Mjesec
Druga strana Meseca (njen najve?i deo se nikada ne vidi sa Zemlje)
Otkri?e
Karakteristike orbite
Srednji polupre?nik orbite	384.403 km
Periapsis	362.570 km
Apoapsis	405.410 km
Ekcentricitet	0.0549
Fizi?ke karakteristike
Srednji polupre?nik	1821.6 ± 0.5 km
Masa	7.3477 × 1022 kg
Gustina	3.3464 g/cm³
Gravitacija	1.622 m/s²
Magnituda	?2.5 do ?12.9
Albedo	0.136

Mjesec ( ijek. ) ili Mesec ( ek. ) ( lat. Luna ), Zemljin prirodni satelit i ujedno najbli?e nebesko tijelo , udaljeno u prosjeku 384 401 km , tako da svjetlost s Mjeseca na Zemlju sti?e za 1,25 sekundi. Mjesec obilazi Zemlju po elipti?noj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s , i prelazi dnevni luk od 13° 10". Mjesec je ?vrsto nebesko tijelo promjera 3 647 km, te je po povr?ini 14 puta, po obujmu 50 puta, a po masi 81 puta manje od Zemlje. Ubrzanje sile te?e je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Mjesec se oko Zemlje obrne za 27 dana 7 sati 43 minute i 11.6 sekundi ( sideri?ki mjesec ).

Mjesec je najsjajnije nebesko tijelo nakon Sunca , svjetlost kojega odra?ava (ne stvara vlastitu svjetlost poput zvijezda ). Puni Mjesec prividne je zvjezdane veli?ine ?12,74, albedo mu je 0,07, a kutni promjer se vidi pod kutom od pribli?no 0,5°. Zemlji okre?e stalno istu stranu, jer se obilazak i vrtnja odvijaju u istome smjeru, a vremena obilaska i okreta jednaka su, ?to je posljedica Zemljina plimnog utjecaja. Staza mu je nagnuta prema ravnini ekliptike za 5° 9'. Vi?e od polovice povr?ine Mjeseca vidi se zbog libracije (59%). Mjese?eve mijene promjene su Mjese?eve osvijetljenosti tijekom sinodi?koga mjeseca (mladi Mjesec ili mlađak, prva ?etvrt, puni Mjesec ili u?tap i posljednja ili zadnja ?etvrt), a nastaju zbog stalne promjene Mjese?eva polo?aja prema Zemlji i Suncu. Kada Mjesec uđe u Zemljinu sjenu, nastaje pomr?ina Mjeseca , a kada dođe u spojnicu ( Mjese?evi ?vorovi ) između Zemlje i Sunca, nastaje pomr?ina Sunca . Privla?ne sile Mjeseca i Sunca uzrokuju na Zemlji morske mijene (plimu i oseku). Svojom privla?no??u Mjesec utje?e na Zemljinu stazu oko Sunca ( nutacija ).

Gusto?a Mjeseca je 3,34 t / m³ , po ?emu je drugi prirodni satelit u Sun?evu sustavu . Njegovo gibanje u slo?enome gravitacijskom polju Zemlje i Sunca podlo?no je mnogobrojnim poreme?ajima. Mjese?eva udaljenost od Zemlje stalno se mijenja jer se Mjesec oko Zemlje giba po elipsi , a osim toga u duljim vremenskim razmacima njegova staza nema stalan oblik i veli?inu. Prosje?na je udaljenost 384 401 km , ?to je najprije bilo to?no izmjereno metodom dnevne paralakse , zatim radarom i lidarom . Metodama nebeske mehanike obrađuje se Mjese?evo gibanje u slo?enom gravitacijskom polju Sunca, Zemlje i planeta . Za razdoblje od 1750. do 2125. izra?unano je da je Mjesec najbli?e Zemlji, 356 375 km, bio 4. sije?nja 1912., a da ?e najdalje od Zemlje, 406 720 km, biti 3. velja?e 2125. Mjerenjem udaljenosti laserom (lidarom), zraka kojega se odbija od zrcala ?to su ga na Mjesecu postavili astronauti Apolla 11 , ustanovljeno je da se Mjesec prosje?no godi?nje udaljava od Zemlje 3.8 cm . Na temelju toga opa?anja postavljena je hipoteza da je Mjesec nastao sudarom Zemlje s planetoidom veli?ine Marsa prije vi?e milijardi godina, te da ?e se, iako gravitacijski vezan za Zemlju, i dalje udaljavati. Takav postanak Mjeseca mo?e objasniti sli?nost njegova geolo?kog sastava sa sastavom Zemlje. Kako Zemljina gravitacija utje?e na Mjesec, tako i Mjese?eva gravitacija utje?e na Zemlju i na stabilizaciju njezine osi rotacije, koja bi bez utjecaja Mjeseca imala mnogo ve?u Zemljinu precesiju , ?to bi uzrokovalo promjene glacijalnih i interglacijalnih geolo?kih razdoblja u mnogo kra?im razdobljima nego ?to su se one stvarno zbivale.

Mjesec nema teku?e vode ni zna?ajne atmosfere . Gusto?a je atmosfere mnogo puta manja od Zemljine, pa je po broju molekula u kubi?nom centimetru (danju 10 000, no?u 200 000) bli?a gusto?i molekula u međuplanetnom prostoru. Reljefne su zna?ajke Mjeseca mora , visoravni i krateri , sa zamjetljivim posljedicama tektonskih procesa i vulkanizma . Morem se nazivaju tamniji dijelovi (ravnice okru?ene planinskim lancima), iako na Mjesecu nema vode. Na oblikovanje povr?ine bitno je utjecao udar velikih tijela, planetoida i meteorita, uz okolnosti određene stanjem unutra?njosti i njezinim razvojem (hlađenje unutra?njosti, vulkanski procesi). Povr?ina je pokrivena slojem regolita , sitnozrnatih rastresitih i poroznih odlomaka na kamenitoj podlozi. Temperatura povr?ine mijenja se od ?160 °C no?u do +120 °C danju. ^[1]

Starost Mjese?evih tala mjerena je radioaktivnom metodom i ustanovljena je u rasponu od 4,6 do 3,2 milijardi godina. Prije je ve? bila izmjerena dob meteorita od 4,6 do 4,7 milijardi godina, pa se smatra da je to starost planetskog sustava. Najvjerojatnije je da su svi planeti nastali istodobno, iz prasun?eve maglice. Na Zemlji je najstarije stijenje datirano s 3,8 milijardi godina, ?to ne zna?i da je Zemlja mlađa, jer su promjene tla mogle i te kako sakriti tragove starosti. Geolo?ki procesi na Mjesecu odvijali su se druk?ije nego na Zemlji . Kemijski sastav Mjese?eve i Zemljine tvari pokazuje sli?nosti, ali i razlike. Na primjer, izotopni je sastav kisika u kori oba nebeska tijela jednak. No Mjese?evi materijali razlikuju se od Zemljinih bitno u tome ?to su u njima manje zastupljeni lako hlapljivi i lako taljivi elementi. Nema vode ni ?eljezovih oksida . Vi?e hipoteza nastoji da objasni postanak Mjeseca. Manje su vjerojatne hipoteze o zahvatu Mjeseca koji je prethodno dogotovljen u nekom drugom podru?ju presun?eve maglice, te hipoteze o odvajanju Mjeseca od Zemlje zbog njezine brze vrtnje. Vjerojatnije je da je Mjesec nastao od satelitskog roja ?vrstih ?estica u Zemljinoj okolini. U osnovi te hipoteze je ideja da tijelo ve?e mase “kupi” na sebe tijela manje mase i tako raste. Zami?ljamo da se takvo ve?e tijelo udaljava od Zemlje zbog njezina plimnog utjecaja, u?inak koji se i danas osje?a, te na spiralnom putu prikuplja tvar iz satelitskog roja. Kao spasonosna razrađuje se u posljednje vrijeme i ideja o tangencijalnom udaru u Zemlju tijela ?ija je masa ne ve?a od desetine Zemljine, nakon ?ega razmrvljeni dio Zemlje prelazi u satelitski roj sudarom jako zagrijan i time dehidriran. Zatim se iz satelitskog roja stvara jedan prirodni satelit . Manja prosje?na gusto?a Mjeseca posljedica je toga ?to je stvoren od pripovr?inskih slojeva Zemlje.

