Sovjetska invazija Poljske
Segment Invazija Poljske , Drugi svjetski rat
karta podjele i nestanka Poljske 1939: zapad je anketirao Tre?i Reich , a istok SSSR
Datum 17. IX - 6. X 1939. Lokacija Poljska Casus belli pakt Ribbentrop-Molotov Ishod sovjetska aneksija isto?ne Poljske
Sukobljene strane
Sovjetski Savez	Poljska
Komandanti i vođe
Kliment Voro?ilov Mihail Kovaljov Semjon Timo?enko	Edward Rydz-?migły
Snage
~466.516-800.000 vojnika [1] [2]	~20.000 grani?ara [3] 250.000 vojnika [1] [Note 1]
?rtve i gubici
1.475-3.000 poginulih ili nestalih [Note 2]	3.000-7.000 poginulih ili nestalih, 20.000 ranjenih [3] [5] [Note 3]

Sovjetska invazija Poljske , također poznata i kao Agresija SSSR na Poljsku ( polj. Agresja ZSRR na Polsk? ), odnosno Poljska kampanja Crvene armije ( rus. Польский поход РККА , Pohod Crvene armije na Zapadnu Bjelorusiju i Ukrajinu , bjeloruski : Паход Чырвонай Арм?? ? Заходнюю Беларусь ? Укра?ну ), u sovjetskim izvorima navođen i kao Oslobodila?ki pohod Crvene armije ( ukr. Визвольний пох?д Червоно? Арм?? ) su bile ratne operacije koje je SSSR izveo 1939. godine protiv Republike Poljske sa ciljem okupacije isto?nog dijela njene teritorije, nakon po?etka njema?ke invazije i drugog svjetskog rata . Sovjetska invazija je otpo?ela 17. septembra 1939. godine, a zavr?ila 6. oktobra prestankom organiziranog otpora poljskih snaga, uspostavom demarkacijske linije sa njema?kim snagama, a nakon ?ega su podru?ja isto?no od nje anektirana u Bjelorusku i Ukrajinsku SSSR u sastavu SSSR.

Po?etkom 1939., SSSR je u?ao u pregovore sa Ujedinjenim Kraljevstvom , Francuskom , Poljskom i Rumunjskom kako bi uspostavio savezni?tvo protiv Tre?eg Reicha. Pregovori su propali jer je SSSR zahtijevao da Poljska i Rumunjska daju sovjetskim vojnicima slobodan prolaz kroz njihov teritorij kao dio ugovora o kolektivnoj sigurnosti. ^[6] Propast pregovora je dovelo do toga da se SSSR okrenuo Tre?em Reichu sa kojim je sklopio pakt Ribbentrop-Molotov 23.8.; to je bio pakt o nenapadanju sa tajnim protokolima u kojim bi te dvije dr?ave napale druge u isto?noj i sjevernoj Evropi, koje bi podelile na njema?ke i sovjetske sfere interesa. ^[7] Tjedan dana nakon potpisivanja pakta, njema?ka vojska je izvr?ila invaziju Poljske sa sjevera, juga i zapada. Poljske snage su se tada povukle na jugoistok gdje su se pripremale za dugu odbranu i ?ekale na francusku i britansku pomo? i poja?anje. Međutim, 17.9. Crvena armija je potom izvr?ila invaziju poljske isto?ne regije Kresy , u skladu sa tajnim protokolima pakta. ^{[8] [Note 4]} Sovjetska vlada je objavila da ?eli "za?titi Ukrajince i Bjeloruse " koji su ?ivjeli u isto?noj Poljskoj, jer se "Poljska raspala nakon nacisti?ke invazije" te "nije mogla garantirati sigurnost vlastitih građana". ^{[11] [12] [13] [14]} Suo?ena sa otvaranjem drugog fronta, poljska vlada je zaklju?ila da je odbrana jugoistoka postala neodr?iva te je naredila hitnu evakuaciju svih vojnika u neutralnu Rumunjsku. ^[3]

Crvena armija je ostvarila svoj cilj, te je bila broj?ano nadmo?na poljskom otporu, ?ime je zarobila 230.000 poljskih ratnih zarobljenika. ^{[5] [15]} Sovjetska vlada je anketirala istok Poljske u novembru 1939., prostor koji je predstavljao preko 50% teritorija prijeratne Poljske, te je 13,5 miliona biv?ih poljskih građana tako postalo građanima Sovjetskog Saveza. Kako bi se suzbio otpor novoj sovjetskoj vladi, provodila se represija te je hiljade osoba uhi?eno i smaknuto. ^{[16] [17]} SSSR je poslao stotine hiljada osoba te regije u Sibir i druge udaljene krajeve SSSR-a u ?etiri talasa deportacija između 1939. i 1941. ^{[Note 5]}

Sovjetske snage su okupirale isto?nu Poljsku te ju dr?ale sve do ljeta 1941., kada ih je protjerala njema?ka vojska koja je pokrenula Operaciju Barbarossu . Podru?je je bilo pod nacisti?kom okupacijom sve dok ju Crvena armija nije opet osvojila u ljeto 1944. Konferencija u Jalti je dozvolila SSSR-u da anketira gotovo cijeli teritorij druge poljske republike prema paktu Molotov?Ribbentrop, dok je obnovljena Poljska zauzvrat dobila teritorij prema zapadu, ju?nu polovicu isto?ne Pruske i teritorij isto?no od Odre . ^[20] SSSR je anketirani teritorij dodijelio Ukrajinskoj SSR i Bjeloruskoj SSR . ^[20]

U augustu 1945., kada je zavr?io Drugi svjetski rat , potpisan je grani?ni sporazum između SSSR-a i Poljske pod sovjetskom kontrolom. Prema dogovoru, priznat je status quo kao zvani?na granica uz iznimak regije oko Białystoka i malih dijelova Galicije oko Przemy?la , koji su jedini vra?eni Poljskoj.

