Sovjetska invazija na Poljsku

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sovjetska invazija na Poljsku
Invazija na Poljsku u Drugom svjetskom ratu
Karta podjele i nestanka Poljske 1939: zapad Poljske anektirao je Tre?i Reich , a istok SSSR .
Datum 17. septembar ? 6. oktobar 1939.
Lokacija Poljska
Ishod Sovjetska aneksija isto?ne Poljske
Sukobljene strane
SSSR Poljska
Komandanti
Sovjetski Savez Kliment Voro?ilov
Sovjetski Savez Mihail Kovaljov
Sovjetski Savez Semjon Timo?enko 		Poljska Edward Rydz-?migły
Vojne jedinice
466.516?800.000 vojnika [1] [2] ~20.000 grani?ara [3]
250.000 vojnika [1] [Napomene 1]
?rtve
1.475-3.000 poginulih ili nestalih [Napomene 2] 3.000-7.000 poginulih ili nestalih, 20.000 ranjenih [3] [5] [Napomene 3]

Sovjetska invazija na Poljsku bila je vojna operacija koju je Sovjetski Savez izveo 1939. protiv Republike Poljske s ciljem okupacije isto?nog dijela njene teritorije nakon po?etka njema?ke invazije i Drugog svjetskog rata . Sovjetska invazija po?ela je 17. septembra 1939, a zavr?ila 6. oktobra prestankom organiziranog otpora poljskih snaga, uspostavom demarkacijske linije prema njema?kim snagama, a nakon ?ega su podru?ja isto?no od nje anektirana u Bjelorusku i Ukrajinsku SSR u sastavu Sovjetskog Saveza.

Po?etkom 1939, Sovjetski Savez je u?ao u pregovore sa Ujedinjenim Kraljevstvom , Francuskom , Poljskom i Rumunijom kako bi uspostavio savezni?tvo protiv Tre?eg Reicha. Pregovori su propali jer je SSSR zahtijevao da Poljska i Rumunija daju sovjetskim vojnicima slobodan prolaz kroz njihov teritorij kao dio ugovora o kolektivnoj sigurnosti. [6] Propast pregovora dovelo je do toga da se SSSR okrenuo Tre?em Reichu sa kojim je sklopio pakt Ribbentrop-Molotov 23. augusta; to je bio pakt o nenapadanju sa tajnim protokolima u kojim bi te dvije dr?ave napale druge u isto?noj i sjevernoj Evropi, koje bi podijelile na njema?ke i sovjetske sfere interesa. [7] Sedmicu dana nakon potpisivanja pakta, njema?ka vojska izvr?ila je invaziju na Poljsku sa sjevera, juga i zapada. Poljske snage su se tada povukle na jugoistok gdje su se pripremale za dugu odbranu i ?ekale na francusku i britansku pomo? i poja?anje. Međutim, 17. septembra Crvena armija je izvr?ila invaziju poljske isto?ne regije Kresy , u skladu sa tajnim protokolima pakta. [8] [Napomene 4] Sovjetska vlada je objavila da ?eli "za?tititi Ukrajince i Bjeloruse " koji su ?ivjeli u isto?noj Poljskoj, jer se "Poljska raspala nakon nacisti?ke invazije" te "nije mogla garantirati sigurnost vlastitih građana". [11] [12] [13] [14] Suo?ena sa otvaranjem drugog fronta, poljska vlada je zaklju?ila da je odbrana jugoistoka postala neodr?iva te je naredila hitnu evakuaciju svih vojnika u neutralnu Rumuniju. [3]

Crvena armija je ostvarila svoj cilj, te je bila broj?ano nadmo?na poljskom otporu, ?ime je zarobila 230.000 poljskih ratnih zarobljenika. [5] [15] Sovjetska vlada je anektirala istok Poljske u novembru 1939, prostor koji je predstavljao preko 50% teritorija prijeratne Poljske, te je 13,5 miliona biv?ih poljskih građana tako postalo građanima Sovjetskog Saveza. Kako bi se suzbio otpor novoj sovjetskoj vladi, provodila se represija te je hiljade osoba uhi?eno i smaknuto. [16] [17] Sovjetski Savez je poslao stotine hiljada osoba te regije u Sibir i druge udaljene krajeve SSSR-a u ?etiri talasa deportacija između 1939. i 1941. [Napomene 5]

Sovjetske snage okupirale su isto?nu Poljsku te su je dr?ale okupiranom sve do ljeta 1941, kada ih je protjerala njema?ka vojska koja je pokrenula Operaciju Barbarossu . Podru?je je bilo pod nacisti?kom okupacijom sve dok ju Crvena armija nije opet osvojila u ljeto 1944. Konferencija u Jalti dozvolila je Sovjetskom Savezu da anektira gotovo cijeli teritorij druge poljske republike prema paktu Molotov?Ribbentrop, dok je obnovljena Poljska zauzvrat dobila teritorij prema zapadu, ju?nu polovinu isto?ne Pruske i teritorij isto?no od Odre . [20] Sovjetski Savez je anektirani teritorij dodijelio Ukrajinskoj SSR i Bjeloruskoj SSR . [20]

U augustu 1945, kada je zavr?io Drugi svjetski rat , potpisan je grani?ni sporazum između Sovjetskog Saveza i Poljske pod sovjetskom kontrolom. Prema dogovoru, priznat je status quo kao zvani?na granica uz iznimak regije oko Białystoka i malih dijelova Galicije oko Przemy?la , koji su jedini vra?eni Poljskoj.

Uvod [ uredi | uredi izvor ]

Historijska pozadina [ uredi | uredi izvor ]

Etni?ka karta Poljske 1931. godine:
   Ve?insko poljsko stanovni?tvo
   Ve?insko ukrajinsko stanovni?tvo
   Ve?insko bjelorusko stanovni?tvo
   Ve?insko njema?ko stanovni?tvo
   Ve?insko ?e?ko stanovni?tvo
   Ve?insko slova?ko stanovni?tvo
   Ve?insko mađarsko stanovni?tvo

Sovjetski Savez i Poljska su 1939. godine bile relativno mlade dr?ave, odnosno obje su nastale kao posljedice kolapsa Ruskog Carstva u Prvom svjetskom ratu . Određivanje granica između dva teritorija zakomplicirao je haos izazvan etni?kim sukobima na granicama ili unutar predratnih vi?enacionalnih carstava , kao i građanskim ratom zapo?etim nakon Oktobarske revolucije u Rusiji; pri tome su se Sovjetska Rusija (od koje ?e nekoliko godina kasnije nastati Sovjetski Savez) i Poljska na?le na suprostavljenim stranama, velikim dijelom iz ideolo?kih razloga. Sovjeti su novostvorenu poljsku dr?avu smatrali glavnom preprekom ?irenju komunizma i svjetske revolucije , odnosno jednu od baza za kontrarevolucionarne i antisovjetske aktivnosti. [21] Poljski vođa Jozef Piłsudski je sovjetsku Rusiju smatrao trajnom prijetnjom nezavisnosti i sigurnosti svoje dr?ave, te ju je nastojao otkloniti postavljanjem ruskih granica ?to dalje na istok. [22] Zbog toga 1919. godine nijedna strana nije prihvatila prijedlog o razgrani?enju kasnije poznat kao Curzonova linija , a ?to je dovelo do sovjetsko-poljskog rata . U njemu su Sovjeti u ljeto 1920. godine pora?eni u Var?avkoj bitci , zatim odba?eni daleko na istok i u oktobru 1920. prisiljeni tra?iti primirje. [23] . Dana 18. marta 1921. godine sklopljen je mirovni sporazum u Rigi [24] kojim su Sovjeti Poljacima ustupili podru?ja koja su okvirno bila zapadno od granice Ruskog Carstva i Dr?avne zajednice Poljske i Litvanije prije prve podjele Poljske 1772. godine. [25] Tako stvorena situacija 1932. godine potvrđena je Sovjetsko-poljskim paktom o nenapadanju .

