije djelo iz polja teorije glazbe.

Jo? jedno va?no djelo iz Schonbergova atonalnog perioda je utjecajni Pierrot Lunaire , op. 12, iz 1912 ., ciklus ekspresionisti?kih pjesama prevedenih s francuskog na njema?ki, ?iji je originalni autor Albert Giraud . Koriste?i tehniku Sprechstimmea , djelo spaja pjeva?icu s malim ansamblom od pet glazbenika. Ansambl, koji je danas naj?e??e zove Pierrot ansamblom , uklju?uje dionice za flautu i pikolo , klarinet i bas klarinet , violinu i violu , violon?ela , klavira i pjeva?a ?ija dionica sadr?i i govorne dijelove. U dana?nje vrijeme, neki skladatelji u ansambl dodaju udaraljke, koje ?esto zamjenjuju pjeva?a.

Kasnije, Schonberg ?e usavr?iti dodekafonijsku tehniku (tehniku dvanaest tonova), kojoj su 1947. Rene Leibowitz i Humphrey Searle dali alternativno ime serijalizam . Mnogi njegovi u?enici usvojili su tu metodu i uspostavili tzv. Drugu Be?ku ?kolu . Među njima su najistaknutiji bili Anton Webern , Alban Berg i Hanns Eisler , glazbenici na koje je Schonberg izvr?io jako velik utjecaj. Izdigao se kao velik u?itelj (među u?enicima mu je bio i John Cage ), djelomi?no zbog svojeg analiziranja, preno?enja metoda i povezanosti s velikim skladateljima klasike, kao ?to su Wolfgang Amadeus Mozart , Johann Sebastian Bach , Ludwig van Beethoven i Johannes Brahms , a djelomi?no zbog svog na?ina izvla?enja skladateljske individualnosti iz svojih u?enika. Izdao je dosta knjiga, od poznate Harmonielehre ( Teorija harmonije ) pa do Osnova glazbene kompozicije ( 1967 .), od kojih se neke i danas tiskaju i koriste kao glazbeni priru?nici.

Nakon smrti Ferruccia Busonija 1924. , profesora kompozicije na Pruskoj umjetni?koj akademiji u Berlinu , Schonberg je dobio to mjesto, no zbog zdravstvenih problema posao je po?eo obavljati tek 1926. U ?asopisu Zeitschrift fur Musik ubrzo su se pojavili antisemitski ?lanci. Među njegovim istaknutijim u?enicima iz ovog perioda isti?u se Roberto Gerhard , Nikos Skalkottas i Josef Rufer . Schonberg je dr?ao poziciju profesora sve do 1933. , kada je Hitlerov NSDAP do?ao na vlast. Tada?nja vlast ga je siknula sa du?nosti i protjerala iz dr?ave. Oti?ao je u Pariz gdje je afirmirao svoju ?idovsku vjeru ^[2] , a onda u SAD . Svoj prvi posao kao profesor u SAD-u dobiva u Bostonu . Kasnije je predavao na dvama koled?ima u Los Angelesu , od kojih su oba po jednu zgradu iz kompleksa nazvali Schonbergovim dvorom. ^{[3] [4]} Kupio je ku?u u Brentwood Parku gdje se sprijateljio s kolegom (i kasnije teniskim partnerom) Georgeom Gershwinom i predavao na Sveu?ili?tu "California" u Los Angelesu , gdje je ?ivio do kraja svog ?ivota. Jednom prilikom Gershwin je Sconberga pitao da mu da lekcije iz kompzicije. No prema Gershwinu, Schonberg je odgovorio:

Samo bi postao lo? Schonberg, a sad si ve? izvsrtan Gershwin. ^[5]

Ova anegdota sli?na je onoj kada je Gershwin Ravela pitao da ga podu?ava, no ovaj je isto odbio pohvaliv?i Gershwina. (za vi?e podataka vidi ?lanak Maurice Ravel ).

Tijekom tog zavr?nog perioda skladao je mnoga poznata djela, uklju?uju?i i Koncert za violinu ?ablon:Nemam razdvojbu , op. 36 ( 1934 ./ 36 .), Kol Nidre , op. 39, za zbor i orkestar ( 1938 .), Oda Napoleonu Bonaparteu , op. 41 ( 1942 .), Koncert za klavir ?ablon:Nemam razdvojbu , op. 42 ( 1942 .) i njegov memoriam ?rtvama Holokausta , Pre?ivjeli iz Var?ave , op. 46 ( 1947 .). Nije uspio dovr?iti operu Mojsije i Aron ?ablon:Nemam razdvojbu ( 1932 ./ 33 .), koja je bila prvo djelo u vlastitom ?anru koje je kompletno napisano dodekafonijskom metodom . Schonberg je 1941. postao dr?avljaninom SAD -a.