Uvod [ uredi | uredi kod ]

Historijska pozadina [ uredi | uredi kod ]

I SSSR i Poljska su 1939. godine bile relativno mlade dr?ave, odnosno obje su nastale kao posljedice kolapsa Ruskog Carstva u Prvom svjetskom ratu . Određivanje granica između dva entiteta je zakomplicirao kaos izazvan etni?kim sukobima na granicama ili unutar predratnih vi?enacionalnih carstava , kao i građanskim ratom zapo?etim nakon Oktobarske revolucije u Rusiji; pri tome su se Sovjetska Rusija (od koje ?e nekoliko godina kasnije nastati SSSR) i Poljska na?le na suprotstavljenim stranama, velikim dijelom iz ideolo?kih razloga. Sovjeti su novostvorenu poljsku dr?avu smatrali glavnom preprekom ?irenju komunizma i svjetske revolucije , odnosno jednu od baza za kontrarevolucionarne i antisovjetske aktivnosti. ^[21] Poljski vođa Jozef Piłsudski je, pak, sovjetsku Rusiju smatrao trajnom prijetnjom nezavisnosti i sigurnosti svoje dr?ave, te ju je nastojao otkloniti postavljanjem ruskih granica ?to dalje na istok. ^[22] Zbog toga 1919. godine nijedna strana nije prihvatila prijedlog o razgrani?enju kasnije poznat kao Curzonova linija , a ?to je dovelo do sovjetsko-poljskog rata . U njemu su Sovjeti u ljeto 1920. godine pora?eni u Var?avkoj bitci , potom odba?eni daleko na istok i u oktobru 1920. prisiljeni tra?iti primirje. ^[23] . 18. marta 1921. godine je sklopljen mirovni sporazum u Rigi ^[24] kojim su Sovjeti Poljacima ustupili podru?ja koja su okvirno bila zapadno od granice Ruskog Carstva i Dr?avne zajednice Poljske-Litvanije prije prve podjele Poljske 1772. godine. ^[25] Tako stvorena situacija je 1932. godine potvrđena Sovjetsko-poljskim paktom o nenapadanju .

Sovjetski Savez je 1920-ih formalno odustao od koncepta izvoza revolucije, odnosno kroz Staljinov koncept socijalizma u jednoj zemlji je nastojao svoje resurse orijentirati na unutra?nji razvoj i stabilizaciju re?ima. Usprkos toga, odnose između dvije zemlje je karakteriziralo duboko nepovjerenje. Pilsudski, koji je nakon pu?a 1926. godine bio de facto autokratski vladar Poljske, je smatrao SSSR glavnom opasno??u po opstanak svoje dr?ave; tome je u prilog i?lo i to da je agresivna polonizacija ne-poljskog stanovni?tva u isto?nim podru?jima stvorila iredentisti?ku podlogu za eventualna sovjetska prisizanja, odnosno, kao u slu?aju ukrajinskog stanovni?tva, reakcija u obliku teroristi?kog separatisti?kog pokreta OUN . Pilsudski je Njema?ku , usprkos sli?nih iredentisti?kih problema, smatrao manjom prijetnjom, te je ?ak dolazak Hitlerovih nacista na vlast shvatio kao priliku za reapprochement , a 1934. godine biti ?e potpisan i njema?ko-poljski pakt o nenapadanju . ^[26] Smrt Pilsudskog 1935. godine je, sa druge strane, dovela do postepenog napu?tanja takve politike.

Pregovori [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanci: pakt Ribbentrop-Molotov , Anglo-poljski vojni sporazum i Sovjetsko-poljski sporazum o nenapadanju

Sudetska kriza je u jesen 1938. godine bila formalno okon?ana Munchenskim sporazumom , ali su njegove odredbe prekr?ene sredinom marta 1939. godine kada se ?ehoslova?ka pod Hitlerovim pritiskom raspala, odnosno bila okupirana, a nakon toga je Hitler po?eo otvoreno tra?iti od Poljske da preda Danzig koriste?i sudetski presedan. To je britansku i francusku vladu natjeralo da odustanu od dotada?nje politike appeasementa (popu?tanja) prema Njema?koj, odnosno da daju formalne garancije nezavisnosti Poljskoj i Rumunjskoj . Sa druge strane, obje dr?ave su, za razliku od Njema?ke, bile relativno slabo pripremljene za rat, te Poljskoj i Rumunjskoj nisu mogle pru?iti adekvatnu pomo? u slu?aju napada. Kao alternativa se po?eo nametati savez sa SSSR-om, ?ija je slu?bena politika, pogotovo posljednjih nekoliko godina, Hitlerovu Njema?ku smatrala glavnom prijetnjom evropskom miru.

Zbog toga je nedugo nakon njema?ke okupacije ?e?ke zapo?elo razmjena sugestije i planove o potencijalnom politi?kom i vojnom sporazumu u slu?aju potencijalne njema?ke agresije. ^{[27] [28]} Poljska, sa druge strane, nije u?estovala u tim pregovorima, zbog straha da bi bilo kakav sporazum između Poljske i SSSR-a doveo do ozbiljne njema?ke reakcije. ^[29] Ova rasprava triju strana se vrtila oko garancijama dr?avama Centralne i Isto?ne Evrope u slu?aju njema?ke agresije. ^[30] Sovjeti nisu vjerovali Britancima i Francuzima u slu?aju kolektivnog sigurnosnog sporazuma, po?to isti nisu djelovali protiv Nacionalista tokom ?panskog građanskog rata ili za?titila ?ehoslova?ku kada ju je anketirala Njema?ka. SSSR je sumnjao da bi Britanija i Francuska ostali sa strane u slu?aju njema?ko-sovjetskog sukoba. ^[31] Zbog toga, sovjetska delegacija je tra?ila jedino ?vrsto vojno savezni?tvo koja bi garantirala potporu u slu?aju napada na njen teritorij. ^[32] SSSR je inzistirao i na sferi utjecaja od Finske do Rumunjske, kao svojevrsne "tampon zone", i vojnu potporu u slu?aju da neka druga zemlja napadne SSSR ili zemlju unutar njene predlo?ene sfere utjecaja. ^{[33] [34]} SSSR je takođe i zahetijevao da ima pravo vojskom u?i u zemlje sfere utjecaja u slu?aju da je njena sigurnost ugro?ena. ^[35] Kada su vojni pregovori otpo?eli u augustu, brzo su do?li do mrtve to?ke jer je sovjetska delegacija zahtijevala slobodan prolaz kroz Poljsku ako Tre?i Reich napadne, te su strane ?ekale dok su britanski i francuski slu?benici vr?ili pritisak na poljske slu?benike kako bi prihvatili te uvjete. ^{[6] [36]} Međutim, poljski slu?benici su odbili ulazak sovjetske vojske na poljski teritorij, jer su se bojali jednom kada Crvena amrija negdje uđe, vi?e nikada ne ?eli oti?i. ^[37] Sovjeti su predlo?ili da se ignori?e poljska strana i potpi?e trojni sporazum protivno njihovim odbijanjima. ^[38] Britanci su odbili jer su smatrali da bi time natjerali Poljsku da uspostavi sna?nije veze sa Tre?im Reichom. ^[39]