Sovjetski Savez je 1920-ih formalno odustao od koncepta izvoza revolucije, odnosno kroz Staljinov koncept socijalizma u jednoj zemlji nastojao je svoje resurse orijentirati na unutra?nji razvoj i stabilizaciju re?ima. Uprkos tome, odnose između dvije zemlje karakteriziralo je duboko nepovjerenje. Pilsudski, koji je nakon pu?a 1926. godine bio de facto autokratski vladar Poljske, smatrao je Sovjetski Savez glavnom opasno??u po opstanak svoje dr?ave; tome je u prilog i?lo i to da je agresivna polonizacija ne-poljskog stanovni?tva u isto?nim podru?jima stvorila iredentisti?ku podlogu za eventualna sovjetska prisizanja, odnosno, kao u slu?aju ukrajinskog stanovni?tva, reakcija u obliku teroristi?kog separatisti?kog pokreta OUN . Pilsudski je Njema?ku , uprkos sli?nih iredentisti?kih problema, smatrao manjom prijetnjom, te je ?ak dolazak Hitlerovih nacista na vlast shvatio kao priliku za reapprochement , a 1934. godine bit ?e potpisan i njema?ko-poljski pakt o nenapadanju . [26] Smrt Pilsudskog 1935. godine je, sa druge strane, dovela do postepenog napu?tanja takve politike.

Pregovori [ uredi | uredi izvor ]

Glavni ?lanci: Pakt Ribbentrop-Molotov , Anglo-poljski vojni sporazum i Sovjetsko-poljski pakt o nenapadanju
Planirana i stvarna podjela Poljske, prema Molotov?Ribbentropovom paktu

Sudetska kriza je u jesen 1938. godine bila formalno okon?ana Munchenskim sporazumom , ali su njegove odredbe prekr?ene sredinom marta 1939. godine kada se ?ehoslova?ka pod Hitlerovim pritiskom raspala, odnosno bila okupirana, a nakon toga je Hitler po?eo otvoreno tra?iti od Poljske da preda Danzig koriste?i sudetski presedan. To je britansku i francusku vladu natjeralo da odustanu od dotada?nje politike appeasementa (popu?tanja) prema Njema?koj, odnosno da daju formalne garancije nezavisnosti Poljskoj i Rumuniji . Sa druge strane, obje dr?ave su, za razliku od Njema?ke, bile relativno slabo pripremljene za rat, te Poljskoj i Rumuniji nisu mogle pru?iti adekvatnu pomo? u slu?aju napada. Kao alternativa po?eo se nametati savez sa Sovjetskim Savezom, ?ija je slu?bena politika, pogotovo posljednjih nekoliko godina, Hitlerovu Njema?ku smatrala glavnom prijetnjom evropskom miru. Zbog toga je nedugo nakon njema?ke okupacije ?e?ke zapo?elo razmjena sugestije i planove o potencijalnom politi?kom i vojnom sporazumu u slu?aju potencijalne njema?ke agresije. [27] [28] Poljska, sa druge strane, nije u?estovala u tim pregovorima, zbog straha da bi bilo kakav sporazum između Poljske i Sovjetskog Saveza doveo do ozbiljne njema?ke reakcije. [29] Ova rasprava triju strana vrtila se oko garancija dr?ava Centralne i Isto?ne Evrope u slu?aju njema?ke agresije. [30] Sovjeti nisu vjerovali Britancima i Francuzima u slu?aju kolektivnog sigurnosnog sporazuma, po?to isti nisu djelovali protiv Nacionalista tokom ?panskog građanskog rata ili za?titila ?ehoslova?ku kada ju je anketirala Njema?ka. Sovjetski Savez je sumnjao da bi Britanija i Francuska ostali sa strane u slu?aju njema?ko-sovjetskog sukoba. [31] Zbog toga, sovjetska delegacija tra?ila je jedino ?vrsto vojno savezni?tvo koja bi garantirala potporu u slu?aju napada na njen teritorij. [32] Sovjetski savez je inzistirao i na sferi uticaja od Finske do Rumunije, kao svojevrsne "tampon zone", i vojnu potporu u slu?aju da neka druga zemlja napadne Sovjetski Savez ili zemlju unutar njene predlo?ene sfere utjecaja. [33] [34] Sovjetski Savez je također zahetijevao i da ima pravo vojskom u?i u zemlje sfere utjecaja u slu?aju da je njena sigurnost ugro?ena. [35] Kada su vojni pregovori otpo?eli u augustu, brzo su do?li do mrtve ta?ke jer je sovjetska delegacija zahtijevala slobodan prolaz kroz Poljsku ako Tre?i Reich napadne, te su strane ?ekale dok su britanski i francuski slu?benici vr?ili pritisak na poljske slu?benike kako bi prihvatili te uvjete. [6] [36] Međutim, poljski slu?benici odbili su ulazak sovjetske vojske na poljski teritorij, jer su se bojali jednom kada Crvena armija negdje uđe, vi?e nikada ne ?eli oti?i. [37] Sovjeti su predlo?ili da se ignori?e poljska strana i potpi?e trojni sporazum protivno njihovim odbijanjima. [38] Britanci su odbili jer su smatrali da bi time natjerali Poljsku da uspostavi sna?nije veze sa Tre?im Reichom. [39] U međuvremenu, njema?ki slu?benici potajno su implicirali sovjetskim diplomatima da bi ponudili bolje uslove za politi?ki pakt od Britanije i Francuske. [40] Sovjetski Savez je zapo?eo rasprave sa Tre?im Reichom oko uspostave ekonomskog sporazuma dok je istovremeno dalje pregovarala sa trojnim sporazumom. [40] Krajem jula 1939, sovjetski i njema?ki slu?benici dogovorili su se oko ve?ine detalja za ekonomski sporazum, te o mogu?em politi?kom sporazumu. [41] Sovjete je također zabrinjavao i eskaliraju?i oru?ani sukob sa japanskim snagama na mongosko - kineskoj granici, koji bi u slu?aju ulaska u sukob sa Njema?kom doveo do rata na dva fronta. Dana 19. augusta 1939. godine sklopljen je njema?ko-sovjetski gospodarski sporazum prema kojem bi Sovjetski Savez davao sirovine Tre?em Reichu u zamjenu za oru?je, vojnu tehnologiju i civilnu ma?ineriju. Dva dana kasnije, Sovjeti su prekinuli trojne pregovore. [40] [42] Sovjetski Savez i Tre?i Reich potpisali su 24. augusta politi?ki i vojni sporazum koji je pratio gospodarski sporazum, pakt Ribbentrop-Molotov . To je bio pakt o međusobnom nenapadanju Sovjetskog Saveza i Tre?eg Reicha, ali je sadr?avao i tajne protokole o napadanju drugih dr?ava isto?ne i sjeverne Evrope koji bi se trebali podijeliti na njema?ku i sovjetsku sferu uticaja. Sovjeti su htjeli da im sfera uklju?uje i ove dr?ave: Latvija , Estonija i Finska . [Napomene 6] Dogovaralo se i o zajedni?koj podjeli Poljske. Paktom bi Sovjetski Savez dobio mogu?nost vratiti teritorije koje je izgubio mirom u Rigi i stavio isto?ne i zapadne Ukrajince i Bjeloruse pod zajedni?ku sovjetsku vlast. [44] [45] Dan nakon potpisivanja pakta, francuski i britanski slu?benici hitno su tra?ili sastanak sa sovjetskim vojnim pregovara?em Klimentom Voro?ilovom . [46] Dana 25. augusta, Voro?ilov im je saop?io: "Uslijed promjene politi?ke situacije, nema korisnog smisla u nastavku razgovora." [46] Istog dana, Britanija i Poljska potpisale su anglo-poljski vojni sporazum . [47] Prema njemu, Britanija je obe?ala odbraniti Poljsku i njenu nezavisnost. [47]