Prema geolo?kim podacima, mjerenjima starosti donesenog materijala i znanja o građi unutra?njosti mo?e se napisati sljede?i scenarij o postanku Mjese?eve povr?ine. Materijal iz kojeg se stvorio imao je manju gusto?u nego materijal iz kojeg se stvorila Zemljina kora i vanjski pla?t. Pod udarcima padaju?eg materijala Mjesec raste do dana?nje veli?ine i zagrijava se. Povr?inski sloj, dubok nekoliko stotina kilometara , rastaljen je u pro?losti od -4,6 do -4,4 milijardi godina. Vrijeme te?kog bombardiranja traje ukupno oko pola milijarde godina. U rastaljenom sloju tvari manje gusto?e odvojile su se bli?e povr?ini. Padovi meteora ostavljaju vidne tragove tek nakon ?to se hlađenjem ustalila kora, pa od -4,4 do -4,1 milijardi godina stvaraju nama poznati svojstven reljef Mjeseca. Tlakovi koji se razvijaju prilikom udara lome tlo na velikim udaljenostima i do dubine od nekoliko kilometara. Ve?a tijela, planetoidi od desetak kilometara, izazivaju velika pusto?enja i otvaraju velike udubine (bazene), oko kojih od potisnutog materijala nastaju prstenovi planina. Materijal rubnih planina Mora ki?a star je 3,9 do 4,0 milijardi godina. Tako su nastali bazeni svih mora. Bazaltna ispuna pojavila se kasnije.

Do globalnog utjecaja radioaktivnog zagrijavanja do?lo je tek po?to se kora ohladila. Rastaljeni dio pla?ta probio se pod tlakom kroz raspukline do bazena i ispunio ih. Magma se ohladila i dala dana?nji izgled mora. Tok lave iz dubine kasnio je u stvari mnogo milijuna godina nakon iskopavanja bazena. Lava u Moru ti?ine stara je 3,7, u Oceanu oluja 3,3, a u Moru ki?a 3,3 do 3,2 milijarde godina. Zatim se i pla?t ohladio do velikih dubina. Stoga udarci meteora nisu vi?e mogli dovesti do izlijevanja magme na povr?inu. Mlađi bazeni imaju povr?inu manje prekrivenu materijalom mora. Isto?no more jedno je od takvih mlađih oblika. Pod udarcem, Mjese?eva je kora popucala u obliku kru?nih valova tamo gdje se javila amplituda potresnih valova, te je u ta prstenasta podru?ja, kao i u sredi?nju jamu, iz rastaljene unutra?njosti potekla magma. Izgled Mjeseca stvaran je zajedni?kim djelovanjem vanjskih i unutarnjih sila , meteorskih udara i procesa u unutra?njosti Mjeseca. Ne zna se to?no kada su nastali oblici nalik kalderama i kupolasti bre?uljci. Pla?t je tada morao biti rastaljen neposredno pod korom, ili su u kori postojali magmatski d?epovi, vulkanska ognji?ta. Poslije velikih katastrofa nastavljali su se manji udari, koji su rastresali ve? ispremije?anu povr?inu. Takvim prekapanjem razvio se sloj regolita na povr?ini.

U Mjese?evoj kori vidljiva je njezina povijest . Do promjena je dolazilo jedino novim udarima i nadola?enjem lave. U pojedinim primjerima dade se pratiti niz razvojnih stupnjeva. Udubina Mora ki?a nastala je uslijed katastrofalnog udara nekog planetoida, tako da je materijal rasprsnut preko ?itave povr?ine Mjeseca. Prije nego ?to se u nastalu udubinu izlila lava, ve? su se pojavili novi krateri, kao Arhimeda. On nije mogao nastati prije bazena Mora ki?a jer bi ga udar izbrisao; lava se morala pojaviti poslije jer ga je nadopunila i izravnala mu dno. Do sli?nih zaklju?aka dovodi brojenje kratera na jednako velikim povr?inama. U Moru ti?ine mnogo je manje kratera nego u kopnima. More ki?a i Ocean oluja imaju jo? manje kratera na povr?ini, a prema radioaktivnom datiranju ona i jesu mlađa mora. Zanimljivo je da manji krateri nastaju ?e??e na velikom krateru nego obratno. To svjedo?i da su postupno, s vremenom, u prostoru među planetima preostajala sve sitnija tijela, pa je tako i s op?im smanjenjem njihova broja, jenjavalo meteorsko bombardiranje. ^[2]

Unutra?njost Mjeseca mnogo je jednoli?nija od Zemljine. Nema tako visokih tlakova , ni temperatura i gusto?a poput onih koje vladaju u sredi?tu Zemlje. Zato je prosje?na gusto?a malena, manja nego ostalih nebeskih tijela sli?nih Zemlji (teresti?kih planeta). Oblik Mjeseca ne pokazuje spljo?tenost zbog vrtnja. Srednja povr?ina je sfera koja se najbolje uklapa u stvarnu povr?inu i pritom ostavlja jednako daleko vrhove brda i dna dolina, a ima polumjer od 1737 km. Razlika vrhova i dolina nije ve?a od 12 do 14 km .

Astronauti , a i neke letjelice bez posade postavljali su na Mjesec automatske seizmometre . Opa?anjem potresnih valova koji prolaze kroz Mjese?evu unutra?njost, a i svestranim prou?avanjem građe i oblika povr?inskih slojeva, nastala je predod?ba o građi unutra?njosti. Mjese?eva kora sastoji se od sloja gabro -anortozita, debelog 65 do 100 km. Taj sloj plovi na bazaltu kao santa leda na vodi, jer je bazalt ve?e gusto?e. Mora prestavljaju bazaltne bazene u kopnima. Nivo kopna vi?i je od srednjeg nivoa Mjese?eve sfere, a nivo mora ni?i.

Unutra?nja građa Mjeseca poznata je u grubim crtama. Mjesec nema u sada?njem trenutku neku ve?u geolo?ku aktivnost. Osim lokalnih promjena na povr?ini, koje dolaze zbog toplinske erozije (?irenje i stezanje povr?inske tvari kod promjene temperature ili toplinsko istezanje ), od erozije meteorima , a koje se javljaju i kao uru?avanje padina, prisutni su jo? neki procesi. Astronauti su mjerili nagla isplinjavanja tla (opa?eni su te?ki plinovi kao argon ), a uređaji sa Zemlje i opa?a?i mnogo su puta utvrdili lokalna zagrijavanja i bljeskove, ili pak zamagljivanje detalja. U dva su slu?aja snimljeni spektri usijanih plinova (Nikolaj Aleksandrovi? Kozirev, Krim), i to u sredi?njoj gori kratera Alfons. Neka mjesta pokazuju ponavljanje aktivnosti. Plinovi se mogu izdvajati iz materijala ispod povr?ine zbog zagrijavanja radioaktivnim elementima koji imaju dugo vrijeme poluraspada , a sami plinovi fluoresciraju , potaknuti Sun?evom svjetlo??u .

Unutra?njost je mnogo jednoli?nija no Zemljina i slojevi se manje razlikuju. Najve?i dio Mjeseca je ukru?en. Ispod kore smje?ten je kruti pla?t, koji se spu?ta do dubine od 800 do 900 km . Kora zajedno s tim pla?tem podsje?a na Zemljinu litosferu . U donjim dijelovima pla?ta nalaze se ognji?ta Mjese?evih potresa, a ve?ina su na bli?oj strani Mjeseca. Posebnost tih potresa je u tome ?to su potaknuti Zemljinom plimnom silom. Kao ?to Mjesec proizvodi plimu na Zemlji, tako i Zemlja raspinje Mjese?evu kuglu. U trenutku kada je plimni val najve?i i najmanji, a to se zbiva onda kada je Mjesec u perigeju i apogeju , oslobađaju se nagomilani naponi u unutra?njosti i dolazi do potresa . Seizmi?ki valovi, nasuprot zemaljskim, ?ire se uz mnogostruku jeku kroz velik dio obujma, i tlo titra po vi?e sati. U onom dijelu kugle koji ne provodi popre?ne (transverzalne) valove potresa, ve? samo uzdu?ne (longitudinalne), tlo ne mo?e biti kruto ve? rastaljeno, bar djelomice. Takva je situacija u podru?jima ispod pla?ta.

Na nekim mjestima, uglavnom u podru?ju mora, postoje znatne gravitacijske anomalije: pojave ja?e gravitacijske sile. Poja?anje privla?ne sile tuma?i se zgu??enjima smje?tenim u d?epovima ispod kore. Zgu??enja su prozvana maskonima (naziv dolazi od “koncentracije masa”). Prilaze?i maskonu, umjetni satelit se ubrzava i spu?ta za 50 do 100 metara , a odlaze?i, usporava se i di?e.

O mogu?oj jezgri znade se najmanje. Mo?da se ovdje nalazi malo zgu??enje ?eljeza i sulfida. Temperatura mo?e prema?iti 1 000 do 1 200 °C. Pojave u unutra?njosti ne ovise samo o udaljenosti od povr?ine, ve? i o tome na kojoj se strani nalaze, na strani bli?oj ili daljoj od Zemlje. Centar mase Mjeseca ne nalazi se u centru Mjese?eve kugle, ve? je za 2 km pomaknut u smjeru Zemlje. To zna?i da je tvar ve?e gusto?e premje?tena unutar kugle u smjeru prema Zemlji, ?to je omogu?eno uvijek jednakom orijentacijom Mjeseca u odnosu na Zemlju. Ne zna se za?to na bli?oj strani Mjesec ima vi?e mora. Prema jednoj ideji, zbog premje?tanja jezgre Mjeseca prema Zemlji dalja strana ima deblju koru, pa je tamo ote?ano stvaranje mora. Da bi more nastalo, bazaltna je magma trebala izbiti na povr?inu.

Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crte? Mjeseca napravio Galilej 1609 . Kartografiranjem Mjese?eve povr?ine bavi se selenografija . Osnovna je razdioba na svjetlija kopna i tamnija mora. Mora su ravnice za 1 - 2 km ni?e od srednje razine kopna, a i geolo?ki im je sastav druga?iji. Fizi?ka priroda Mjeseca mnogo je jednostavnija od Zemljine. Mjesec nema ni atmosferu ni teku?u vodu . Zbog toga nema prijenosa materijala tla, koji se javlja u slu?aju erozije vodom i vjetrom, a potom nema ni talo?enja (sedimentiranja). Uz to, geolo?ki su procesi mnogo manje prisutni. Nema boranja gorja i planinskih lanaca. Unato? svemu, reljefni su oblici Mjeseca ne samo osebujni ve? i raznovrsni. Povr?ina Mjeseca veoma je razvedena. Osnovna je podjela na svijetlija kopna i tamnija mora. Ne samo da između njih postoji razlika u odra?avanju svjetlosti, ve? su Mjese?eva mora ravnice, za 1 do 2 km ni?e od srednje razine kopna, a i geolo?ki im je sastav druk?iji. Na kopnima ima mnogo vi?e kratera odnosno kru?nih oblika, nego ?to ih ima u morima.

Uzorci tla dopremljeni s Mjeseca (ukupno je dopremljeno gotovo 400 kg ) znatno su obogatili poznavanje materijala u planetskom sustavu. Najrasprostranjenije stijene jesu bazalt i anortozit s gabrom . To su magmatske stijene . Bazalt ispunjava Mjese?eva mora. Anortozit i gabro su svijetli i stvaraju Mjese?eva kopna. Na Zemlji se anortozit javlja samo u nekim starijim slojevima, u starim kontinentalnim ?titovima, dok je gabro ?ire rasprostranjen. Bazalt na Zemlji ?ini osnovu oceanskih plo?a. Dalje dvije rasprostranjene vrste tla na Mjesecu su norit i kreep. Norit je bazalt s mnogo aluminija , pa je time svijetliji od bazalta mora, a i nalazi se u podru?ju kopna. Kreep je u osnovi bazalt i norit, s pove?anim sadr?ajem kalija , rijetkih zemalja i fosfora , te pokazuje visok stupanj radioaktivnosti . Kreep je nepoznat na Zemlji (rije? je kovanica nastala od simbola elemenata K, P i skra?enice engleski rije?i za rijetke zemlje: rare earth ). Uzorke tla donijele su letjelice s posadom (Apollo 11, 12, 15 i 17 iz mora, Apollo 14 i 16 s kopna) i letjelice bez posada (Luna 16 i 24 iz mora, Luna 20 s kopna). Minerali od kojih se tlo sastoji jesu piroksen , plagioklas, ilmenit i olivin . U usporedbi sa Zemljinim vrstama minerala ima mnogo manje (100 prema 3 000), a va?an razlog koji je doveo do razlike je pomanjkanje kisika i oksidacije .

Voda se u malim koli?inama, kako je potvrđeno 14. studenog 2009. , zadr?ala u Mjese?evim stijenama .

Glavni ?lanak: Regolit

Neposredna povr?ina Mjeseca vrlo je rastresita i ?upljikava, porozna. Tlo je sastavljeno od sitne pra?ine, od ?estica nastalih taljenjem mnogobrojnih zrnaca (tu su nađene i male staklaste kuglice), i od slijepljenih nehomogenih ?estica. To je regolit. Doima se sivo i vrlo slabo odbija svjetlost . Zato je odrazna mo? Mjeseca niska, pa u vidljivoj svjetlosti odbija samo 6%. Takvo tlo rezultat je udara meteora i mikrometeora u uvjetima visokog vakuuma i struje ?estica Sun?eva vjetra . Od mjesta do mjesta, debljina sloja kre?e se od nekoliko centimetara do najvi?e nekoliko desetina metara . Vrlo slabo provodi toplinu , pa se dnevna promjena temperature ne zapa?a ve? na dubini od 0,8 do 1 m. Mjese?eva povr?ina prekrivena je stijenama koje su preoblikovane jedino udarcima padaju?ih tijela. Vi?estrukim lomljenjem i slijeganjem pod pritiskom (koji nastaje od siline udara) stvaraju se vezani, sitni kameni odlomci ili bre?a. Pod kilometarskim slojem bre?e mora da se nalazi osnovna stijena. Regolit je samo vanjski, usitnjeni i najporozniji izdanak bre?e. Srednja gusto?a stijena Mjese?eve povr?ine kre?e se od 2,7 do 2,9 gusto?e vode (anortozit) do 3,3 gusto?e vode ( bazalt ). Kako je prosje?na gusto?a Mjeseca tek ne?to ve?a od 3,3 gusto?e vode, lako zaklju?ujemo da je ?itav Mjesec izgrađen od tvari poput bazalta. Od tvari isto takve gusto?e građena je Zemljina kora i vanjski dijelovi njezina pla?ta. ?ini se stoga da se Mjese?evoj tvari gusto?a ne pove?ava s dubinom. Zato se lako mo?e dogoditi da u samom sredi?tu Mjeseca ne postoje elementi iz grupe ?eljeza, kao ?to ih ima u sredi?tu Zemlje.

Kemijski sastav Mjese?evog povr?inskog regolita (dobiven iz stijena Mjese?eve kore) ^[3]

Sastav	Jednad?ba	Sastav (te?inski u %)
		Mora	Kopna
Silicijev dioksid	SiO 2	45,4%	45,5%
Aluminijev oksid	Al 2 O 3	14,9%	24,0%
?ivo vapno	CaO	11,8%	15,9%
?eljezov(II) oksid	FeO	14,1%	5,9%
Magnezijev oksid	MgO	9,2%	7,5%
Titanijev dioksid	TiO 2	3,9%	0,6%
Natrijev oksid	Na 2 O	0,6%	0,6%
Ukupno		99,9%	100,0%

Glavni ?lanak: Mjese?eva mora

Najni?a podru?ja Mjeseca su ogromne tamnosive povr?ine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je Giovanni Riccioli ( 1598 - 1671 .) nazvao morima 1651 . iako u njima nema vode. Mjese?eva mora nisu jednoli?ne ravnice, jer se u njima uo?avaju nabori, koji ponekad sli?e na zidove, duga?ke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sli?e na rije?na korita. Uz nazive mora ( lat. mare , maria ) koji su pridijeljeni u 17. stolje?u, pojedini dijelovi mora i tamnije, ili tamnijim prostorima pro?arane povr?ine, zovu se: zaljev (lat. sinus ), jezero (lat. lacus ), mo?vara (lat. palus ), dolina (lat. vallis ) i ravnica (lat. planitia ). Mora se lako uo?avaju malim teleskopom i slu?e za po?etnu orijentaciju . One daju Mjesecu oznake koje golim okom povezujemo u prepoznatljive likove (“glava”, “zec na Mjesecu” i sli?no). Na vidljivoj polutki mora zauzimaju ne?to vi?e od 30% povr?ine, na suprotnoj strani zauzimaju svega nekoliko postotaka. Nazivi mora ve?inom slijede meteorolo?ke pojmove.

Mora nisu jednoliko raspoređena po Mjese?evoj sferi. Osim najve?eg morskog prostranstva, Oceana oluja, koji je velik gotovo kao Sredozemno more , sva ostala mora su kru?nog oblika ili su dijelovi kruga. Time ona stvaraju najve?e prstenaste strukture na Mjesecu, s jednostrukim, a katkada i s dvostrukim i vi?estrukim sistemom prstenova. Najve?e kru?no more je More ki?a, s promjerom ve?im od 1000 km. Obrubljeno je valom planina, među kojima su masivi nazvani po Zemljinim gorskim lancima: Alpe, Kavkaz, Apenini, Karpati. More nektara (700 km) ograđeno je Pirinejima. Na zapadnom rubu jasno se isti?e More kriza (500 km). Neki kru?ni bazeni nisu jednoliko ispunjeni materijalom mora i pokazuju vi?e koncentri?nih prstenova. Takvo je Isto?no more, djelomice vidljivo na nama isto?nom rubu Mjeseca. Kordiljeri su u stvari vanjski, ?etvrti prsten tog bazena, koji se u cjelini otkriva tek iz putanje. Uop?e, na daljoj strani Mjeseca nizine su manje prekrivene tamnim materijalom mora, pa se mo?e re?i da su to bazeni sli?ni morima (talasoidi), kao na primjer: Hertzsprung, Apollo, Moskovsko more i jo? neke nizine.