U međuvremenu, njema?ki slu?benici su potajno implicirali sovjetskim diplomatima da bi ponudili bolje uslove za politi?ki pakt od Britanije i Francuske. ^[40] SSSR je zapo?eo rasprave sa Tre?im Reichom oko uspostave ekonomskog sporazuma dok je istodobno dalje pregovarala sa trojnim sporazumom. ^[40] Kasnog jula 1939., sovjetski i njema?ki slu?benici su se dogovorili oko ve?ine detalja za ekonomski sporazum, te o mogu?em politi?kom sporazumu. ^[41] Sovjete je također zabrinjavao i eskaliraju?i oru?ani sukob sa japanskim snagama na mongosko - kineskoj granici, koji bi u slu?aju ulaska u sukob sa Njema?kom doveo do rata na dva fronta. 19.8. 1939. godine sklopljen je njema?ko-sovjetski gospodarski sporazum prema kojem bi SSSR davao sirovine Tre?em Reichu u zamjenu za oru?je, vojnu tehnologiju i civilnu ma?ineriju. Dva dana kasnije, Sovjeti su prekinuli trojne pregovore. ^{[40] [42]} 24. augusta SSSR i Tre?i Reich je potpisao politi?ki i vojni sporazum koji je pratio gospodarski sporazum, pakt Ribbentrop-Molotov . To je bio pakt o međusobnom nenapadanju SSSR-a i Tre?eg Reicha, ali je sadr?avao i tajne protokole o napadanju drugih dr?ava isto?ne i sjeverne Evrope koji bi se trebali podeliti na njema?ku i sovjetsku sferu utjecaja. Sovjeti su htjeli da im sfera uklju?uje i ove dr?ave: Latvija , Estonija i Finska . ^{[Note 6]} Dogovaralo se i o zajedni?koj podjeli Poljske. Paktom bi SSSR dobio mogu?nost vratiti teritorije koje je izgubio mirom u Rigi i stavio isto?ne i zapadne Ukrajince i Bjeloruse pod zajedni?ku sovjetsku vlast. ^{[45] [46]}

Dan nakon potpisivanja pakta, francuski i britanski slu?benici su hitno tra?ili sastanak sa sovjetskim vojnim pregovara?em Klimentom Voro?ilovom . ^[47] 25.8. Voro?ilov im je saop?tio: "Uslijed promene politi?ke situacije, nema korisnog smisla u nastavku razgovora." ^[47] Istog dana, Britanija i Poljska su potpisali anglo-poljski vojni sporazum . ^[48] Prema njemu, Britanija je obe?ala odbraniti Poljsku i njenu nezavisnost. ^[48]

Njema?ka invazija Poljske [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Njema?ka invazija Poljske

Hitler je do posljednjeg trenutka nastojao izbje?i rat sa zapadnim saveznicima, te je 26.8. predlo?io da se Wehrmacht stavi na raspolaganje Britancima u svrhu za?tite njihovog kolnijalnog imperija . ^[49] U pono? 29.8. je njema?ki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop britanskom ambasadoru Nevilleu Hendersonu dao spisak uslova koji bi navodno osigurali mir Poljskoj. ^[50] Pod njima je Poljska je trebala predati Danzig ( Gda?sk ) Tre?em Reichu, te bi se trebao provesti referendum u poljskom koridoru do kraja godine, na temelju prebivali?ta iz 1919. (ne kasnije). ^[50] Kada je poljski ambasador Lipski oti?ao da vidi Ribbentropa 30.8. da mu ka?e da on nema pravo takvo ne?to potpisivati, Ribbentrop ga je otjerao. ^[51] Tre?i Reich je nakon toga saop?tio da je Poljska "odbila njema?ku ponudu" te da su "pregovori sa Poljskom zavr?eni". ^[52] 31.8., fingiran je incident u Gleiwitzu kraj pograni?nog grada Gleiwitza . ^[53] To je poslu?ilo kao povod i izgovor za rat, te je Hitler naredio sveop?ti napad na zapadnu Poljsku u 04:45 ujutro 1.9. ^[51]

Savezni?ke vlade su formalno po?tovale svoje obaveze prema Poljskoj, te objavile rat Tre?em Reichu 3.9. Time je sukob dobio svjetski karakter , a Poljaci dobili sna?an poticaj za otpor napada?ima. U stvarnosti se, međutim, pokazalo da saveznici nisu imali mogu?nosti niti volje Poljskoj pru?iti ikakvu konkretnu pomo?. ^[54] Tokom prvih okr?aja na granici se ispostavilo da je njema?ka tehni?ka, operativna i broj?ana nadmo? takva da su poljske snage uni?tene, opkoljene ili prisiljene na kaoti?no povla?enje prema Var?avi i Lavovu . 10. septembra vrhovni poljski zapovjednik, mar?al Edward Rydz-?migły , je naredio povla?enje prema jugoistoku zemlje, gdje se, u skladu sa predratnim planovima, trebao oformiti tzv. Rumunjski mostobran . ^[55] Nakon invazije, nacisti su poticali Sovjete da ispune svoju ulogu prema paktu i napadnu Poljsku sa istoka. Sovjetski ministar vanjskih poslova Vja?eslav Molotov i njema?ki veleposlanik Friedrich Werner von der Schulenburg su izmijenili nekoliko diplomatskih poruka ali su Sovjeti ipak odgodili invaziju tjedan dana. Uzrok ka?njenu je bio nastavak borbi sa Japancima, koje su okon?ane 15. septembra sklapanjem primirja. U međuvremenu su se snage Crvene armije mobilizirale, ali i stekle dodatnu prednost, s obzirom na to da su poljske snage kolabirale ili povu?ene sa isto?ne granice kako bi se suprotstavile njema?kim napada?ima. ^{[56] [57]}