Njema?ka invazija na Poljsku [ uredi | uredi izvor ]

Glavni ?lanak: Invazija na Poljsku

Hitler je do posljednjeg trenutka nastojao izbje?i rat sa zapadnim saveznicima, te je 26. augusta predlo?io da se Wehrmacht stavi na raspolaganje Britancima u svrhu za?tite njihovog kolnijalnog imperija . [48] U pono? 29. augusta njema?ki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop je britanskom ambasadoru Nevilleu Hendersonu dao spisak uslova koji bi navodno osigurali mir Poljskoj. [49] Pod njima je Poljska trebala predati Danzig ( Gda?sk ) Tre?em Reichu, te bi se trebao provesti referendum u poljskom koridoru do kraja godine, na temelju prebivali?ta iz i ne kasnije od 1919. godine. [49] Kada je poljski ambasador Lipski oti?ao da vidi Ribbentropa 30. augusta da mu ka?e da on nema pravo takvo ne?to potpisivati, Ribbentrop ga je otjerao. [50] Tre?i Reich je nakon toga saop?io da je Poljska "odbila njema?ku ponudu" te da su "pregovori sa Poljskom zavr?eni". [51] Dana 31. augusta, fingiran je incident u Gleiwitzu kraj pograni?nog grada Gleiwitza . [52] To je poslu?ilo kao povod i izgovor za rat, te je Hitler naredio sveop?i napad na zapadnu Poljsku 1. septembra 1939. u 04:45 ujutro. [50]

Savezni?ke vlade formalno su po?tovale svoje obaveze prema Poljskoj, te objavile rat Tre?em Reichu 3. septembra. Time je sukob dobio svjetski karakter , a Poljaci dobili sna?an poticaj za otpor napada?ima. U stvarnosti se, međutim, pokazalo da saveznici nisu imali mogu?nosti niti volje Poljskoj pru?iti ikakvu konkretnu pomo?. [53] Tokom prvih okr?aja na granici se ispostavilo da je njema?ka tehni?ka, operativna i broj?ana nadmo? takva da su poljske snage uni?tene, opkoljene ili prisiljene na haoti?no povla?enje prema Var?avi i Lavovu . Vrhovni poljski zapovjednik, mar?al Edward Rydz-?migły , naredio je 10. septembra povla?enje prema jugoistoku zemlje, gdje se, u skladu sa predratnim planovima, trebao oformiti tzv. Rumunski mostobran . [54] Nakon invazije, nacisti su poticali Sovjete da ispune svoju ulogu prema paktu i napadnu Poljsku sa istoka. Sovjetski ministar vanjskih poslova Vja?eslav Molotov i njema?ki veleposlanik Friedrich Werner von der Schulenburg izmijenili su nekoliko diplomatskih poruka ali su Sovjeti ipak odgodili invaziju sedmicu dana. Uzrok ka?njenu bio je nastavak borbi sa Japancima, koje su okon?ane 15. septembra sklapanjem primirja. U međuvremenu, snage Crvene armije su se mobilizirale, ali i stekle dodatnu prednost, s obzirom na to da su poljske snage kolabirale ili povu?ene sa isto?ne granice kako bi se suprotstavile njema?kim napada?ima. [55] [56]

Molotov je 17. septembra 1939. poljskom ambasadoru u Moskvi, Wacławu Grzybowskom , dao sljede?u izjavu:

Poljsko-njema?ki rat razotkrio je unutra?nji bankrot poljske dr?ave. Tokom 10 dana neprijateljstava Poljska je izgubila sva svoja industrijska podru?ja i kulturne centre. Var?ava , glavni grad Poljske, vi?e ne postoji. Poljska vlada se raspala, i ne pokazuje vi?e znakove ?ivota. Ovo zna?i da su poljska dr?ava i njena vlada, u biti, prestali da postoje. Isto tako, ugovori sklopljeni između Sovjetskog Saveza i Poljske vi?e nisu validni. Ostavljena sama i bez vodstva, Poljska je postala prigodno polje za svaku vrstu opasnosti i iznenađenja, koji bi mogli postati prijetnja Sovjetskom Savezu. Zbog tih razloga, sovjetska vlada koja je stalno bila neutralna , ne mo?e vi?e odr?avati neutralni stav prema tim ?injenicama. Sovjetska vlada takođe ne mo?e da mirno stoji i gleda kako su Ukrajinci i Bjelorusi , koji ?ive na poljskom teritoriju i koji su ostavljeni na milost i nemilost sudbini, ostavljeni bez odbrane. Pod tim uslovima, sovjetska vlada je zamolila vrhovni ?tab Crvene armije da naredi armiji da pređe granicu kako bi stavila pod svoju za?titu ?ivot i imovinu ?itelja zapadne Ukrajine i zapadne Bjelorusije. Istovremeno, sovjetska vlada predla?e mjere da oslobodi poljski narod od nesretnog rata u kojeg su ga uvukli njihove nemudre vođe, te im omogu?ili da ?ive miran ?ivot.

?  Ministar vanjskih poslova SSSR-a, V. Molotov [57]

Molotov je preko radija objavio da su svi sporazumi između Sovjetskog Saveza i Poljske postali ni?tavni jer je Poljska prestala postojati. [14] [58] Istoga dana, Crvena armija je pre?la granicu i u?la u Poljsku. [3] [55]

Stanje pred invaziju [ uredi | uredi izvor ]

Stanje u Poljskoj na dan invazije SSSR-a [ uredi | uredi izvor ]

Stanje u Poljskoj 16. septembra 1939. godine, dan pred sovjetsku invaziju; podru?ja pod njema?kom kontrolom ozna?ena sivo, pod slova?kom kontrolom maslinasto; preostala podru?ja pod poljskom kontrolom ozna?ena ?uto.