Schonberg je patio od triskaidekafobije (straha od broja 13), koja je najvjerojatnije zapo?ela 1908. nakon ?to je skladao jednu od svojih skladbi. ^[1] Njegova opera Mojsije i Aron , u originalu se trebala zvati Moses und Aaron , ali kada je skladatelj shvatio da ima 13 slova u originalu izbacio je jedno a i naslovio ju je Moses und Aron . Postoji mogu?nost da je ba? ta njegova praznovjernost bila uzrok njegove smrti. Prema njegovoj prijateljici Katji Mann, Schonberg se bojao da ?e umrijeti na godinu koja je djeljiva sa 13. ^[6] Toliko se bojao svog 65. rođendana godine 1939. da je zamolio prijatelja da pita skladatelja i astrologa Danea Rudhyara da mu sastavi horoskop. Rudhyar je to napravio i rekao mu je da ?e ta godina biti opasna, ali ne fatalna. No 1950. , na njegov 76. rođendan, be?ki skladatelj i astrolog Oskar Adler mu je poslao poruku upozorenja o opasnosti te godine: 7 + 6 = 13. ^[7] Ta vijest jako je prestra?ila skladatelja i bacila ga je u veliku depresiju. Toliko je bio opsjednut tim brojem da su njegovi prijatelji uo?ili da ?esto ponavlja re?enicu: "Ako samo pre?ivim ovu godinu onda ?u biti dobro." Na petak, 13. srpnja 1951. , Schonberg je cijeli dan le?ao u krevetu bolestan i deprimiran. U pismu njegovoj sestri Ottiliji, napisanom 4. kolovoza 1951 . Arnoldova supruga Gertrude je napisala:

U oko ?etvrt do dvanaest pogledala sam na sat i rekla sama sebi: jo? samo ?etvrt sata i najgore je pro?lo. Tada me doktor zovnuo. Njegov grkljan je dvaput trznuo, njegovo srce je odradilo jedan sna?an otkucaj i to je bio kraj. ^[8]

Gertrude Schonberg je Arnoldovoj sestri sljede?i dan u telegramu napisala da je on umro u 23:45. ^[9]

Arnold Schonberg je bio djed odvjetnika E. Randola Schoenberga . Njegova k?i, Nuria Dorothea, udala se za skladatelja Luigija Nona 1955. godine.

Glazba [ uredi | uredi kod ]

Djela i ideje [ uredi | uredi kod ]

Schonberg je osje?ajno bio odan konceptu nesavladive privr?enosti nekoj "Ideji" (kao, na primjer, koncept neizrazivog Boga) i potrage za istinom. Vidio je razvoj glazbe koji je ubrzavao kroz djela Richarda Wagnera , Richarda Straussa i Gustava Mahlera . Između 1901. ( Gurre-Lieder ) i 1910. ( Pet komada za orkestar ) njegova se glazba mijenjala br?e nego ikad prije. Kada je napisao svoj 1. guda?ki kvartet i Komornu simfoniju, op. 9, zamislio je da je razvio zreli osobni stil koji ?e mu slu?iti u budu?nosti. No ve? u 2. guda?kom kvartetu i Drei Klavierstucke , morao je priznati da su dodane note u harmoniji do?le do to?ke u kojoj nije bilo razlike između konsonace i disonance .

Jedno vrijeme Schonbergova glazba je bila jako koncentrirana i elipti?na, jer nije vidio razloga da ponavlja i razvija. Prvi svjetski rat je donio krizu u njegovom razvoju. Vojna slu?ba je izneredila njegov ?ivot. Nikad nije imao priliku raditi bez prekidanja ili na du?i vremenski period, tako da je ostavio mnogo nedovr?enih djela i nerazrađenih "po?etaka" . Tako je s 42 godine oti?ao u vojsku. Jednom prilikom je jedan vi?i ?asnik zahtijevao da zna je li on stvarni bio "taj ozlogla?eni Schonberg." . Schonberg je odgovorio:

Da, gospodine, jesam... Nitko nije htio biti, netko je morao biti, pa si dopu?tam da to budem ja. ^[10]

Nakon rata radi na razvoju na?ina prema kojem bi njegova glazbena tekstura bila jednostavnija i jasnija, a to je rezultiralo "metodom skladanja sa dvanaest tonova" u kojoj su dvanaest polja oktave smatrana jednakim, a niti jedan samostalan ton ili tonalitet nije dobio nagla?enost kakvu je imao u klasi?noj harmoniji. On je to otkri?e u glazbi smatrao ekvivalentom Einsteinovim otkri?ima u fizici , a otkrio ga je tijekom ?etnje sa svojim prijateljem Josefom Ruferom, kazav?i:

Napravio sam otkri?e koje ?e osigurati dominaciju njema?ke glazbe tijekom slijede?ih 100 godina. ^[11]

Ova re?enica, ?esto krivo citirana i krivo shva?ana, vjerojatno je izre?ena uz Schonbergovu karakteristi?nu ironiju, a referirala je na kolaps dominacije zemalja koje govore njema?ki jezik kroz posljednje godine, a naglasila je i Schonbergovu ?elju da njegovo ime stoji uz Bacha i Beethovena .