17.9. 1939. je Molotov je poljskom ambasadoru u Moskvi, Wacławu Grzybowskom , dao sljede?u izjavu:

Poljsko-njema?ki rat je razotkrio unutra?nji bankrot poljske dr?ave. Tijekom 10 dana neprijateljstava Poljska je izgubila sva svoja industrijska podru?ja i kulturne centre. Var?ava , glavni grad Poljske, vi?e ne postoji. Poljska vlada se raspala, i ne pokazuje vi?e znakove ?ivota. Ovo zna?i da su poljska dr?ava i njena vlada, u biti, prestali da postoje. Isto tako, ugovori sklopljeni između SSSR-a i Poljske vi?e nisu validni. Ostavljena sama i bez vodstva, Poljska je postala prigodno polje za svaku rstu opasnosti i iznenađenja, koji bi mogli postati prijetnja SSSR-u. Zbog tih razloga, sovjetska vlada koja je stalno bila neutralna , ne mo?e vi?e odr?avati neutralni stav prema tim ?injenicama. Sovjetska vlada takođe ne mo?e da mirno stoji i gleda kako su Ukrajinci i Bjelorusi , koji ?ive na poljskom teritoriju i koji su ostavljeni na milost i nemilost sudbini, ostavljeni bez odbrane. Pod tim uslovima, sovjetska vlada je zamolila vrhovni ?tab Crvene armije da naredi armiji da pređe granicu kako bi stavila pod svoju za?titu ?ivot i imovinu ?itelja zapadne Ukrajine i zapadne Bjelorusije. Istodobno, sovjetska vlada predla?e mjere da oslobodi poljski narod od nesretnog rata u kojeg su ga uvukli njihovi nemudri vođe, te im omogu?ili da ?ive miran ?ivot.

?  Ministar vanjskih poslova SSSR-a, V. Molotov ^[58]

Molotov je preko radija objavio da su svi sporazumi između SSSR-a i Poljske postali ni?tavni jer je Poljska prestala postojati. ^{[14] [59]} Istoga dana, Crvena armija je pre?la granicu i u?la u Poljsku. ^{[3] [56]}

Stanje pred invaziju [ uredi | uredi kod ]

Stanje u Poljskoj na dan sovjetske invazije [ uredi | uredi kod ]

Do 17.9. 1939. godine se njema?ka ofanziva na Poljsku se odvijala uglavnom po utvrđenom planu, odnosno ostvarila je zadane ciljeve; najve?i dio zapadne Poljske je pao pod njema?ku kontrolu, uklju?uju?i najva?nija industrijska sredi?ta i populacijske centre, dok se glavni grad Var?ava na?ao pod opsadom . Poljske snage su bile razbijene, a u nekim slu?ajevima opkoljene i uni?tene, odnosno prisiljene na kaoti?no povla?enje na istok. Poljska vlast je, sa druge strane, zadr?ana nad ?est isto?nih vojvodstava, kao i na dijelovima dodatnih pet vojvodstava, ^[60] odnosno pojasom povr?ine od 140.000 km ² ? oko 200 km ?irokim i 950 km dugim ? od Zapadne Dvine do Karpata . ^[61] Poljski histori?ar i desni?arski politi?ar Leszek Moczulski navodi da se oko 250.000 poljskih vojnika i dalje borilo u sredi?njoj Poljskoj, dok se 350.000 pripremalo da brani poljski jugoistok, 35.000 je bilo sjeverno od Polesja , a 10.000 se borilo u izoliranim garnizonima Helu i Gdyniji na obali Baltika . ^[62]

Suprotstavljene snage [ uredi | uredi kod ]

SSSR [ uredi | uredi kod ]

Sovjeti su za operacije u Poljskoj mobilizirali snage iz uglavnom iz Bjeloruskog (BOVO) i Kijevskog vojnog okruga (KOVO), od kojih je stvoren Bjeloruski front pod komandom Mihaila Kovaljova i Ukrajinski front pod komandom Semjona Timo?enka . ^[3] Mar?al Kliment Voro?ilov preuzeo je vrhovnu poziciju zapovijedanja obje fronte, tj. sveukupne sovjetske invazije na Poljsku.

Snage Bjeloruskog fronta su bile podijeljene na Polocku grupu (kasnije preimenovanu u 3. armiju) koju su ?inile 3 pje?adijske i 1 konji?ka divizija, te 2 lake oklopne brigade, a podr?avalo 136 aviona; Minsku grupu, koju su ?inile 2 pje?adijske i 2 konji?ke divizije; Dzer?insku grupu, koju su ?inile 2 pje?adijske i 2 konji?ke divizije, te 2 tenkovske i 1 motorizirana brigada; Slucku grupu (kasnije preimenovanu u 4. armiju) pod komandom Vasilija ?ujkova , koju je ?inilo tri pje?adijske divizije i dvije tenkovske brigade uz podr?ku Dnjeparske rje?ne flotile, te 10. armija (tri pje?adijske divizije) koja je ?inila drugi e?alon. Ukupno su sadr?avale 378.160 ljudi, 3.167 artiljerijskih oruđa i 2.406 tenka.