Do 17. septembra 1939. godine njema?ka ofanziva na Poljsku odvijala se uglavnom po utvrđenom planu, odnosno ostvarila je zadane ciljeve; najve?i dio zapadne Poljske pao je pod njema?ku kontrolu, uklju?uju?i najva?nija industrijska sredi?ta i populacijske centre, dok se glavni grad Var?ava na?ao pod opsadom . Poljske snage su bile razbijene, a u nekim slu?ajevima opkoljene i uni?tene, odnosno prisiljene na haoti?no povla?enje na istok. Poljska vlast je, sa druge strane, zadr?ana nad ?est isto?nih vojvodstava, kao i na dijelovima dodatnih pet vojvodstava, [59] odnosno pojasom povr?ine od 140.000 km 2 ? oko 200 km ?irokim i 950 km dugim ? od Zapadne Dvine do Karpata . [60] Poljski histori?ar i desni?arski politi?ar Leszek Moczulski navodi da se oko 250.000 poljskih vojnika i dalje borilo u sredi?njoj Poljskoj, dok se 350.000 pripremalo da brani poljski jugoistok, 35.000 je bilo sjeverno od Polesja , a 10.000 se borilo u izoliranim garnizonima Helu i Gdyniji na obali Baltika . [61]

Suprotstavljene snage [ uredi | uredi izvor ]

Sovjetski Savez [ uredi | uredi izvor ]

Kliment Voro?ilov , vrhovni sovjetski zapovjednik invazije na Poljsku

Sovjeti su za operacije u Poljskoj mobilizirali snage iz uglavnom iz Bjeloruskog (BOVO) i Kijevskog vojnog okruga (KOVO), od kojih je stvoren Bjeloruski front pod komandom Mihaila Kovaljova i Ukrajinski front pod komandom Semjona Timo?enka . [3] Mar?al Kliment Voro?ilov preuzeo je vrhovnu poziciju zapovijedanja obje fronte, tj. sveukupne sovjetske invazije na Poljsku.

Snage Bjeloruskog fronta bile su podijeljene na Polocku grupu (kasnije preimenovanu u 3. armiju) koju su ?inile 3 pje?adijske i 1 konji?ka divizija, te 2 lake oklopne brigade, a podr?avalo 136 aviona; minsku grupu, koju su ?inile 2 pje?adijske i 2 konji?ke divizije; Dzer?insku grupu, koju su ?inile 2 pje?adijske i 2 konji?ke divizije, te 2 tenkovske i 1 motorizirana brigada; Slucku grupu (kasnije preimenovanu u 4. armiju) pod komandom Vasilija ?ujkova , koju je ?inilo tri pje?adijske divizije i dvije tenkovske brigade uz podr?ku Dnjeparske rije?ne flote, te 10. armija (tri pje?adijske divizije) koja je ?inila drugi e?alon. Ukupno su sadr?avale 378.160 ljudi, 3.167 artiljerijskih oruđa i 2.406 tenkova. Snage Ukrajinskog fronta bile su podijeljene na ?epetovsku grupu (preimenovanu u 5. armiju) sa 6 pje?adijskih divizija i jednom tenkovskom brigadom; Volo?iskaju grupu (preimenovanu u 6. armiju) sa dvije pje?adijske i tri konji?ke divizije, te dvije tenkovske brigade; Kamenec-Podoljsku grupu (na kraju preimenovanu u 12. armiju) sa dvije pje?adijske i ?etiri konji?ke divizije, te ?etiri tenkovske i jednu motoriziranu brigadu. Ukupno su sadr?avale 238.978 ljudi, 1792 artiljerijska oruđa i 2330 tenkova. Ovom invazijom Sovjetski Savez je prekr?io sovjetsko-poljski sporazum o nenapadanju potpisan 1932. godine, a koji je trebao vrijediti do 1945. [62]

Poljska [ uredi | uredi izvor ]

Tokom najve?eg dijela predratnog perioda poljski planeri Sovjete su smatrali najve?om opasno??u, te je u tu svrhu izrađen tzv. Plan Istok koji je predviđao odbranu isto?nih podru?ja, odnosno ulo?en je određen napor u utvrđivanje isto?ne granice. Međutim, plan sa kojim se u?lo u rat protiv Njema?ke je bio tzv. Plan Zapad , koji je je pretpostavljao da ?e Sovjetski Savez ostati neutralan u slu?aju izbijanja sukoba sa Tre?im Reichom. Prema njemu, glavnina poljskih snaga bila je stacionirana na zapadnim granicama, dok je odbrana isto?nih granica povjerena Korpusu za?tite granice (KOP), paravojnoj formaciji koja je, iako se smatrala elitom, bila namijenjena prije svega za policijsku i kontragerilsku djelatnost te se nije mogla ravnopravno nositi sa broj?ano i tehni?ki nadmo?nijom Crvenom armijom. U trenutku po?etka sovjetske invazije na isto?noj granici bilo je kordonski raspoređeno oko 20 bataljona KOP sa oko 20.000 vojnika. [3] ref name="Wojsko90"/> Sa druge strane, u neka podru?ja, kao ?to su Rovno i Tarnopol , sa zapada su pristigli dijelovi pora?enih jedinica koje su se poku?ale reorganizirati.

Vojna kampanja [ uredi | uredi izvor ]

Sovjetski vojnici mar?iraju u Poljsku

Kada je Sovjetski Savez pokrenuo invaziju, Rydz-?migły isprva je htio narediti isto?nim snagama da pru?e otpor, ali su ga poljski premijer Felicjan Sławoj Składkowski i poljski predsjednik Ignacy Mo?cicki odgovorili od toga. [3] [63] Dana 17. septembra, u 04:00, Rydz-?migły naredio je poljskim vojnicima da se suzdr?e i jedino se bore protiv sovjetskih vojnika u samoobrani. [3] Međutim, njema?ka invazija ve? je toliko o?tetila poljsku infrastrukturu i komunikacijske kanale da je dovela do problema sa zapovijedanjem i kontrolom poljskih snaga. [64] Usred te konfuzije, dogodili su se okr?aji između poljskih i sovjetskih vojnika na granici. [3] ref name="Wojsko90"/> General Wilhelm Orlik-Ruckemann , koji je preuzeo nadzor nad pograni?nim korpusom 30. augusta, nije dobio nikakve upute nakon svog imenovanja. [65] Kao rezultat toga, on i njegovi podređeni aktivno su se uklju?ili u odbrani od sovjetske najezde, prije nego je njegova grupa ukinuta 1. oktobra. [65]

Poljska vlada odbila se predati ili pregovarati te je umjesto toga naredila svim jedinicama da se evakuiraju iz Poljske i preustroje u Francuskoj. [3] Dan nakon sovjetskog napada, poljska vlada je pobjegla u Rumuniju. Poljske jedinice nastavile su manevrirati prema jugoistoku i odolijevati njema?kim napadima sa jedne strane i povremeno sovjetskim napadima sa druge. Idu?ih dana, njema?ke snage su pobjedile armiju Krakowa i Lublina tokom bitke za Tomaszow Lubelski . [66]