Po rubovima ravnica prote?u se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji (Alpe, Apenini, Karpati, Kavkaz, Pireneji itd.). Najvi?a to?ka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjese?evom ju?nom polu , gdje neki vrhovi dose?u i 9000 m.

Glavni ?lanak: Mjese?evi krateri

Na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri koji nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov ( Isaac Newton ), oko 7 250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkri?e pripada Nijemcu Josefu Hopmannu , koji je izumio specijalne metode istra?ivanja pomo?u du?ina sjena. Nekih 30 tisu?a kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih Boscovich nosi ime Ruđera Bo?kovi?a . Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdu?ne ?iroke svijetle pruge ( Kopernikov krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili vulkanske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca. Ovi krateri su nastali udaranjem mnogih tijela ( planetoida ) i meteoroida u Mjesec. Na Mjesecu nema erozije pa se jo? uvijek vide.

Prstenastim reljefnim oblicima u podru?ju kontinenata op?i je, zajedni?ki naziv: krater. Krater je ustvari udubina nastala nakon pada meteoroida ili kometa na povr?inu Mjeseca. Najve?i krateri, kojima promjer dose?e do 300 km, u stvari su kru?ne ravnice, obrubljene prstenom planina visokim nekoliko kilometara. Ravnica je tako velika da se zbog zakrivljenosti Mjese?eve kugle iz sredi?ta kratera rubovi uop?e ne moraju vidjeti. Dno kru?ne ravnice nije mnogo ni?e od razine izvan prstena, ali zakrivljenost je ista kao i na ostalom dijelu Mjese?eve povr?ine. Primjeri kru?nih ravnica su Clavius (250 km promjera, visine ruba od 0,5 do 1,5 km), Ptolomej (150 km), Grimaldi (220 km), Platon (100 km) na bli?oj strani Mjeseca, te Ciolkovski (190 km), Joliot (150 km) i Lomonosov (90 km) na daljoj strani Mjeseca. Ti su krateri ispunjeni materijalom mora. Oni veoma sli?e na skrutnute vulkanske kaldere (grotla vulkana ).

Kod ne?to manjih prstenastih tvorevina u sredi?tu ravnice javljaju se uzvi?enja - osamljene gore. Takvi su krateri Kopernik (90 km u promjeru, dubok 4 km, sredi?nje gore visoke 1,2 km, a rubni prsten visok 1 km nad okolinom), Tycho (85 km u promjeru, dubok 4,8 km, sredi?nja gora 1,6 km visoka).

Unutarnji dijelovi kratera ?esto se terasasto uru?avaju, kao na primjer u Langrenusa (van Langren) koji u promjeru ima 130 km. Obi?no, zidovi kratera nisu jako kosi; unutarnji nagnuti su do 20 - 30°, a vanjski 5 - 16°. Obujam potoline (dijela kratera ispod razine vanjskog terena) u pravilu je jednak obujmu zidova iznad razine vanjskog terena. Dubine kratera kre?u se obi?no od 1,5 do 4,5 km, a nađeno je i dno duboko 9 km. Najve?e visine usporedive su s Mount Everestom (eng. Mount Chomolungma ).

Od mnogih se kratera radijalno pru?aju svijetle zrake. Takvi su Kopernik, a posebno Tycho, ?ije su zrake za?uđuju?e duljine od vi?e tisu?a kilometara. Dobro se zapa?aju kada na njih Sun?eva svjetlost pada strmo. Zrake su nastale od materijala koji se razdrobio prilikom meteorskog udara. U njima se razaznaju mnoge sekundarne jame, izbu?ene izba?enim kamenjem.

Kratera manjih veli?ina ima jako puno, a kratera ve?ih od kilometra ima milijun. Na daljoj strani Mjeseca ima 200 kratera ve?ih od 50 km. Krateri manji od 50 - 60 km u pravilu nemaju sredi?njeg uzvi?enja i rubovi im se o?tro ocrtavaju. Dok se krateri ve?i od 20 km nalaze u podru?ju kopna, s nekoliko iznimaka, pa su mora mnogo manje naseljena takvim kraterima, to kratera manjih od 20 km ima posvuda jednoliko, i na kopnu i na moru. Oblik ?a?e koji imaju manji krateri jasno ukazuju na pad meteora kao na uzrok. Rubovi kratera manjih od 1 km neznatno se di?u iznad okolnog tla. Oblik udarnog kratera posljedica je eksplozije. Tijelo koje pristi?e iz svemira ne ruje po tlu, ve? eksplodira, ako mu je brzina ve?a od 5 km/s . Kineti?ka energija tada je dovoljna da dođe do isparavanja ?vrstog materijala (raspad molekularnih veza u materijalu) i do gibanja oslobođenih molekula . Meteor se eksplozivno raspada zajedno s tlom u koje udara. Oblik kratera zato je okrugao. Samo ako tijelo pada na Mjesec pod kutom manjim od 5°, eksplozija mo?e dovesti do kratera izdu?enog u smjeru pada.

Posljedice tektonskih aktivnosti zapa?aju se u nekoliko pojava. To su doline, grabe (lat. rima ) i rasjedi (lat. rupes ). Jedna alpska dolina je duga 150 km, ?iroka 8 km, a u osi joj se prote?e graba, a pru?a se poprijeko Alpi. Drugi primjer je Dolina Schrotera, koja polazi iz jednog omanjeg kratera i krivudaju?i prote?e se u duljinu od 200 km. Najve?e je ?irine 10 km a dubine 1 km. I njezinim se dnom pru?a graba, nalik rije?nom koritu, kojim je nekada mo?da tekla magma . Grabe su obi?no vezane uz potoline (mora i dna kratera), te doline, a pru?aju se ravno ili zavojito i vi?e od 1 000 km u duljinu. Ima ih veoma mnogo. Grabu Hadley ispitivali su izravno astronauti. Od rasjeda jedinstven je Rupes Recta (prija?nji naziv: Strmi zid ), koji se u Moru oblaka pru?a u duljini ve?oj od 100 km, a razlika nivoa iznosi 150 do 300 m. “Zid” se u stvari blago penje, pod kutom od desetak stupnjeva. Kao pojave koje najvi?e upu?uju na vulkanske aktivnosti javljaju se blage uzvisine oblika kupole, ?esto s vr?nim udubljenjem. Kao posebna pojava reljefa javljaju se ?ile ili bila, valoviti nabori dugi do vi?e stotina kilometara, smje?teni jedino u morima. Zbog veoma blagih nagiba opa?aju se samo kad ih Sunce rasvjetljava jako ukoso (kada se nalaze u blizini sumra?nice . Vjerovatno su nastali kao valovi u magmi koja je naplavljivala morske doline. ?ile su obi?no koncentri?ne s kru?nim rubovima mora.

Glavni ?lanak: Selenografija

Selenologija (gr?. σελ?νη : Mjesec + -logija) je grana astronomije koja prou?ava Mjesec, a posebno Mjese?evu geologiju. Opa?anjem i mjerenjem pojava na povr?ini bavi se grana selenologije, selenografija . Selenografske koordinate ra?unaju se od sredi?njeg meridijana na istok i zapad (du?ina), a od ekvatora na sjever i jug (?irina). Ishodi?te je koordinata krater Mosting A. Zbog nepostojanja atmosfere i vode, na Mjesecu nema vodene i vjetrene erozije . Mjesec nema tektoniku plo?a , a kora mu je oblikovana vulkanskom djelatno??u i udarima meteoroida i planetoida. Unutra?njost mu je diferencirana, a zbog malih se dimenzija rano ohladila. Mineralo?ki, Mjesec je mnogo siroma?niji od Zemlje. Geolo?ka svojstva istra?uju se uz pomo? umjetnih satelita, te na temelju uzoraka kojih je prikupljeno nekoliko stotina kilograma. Na sloj pri povr?ini i njegovu mikrostrukturu djeluje termi?ka erozija (zbog znatne dnevne promjene temperature), zatim Sun?ev vjetar i kozmi?ke zrake . ^[4]

Nebeska tijela poput Mjeseca i Merkura nemaju atmosferu . Da bi se atmosfera zadr?ala, od najve?e su va?nosti toplinsko stanje i povr?inska akceleracija . Pri vi?oj temperaturi molekule plina gibaju se ve?im brzinama nego pri ni?im temperaturama. Svemirsko tijelo napu?taju molekule koje se gibaju u krajnjim slojevima atmosfere s brzinom ve?om od brzine oslobađanja (2,38 km/s). Na Mjesecu nije bilo uvjeta da se zadr?e laki plinovi. No nad njegovom povr?inom plina ipak ima, iako vrlo rijetkog. Ponajprije, samo se tlo isplinjuje (degazira). Zatim, ni međuplanetarni prostor nije sasvim prazan, u njemu ima plina i pra?ine. Sna?an izvor plina je Sunce , s kojega struji Sun?ev vjetar . To je potok razrijeđenog plina koji izravno udara u osvijetljenu stranu Mjeseca, pa na njemu dovodi do tlaka od 10 ^-7 Pa po danu do 10 ^-10 Pa po no?i (na Zemlji je otprilike 10 ⁵ Pa). To je ipak tako maleni tlak da s pravom ka?emo da Mjesec nema atmosferu.