Snage Ukrajinskog fronta su bile podijeljene na ?epetovsku grupu (preimenovanu u 5. armiju) sa 6 pje?adijskih divizija i jednom tenkovskom brigadom; Volo?iskaju grupu (preimenovanu u 6. armiju) sa dvije pje?adijske i tri konji?ke divizije, te dvije tenkovske brigade; Kamenec-Podoljsku grupu (na kraju preimenovanu u 12. armiju) sa dvije pje?adijske i ?etiri konji?ke divizije, te ?etiri tenkovske i jednu motoriziranu brigadu. Ukupno su sadr?avale 238.978 ljudi, 1792 artiljerijska oruđa i 2330 tenkova. Ovom invazijom SSSR je prekr?io sovjetsko-poljski sporazum o nenapadanju potpisan 1932., a koji je trebao vrijediti do 1945. ^[63]

Poljska [ uredi | uredi kod ]

Tokom najve?eg dijela predratnog perioda poljski planeri su Sovjete smatrali najve?om opasno??u, te je u tu svrhu izrađen tzv. Plan Istok koji je predviđao obranu isto?nih podru?ja, odnosno ulo?en je određen napor u utvrđivanje isto?ne granice. Međutim, plan sa kojim se u?lo u rat protiv Njema?ke je bio tzv. Plan Zapad , koji je je pretpostavljao da ?e SSSR ostati neutralan u slu?aju izbijanja sukoba sa Tre?im Reichom. Prema njemu je glavnina poljskih snaga bila stacionirana na zapadnim granicama, dok je obrana isto?nih granica povjerena Korpusu za?tite granice (KOP), paravojnoj formaciji koja je, iako se smatrala elitom, bila namijenjena prije svega za policijsku i kontragerilsku djelatnost te se nije mogla ravnopravno nositi sa broj?ano i tehni?ki nadmo?nijom Crvenom armijom. U trenutku po?etka sovjetske invazije na isto?noj granici je bilo kordonski raspoređeno oko 20 bataljona KOP sa oko 20.000 vojnika. ^{[3] [64]} Sa druge strane, u neka podru?ja, kao ?to su Rovno i Tarnopol , su sa zapada pristigli dijelovi pora?enih jedinica koje su se se poku?ale reogranizirati.

Vojna kampanja [ uredi | uredi kod ]

Kada je SSSR pokrenuo invaziju, Rydz-?migły je isprva htio narediti isto?nim snagama da pru?e otpor, ali su ga poljski premijer Felicjan Sławoj Składkowski i poljski predsjednik Ignacy Mo?cicki odgovorili od toga. ^{[3] [64]} U 04:00 sati 17. septembra Rydz-?migły je naredio poljskim vojnicima da se suzdr?e i jedino se bore protiv sovjetskih vojnika u samoobrani. ^[3] Međutim, njema?ka invazija je ve? toliko o?tetila poljsku infrastrukturu i komunikacijske kanale da je dovela do problema sa zapovijedanjem i kontrolom poljskih snaga. ^[65] usred te konfuzije, dogodili su se okr?aji između poljskih i sovjetskih vojnika na granici. ^{[3] [64]} General Wilhelm Orlik-Ruckemann , koji je preuzeo nadzor nad pograni?nim korpusom 30.8., nije dobio nikakve upute nakon svojeg imenovanja. ^[66] Kao rezultat toga, on i njegovi podređeni su se aktivno uklju?ili u odbrani od sovjetske najezde, pre nego je njegova grupa ukinuta 1.10. ^[66]

Poljska vlada odbila se predati ili pregovarati te je umjesto toga naredila svim jedinicama da se evakuiraju iz Poljske i preustroje u Francuskoj. ^[3] Dan nakon sovjetskog napada, poljska vlada je pobjegla u Rumunjsku. Poljske jedinice su nastavile manevrirati prema jugoistoku i odolijevati njema?kim napadima sa jedne strane i povremeno sovjetskim napadima sa druge. Idu?ih dana, njema?ke snage su pobjedile armiju Krakowa i Lublina tijekom bitke za Tomaszow Lubelski . ^[67]

Sovjetske jedinice ?esto bi srele svoje njema?ke suborce kako napreduju iz suprotnog smjera. Zna?ajni primjeri saradnje odigrali su se između Wehrmachta i Crvene armije na bojnom polju. Wehrmacht je predao tvrđavu u Brestu sovjetskoj 29. tenkovskoj brigadi, koju je zauzeo kada je 17. septembra. zavr?ila bitka za Brze?? Litewski . ^[68] Njema?ki general Heinz Guderian i sovjetski brigadir Semjon Krivo?ejn su 22.9. odr?ali zajedni?ku njema?ko-sovjetsku paradu u Brestu. ^[68] Poljski komunisti su takođe izru?eni njema?kim snagama. ^[69] Lavov se predao 22. septembra danima nakon ?to su njema?ki vojnici predali operaciju opsade Sovjetima koji su ju nastavili. ^[70] Sovjetske snage su zauzele Vilnius 19. septemnbra nakon dvodnevne bitke, te su zauzeli Grodno 24. septembra nakon ?etiri dana bitke. Do 28.9. Crvena armija je stigla do trase Narew , zapadni Bug, Visla i San?granica unaprijed dogovorena paktom Ribbentrop-Molotov. ^[71]

Usprkos poljskoj takti?koj pobjedi prilikom bitke kod ?acka , ishod ?ireg sukoba nije nikada bio upitan. ^[72] Dobrovoljci, milicija i jedinice u povla?enju koji su jo? dr?ale glavni grad u opsadi , do 28. septembra, i utvrdu Modlin, severno od Var?ave, su se predale idu?eg dana nakon intenzivnih borbi u trajanju od ?estnaest dana. 1. oktobra sovjetske snage su otjerale poljske jedinice u ?umu nakon bitke za Wytyczno , koja je bila jedna zadnja izravna konfrontacija te kampanje. ^[73] Nekoliko izoliranih poljskih garnizona je uspjelo odr?ati svoje pozicije dugo nakon opkoljavanja, poput utvrde Sarny u Volinju koja je izdr?ala sve do 25. septembra Zadnja jedinica poljske armije koja se predala bila je ona koju je vodio general Franciszek Kleeberg . On se predao 6. oktobra nakon ?etverodnevne bitke kod Kocka, ?ime je zavr?ila septembarska kampanja. 31.10., Molotov je objavio Vrhovnom sovjetu : "Kratki udarac njema?ke vojske, a potom i od Crvene armije, bio je dovoljan da ni?ta ne ostane od tog ru?nog stvorenja versajskog sporazuma ". ^{[74] [75]}

Reakcije [ uredi | uredi kod ]

Mjesne reakcije [ uredi | uredi kod ]

