Challenger 1

Izvor: Wikipedija
Ovo je ?lanak o o borbenom tenku. Za ostala vozila koja nose ime Challenger pogledajte ?lanak Challenger .
Challenger 1
Namjena Glavni borbeni tenk (MBT)
Zemlja porijekla Ujedinjeno Kraljevstvo
Povijest proizvodnje
Po?etak razvoja 1974.
Proizvođa? Royal Ordnance Factories
Broj primjeraka 420
Borbena povijest
Uveden u uporabu 1983.
Status povu?en iz uporabe sredinom 1990-ih ( Velika Britanija )
Svojstva
Du?ina 11,5 m
?irina 3,51 m
Visina 2,95 m
Masa 62 tone
Posada 4 (zapovjednik, topnik, punja? i voza?)
Oklop i naoru?anje
Oklop Chobham oklop
Osnovno naoru?anje 120 mm top Royal Ordnance L11A5
(64 projektila)
Sekundarno naoru?anje 7,62 mm mitraljez L7
7,62 mm mitraljez L37A2
(4.000 metaka)
Pokretljivost
Pogon Rolls-Royce CV12 26 litara Dieselov motor

895 kW / 1.200 KS

Ovjes hidropneumatski
Brzina 56 km/h
Doseg 450 km

FV4030/4 Challenger 1 ili kra?e Challenger 1 , je britanski glavni borbeni tenk koji je britanska vojska koristila od 1983. do sredine 1990-ih kada je tenk zamijenjen naprednijom verzijom - Challenger 2 . Trenutno taj tenk koristi jordanska vojska kao glavni borbeni tenk, nakon ja?ih modifikacija na njemu. Tako su jordanski Challenger 1 tenkovi nadograđeni na Challenger 2 standard.

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Challenger 1 proizvodila je britanska vojna industrija Royal Ordnance Factories - ROF. 1986. godine je ROF Leeds preuzeo tvrtku Vickers Defence Systems (kasnije preimenovana u Alvis Vickers ). Dizajn tenka izradila je tvrtka Military Vehicles and Engineering Establishment - MVEE, iz grada Chobhama u pokrajini Surrey .

Povijest tenk ve?e se uz 1974. kada je Iran od britanske tvrtke Royal Ordnance Factories naru?io tenkove pod nazivom SHIR, kao pobolj?anu verziju tada?njeg tenka Chieftain. To su bili Chieftain Mk5(P)- FV4030/1, FV4030/2 Shir (Lion) 1 i 4030/3 Shir 2. Nakon ?to je iranski ?ah svrgnut s vlasti i po?etkom Iranske revolucije 1979. godine, do?lo je do kolapsa projekta koji je u Velikoj Britaniji bio poznat pod kodnim imenom MBT80 . Svejedno, tenk je nastavila razvijati tvrtka MVEE s ciljem da tenk zadovolji zapadnoeuropske zahtjeve, dok je klijent tenka postala vojska Velike Britanije kojoj su prvi primjerci predani 1983. Također, velik dio tenkova prodan je i Jordanu pod nazivom KHALID . Kratko vrijeme tenk je nosio naziv Cheviot, prije nego ?to je postao Challenger, a ime je preuzeto od jednog tenka iz 2. svjetskog rata .

Karakteristike [ uredi | uredi kod ]

Najrevolucionarniji aspekt Challenger 1 tenka bio je Chobham oklop koji je pru?ao daleko superiorniju za?titu od monolitnog homogenog oklopa koji je bio standardan u tenkovima. Taj oklop usvojen je od drugih tenkova, od kojih je najpoznatiji M1 Abrams . Također, hidropneumatski ovjes pru?a odli?ne performanse za vo?nju u cross-country uvjetima te kontrolu pri protivni?kim udarcima u tenk.

Glavno oru?je tenka je 120 mm top sli?an onome na Leopardu 2 . Kao dodatno naoru?anje, na kupolu su postavljene dvije 7,62 mm strojnice. Tenk je pokretao Dieselov motor Rolls-Royce CV12 snage 895 kW (1200 KS), dok mu je najve?a brzina bila 56 km/h, uz domet od 450 km.

Testiranje [ uredi | uredi kod ]

Challenger 1 natjecao se 1987. na kanadskom javnom natje?aju za kupnju novog tenka za potrebe kanadske vojske. Uz postoje?i britanski tenk, natjecali su se i francuski Leclerc , ameri?ki M1 Abrams i njema?ki Leopard 2 . Na testiranju je postigao najvi?e direktnih pogodaka. Kao glavni nedostatak na tenku navedeni su lo? sustav upravljanja paljbom zbog ?ega je tenk imao najsporiju paljbu od svih tenkova na testu. U kona?nici tenk je rangiran na zadnjem mjestu od svih tenkova.

Kasnije je tvrtka Vickers Defence Systems dizajnirala pobolj?ani Challenger 2 . Taj tenk imao je znatno vi?e mogu?nosti. Nasljednik se temelji na istom MVEE trupu, ali s novim Mk 7 dizajnom, kupolom i Chobham oklopom.

Također, izrađena je i Challenger Marksman SPAAG ina?ica s Marksman kupolom.

Operativna uporaba [ uredi | uredi kod ]

Prvi primjerci tenka odmah su poslani britanskim vojnim postrojbama u Zapadnoj Njema?koj . 180 Challenger 1 tenkova bilo je raspoređeno u Saudijskoj Arabiji tokom operacije Granby, britanske vojne operacije tijekom Zaljevskog rata . Challenger 1 je tokom tog rata potvrdio uni?tenje 300 protivni?kih oklopnih vozila, bez vlastitih gubitaka. Također, isti tenk je u vojnoj povijesti rekorder po najve?oj udaljenosti s koje je tenk pogodio i uni?tio protivni?ki tenk. Tako je Challenger 1 uni?tio ira?ki tenk na udaljenosti od 5,1 km.

Britanska vojska koristila je tenk i u Bosni i Hercegovini te na Kosovu u okrilju NATO snaga, tokom operacije Joint Guardian.

Korisnici [ uredi | uredi kod ]

  • Ujedinjeno Kraljevstvo : u britanskoj vojsci je Challenger 1 zamijenjen s Challenger 2 tenkom. Tenk se koristio u vojnim redovima kao ?to su:
    • 13. i 8. Hussars
    • 14. i 20. Kings Own Hussars
    • 2. Kraljevska tenkovska pukovnija
    • Royal Scots Dragoon Guards
  • Jordan : jordanska vojska koristi 392 Challenger 1 tenka koji su nadograđeni na Challenger 2 standard. Postoje vi?estruke lokalne varijante tenka. Tamo?nji tenkovi poznati su pod nazivom al-Hussein.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]