Kada se smjestio u Kalifoniji napisao je nekolicinu djela u kojima se vra?a kvazitonalnoj harmoniji, no na sebi svojstven na?in, ne samo ponovo koriste?i klasi?nu harmoniju. Ovo se poklapalo s njegovim vjerovanjem da se njegova glazba prirodno razvila iz pro?losti. Re?enica koja to potkrepljuje je:

Moja glazba nije moderna, nego samo lo?e izvođena.

Va?no je napomenuti da Schonberg nije jedini (?ak ni prvi) skladatelj koji je eksperimentirao sa sistematiziranim kori?tenjem svih 12 tonova. I ruski skladatelj Mikola Roslavets i Schonbergov sunarodnjak Josef Matthias Hauer razvili su svoj vlastiti sustav dodekafonije neovisno jedan o drugom, otprilike u isto vrijeme kao i Schonberg, a Charles Ives je eksperimentirao s dodekafonijom jo? ranije. No, treba napomenuti da je Schonbergov sistem ipak najva?niji i najutjecajniji.

Kontroverze i polemike [ uredi | uredi kod ]

Nakon po?etnih problema, Schonberg je po?eo dobivati naklonost publike, s djelima kao ?to su Pelleas und Melisande koja je premijerno izvedena 1907. u Berlinu , a naklonost je ponajvi?e stekao nakon austrijske premijere njegovog djela Gurre-Lieder odr?ane 13. velja?e 1913. , koje je dobilo ovaciju koja je trajala 15 minuta, a sam Schonberg i lovorovu krunu. ^{[12] [13]} No, ve?ina njegovih djela nije dobro prihva?ena. Njegova 1. komorna simfonija je 1907. imala premijeru. Publika je bila malobrojna, a njezina reakcija ravnodu?na. No, kada je 31. o?ujka 1913 . ponovo izvedena uz djela Albana Berga , Antona Weberna i Alexandra von Zemlinskog , bolje je prihva?ena, iako ne kao djela autora koji su se jo? izvodili. Kasnije tijekom koncerta, tijekom izvedbe Bergovog djela Altenberg Lieder , izbila je tu?njava nakon ?to je Schonberg prekinuo izvedbu da bi objavio da ?e policija ukloniti sve one koji budu stvarali probleme tijekom koncerta. ^[14] Mahlerov Kindertotenlieder , djelo koje je trebalo zavr?iti koncert, otkazano je nakon ?to je jedan policajac pozvan. ^[15] Schonbergova glazba nakon 1908. odmara se od tonalnosti, ?to je uvelike polariziralo odnose prema njoj: njegovi u?enici i sljedbenici vidjeli su ga kao jednu od najva?nijih karika u glazbi, dok su kriti?ari mrzili njegova djela.

Odnos između suvremenih skladatelja i javnosti natjerao ga je da u Be?u 1918 . osnuje Dru?tvo za privatne glazbene izvedbe ( Verein fur musikalische Privatauffuhrungen ). Cilj dru?tva bio je grandiozan, ali egocentri?an; ?elio je osigurati prostor za moderne skladatelje gdje ?e oni mo?i vje?bti i pripremati se te propisno izvoditi u za?titi od moderne javnosti. Od osnivanja pa do 1921., kada se dru?tvo zatvorilo zbog ekonomskih razloga, ono je predstavilo 353 izvedbe pretplatnicima, nekad ?ak i jednu tjedno, a tijekom prve godine i polovice druge, Schonberg nije dopu?tao da se izvode njegova djela. ^[16] Umjesto njegovih djela, publika je slu?ala djela skladatelja kao ?to su Aleksandar Skrjabin , Claude Debussy , Gustav Mahler , Anton Webern , Alban Berg , Max Reger i ostali klju?ni skladatelji sa po?etka XX. stolje?a . ^[17]

Schonberg je bio izuzetno te?ak ?ovjek i s njim se te?ko sprijateljavalo. U jednom od svojih pisma, napisao je:

Nadam se da niste bili toliko glupi da se uvrijedite na moje rije?i.

Skladatelje koji su izvodili njegovu glazbu, kao npr. Otta Klemperera , redovito je "nagrađivao" pritu?bama da se ne trude dovoljno. No u drugu ruku, prema svojim tzv. "u?enicima" bio je izuzetno posve?en i prijazan. ?ak su i izuzetno samostalni i individualni skladatelji kao Alban Berg i Anton Webern pokazivali robovsku volju da mu slu?e.