Bez atmosfere teku?ica na Mjesecu ne mo?e postojati; voda bi se pod izravnim Sun?evim zrakama isparila , a zatim izgubila u svemir . Mjese?evo je tlo degazirano i suho, bezvodno. Dnevna prosje?na prisutnost molekula plina u Mjese?evoj atmosferi ( atoma po kubi?nom centimetru ) je slijede?a:

• argon : 40 000
• helij : od 2 000 do 40 000
• natrij : 70
• kalij : 17
• vodik : manje od 17. ^{[5] [6]}

Va?no fizi?ko svojstvo svakog svemirskog tijela je njegov magnetizam . Magnetsko je polje Mjeseca veoma slabo, deset tisu?a puta slabije nego na Zemlji, a na povr?ini ne pokazuje određen sjeverni i ju?ni pol, ?to zna?i da nije dipolno polje. U Mjese?evu kamenju nađeni su tragovi magnetskog polja, ja?eg od dana?njeg.

Plimne sile Zemlje su Mjesec s vremenom toliko usporile da se njegova brzina vrtnje prilagodila njegovom periodu ophoda oko Zemlje. To zna?i da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi tijekom obilaska oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje mo?e vidjeti samo jedna strana Mjeseca. Sovjetska je letjelica/sonda Luna 3 ( rus. Лунник ) 1959 . obi?la Mjesec i dvjema fotokamerama ga snimila s daljine od 60 tisu?a kilometara. Na osnovi tih fotografija, Sovjetska akademija znanosti je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjese?eve povr?ine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu vrtnje Zemlje, tako da se trajanje dana na Zemlji godi?nje produ?uje za 20 mikrosekundi. Pritom se energija vrtnje Zemlje pretvara u toplinsku energiju i impuls okreta se prenosi na Mjesec, ?ije se staza godi?nje udaljuje za 3,8 cm od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima 1995 .

Gibanje Mjeseca veoma je slo?eno. Putanja Mjeseca le?i u ravnini nagnutoj prema ravnini ekliptike , a pritom stalno mijenja polo?aj i putanja u ravnini i ta ravnina u prostoru. Os vrtnje nije okomita na ravninu putanje. Prividni kutni promjer Mjeseca podudara se s kutnim promjerom Sunca, ?to je jedan od uvjeta za pomr?inu . Smjer obila?enja Mjeseca oko Zemlje podudara se sa smjerom Zemljinog obilaska oko Sunca (revolucije) i vrtnje (rotacije), a jednak je i smjer njegove vrtnje: to je smjer zakretanja desnog vijka koji napreduje prema sjeveru.

Glavni ?lanak: Mjese?eve mijene

Mjesec neprestano mijenja izgled i tako prolazi kroz Mjese?eve mijene ili faze. Promjene su uzrokovane njegovim gibanjem oko Zemlje. Sun?eve zrake uvijek obasjavaju jednu polovicu njegove sfere (globusa), ali se taj osvijetljeni dio povr?ine sa Zemlje vidi pod razli?itim kutom. Kada se Mjesec nađe između Sunca i Zemlje, okrenuta nam je njegova tamna strana. Mjesec ?emo ugledati, u najboljem slu?aju, jedan dan kasnije, i to kao “stari Mjesec u naru?ju mladoga”. Tu mijenu nazivamo mlađak . Osim tankog svijetlog srpa vidimo i onaj dio Mjeseca koji Sunce ne osvjetljuje izravno. Ta indirektna rasvjeta, nazvana pepeljastom svjetlo??u, uzrokovana je svjetlinom Zemlje. Zemlja veoma dobro odbija Sun?evu svjetlost , pa ona posredno obasjava i Mjesec.

Poslije mlađaka Mjesec odmi?e na istok . Mjesec zalazi nakon zalaska Sunca, pa je uve?er dobro zamjetljiv, a pri izlasku zamje?uje se slabo, jer se to zbiva danju. Kako Mjesec uvijek izbo?enom stranom srpa gleda prema Suncu, to su u toj mijeni rogovi okrenuti prema istoku. Sedam dana nakon mlađaka nastupa prva ?etvrt . Granica svjetlosti i mraka prolazi polovicom vidljive strane; granica se naziva sumra?nicom ili terminatorom. U razdoblju “rasta” Mjeseca izgled mu podsje?a na slovo D (“dobiva”), ?to nam slu?i da lak?e pamtimo tu mijenu.

14 do 15 dana nakon mlađaka Mjesec se nalazi na nebu suprotno od Sunca i ?itava mu je bli?a strana osvijetljena; tu mijenu nazivamo u?tap ili pun Mjesec . Dalja promjena odvija se kao i pri “porastu”, samo obrnutim redom. Rogovi srpa okrenuti su prema zapadu, pa Mjesec sli?i slovu G (“gubi”). Ta se mijena naziva zadnja ?etvrt . Mjesec izlazi no?u, prije izlaska Sunca. Dakako, Mjesec i zalazi prije Sunca, dakle danju. Dva ili tri dana Mjesec ?e biti nevidljiv ili te?ko vidljiv, da bi se u novoj mijeni opet po?eo zapa?ati kao mladi srp.

Smjer kojim sumra?nica u toku mijena putuje preko vidljive strane Mjeseca pokazuje kako se Mjesec okre?e oko osi. Za promatra?a iz na?ih krajeva ( sjeverna polutka ) sumra?nica putuje zdesna nalijevo. To zna?i da se Mjesec okre?e suprotno, bli?om stranom slijeva nadesno, ?to je smjer desnog vijka koji napreduje na sjever. Od mlađaka do u?tapa sumra?nica prestavlja mjesta gdje Sunce izlazi; promatra?u na Mjesecu Sunce izlazi na istoku, E (taj smjer pokazuje prema nama zapadnoj strani obzora ). Od u?tapa do mlađaka sumra?nica prestavlja mjesta gdje Sunce zalazi; u smjeru pokretanja sumra?nice nalazi se Mjese?ev zapad, W.

Sideri?ki (zvjezdani) mjesec je vrijeme trajanja revolucije s obzirom na zvijezde , a ujedno i vrijeme rotacije s obzirom na zvijezde. Sinodi?ki mjesec je vrijeme trajanja revolucije i rotacije s obzirom na Sunce. Do te jednakosti perioda rotacije i revolucije do?lo je u davno doba, zbog plime u Mjese?evu tlu, uzrokovane Zemljom. Rotacija nebeskog tijela koja je sinhronizirana s revolucijom zove se sinhrona rotacija . Sideri?ki mjesec ili zvjezdani mjesec je razdoblje Mjese?eva obilaska Zemlje s obzirom na zvijezde (27,321 662 d = 27 d 7 h 43 min 11,6 s ).

Sinodi?ki mjesec je razdoblje promjene Mjese?evih mijena koje odra?ava polo?aj Mjeseca prema Suncu , a iznosi 29,530 59 d = 29 d 12 h 44 min 3 s. Do suvremenih astronomskih istra?ivanja to je bilo jedino vremensko razdoblje, vezano uz gibanje Mjeseca, koje se o?ituje u promjeni Mjese?eva izgleda ; jednoj od najuo?ljivijih prirodnih pojava velike prakti?ne va?nosti. Ta se promjena Mjese?evih mijena odra?ava i u mnogim prirodnim pojavama, među ostalim i psihofiziolo?kima i fiziolo?ko-reproduktivnima. Od najstarijih civilizacija to se razdoblje nastoji uskladiti s trajanjem dana i godine ( kalendar ). Kako je ravnanje po danima bilo uvijek osnovno u prakti?noj vremenskoj orijentaciji , a sinodi?ki mjesec ima preko pola dana vi?e od 29 cijelih dana, trebalo je uskladiti te dvije veli?ine, i to je osnova mjese?eva ili lunarnoga kalendara . Usklađivanje se postizalo mijenjanjem broja dana u mjesecu . Za prakti?nu vremensku orijentaciju va?na je i izmjena godi?njih doba , koja su u vezi s polo?ajem Sunca. Sunce prividno obiđe ekliptiku za jedne tropske ili Sun?eve godine , koja traje 365 d, 5 h, 48 min i 45,2 s. Kako ni tropska godina nema cijeli broj dana, morala se građanska godina sa cijelim brojem dana ?to bolje prilagoditi duljini tropske (sun?ani ili solarni kalendar ). To se postiglo mijenjanjem cijeloga broja dana u građanskoj godini prema razli?itim pravilima, pa odatle i razli?iti kalendari. Godine su se brojile od razli?itih po?etaka ( epoha ), obi?no od nekoga zna?ajnijeg događaja, pa se prema tome razlikuju razli?ite ere .