Njema?ki i sovjetski vojnici rukuju se nakon međusobnog susreta

Sovjetske jedinice ?esto bi srele svoje njema?ke suborce kako napreduju iz suprotnog smjera. Zna?ajni primjeri saradnje odigrali su se između Wehrmachta i Crvene armije na bojnom polju. Wehrmacht je predao tvrđavu u Brestu sovjetskoj 29. tenkovskoj brigadi, koju je zauzeo kada je 17. septembra. zavr?ila bitka za Brze?? Litewski . [67] Njema?ki general Heinz Guderian i sovjetski brigadir Semjon Krivo?ejn su 22. septembra odr?ali zajedni?ku njema?ko-sovjetsku paradu u Brestu. [67] Poljski komunisti su također izru?eni njema?kim snagama. [68] Lavov se predao 22. septembra danima nakon ?to su njema?ki vojnici predali operaciju opsade Sovjetima koji su ju nastavili. [69] Sovjetske snage zauzele su Vilnius 19. septemnbra nakon dvodnevne bitke, te su zauzeli Grodno 24. septembra nakon ?etiri dana bitke. Do 28. septembra Crvena armija je stigla do trase Narew , zapadni Bug, Visla i San?granica unaprijed dogovorena paktom Ribbentrop-Molotov. [70] Uprkos poljskoj takti?koj pobjedi prilikom bitke kod ?acka , ishod ?ireg sukoba nikada nije bio upitan. [71] Dobrovoljci, milicija i jedinice u povla?enju koje su jo? dr?ale glavni grad u opsadi , do 28. septembra, i utvrdu Modlin, sjeverno od Var?ave, predale su se idu?eg dana nakon intenzivnih borbi u trajanju od ?estnaest dana. Sovjetske snage su 1. oktobra otjerale poljske jedinice u ?umu nakon bitke za Wytyczno , koja je bila jedna zadnja izravna konfrontacija te kampanje. [72] Nekoliko izoliranih poljskih garnizona uspjelo je odr?ati svoje pozicije dugo nakon opkoljavanja, poput utvrde Sarny u Volinju koja je izdr?ala sve do 25. septembra. Zadnja jedinica poljske armije koja se predala bila je ona koju je vodio general Franciszek Kleeberg . On se predao 6. oktobra nakon ?etverodnevne bitke kod Kocka, ?ime je zavr?ila septembarska kampanja. Molotov je 31. oktobra objavio Vrhovnom sovjetu : "Kratki udarac njema?ke vojske, a potom i od Crvene armije, bio je dovoljan da ne ostane ni?ta od tog ru?nog stvorenja versajskog sporazuma ". [73] [74]

Reakcije [ uredi | uredi izvor ]

Mjesne reakcije [ uredi | uredi izvor ]

Po?tanska marka SSSR-a iz 1940. na kojoj pi?e: "Oslobađanje bratskih naroda zapadne Ukrajine i zapadne Bjelorusije 17. 9. 1939."

Reakcija nepoljskih naroda samo je jo? zakompliciralo situaciju. Velik broj Ukrajinaca, Bjelorusa i Jevreja pozdravilo je sovjetsku invaziju. [75] Mjesni komunisti okupljali su ljude da pripreme dobrodo?licu Crvenoj armiji na tradicionalni ruski obi?aj predstavljaju?i kruh i sol u ju?nim predgrađima Bresta . Povodom ovog događaja, pripremljen je slavoluk na?injen od dva ?tapa, ukra?en granjem i cvije?em. Natpis, na kojem je bila duga vrpca od crvene krpe sa ruskim sloganom, koji veli?a SSSR i pozdravlja Crvenu armiju, postavljen je na slavoluk. [76] Mjesnu reakciju spomenuo je i Lav Mehlis , koji je Staljinu saop?io da ljudi zapadne Ukrajine pozdravljaju sovjetske vojnike "poput pravih osloboditelja". [77] Organizacija ukrajinskih nacionalista pobunila se protiv Poljaka dok su komunisti?ki partizani organizovali mjesne pobune, poput one u Skidalju . [3] Aleksandar Dov?enko je 1940. re?irao propagandni sovjetski dokumentarni film Oslobođenje u kojem je taj proces prikazao na pozitivan na?in, kao ispravljanje historijske nepravde, odnosno pripajanje ve?inski ukrajinskih podru?ja mati?noj zemlji ? sovjetskoj Ukrajini. [78]

Savezni?ka reakcija [ uredi | uredi izvor ]

Reakcija Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva na sovjetsku invaziju i aneksiju isto?ne Poljske bila je prigu?ena, po?to nijedna od njih nije htjela konfrontaciju sa Sovjetskim Savezom u to vrijeme. [79] [80] Anglo-poljski vojni sporazum od 25. augusta 1939. obe?avao je da ?e Britanija pomo?i Poljskoj ako ju napadne neka evropska dr?ava. [Napomene 7] Tajni protokol sporazuma je, ipak, specifi?no navodio da se pod "evropskom dr?avom" misli na Tre?i Reich. [82] Kada je poljski ambasador Edward Raczy?ski podsjetio britanskog tajnika Edwarda Lindleyja Wooda o sporazumu, ovaj mu je odgovorio da "nisu njegova, ve? britanska posla objaviti rat Sovjetskom Savezu ili ne". [79] Britanski premijer Neville Chamberlain razmi?ljao je o davanju javne izjave o obnavljanju poljske dr?ave, ali je na kraju izdao tek op?enitu osudu. [79] Ovaj stav predstavljao je britanski poku?aj ravnote?e: njegovi sigurnosni interesi uklju?ivali su trgovinu sa Sovjetskim Savezom koji bi podupirali britanski ratni napor i mogu?nost budu?e anglo-sovjetske alijanse protiv Tre?eg Reicha. [82] Javno mi?ljenje u Britaniji bilo je podijeljeno između bijesa zbog podupiranja invazije s jedne strane i razmi?ljanja da su sovjetski zahtjevi u regiji razumni. [82]

Iako su Francuzi dali obe?anja Poljskoj, među njima i zra?nu potporu, nisu ih ostvarili. Francusko-poljsko vojno savezni?tvo potpisano je 1921. a potom izmijenjeno. Ugovore nije osobito podupirao francuski vojni vrh; odnosi između dr?ava su slabili u 1920-ima i 1930-ima. [83] Prema francuskom stavu, njema?ko-sovjetsko savezni?tvo bilo je krhko i preveliko osuđivanje, odnosno djelovanje, protiv Sovjeta ne bi bilo u interesima niti Francuske niti Poljske. [80] Jednom kada je sovjetska vojska u?la u Poljsku, Britanci i Francuzi odlu?ili su da ne mogu ni?ta kratkoro?no u?initi za Poljsku ve? da bi se trebali pripremati na dugoro?nu pobjedu. Francuzi su izveli saarsku ofenzivu i u?li u Saarland u septembru, ali nakon poljskog poraza ponovno su se povukli iza Maginotove linije 4. oktobra. [84]

Neposredno nakon samih događaja Winston Churchill , tada Prvi lord admiraliteta, je u govoru preko BBC -ja 1. oktobra 1939. godine izjavio:

Mi bismo rado htjeli da su ruske armije stajale na sada?njim linijama kao prijatelji i saveznici Poljske, a ne kao osvaja?i . Ali da bi ruske vojske trebale stajati na toj liniji je bilo o?igledno potrebno za sigurnost Rusije od nacisti?ke opasnosti. U svakoj slu?aju, linija je tu i Isto?ni front je stvoren gdje se nacisti?ka Njema?ka ne usudi napasti. Kada je g. von Ribbentrop pozvan u Moskvu pro?le sedmice, to je bilo da se upozna i prihvati ?injenicu da nacisti?ki planovi o balti?kim dr?avama i Ukrajini moraju do?i svom kraju. [85]