Reakcija nepoljskih naroda samo je jo? zakompliciralo situaciju. Velik broj Ukrajinaca, Bjelorusa i Jevreja je pozdravilo sovjetsku invaziju. ^[76] Mjesni komunisti su okupljali ljude da pripreme dobrodo?licu Crvenoj armiji na tradicionalni ruski obi?aj predstavljaju?i kruh i sol u ju?nim predgrađima Bresta . Povodom ovog događaja, pripremljen je slavoluk na?injen od dva ?tapa, ukrađen granjem i cve?em. Natpis, na kojem je bila duga vrpca od crvene krpe sa ruskim sloganom, koji veli?a SSSR i pozdravlja Crvenu armiju, je postavljen na slavoluk. ^[77] Mjesnu reakciju pomenuo je i Lav Mehlis , koji je Staljinu saop?tio da ljudi zapadne Ukrajine pozdravljaju sovjetske vojnike "poput pravih osloboditelja". ^[78] Organizacija ukrajinskih nacionalista se pobunila protiv Poljaka dok su komunisti?ki partizani organizovali mjesne pobune, poput one u Skidalju . ^[3]

1940. Aleksandar Dov?enko je re?irao propagandni sovjetski dokumentarni film Oslobođenje u kojem je taj proces prikazao na pozitivan na?in, kao ispravljanje historijske nepravde, odnosno pripajanje ve?inski ukrajinskih podru?ja mati?noj zemlji ? sovjetskoj Ukrajini. ^[79]

Savezni?ka reakcija [ uredi | uredi kod ]

Reakcija Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva na sovjetsku invaziju i aneksiju isto?ne Poljske bila je prigu?ena, po?to nijedna od njih nije htjela konfrontaciju sa SSSR-om u to vrijeme. ^{[80] [81]} Anglo-poljski vojni sporazum od 25.8. 1939. je obe?ao da ?e Britanija pomo?i Poljskoj ako ju napadne neka europska dr?ava. ^{[Note 7]} Tajni protokol sporazuma je, ipak, specifi?no navodio da se pod "europskom dr?avom" misli na Tre?i Reich. ^[83] Kada je poljski veleposlanik Edward Raczy?ski podsjetio britanskog tajnika Edwarda Lindleyja Wooda o sporazumu, ovaj mu je odgovorio da "nisu njegova, ve? britanska posla objaviti rat SSSR-u ili ne". ^[80] Britanski premijer Neville Chamberlain je razmi?ljao o davanju javne izjave o obnavljanju poljske dr?ave, ali je na kraju tek izdao op?enitu osudu. ^[80] Ovaj stav je predstavljao britanski poku?aj ravnote?e: njegovi sigurnosni interesi su uklju?ivali trgovanje sa Sovjetskim Savezom koji bi podupirali britanski ratni napor i mogu?nost budu?e anglo-sovjetske alijanse protiv Tre?eg Reicha. ^[83] Javno mi?ljenje u Britaniji je bilo podijeljeno između bijesa zbog podupiranja invazije s jedne strane i razmi?ljanja da su sovjetski zahtjevi u regiji razumni. ^[83]

Iako su Francuzi dali obe?anja Poljskoj, među njima i zra?nu potporu, nisu ih ostvarili. Francusko-poljsko vojno savezni?tvo je potpisano 1921. i potom izmijenjeno. Ugovore nije osobito podupirao francuski vojni vrh; odnosi između dr?ava su slabili u 1920-ima i 1930-ima. ^[84] Prema francuskom stavu, njema?ko-sovjetsko savezni?tvo je bilo krhko i preveliko osuđivanje, ili djelovanje protiv Sovjeta ne bi bilo u interesima niti Francuske niti Poljske. ^[81] Jednom kada je sovjetska vojska u?la u Poljsku, Britanci i Francuzi su odlu?ili da ne mogu ni?ta kratkoro?no u?initi za Poljsku ve? da bi se trebali pripremati na dugoro?nu pobjedu. Francuzi su izveli saarsku ofenzivu i u?li u Saarland u septembru, ali nakon poljskog poraza su se ponovno povukli iza Maginotove linije 4. oktobra. ^[85]

Neposredno nakon samih događaja Winston Churchill , tada Prvi lord admiraliteta, je u govoru preko BBC -ja 1.10. 1939. godine izjavio:

Mi bismo rado htjeli da su ruske armije stajale na sada?njim linijama kao prijatelji i saveznici Poljske, a ne kao osvaja?i . Ali da bi ruske vojske trebale stajati na toj liniji je bilo o?igledno potrebno za sigurnost Rusije od nacisti?ke opasnosti. U svakoj slu?aju, linija je tu i Isto?ni front je stvoren gdje se nacisti?ka Njema?ka ne usudi napasti. Kada je g. von Ribbentrop pozvan u Moskvu pro?log tjedna, to je bilo da se upozna i prihvati ?injenicu da nacisti?ki planovi o balti?kim dr?avama i Ukrajini moraju do?i svom kraju. ^[86]

Ishod i posljedice [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Okupacija Poljske (1939?1945)

U oktobru 1939, Molotov je Vrhovnom sovjetu objavio da su Sovjeti pretrpjeli 737 smrti i 1.862 ranjenih tijekom kampanje, iako poljski histori?ari navode brojku i do 3.000 smrti i 8.000?10.000 ranjenih. ^[3] Na poljskoj strani, 3.000?7.000 vojnika je umrlo u bitkama sa Crvenom armijom, dok je između 230.000?450.000 zarobljeno. ^[5] Sovjeti su ?esto kr?ili obe?anja o uslovima predaje. U nekim slu?ajevima, obe?ali su poljskim vojnicima slobodu a potom ih uhapsili kada su ovi odlo?ili oru?je. ^[3]