Gibanje Mjeseca oko Zemlje, kao ni gibanje Zemlje oko Sunca, ne odvija se jednolikim brzinama . Stoga su navedeni sinodi?ki i sideri?ki periodi ophoda samo srednja vrijednost pravih vremena. Mjesec svaki sljede?i dan kasnije izlazi i kasnije zalazi, ali i kasnije prolazi mjesnim nebeskim meridijanom , gdje prolazi gornjom kulminacijom . Mjesec ?e kasniti u prosjeku 52 minute na dan.

Mjese?eva staza le?i u ravnini koja je prema ravnini ekliptike nagnuta pod kutom od 5° 9’. Zanimljiv je polo?aj Mjese?eve osi vrtnje i ekvatora u prostoru: os vrtnje otklonjena je od ravnine staze za 83° 20’. Od okomice na ravninu ekliptike, os Mjese?eve vrtnje otklonjena je svega 1° 31’, pa se Mjesec vrti prakti?ki uspravno na ravninu ekliptike. Mjese?eva staza nije stalno istog polo?aja u ravnini. Elipsa se zakre?e u istom smjeru u kojemu se Mjesec giba oko Zemlje. Velika os putanje (spojnica apogeja i perigeja ) zakrene se za 40,68° na godinu. Za pun zakret elipse potrebno je 8 godina i 310 dana. Zbog tog zakretanja staze period prolaska elipsom, ili to?nije, vremensko razdoblje između dva uzastopna prolaza Mjeseca perigejom, ne traje jednako kao i sideri?ki mjesec, ve? du?e, 27,55 dana. To je anomalisti?ki mjesec . No to jo? nije sve.

Gibaju?i se stazom, Mjesec prelazi s ju?ne strane ekliptike na sjevernu i obratno. Tamo gdje staza prelazi na sjevernu stranu nalazi se uzlazni ?vor Ω , a tamo gdje prelazi sa sjeverne na ju?nu, silazni ?vor ? ( Mjese?evi ?vorovi ). Linija koja povezuje ?vorove, linija ?vorova, nastaje kao presjeci?te ravnine staze i ravnine ekliptike. I to presjeci?te ne miruje, jer ni ravnina staze nije uvijek jednako polo?ena. Ona se zakre?e u prostoru za 19,355° na godinu (3’ 10,77” na dan). To zna?i da se za puni kut zakrene u vrijeme od 18,6 godina. To je period regresije ?vorova. U njegovu se taktu mijenja utjecaj Mjeseca na Zemljinu precesiju , ?to se o?ituje u nutaciji . Ravnina staze zakre?e se tako da je njen nagib prema ekliptici ( inklinacija ) sa?uvan. Smjer zakretanja suprotan je smjeru obila?enja Mjeseca oko Zemlje, odvija se od istoka prema zapadu; smjer je također suprotan godi?njem gibanju Sunca, ?to utje?e na broj pomr?ina . No zbog tog zakretanja linije ?vorova, period prolaska Mjeseca kroz dani ?vor (recimo uzlazni), kra?i je od sideri?kog mjeseca i iznosi 27,21 dan. To je drakonisti?ki ili nodi?ki mjesec (lat. nod : ?vor, draco : zmaj; naziv je povezan s mitskim tuma?enjem da pomr?inu Sunca uzrokuje zmaj ). Drakonisti?ki mjesec je va?an zato ?to se pomr?ine mogu dogoditi samo onda kada je Mjesec u blizini ?vorova.

Sve te slo?ene pravilnosti uzrokovane su utjecajima drugih nebeskih tijela, a posebno Sunca na Mjesec. Druga tijela poreme?uju gibanje Mjeseca oko Zemlje. Osim spomenutih, postoje i druge, manje ili vi?e pravilne promjene. Tako se na primjer najmanja udaljenost Mjeseca od Zemlje ( perigej ) mijenja od 356 410 km do 369 960 km i naj?e??e poprima vrijednost od 363 300 km. Najve?a udaljenost ( apogej ) mijenja se od 404 180 km do 406 740 km, a naj?e??e poprima vrijednost 405 500 km. Stoga se i numeri?ki ekscentricitet elipti?ne putanje mijenja, i to od 0,045 do 0,065. Inklinacija ravnine staze mijenja se za ±10’ u roku od 173 dana.

Mjesec se giba u slo?enom gravitacijskom polju i stoga se mora o?ekivati da ?e se gibati na slo?en na?in. Kada bi na Mjesec djelovala jedino Zemljina privla?na sila, Mjesec bi se gibao po stalnoj elipsi s obzirom na Zemlju. Prosje?na brzina gibanja Mjeseca oko Zemlje iznosi 1,02 km/s. Ali Mjesec se giba i oko Sunca, dakle i u njegovu gravitacijskom polju. ?tovi?e, privla?na sila Sunca dva puta je ve?a nego privla?na sila Zemlje. Iako nije uobi?ajeno, mo?emo slobodno re?i da se Mjesec giba oko Sunca, sli?no tome kako se Zemlja giba oko Sunca. Zemljina privla?na sila dakle u stvari poreme?uje Mjese?evu stazu oko Sunca i prisiljava ga da obilazi i oko nje. Mjesec ?uri pred Zemlju, zatim usporava i ide njezinim tragom; brzina gibanja Mjeseca oko Sunca mijenja se pri tome, pribli?no, od 31 km/s do 29 km/s. Zbog takvih promjena brzine i zbog gibanja na razli?itim udaljenostima od Sunca (u nejednolikom gravitacijskom polju Sunca) nije te?ko prihvatiti ?injenicu da se Mjesec i vlada na veoma slo?en na?in.

Glavni ?lanak: Libracija

Dio Mjese?eve povr?ine koju vidimo ovisi o na?inu njegova gibanja i o geometrijskom odnosu Zemlje i Mjeseca. Iako je vrijeme vrtnje Mjeseca (period rotacije) jednak vremenu vremenu ophoda oko Zemlje (period revolucije), ipak vidimo oko 59% ukupne povr?ine njegove kugle. Libracija (lat. libratio : dr?anje u ravnote?i ili njihanje) je naziv za opti?ku promjenu, prividno njihanje Mjese?eva tijela prema nama kao promatra?ima. Zbog te pojave izni?u na vidjelo podru?ja s dalje strane Mjeseca: u podru?ju selenografskih polova (libracija u ?irini), na isto?nom i zapadnom rubu (libracija u du?ini), a razlike se javljaju i zbog polo?aja promatra?a na Zemlji (paralakti?ka libracija).

Pri obila?enju oko Zemlje, Mjesec se di?e na sjever od ekliptike , pa na daljoj strani otkriva podru?ja oko ju?nog pola, koja ina?e ne bismo vidjeli. Kada silazi ju?nije od ekliptike, tada nam se pru?a pogled na dio povr?ine s one strane sjevernog pola. Budu?i da je os otklonjena od okomice za 6° 40’, za isto toliko vidi se dalje od polova. Zbog malih promjena u polo?aju Mjese?eve osi i staze, kut mo?e porasti na 6° 50’. Libracija u du?ini posljedica je izdu?enosti Mjese?eve staze. Kako se Mjesec giba br?e u perigeju (bli?e Zemlji) no na ve?im udaljenostima, a pritom se vrti stalnom brzinom, to centralni meridijan ne?e stalno pokazivati u smjeru Zemlje. Zato ?emo povremeno vidjeti krajeve koji su od centralnog meridijana udaljeni isto?no ili zapadno 7° 54’ vi?e od 90°. Paralakti?ka libracija nije uzrokovana gibanjem, ve? odnosom veli?ine Zemlje i Mjeseca, i njihovom udaljeno??u. Zemlja je ve?a od Mjeseca, pa ?e promatra?i sa suprotnih krajeva Zemlje vidjeti zajedno vi?e od polovice Mjeseca. Isto to mo?e ugledati jedan promatra? jer njega sama Zemljina vrtnja dovede iz jednog polo?aja u drugi. Stoga ?emo ujutro i nave?er vidjeti razli?ite rubove Mjeseca.

Uzajamni polo?aji Sunca, Mjeseca i Zemlje dovode do pomr?ine Sunca i Mjeseca . Potpune pomr?ine se koriste u kozmi?koj geodeziji za vezivanje kontinentalnih trigonometrijskih mre?a, koje poma?u u stvaranju jedinstvenog svjetskog znanstvenog sustava. U istu svrhu se koriste i pojave okultacija zvijezda (kad Mjesec tokom svojeg kretanja sakrije neke zvijezde). Privla?na sila Mjeseca, a u manjoj mjeri i Sunca ( lunisolarni utjecaj ), uzrokuje na Zemlji plimu i oseku mora i jezera , kao i "disanje" Zemljine kore ?to je 3 puta slabije od plime i oseke. Utjecaj mjeseca na ljude i druga bi?a je jo? uvijek nerazja?njen, ali je sigurno da se kukci orijentiraju pomo?u Mjeseca.