Ishod i posljedice [ uredi | uredi izvor ]

Poljski ratni zarobljenici koje je zarobila Crvena armija.
Glavni ?lanak: Okupacija Poljske (1939?1945)

U oktobru 1939, Molotov je Vrhovnom sovjetu objavio da su Sovjeti pretrpjeli 737 ljudskih gubitaka i 1.862 ranjenih tokom kampanje, iako poljski histori?ari navode brojku i do 3.000 smrtnih slu?ajeva i 8.000?10.000 ranjenih. [3] Na poljskoj strani, 3.000?7.000 vojnika poginulo je u bitkama sa Crvenom armijom, dok je između 230.000?450.000 zarobljeno. [5] Sovjeti su ?esto kr?ili obe?anja o uslovima predaje. U nekim slu?ajevima, obe?ali su poljskim vojnicima slobodu a potom ih uhapsili kada su ovi odlo?ili oru?je. [3]

Sovjetski Savez je prestao priznavati postojanje poljske dr?ave na po?etku invazije. Nijedna strana nije izdala formalnu objavu rata; ova je odluka imala zna?ajne posljedice, a Smigly-Rydz ?e potom biti kritiziran zbog toga. Sovjeti su ubili na desetine hiljada poljskih ratnih zarobljenika, od ?ega nekoliko hiljada tokom same okupacije. [86] Sovjeti su 24. septembra ubili 42 pripadnika osoblja i pacijenata u poljskoj vojnoj bolnici u selu Grabowiec, kraj Zamo??a . [87] Također su smaknuli sve poljske oficire nakon zauzimanja ?acka 28. septembra, [71] preko 20.000 poljskih vojnih oficira i civila masakrirano je u katinjskom masakru 1940, [3] [67] dok je između 10.000 i 20.000 Jevreja pogubljeno od sovjetskih i poljskih komunista između 1939. i 1947. [88] Ovome treba pridodati i 20.000?30.000 zarobljenih Poljaka koje je NKVD pobio neposredno prije evakucije iz isto?ne Poljske uo?i nacisti?ke invazije te regije u junu 1941. [89] NKVD je koristio mu?enje u ?irokom rasponu u nekoliko zatvora, naro?ito u manjim gradovima. [90]

?rtve katinjskog masakra

Sovjetski Savez i Tre?i Reich su 28. septembra potpisali njema?ko-sovjetski ugovor o prijateljstvu, suradnji i demarkaciji , ?ime su preina?ili tajne protokola Molotov?Ribbentropovog pakta. Pomaknuli su Litvaniju u sovjetsku sferu utjecaja - bez njenog znanja ili odobrenja - te pomaknuli granicu u Poljskoj prema istoku, ?ime je njema?ka strana dobila vi?e teritorija. [1] Ovim ugovorom, koji se katkad navodi kao "?etvrta podjela Poljske", [3] osigurao je Sovjetskom Savezu gotovo sav poljski teritorij isto?no od rijeka Pisa, Narew, Bug i San. Sveukupno, sovjetski re?im je dobio oko 200,000 km² poljskog podru?ja, na kojem je ?ivjelo 13,5 miliona ljudi. [64] To je predstavljalo preko 50% ukupnog poljskog teritorija. [91] Granica stvorena ovim ugovorom ugrubo se poklapa sa Curzonovom linijom koju su iscrtali Britanci 1919, ?to ?e Staljin kasnije uspje?no eksploatirati tokom pregovora sa Saveznicima na teheranskoj i jaltinoj konferenciji . [92]

Na osvojenim podru?jima Crvena armija je isprva stvorila konfuziju među stanovni?tvom jer je ?irila dezinformacije da su stigli kako bi spasili Poljsku od nacista. [93] Njihovo napredovanje iznenadilo je poljske zajednice i vođe, jer nisu dobili upute kako da reaguju u slu?aju sovjetskog napada. Poljski i jevrejski građani isprva su radije htjeli sovjetski nego njema?ki re?im. [94] Međutim, novi sovjetski re?im brzo je po?eo nametati svoju ideologiju mje?tanima. Primjerice, Sovjeti su uzimali, nacionalizirali i drugima dijelili privatnu i dr?avnu imovinu. [95] Dvije godine nakon aneksije, sovjetske vlasti su uhapsile otprilike 100.000 poljskih dr?avljana. [96] Zbog manjka pristupa tajnim sovjetskim arhivima, kao i demografskim promjenama koje su izazvale kasnije njema?ka okupacija, Holokaust i etni?ka ?i??enja tokom sovjetsko-njema?kog rata broj deportiranih poljskih građana u Sibir i Daleki istok, te broj ?rtava represije je ?est predmet nagađanja. Procjene se?u od 350.000 do 1.500.000 osoba deportiranih u Sibir i između 250.000 i 1.000.000 ubijenih, uklju?uju?i civile. [97] Otvaranjem tajnih sovjetskih arhiva 1989, ni?e procjene ispostavile su se ta?nim. Prigodom 70. godi?njice sovjetske invazije, 2009. godine, poljski Institut za nacionalno sje?anje objavio je da je broj deportiranih u Sovjetski Savez bio 320.000 [98] ? među njima je 139.000 poslano u Sibir , 66.000 u suhe stepe Kazahstana a 78.000 na daleki istok i sjeverne regije [99] ? dok je oko 150.000 poljskih građana preminulo tokom sovjetske vladavine. [98]

Bjelorusija i Ukrajina [ uredi | uredi izvor ]

Promjena granice Poljske 1937. (plava linija) u usporedbi sa granicama koje su pomaknute prema zapadu 1947. (crvena linija)

Od 13,5 miliona civila koji su ?ivjeli u poljskim podru?jima koja je anketirao Sovjetski Savez, Poljaci su bili najmnogobrojniji; ipak, Bjelorusi i Ukrajinci su ?inili oko 50 % stanovni?tva. [Napomene 8]

Izbori bjeloruskih i ukrajinskih skup?tina odr?ani su 26. oktobra kako bi se aneksiji dao privid legalnosti. [Napomene 9] Ukrajinci i Bjelorusi bili su otuđeni zbog polonizacije u Poljskoj, kao i suzbijanja njihovih separatisti?kih pokreta, pa su osje?ali malo vjernosti prema poljskoj dr?avi. [102] [103] Ipak, nisu svi Bjelorusi i Ukrajinci vjerovali novom sovjetskom re?imu, koji je bio odgovoran za Holodomor 1932-1933. [93] Siroma?ni su uglavnom pozdravljali Sovjete, dok je elita imala tendenciju pridru?iti se opoziciji. [102] [104] Sovjeti su ubrzo zapo?eli sovjetizaciju u zapadnoj Bjelorusiji i Ukrajini, uklju?uju?i prisilnu kolektivizaciju cijele regije. U tom procesu, nemilosrdno su razbili politi?ke stranke i javne udruge te uhapsili ili pogubili njihove vođe i predstavnike kao "neprijatelje naroda". [93] Sovjetske vlasti su isto tako suzbijale antipoljsku Organizaciju ukrajinskih nacionalista, koja se borila protiv poljske vlade od 1920-ih; htjeli su nezavisnu, jedinstvenu Ukrajinu . [104] [105] Ipak, ova aneksija postala je klju?an događaj u historiji Ukrajine i Bjelorusije, jer su time danas nezavisne dr?ave nakon raspada Sovjetskog Saveza utvrdile svoje zapadne granice. [106]