SSSR je prestao priznavati postojanje poljske dr?ave na po?etku invazije. Nijedna strana nije izdala formalnu objavu rata; ova je odluka ima zna?ajne posljedice, a Smigly-Rydz ?e potom biti kritiziran zbog toga. ^[87] Sovjeti su ubili na desetke hiljada poljskih ratnih zarobljenika, od ?ega nekoliko tijekom same kampanje. ^[88] 24. septembra, Sovjeti su ubili 42 pripadnika osoblja i pacijenata u poljskoj vojnoj bolnici u selu Grabowiec, kraj Zamo??a . ^[89] Takođe su smaknuli sve poljske oficire nakon zauzimanja ?acka 28. septembra, ^[72] preko 20.000 poljskih vojnih oficira i civila je masakrirano u katinjskom pokolju 1940. ^{[3] [68]} dok je između 10.000 i 20.000 Jevreja pogubljeno od sovjetskih i poljskih komunista između 1939. i 1947. ^[90] Ovome treba pridodati i 20.000?30.000 zarobljenih Poljaka koje je NKVD pobio netom prije evakucije iz isto?ne Poljske uo?i nacisti?ke invazije te regije u junu 1941. ^[91] NKVD je koristio mu?enje u ?irokom rasponu u nekoliko zatvora, osobito u onima u malenim gradovima. ^[92]

28. septembra SSSR i Tre?i Reich su potpisali njema?ko-sovjetski ugovor o prijateljstvu, suradnji i demarkaciji , ?ime su preina?ili tajne protokole pakta Molotov?Ribbentrop. Pomaknuli su Litvaniju u sovjetsku sferu utjecaja - bez njenog znanja ili odobrenja - te pomaknuli granicu u Poljskoj prema istoku, ?ime je njema?ka strana dobila vi?e teritorija. ^[1] Ovim ugovorom, koji se katkad navodi kao "?etvrta podjela Poljske", ^[3] SSSR je osigurao gotovo sav poljski teritorij isto?no od rijeka Pisa, Narew, Bug i San. Sveukupno, sovjetski re?im je dobio oko 200,000 km² poljskog podru?ja, na kojem je ?ivjelo 13,5 miliona ljudi. ^[65] To je predstavljalo preko 50% ukupnog poljskog teritorija. ^[93] Granica stvorena ovim ugovorom ugrubo se poklapa sa Curzonovom linijom koju su iscrtali Britanci 1919., ?to ?e Staljin kasnije uspje?no eksploatirati tokom pregovora sa Saveznicima na teheranskoj i jaltinoj konferenciji . ^[94]

Na osvojenim podru?jima je Crvena armija je isprva stvorila konfuziju među stanovni?tvom jer je ?irila dezinformacija da su stigli kako bi spasili Poljsku od nacista. ^[95] Njihovo napredovanje je iznenadilo poljske zajednice i vođe, jer nisu dobili upute kako da reaguju u slu?aju sovjetskog napada. Poljski i jevrejski građani su isprva radije htjeli sovjetski nego njema?ki re?im. ^[96] Međutim, novi sovjetski re?im je brzo po?eo nametati svoju ideologiju mje?tanima. Primjerice, Sovjeti su uzimali, nacionalizirali i drugima dijelili privatnu i dr?avnu imovinu. ^[97] Dvije godine nakon aneksije, sovjetske vlasti su uhapsile otprilike 100.000 poljskih dr?avljana. ^[98] Zbog manjka pristupa tajnim sovjetskim arhivima, kao i demografskim promjenama koje su izazvale kasnije njema?ka okupacija, Holokaust i etni?ka ?i??enja tokom sovjetsko-njema?kog rata broj deportiranih poljskih građana u Sibir i Daleki istok, te broj ?rtava represije je ?est predmet nagađanja. Procjene se?u od 350.000 do 1.500.000 osoba deportiranih u Sibir i između 250.000 i 1,000.000 ubijenih, uklju?uju?i civile. ^[99] Otvaranjem tajnih sovjetskih arhiva 1989., ni?e procjene su se ispostavile to?nima. 2009., prigodom 70. obljetnice sovjetske invazije, poljski Institut za nacionalno sje?anje je objavio da je broj deportiranih u SSSR bio 320.000 ^[100] ? među njima je 139.000 poslano u Sibir , 66.000 u suhe stepe Kazahstana a 78.000 u daleki istok i sjeverne regije ^[101] ? dok je oko 150.000 poljskih građana umrlo tijekom sovjetske vladavine. ^[100]

Bjelorusija i Ukrajina [ uredi | uredi kod ]

Od 13,5 milijuna civila koji su ?ivjeli u poljskim podru?jima koja je anketirao SSSR, Poljaci su bili najmnogobrojniji; ipak, Bjelorusi i Ukrajinci su ?inili otprilike 50 % stanovni?tva. ^{[Note 8]}

26. oktobra odr?ani su izbori bjeloruskih i ukrajinskih skup?tina kako bi se aneksiji dao privid legalnosti. ^{[Note 9]} Ukrajinci i Bjelorusi su bili otuđeni zbog polonizacije u Poljskoj, kao i suzbijanja njihovih separatisti?kih pokreta, pa su osje?ali malo vjernosti prema poljskoj dr?avi. ^{[104] [105]} Ipak, nisu svi Bjelorusi i Ukrajinci vjerovali novom sovjetskom re?imu, koji je bio odgovoran za Holodomor 1932.-1933. ^[95] Siroma?ni su uglavnom pozdravljali Sovjete, dok je elite imala tendenciju pridru?iti se opoziciji. ^{[104] [106]} Sovjeti su ubrzo zapo?eli sovjetizaciju u zapadnoj Bjelorusiji i Ukrajini, uklju?uju?i prisilnu kolektivizaciju cijele regije. U tom procesu, nemilosrdno su razbili politi?ke stranke i javne udruge te uhapsili ili pogubili njihove vođe i predstavnike kao "neprijatelje naroda". ^[95] Sovjetske vlasti su isto tako suzbijale antipoljsku Organizaciju ukrajinskih nacionalista, koja se borila protiv poljske vlade od 1920-ih; htjeli su nezavisnu, jedinstvenu Ukrajinu . ^{[106] [107]} Ipak, ova aneksija je postala klju?an događaj u historiji Ukrajine i Bjelorusije, jer su time danas nezavisne dr?ave nakon raspada Sovjetskog Saveza utvrdile svoje zapadne granice. ^[108]

Slu?beni sovjetski stav prema Poljskoj se promijenio nakon po?etka njema?ke invazije na SSSR u ljeto 1941. godine, zbog koje se SSSR priklju?io Saveznicima . 30. jula je u Londonu skloplje Sporazum Sikorski-Majski kojim su Sovjeti priznali poljsku vladu u izbjegli?tvu te ni?tavnim proglasili sve odredbe pakta Ribbentrop-Molotov. Pitanje isto?ne granice je, međutim, zbog njema?ke okupacije ostavljeno za kasnije rje?avanje. U prolje?e 1943. godine je sovjetska strana prekinula odnose sa poljskom izbjegli?kom vladom nakon ?to je ova tra?ila nezavisnu istragu masovnih grobnica u Katinju. ^{[109] [110]} Umjesto toga je u Moskvi osnovana prosovjetska Unija poljskih patriota koju je vodila komunisti?ka aktivistica Wanda Wasilewska , ^{[111] [112]} a od koje ?e u ljeto 1944. godine nastati Poljski komitet nacionalnog oslobođenja , odnosno prva vlada poratne komunisti?ke Poljske .