Pomr?ine Mjeseca, a pogotovo pomr?ine Sunca, nalaze se među najdramati?nijim prirodnim pojavama. Pomr?ine Sunca dovode do jakog pada dnevne rasvjete, a vid im je razli?it iz raznih to?aka na Zemlji. Totalna ili potpuna pomr?ina nastaje samo za promatra?a koji se nalazi unutar Mjese?eve sjene. Tada je Sun?ev krug potpuno zastrt Mjesecom. Pomr?ina je prstenasta kada Mjese?eva sjena ne dosti?e do povr?ine Zemlje (kada se promatra? nalazi u smjeru Mjese?eve sjene), ali je vidni kut manji od vidnog kuta Sunca. Promatra? u polusjeni vidjet ?e Sunce samo djelomice prekriveno Mjesecom - to je djelomi?na pomr?ina . Za vrijeme pomr?ine, sjena se giba Zemljinom povr?inom od zapada prema istoku. Najprije se zamra?uje zapadni rub Sunca. Totalna pomr?ina traje najvi?e 7 minuta, a promjer sjene na Zemlji ne prema?uje 270 km. Pomr?ina Mjeseca nastaje kada Mjesec uđe u Zemljinu sjenu. One se vide samo no?u. Pomr?ine Mjeseca mogu biti potpune i djelomi?ne, a pritom svim promatra?ima izgledaju jednako. U sjenu najprije ulazi isto?ni rub Mjeseca. Potpuna pomr?ina mo?e trajati do 2 sata, jer je Mjesec nekoliko puta manji od presjeka Zemljine sjene (oko 2,7 puta manji, ovisno o udaljenosti).

Pomr?ina Sunca nastaje u vrijeme mlađaka , a pomr?ina Mjeseca u vrijeme u?tapa . No pomr?ine se ne javljaju svakih mjesec dana. Da bi se pomr?ina dogodila, moraju biti ispunjeni jo? neki uvjeti: Mjesec se mora nalaziti na stazi u blizini uzlaznog ili silaznog ?vora. Da bi do?lo do pomr?ine, mora da se pro?mu prividni krugovi Sunca i Mjeseca. Kako i Sunce i Mjesec imaju kutni promjer od pribli?no 0,5°, to promatra? sa Zemlje mora vidjeti razmak centara Sunca i Mjeseca pod kutom koji je manji od 0,5°. Da bi do?lo do pomr?ine Sunca, Mjesec mora biti u mijeni mlađaka, a Sunce ne smije biti dalje od 16,5° s bilo koje strane ?vora. Kada se javi mlađak, a Sunce se nalazi unutar podru?ja od 33° simetri?no raspolo?ene oko ?vora, do pomr?ine Sunca mora do?i. Sunce se dnevno giba nebom za ne?to manje od 1° na istok, pa 33° prevali u 34 dana. Zato se, u ovisnosti o tome kako su vremenski raspoređene Mjese?eve mijene, u 34 dana jave jedan ili dva mlađaka, a time i jedna do dvije pomr?ine Sunca. No podru?je pomr?ina nalazi se i oko uzlaznog i oko silaznog ?vora, a budu?i da u svakom ?voru mora do?i bar jednom do pomr?ine, to se u godini dana jave najmanje dvije pomr?ine Sunca. katkada se godi?nje jave ?etiri, a najvi?e pet pomr?ina. Do pete pomr?ine mo?e do?i zato ?to linija ?vorova nije nepomi?na u prostoru. Kad bi linija ?vorova bila nepomi?na, u Sunce bi bila uperena dva puta godi?nje, i to u razmaku od to?no pola godine; u tom bi se slu?aju mogle pojaviti najvi?e 4 pomr?ine Sunca godi?nje. No kako se linija ?vorova zakre?e 19.3° na godinu, i to u smjeru nasuprot godi?njem gibanju Sunca, Sunce ?e kroz isti ?vor pro?i prije isteka cijele godine, nakon 346.62 dana. To je eklipsna ili drakonisti?ka godina . Tropska godina je od nje dulja za oko 19 dana. Pet pomr?ina Sunca ?e se dogoditi samo ako prva pomr?ina stigne neposredno po?etkom sije?nja, druga odmah u slijede?em mlađaku, tre?a i ?etvrta pomr?ina prije sredine godine, u lipnju, i peta 12 sinodi?kih mjeseci (354 dana) poslije prve. Sljede?a pomr?ina mo?e se dogoditi dok je Sunce u blizini istog ?vora, ali - idu?a godina ve? je zapo?ela (354 d + 29,5 d > 365 d)!

Pomr?ina Mjeseca nastaje onda kada Mjesec uđe u Zemljinu sjenu. Na srednjoj daljini Mjeseca kutni promjer sjene iznosi 42’. Prividni polumjer Mjeseca je 15’. Da bi do?lo do pomr?ine, moraju se centri Mjeseca i Zemljine sjene na?i na udaljenosti manjoj od 57’. U tom slu?aju nema paralakse, prolaz kroz sjenu ne?e ovisiti o stajali?tu promatra?a na Zemlji - Mjesec mora u?i u sjenu. Pomr?ina ?e sigurno nastati kada je Mjesec pun, a Zemljina se sjena nalazi u podru?ju od 11° prije i poslije ?vora. Brzina kojom se Zemljina sjena pomi?e jednaka je brzini kojom se Sunce prividno giba nebom. Zna?i da ?e Zemljina sjena boraviti u pomr?inskom podru?ju 21 - 22 dana. Jasno je da se u vremenskom razdoblju od 22 dana ne mora pojaviti u?tap. U?tap se ponavlja svakih 29.5 dana. Ako se u?tap i pojavi, dolazi samo do jedne pomr?ine, jer za drugu nema vi?e vremena. Podru?je oko ?vora Mjese?eve staze u kojoj se javljaju pomr?ine Mjeseca manja je od podru?ja u kojem se javljaju pomr?ine Sunca.

Neke godine mogu pro?i bez ijedne pomr?ine Mjeseca, a nekih godina mo?e ih biti ?ak tri. Tada se prva pomr?ina javlja odmah po?etkom godine u blizini jednog ?vora, druga pomr?ina 6 sinodi?kih mjeseci poslije (177 dana) u blizini drugog ?vora, a tre?a 12 sinodi?kih mjeseci nakon prve pomr?ine, opet u podru?ju prvog ?vora, koji se zbog zakretanja linije ?vorova gibao u susret Zemljinoj sjeni. Ukupan broj Sun?evih i Mjese?evih pomr?ina godi?nje ne mo?e biti manji od 2, a ve?i od 7 . Najmanje ima 2 pomr?ine, i to obje Sun?eve. Naj?e??e se javljaju 2 Sun?eve i 2 Mjese?eve. Kod najve?eg broja pomr?ina 3 su Mjese?eve, a 4 Sun?eve, ili 2 Mjese?eve i 5 Sun?evih. Ne mogu se javiti 8 pomr?ina. Ako, naime, godina zapo?ne pomr?inom Mjeseca, prva Sun?eva pomr?ina ne mo?e nastati jo? 14,5 dana nakon toga (da bi Mjesec iz u?tapa postao mlađakom), a tada je ve? kasno da se u istoj godini stigne do pete Sun?eve pomr?ine.

Pomr?ine se ponavljaju u istom redoslijedu prili?no to?no nakon 18 kalendarskih godina i 11.3 dana (ili 10.3 dana ako razdoblje obuhva?a 5 prijestupnih godina ). Nastajanje pomr?ina ovisi o 3 razdoblja: o razdoblju u kojemu se izmjenjuju Mjese?eve mijene (sinodi?kom mjesecu S), o razdoblju u kojemu Mjesec prolazi kroz ?vor (nodi?ki ili drakonisti?ki mjesec N) i o razdoblju u kojemu Sunce prolazi kroz dani ?vor Mjese?eve staze (eklipsna ili drakonisti?ka godina D). Slu?ajno se cijeli umno?ci sinodi?kih mjeseci, nodi?kih mjeseci i eklipsnih godina gotovo to?no podudaraju:

223 S ? 242 N ? 19 D

6585,32 d ? 6585,36 d ? 6585,78 d

18 tropskih godina i 11,3 dana jednako je 6585,6 d.