Slu?beni sovjetski stav prema Poljskoj promijenio se nakon po?etka njema?ke invazije na SSSR u ljeto 1941. godine, zbog koje se Sovjetski Savez priklju?io Saveznicima . U Londonu je 30. jula sklopljen sporazum Sikorski-Majski kojim su Sovjeti priznali poljsku vladu u izbjegli?tvu te ni?tavnim proglasili sve odredbe pakta Ribbentrop-Molotov. Pitanje isto?ne granice je, međutim, zbog njema?ke okupacije ostavljeno za kasnije rje?avanje. U prolje?e 1943. godine sovjetska strana je prekinula odnose sa poljskom izbjegli?kom vladom nakon ?to je ova tra?ila nezavisnu istragu masovnih grobnica u Katinju. [107] [108] Umjesto toga je u Moskvi osnovana prosovjetska Unija poljskih patriota koju je vodila komunisti?ka aktivistica Wanda Wasilewska , [109] a od koje ?e u ljeto 1944. godine nastati Poljski komitet nacionalnog oslobođenja , odnosno prva vlada poslijeratne komunisti?ke Poljske .

Britanski premijer Winston Churchill se u ljeto 1943. godine, nakon sovjetske pobjede u kurskoj bitci , po?eo prihva?ati Curzonovu liniju kao budu?u isto?nu granicu poljske dr?ave. Taj je stav kona?no potvrđen od strane savezni?ke Velike trojke na konferenciji u Jalti . Njime je Sovjetskom Savezu dozvoljeno da nakon zavr?etka rata anektira gotovo cijeli teritoriju Druge poljske republike. Prema paktu Molotov?Ribbentrop obnovljena Poljska je kao kompenzaciju dobila njema?ki teritorij na zapadu: ju?nu polovinu isto?ne Pruske i teritorij isto?no od Odre . [20] Sovjetski Savez je anketirani teritorij dodijelio Ukrajinskoj SSR i Bjeloruskoj SSR . [20] Pomicanjem poljske granice prema zapadu, veliki broj Poljaka na istoku tako se silom prilika trajno na?ao izvan svoje domovine. Između 1944. i 1948. odigrao se transfer 1.517.982 Poljaka iz Sovjetskog Saveza u poslijeratnu, zapadniju Poljsku. [110]

U augustu 1945, nakon zavr?teka neprijateljstava u Evropi, NR Poljska i Sovjetski Savez potpisali su sporazum kojim je status quo određen kao zvani?na granica uz iznimak regije oko Białystoka i manjih dijelova Galicije oko Przemy?la , koji su jedini vra?eni Poljskoj.

Poslijeratna tuma?enja [ uredi | uredi izvor ]

Napomene [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ Povla?enje od njema?ke vojske poremetilo je i oslabilo poljsku armiju, zbog ?ega je problemati?no procijeniti njihovu snagu. Sanford procjenjuje da se pribli?no 250.000 na?lo na granici uz sovjetski napad te su pru?ali tek djelomi?an otpor. [3]
  2. ^ Slu?beni sovjetski gubici su 1.475 poginulih ili nestalih (ukrajinski front - 972, bjeloruski front ? 503), te 2.383 ranjenih (ukrajinski front ? 1.741, bjeloruski front ? 642). Sovjeti su izgubili 150 tenkova, dok ih je nekoliko stotina imalo tehni?ke pote?ko?e. [2] Sanford navodi da su poljski izvori procijenili broj poginulih Sovjeta na 3.000, a ranjenih na 10.000. [3] Ruski histori?ar Igor Buni? navodi da su sovjetski gubici 5.327 mrtvih ili nestalih, ali ne spominje ranjene. [4]
  3. ^ Ova brojka ne uklju?uje otprilike 2.500 ratnih zarobljenika koji su smaknuti u osvetni?kim pohodima ili od organizacije ukrajinskih nacionalista. [3]
  4. ^ SSSR je oklijevao intervenirati sve do pada Var?ave od njema?kih snaga. [9] Sovjetsku odluku o invaziji istoka Poljske prema paktu dobio je njema?ki ambasador Friedrich Werner von der Schulenburg 9. septembra, iako je sama invazija odgođena jo? sedmicu dana. [10]
  5. ^ Ta?an broj deportiranih osoba između 1939?1941. je nepoznat. Procjene se kre?u između 350.000 do 1,5 miliona; Rummel daje procjenu od 1,2 miliona, a Knox 1,5 miliona. [18] [19]
  6. ^ Dana 28. septembra, granice su preina?ene kada je podru?je između rijeka Visle i Buge dodano njema?koj sferi te pomaklo Litvaniju sovjetskoj sferi interesa. [3] [43]
  7. ^ "Sporazum o međusobnoj pomo?i između Ujedinjenog Kraljevstva i Poljske" (London, 25. 8. 1939) u ?lanu 1 se navodi: "Ako se jedna od ugovorenih strana nađe u sukobu sa evropskom dr?avom u sklopu agresije, druga strana ?e odmah prvoj ugovorenoj strani dati svu potporu i pomo? u njenom raspolaganju." [81]
  8. ^ U isto?nim poljskim podru?jima pod sovjetskom okupacijom, narodni sastav je bio sljede?i: 38% Poljaci, 37% Ukrajinci, 14,5% Bjelorusi, 8,4% ?idovi, 0,9 % Rusi i 0,6 % Nijemci. [100]
  9. ^ Bira?i su za izbor imali samo jednog kandidata za svaku poziciju zamjenika; komunisti?ke partije su potom skup?tinama dale rezolucije koje bi gurale nacionalizaciju banaka i te?ku industriju, te prijenos zemlje zadrugama seljaka. [101]