Britanski premijer Winston Churchill se u ljeto 1943. godine, nakon sovjetske pobjede u kurskoj bitci , po?eo prihva?ati Curzonovu liniju kao budu?u isto?nu granicu poljske dr?ave. Taj je stav kona?no potvrđen od strane savezni?ke Velike trojke na konferenciji u Jalti . Njime je SSSR-u priznati da nakon zavr?etka rata anektira gotovo cijeli teritoriju Druge poljske republike prema paktu Molotov?Ribbentrop; je obnovljena Poljska je kao kompenzaciju dobila njema?ku teritorij na zapadu: ju?nu polovicu isto?ne Pruske i teritorij isto?no od Odre . ^[20] SSSR je anketirani teritorij dodijelio Ukrajinskoj SSR i Bjeloruskoj SSR . ^[20] Sukladno time, pomicanjem poljske granice prema zapadu, velik broj Poljaka na istoku tako se silom prilika trajno na?ao izvan svoje domovine. Između 1944. i 1948. se odigrao transfer 1.517.982 Poljaka iz SSSR-a u poslijeratnu, zapadniju Poljsku. ^[113]

U augustu 1945., nakon zavr?teka neprijateljstava u Evropi, NR Poljska i SSSR su potpisali sporazum kojim je status quo određen kao zvani?na granica uz iznimak regije oko Białystoka i malih dijelova Galicije oko Przemy?la , koji su jedini vra?eni Poljskoj.

Poratna tuma?enja [ uredi | uredi kod ]

U sovjetskoj historiografiji se invazija ocjenjivala u pravilu pozitivno. Ve? na samom po?etku je Politbiro CK KPSS je od po?etka operaciju nazvao "kampanjom oslobođenja", a kasnije sovjetske izjave nikada nisu skretale od tog stajali?ta. ^[114] Iako su na Zapadu objavljivani tajni protokoli sporazuma Ribbentrop-Molotov, Sovjeti su pred vlastitom i međunarodnom javno??u negirali odnosno skrivali njihovo postojanje. ^{[115] [116] [117]}

Sli?na je politika provođena i u poratnoj Poljskoj, odnosno sovjetska invazija se tuma?ila kao ispravljanje historijske nepravde ili ?rtva za koju je Poljska kompenzirana pripajanjem teritorija na zapadu. Svrha je bila o?uvati savezni?tvo dvije dr?ave koje su pripadale Isto?nom bloku . ^{[68] [73] [118]} U samoj Poljskoj se negativan stav mogao prona?i jedino u ilegalnoj antikomunisti?koj opoziciji ili politi?koj emigraciji; jedan od primjera predstavlja protestna pjesma Ballada wrze?niowa iz 1982. godine koju je napisao Jacek Kaczmarski . ^{[73] [119]}

Na Zapadu se, pak, pogotovo u doba Hladnog rata , po?eo graditi stav prema kome je sovjetska invazija predstavljala agresiju , odnosno ni?ime opravdano kr?enje međunarodnih sporazuma i tuđeg suvereniteta, a suradnja SSSR i Njema?ke koristila kao klju?ni argument za izjedna?avanje komunizma i nacizma kao totalitarnih idelogija. ^[120] Taj je stav danas izuzetno popularan u suvremenoj Poljskoj.

Pozitivan stav prema invaziji je, sa druge strane, zadr?an u suvremenoj Bjelorusiji, gdje podru?ja koje su 1939. godine okupirali Sovjeti tvore gotovo polovicu teritorija dana?nje dr?ave. U Ukrajini se također na posljedice sovjetske invazije gleda pozitivno, s obzirom da su sovjetskom aneksijom pod istu vlast prvi put nakon 1654. godine do?la podru?ja sa ukrajinskim etni?kim korpusom, a Zapadna Ukrajina , gdje su se kultura i nacionalna svijest razvijale bez rusifikatorskih pritisaka, do?la u priliku da uti?e na razvoj ukrajinske nacionalne svijesti. Takav je stav, između ostalih, iznio ukrajinski histori?ar Orest Subteljnij . ^[121]

Nakon zavr?etka Hladnog rata se, sa druge strane, među dijelom histori?ara, ali i mnogim sovjetskim apologetima, po?eo ?iriti stav da je sovjetska invazija Poljske bila "iznuđen", odnosno u svjetlu kasnijih događaja ispravan potez. Pri tome se najvi?e navodi argument da je u trenutku invazije Poljska bila osuđena na propast i njema?ku okupaciju - stav koji danas ?estoko osporava dio poljskih histori?ara i nacionalisti?kih politi?ara - te da su Sovjeti mogli birati između intervencije i toga da Nijemci okupiraju cijelu Poljsku i steknu mogu?nost u budu?u invaziju krenuti 200?250 km isto?nije nego ?to su to u?inili 1941. godine.

Fusnote [ uredi | uredi kod ]

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

Sko?i na: A ? B ? C ? D - F ? G ? H ? J ? K ? L ? M ? N ? O ? P ? R ? S ? T ? W ? Z

Eksterni linkovi [ uredi | uredi kod ]

• Sovjetska invazija Poljske .
• ( pl ) Dokumenti vezani uz sovjetsku invaziju Poljske (II wojna ?wiatowa: ?rodła do historii Polski) Arhivirano 2009-12-13 na Wayback Machine-u .
• ( pl ) IPN istraga u svezi zlo?ina u Grodnu Arhivirano 2008-12-05 na Wayback Machine-u