Na Mjesec je upu?eno vi?e od 50 svemirskih letjelica , a meko se spustilo dvadesetak. Letjelice su pripremljene za razli?ite namjene i upu?ivane su u vi?e mahova, iz Sovjetskog Saveza i iz Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava . Prva je 13. srpnja 1959 . o tlo Mora ki?a, pokraj kratera Arhimeda, tresnula Luna 2 ( Program Luna ). Luna 3 zaobi?la je Mjesec i snimila dio obratne strane. Zatim se pomo?u Programa Rangera uspjelo ustanoviti kakvo je tlo. Prije lansiranja nije bila poznata debljina povr?inske pra?ine i nije se znalo ho?e li letjelice u nju utonuti. Letjelice Ranger su udarale u povr?inu, ?alju?i snimke do posljednjeg trenutka. Snimke su otkrile detalje od 0,25 m. Kako su se pribli?avali povr?ini, vidio se sve ve?i broj sve manjih kratera. Trenutak sudara s Mjesecom kasnio je u usporedbi s prora?unatim trenutkom, na osnovi ?ega je zaklju?eno da je geometrijski centar Mjeseca dalje od Zemlje nego centar mase ili te?i?te .

Prvo meko pristajanje uspjelo je tek nakon ?etvrtog poku?aja drugoj seriji iz programa Luna, i to Luni 9 . Ona je 3. velja?e 1966. pristala u Ocean oluja. Mjesto silaska dobilo je u spomen naziv: Planitia Descensus . ?etiri snimke prikazale su prvi put panoramu Mjeseca. Sloj pra?ine od nekoliko centimetara nije omeo spu?tanje letjelice. Istra?ivanje Mjeseca iz putanje zapo?eto je 3. travnja 1966., kada je Luna 10 postala prvim umjetnim Mjese?evim satelitom. Sovjeti su se za ispitivanje okoline Mjeseca koristili i letjelicama iz Programa Zond , od kojih su se neke vratile na Zemlju.

Serija ameri?kih letjelica iz Programa Surveyor , meko spu?tenih na tlo, i serija letjelica u putanji, iz Programa Lunar Orbiter , pripremala je dolazak ljudi. Letjelice u putanji mjerile su jakost gravitacijskog polja, brojnost meteora i mikrometeora, jakost kozmi?kih zraka , magnetsko polje , Sun?evo zra?enje, radioaktivnost tla nad kojim su nadlijetale, a snimale su i povr?inu radi izrade selenografskih karata i geolo?kih istra?ivanja. Mjerni instrumenti na tlu bili su daljinski upravljani, opremljeni televizijskim kamerama, uzimali su uzorke tla i ispitivali njegovu ?vrsto?u i kemijski sastav.

Prvim ljudima na Mjesecu, koji su stupili na tlo 21. srpnja 1969. ( Apollo 11 ), prethodile su dvije istra?iva?ke grupe s ljudskom posadom ( Apollo 8 , godine 1968., i Apollo 10 , godine 1969.), koje su Mjesec vi?e puta obletjele. Na povr?inu Mjeseca je od 1969. do 1973. ukupno pristiglo 6 ljudskih istra?iva?kih grupa, dok se jedna grupa nije uspjela spustiti, ve? je Mjesec samo obletjela ( Apollo 13 ). Dvije od ?est grupa spustile su se u gorovita podru?ja. Astronauti su uzimali uzorke tla, fotografirali, postavljali geofizi?ke uređaje, te ispitivali pona?anje materijala u Mjese?evim uvjetima. Mjesto spu?tanja prvih ljudi u Moru ti?ine prozvano je Statio Tranquilitatis , a omanja tri kratera dobila su imena Armstrong, Aldrin i Collins.

Na Mjesecu nije nađen nikakav ?ivot. Svijet je savr?eno sterilan, a mikroorganizmi ne mogu opstati u struji Sun?eva vjetra i neoslabljenih kozmi?kih zraka. Bez atmosfere, svemirsko odijelo (eng. skafander) je obavezna oprema astronauta . Usprkos tome ?to su optere?eni opremom, astronauti su se osje?ali udobno, mogli su poskakivati do metra visine i potrkivati s brzinom od 2 m/s. Ravnote?a im je manji problem nego na Zemlji, a kada su pali, udarac je blag zbog malog ubrzanja sile te?e. Izgled okoline napadno se mijenja s nagibom Sun?eve svjetlosti. Kada je Sunce pri obzoru , udaljenosti je te?ko procijeniti, a nijanse predmeta su prigu?eno zelene. S dizanjem Sunca predmeti postaju smeđi. U podne je okolina blije?te?e bijela. No?i su prekrasne. Zemlja je 80 puta svjetlija od u?tapa, a i zvijezde su sjajnije i ne titraju. Gibaju se preko obzora trideset puta sporije nego nad Zemljinim obzorom.

Poslije 1969. nastavljena su ispitivanja s Programom Luna. Zajedno s iskopanim materijalom vratile su se Luna 16 (1970.), Luna 20 (1972.) i Luna 24 (1976.). Letjelice Luna 17 (1970.) i Luna 21 (1973.) prenijele su pokretne laboratorije, Lunohod 1 i 2. Lunohod 1 djelovao je deset mjeseci, a Lunohod 2 pet mjeseci; pritom su prevalili 10 odnosno 37 km. Te su lunarna vozila poslale velik broj podataka o morfologiji reljefa, fizi?kom i kemijskom sastavu, o jakosti magnetskog polja, osvjetljenosti neba i odraznim svojstvima povr?ine, te o kozmi?kim zrakama i rendgenskom zra?enju Sunca.

Od 1976. zapa?a se predah u istra?ivanju Mjeseca. Poslije 2004., Japan , Kina , Indija , SAD i Europska svemirska agencija (ESA) su poslale letjelice u Mjese?evu putanju, koje su zapazile prisustvo vodenog leda unutar kratera u sjeni unutar Mjese?evog regolita. Kina je poslala u sklopu letjelice Chang’e 3 i lunarno vozilo 14. prosinca 2013.

Povelje o svemiru (eng. Outer Space Treaty ) zabranjuju dr?avama koje su ratificirale navedene povelje, pravo na posjedovanje nebeskih tijela kao ?to je Mjesec. Ugovor UN -a koji je stupio na snagu 11. srpnja 1984 . godine vrijedi samo za dr?ave koje su ratificirale ili pristupile poveljama, tako i za privatne osobe koje su dr?avljani tih zemalja. Hrvatska nije potpisnica, niti je pristupila navedenim poveljama, te nije preuzela obveznost jugoslavenskih ratifikacijskih instrumenata za svoje podru?je i svoje dr?avljane.

Usprkos tome, Dennis M. Hope je 1980 . godine prijavio svoja vlasni?ka prava na Mjesec u gruntovnici San Francisca . Kako se nitko nije usprotivio tom njegovom potezu u vremenu od osam godina, koliko je vrijeme ?albe, Hope je osnovao Lunar Embassy legal , pravni ured, koji ima pravo prodaje parcela na Mjesecu. UN i Međunarodna astronomska zajednica smatraju taj njegov potez prijevarom.

• Meseci
• Prijelazni Mjese?evi fenomeni
• Mese?evi ?vorovi
• Njutnov krater
• Lunar rekonesans orbiter

• US Naval Observatory: faze Meseca za sve datume od 1800-2199.
• Trenutna Mese?eva fata

• Digitalni Mese?ev fotografski atlas
• Arhiva Projekta Apolo
• Clementine pretra?iva? Mese?evih slika Arhivirano 2007-04-07 na Wayback Machine-u

• Mesec - Rosanna and Calvin Hamilton
• Mesec - Bill Arnett
• Nestalni Mesec - Kevin Clarke
• The Udru?enje za Mesec (neprofitni obrazovni sajt)
• Geolo?ka istorija Meseca - Don Wilhelms Arhivirano 2006-09-01 na Wayback Machine-u
• Mo?ete li postaviti Mesec u orbitu? Interaktivna simulacija) Arhivirano 2006-01-16 na Wayback Machine-u

• Da li stvari polude kad je mesec pun? - Cecil Adams Arhivirano 2008-05-16 na Wayback Machine-u
• Jednom na plavom Mesec - ?ta je plavi Mesec? - Ann-Marie Imbornoni
• Zec na Mesecu - John Hardy Arhivirano 2012-12-08 na Archive.is-u

• USGS Planetary GIS webserver - Mesec Arhivirano 2006-08-23 na Wayback Machine-u
• Za?to Mesec izgleda ve?i blizu horizonta?
• Lunarni navigator: Interaktivne mape Meseca Arhivirano 2012-04-24 na Wayback Machine-u Slobodan, interaktivan pristup mapama Mese?eve povr?ine
• Sveobuhvatni vodi? kroz Mesec - moonpeople.com
• Udaljenost Zemlje i Meseca, ilustrovano Arhivirano 2006-01-15 na Wayback Machine-u
• 3D VRML Mese?ev globus
• Libracija Meseca - Za?to Zemlja izgleda ne?to ve?a od 50% Mese?eva povr?ine.