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ a b c KAMPANIA WRZE?NIOWA 1939 from PWN Encyklopedia . Please note that the above link is the Internet Archive version, mid-2006. The new PWN article Arhivirano 28. 12. 2007. na Wayback Machine is significantly shorter.
  2. ^ a b Krivosheev 1997 , str. 79.
  3. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s Sanford, George (2005). Katyn and the Soviet Massacre Of 1940: Truth, Justice And Memory. London, New York: Routledge. ISBN 0-415-33873-5 .
  4. ^ Buni? 1994 , str. 88.
  5. ^ a b c Topolewski & Polak p. 92
  6. ^ a b Watson p. 713
  7. ^ Watson p. 695?722
  8. ^ Kitchen p. 74
  9. ^ Davies (1996) p. 440
  10. ^ Roberts p. 74
  11. ^ "The German Ambassador in the Soviet Union, (Schulenburg) to the German Foreign Office No. 317" . Avalon project . Lillian Goldman Law Library . Pristupljeno 11. 6. 2009 .
  12. ^ "The German Ambassador in the Soviet Union, (Schulenburg) to the German Foreign Office No. 371" . Avalon project . Lillian Goldman Law Library . Pristupljeno 11. 6. 2009 .
  13. ^ "The German Ambassador in the Soviet Union, (Schulenburg) to the German Foreign Office No. 372" . Avalon project . Lillian Goldman Law Library . Pristupljeno 11. 6. 2009 .
  14. ^ a b Degras pp. 37?45
  15. ^ "Obozy jenieckie ?ołnierzy polskich" [Prison camps for Polish soldiers]. Encyklopedia PWN (jezik: poljski). Arhivirano s originala , 4. 11. 2013 . Pristupljeno 28. 11. 2006 .
  16. ^ Rummel p. 130
  17. ^ Rieber p. 30
  18. ^ Rummel p. 132
  19. ^ Kushner , p. 219
  20. ^ a b c d Wettig p. 47
  21. ^ Davies (1972) p. 29
  22. ^ Roshwald p. 37
  23. ^ Kutrzeba pp. 524, 528
  24. ^ Davies (2002) p. 376
  25. ^ Davies (2002) p. 504
  26. ^ Osma?czyk-Mango str. 803
  27. ^ Watson p. 698
  28. ^ Gronowicz p. 51
  29. ^ Neilson p. 275
  30. ^ Carley 303?341
  31. ^ Kenez pp. 129?131
  32. ^ Watson p. 695
  33. ^ Shaw p. 119
  34. ^ Neilson p. 298
  35. ^ Watson p. 708
  36. ^ Shirer p. 536
  37. ^ Shirer p. 537
  38. ^ Neilson p. 315
  39. ^ Neilson p. 311
  40. ^ a b c Roberts pp. 66?73
  41. ^ Shirer p. 503
  42. ^ Shirer p. 525
  43. ^ Weinberg p. 963
  44. ^ Dunnigan p. 132
  45. ^ Snyder p. 77
  46. ^ a b Shirer pp. 541?2
  47. ^ a b Osma?czyk-Mango str. 231
  48. ^ "Telegram: His Majesty's Ambassador in Berlin ? Dept of State 8/25/39" . Franklin D. Roosevelt Presidential Library and Museum. Arhivirano s originala , 20. 2. 2002 . Pristupljeno 11. 6. 2009 .
  49. ^ a b Davies (2002) pp. 371?373
  50. ^ a b Mowat p. 648
  51. ^ Henderson pp. 16?18
  52. ^ Manvell-Fraenkel p. 76
  53. ^ Mowat pp. 648?650
  54. ^ Stanley p. 29
  55. ^ a b Zaloga p. 80
  56. ^ Weinberg p. 55
  57. ^ "Nazi-Sovet Friendship: Voice of the 'Peace-Loving' Soviet Union" (jezik: engleski). Electronic Museum. 12. 5. 2011. Arhivirano s originala , 26. 12. 2014 . Pristupljeno 2. 2. 2019 .
  58. ^ Piotrowski p. 295
  59. ^ "Zachod okazał si? parszywie?ki (Intervju sa Leszekom Moczulskim)" (jezik: poljski). 28. 8. 2009 . Pristupljeno 2. 2. 2019 . [ mrtav link ]
  60. ^ Grzelak i Sta?czyk 2005 , str. 242.
  61. ^ Robert Forczyk (31. 10. 2019). Case White: The Invasion of Poland 1939 . Bloomsbury Publishing. ISBN   978-1-4728-3494-2 .
  62. ^ De Mowbray 1990 , str. 283..
  63. ^ Topolewski & Polak p. 90
  64. ^ a b Gross p. 17
  65. ^ a b Gross pp. 17?18
  66. ^ Taylor p. 38
  67. ^ a b c Fischer, Benjamin B. "The Katyn Controversy: Stalin's Killing Field" . Studies in Intelligence . Arhivirano s originala , 13. 6. 2007 . Pristupljeno 16. 7. 2007 .
  68. ^ Gorodetsky 1990 , str. 27-41.
  69. ^ Artur Leinwand (1991). "Obrona Lwowa we wrze?niu 1939 roku" . Instytut Lwowski . Pristupljeno 16. 7. 2007 .
  70. ^ Dyukov i Orlenko 2011 , str. 47.
  71. ^ a b "Szack" . Encyklopedia Interia (jezik: poljski) . Pristupljeno 28. 11. 2006 .
  72. ^ Orlik-Ruckemann p. 20
  73. ^ Moynihan p. 93
  74. ^ Tucker p. 612
  75. ^ Gross pp. 32?33
  76. ^ Юрий Рубашевский (16. 9. 2011). "Радость была всеобщая и триумфальная" (jezik: ruski). Vecherniy Brest. Arhivirano s originala , 31. 12. 2013 . Pristupljeno 2. 2. 2019 .
  77. ^ Montefiore p. 312
  78. ^ Liber 2002 , str. 191.
  79. ^ a b c Prazmowska pp. 44?45.
  80. ^ a b Hiden & Lane p. 148
  81. ^ Stachura p. 125
  82. ^ a b c Hiden & Lane pp. 143?144
  83. ^ Hehn pp. 69?70
  84. ^ Jackson p. 75
  85. ^ Churchill 2013 , str. 163.
  86. ^ Sanford p. 23
  87. ^ "Rozstrzelany Szpital" [Executed Hospital] (PDF) (jezik: poljski). Tygodnik Zamojski. 15. 9. 2004. Arhivirano s originala (PDF) , 7. 3. 2007 . Pristupljeno 28. 11. 2006 .
  88. ^ Chodakiewicz 2004 , str. 37.
  89. ^ Piotrowski p. 18
  90. ^ Gross p. 182
  91. ^ Gross 1982 , str. 367-376.
  92. ^ Dallas p. 557
  93. ^ a b c Davies (1996) str. 1001?1003
  94. ^ Gross pp. 24, 32?33
  95. ^ Piotrowski p. 11
  96. ^ "Represje 1939?41 Aresztowani na Kresach Wschodnich" [Repressions 1939?41. Arrested on the Eastern Borderlands.]. O?rodek Karta (jezik: poljski). Arhivirano s originala , 21. 10. 2006 . Pristupljeno 15. 11. 2006 .
  97. ^ Rieber pp. 14, 32?37
  98. ^ a b "Polish experts lower nation's WWII death toll" . AFP/Expatica. 30. 7. 2009. Arhivirano s originala , 6. 4. 2012 . Pristupljeno 4. 11. 2009 .
  99. ^ Lebedeva 2007 , str. 28-45.
  100. ^ Trela-Mazur p. 294
  101. ^ Rieber pp. 29?30
  102. ^ a b Wierzbicki, Marek (2003). "Stosunki polsko-białoruskie pod okupacj? sowieck? (1939?1941)" . Białoruskie Zeszyty Historyczne (jezik: poljski). Biełaruski histaryczny zbornik (20): 186?188. Arhivirano s originala , 23. 6. 2008 . Pristupljeno 3. 2. 2019 .
  103. ^ Davies (2002) pp 512?513.
  104. ^ a b Nowak (online)
  105. ^ Miner pp. 41-42
  106. ^ Wilson p. 17
  107. ^ "Soviet Note of April 25, 1943" . 25. 4. 1943. Arhivirano s originala , 9. 9. 2005 . Pristupljeno 19. 12. 2005 .
  108. ^ Sanford p. 129
  109. ^ Dean str. 144
  110. ^ Ther 1996 , str. 779-805.

Izvori [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Preuzeto iz " https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sovjetska_invazija_na_Poljsku&oldid=3590341 "