Schonbergova serijska tehnika skladanja s 12 tonova postala je centralni i najpolemi?niji problem među europskim i ameri?kim glazbenicima sa sredine XX. stolje?a . Po?ev?i sa 1940-ima , a traju?i do danas, skladatelji kao Pierre Boulez , Karlheinz Stockhausen , Luigi Nono i Milton Babbitt pro?irili su Schonbergovu ostav?tinu na najradikalnije smjerove. Ve?i gradovi u SAD-u (npr. Boston , Los Angeles , New York ) bili su doma?ini povijesnim izvedbama Schonbergovih djela. Među najzna?ajnije spada ona Babbittova te izvedba frankoameri?kog dirigenta-pijanista Jacques-Louisa Monoda . Osim toga, mnogi Schonbergovi u?enici predavali su na presti?nim ameri?kim glazbenim institucijama. Osim utjecaja u SAD-u, na glazbi Hansa Kellera , Luigija Rognonija i Renea Leibowitza vidi se i Schonbergov utjecaj na europsku modernu glazbu.

Schonberg nije bio simpatizer svog suvremenika Igora Fjodorovi?a Stravinskog . On je 1926 . napisao pjesmu "Der neue Klassizismus" ( njema?ki "Novi klasicizam" ). U toj pjesmi Schonberg je omalova?io neoklasicizam , a Stravinskog nazvao, podrugljivo, "Der kleine Modernsky" ( njema?ki "Mali Modernski" ). Tekst te pjesme iskoristio je za svoje djelo "Drei Satiren" ( njema?ki "Tri satire" ), op. 28. ^[18]

Vanglazbeni interesi [ uredi | uredi kod ]

Schonberg je bio i slikar, ?ak toliko dobar da su se mogla izlagati uz djela Franza Marca i Vasilija Kandinskog ^[19] , a i ekstenzivno je pisao: pjesme i drame, ali i eseje koji se nisu bavili samo glazbom, nego i drugim kulturolo?kim temama. Zanimali su ga i filmovi s Hopalongom Cassidyjem , ?to je bilo iznanađuju?e u odnosu sa njegovom izjavom da je on bio ?lan bur?oazije koji je postao monarhist. ^[20]

Djela [ uredi | uredi kod ]

Potpun popis: Djela Arnold Schonberg .

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

• Beaumont, Antony. 2000. Zemlinsky . Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-3803-5 .
• Buhle, Pal, i David Wagner. 2002. Radikalni Hollywood: Neispri?ana pri?a iza najomiljenijih ameri?kih filmova . New York: The New Press.
• Lebrecht, Norman. 2001. "Za?to se jo? uvijek bojimo Schonberga". The Lebrecht Weekly (8. srpnja): [str.?]
• Schonberg, Arnold. 1959. Strukturalne funkcije harmonije . London: Williams and Norgate Revised edition, New York, London: W. W. Norton and Company 1969. ISBN 0-393-00478-3 .
• Rosen, Charles. 1975. Arnold Schonberg . New York: Viking Press. ISBN 0-670-13316-7 (pbk) ISBN 0-670-01986-0 (cloth). Ponovo izdano 1996. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 0-226-72643-6
• Schonberg, Harold C. 1970. ?ivoti velikih skladatelja . New York: W. W. Norton. ISBN 0-393-02146-7
• Schonberg, Arnold. 1922. Harmonielehre . Tre?e izdanje. Be?: Universal Edition. (izvorno izdano 1911.).
• Schonberg, Arnold. 1967. Osnove glazbene kompozicije . Uredio Gerald Strang, uvod napisao Leonard Stein. New York: St. Martin's Press. Reprinted 1985, London: Faber and Faber. ISBN 0-571-09276-4
• Schonberg, Arnold. 1975. Stil i ideja: Izabrani spisi Arnolda Schonberga . New York: St. Martins Press; London: Faber & Faber. ISBN 0-520-05294-3 .

Vanjske veze [ uredi | uredi kod ]

• Arnold Schoenberg Center u Be?u Arhivirano 2005-05-08 na Wayback Machine-u
• Popis poveznica (sastavio Arnoldov unuk Randol)
• Kompletna Schonberg diskografija i popis djela Arhivirano 2005-10-01 na Wayback Machine-u
• Schonbergove slike i crte?i Arhivirano 2006-05-23 na Wayback Machine-u
• Kronologija na Arnold Schoenberg Centru Arhivirano 2007-12-31 na Wayback Machine-u
• Snimak Fantazija, Op. 47 - Helen Kim, violina; Adam Bowles, klavir Luna Nova New Music Ensemble
• Snimak Komorna simfonija, Op. 9 (1906) Webern transkirpicija (1922. - 1923.) Luna Nova New Music Ensemble
• Glazba u zraku