Ludwig van Beethoven

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ludwig van Beethoven
klasicizam ? rani romantizam
Joseph Karl Stieler :
Portret Ludwiga van Beethovena ( 1820. )
Biografske informacije
Rođenje 17. prosinca 1770.
Njemačka Bonn , Njema?ka
(tada Sveto Rimsko Carstvo )
Smrt 26. 5. 1827.
Austrija Be? , Austrija
(tada   Austrijsko Carstvo )
Profesionalne informacije
Zanimanje skladatelj
Opus
Djelatni period 1782. - 1826.
Portret trinaestogodi?njeg Betovena (c. 1783)
Portret Betovena kao mladi?a
Betoven 1803.
Betoven 1815.
Betovenov monument u Bonu, Munsterplatz

Ludvig Van Betoven (Ludwig van Beethoven) (* rođen najvjerojatnije 16.12. 1770 ., [1] a kr?ten 17.12. 1770 . U Bonnu ; † 26. 3. 1827 . u Be?u ), njema?ki skladatelj be?ke klasike i jedan od najzna?ajnijih glazbenih skladatelja u povijesti. [2]

Rođen je u Bonnu u Njema?koj , po ocu Johannu van Beethovenu ( 1740 .- 1792 .), od Flamanskih korijena, i majci Magdaleni Keverik van Betoveni ( 1747 .- 1787 .). [3] Otac mu je imao posao kao muzi?ar na dvoru u gradu Bonn . [4] [5]

Prije njega, kompozitori su pisali djela za vjerske obrede, i da zabave ljude. Ali, u ovom slu?aju ljudi slu?aju beethovenovu muziku zbog vlastite koristi. Kao rezultat toga, on je napravio muziku nezavisniju od dru?tvenih ili religioznih namjena. [6]

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Obitelj [ uredi | uredi kod ]

Ludvig Van Betoven potje?e iz peva?ke obitelji ?ije podrijetlo vodi iz flamskog grada Mechelena. Umetak “van” u njegovom prezimenu ne ozna?ava vlastelinski polo?aj, ve? ukazuje na mjesno podrijetlo. Betovenov djed, koji se također zvao Ludvig, radio je kao glazbenik, odgovoran za orkestar, kod kelnskog nadbiskupa. 1740 . godine se rodio njegov sin Johann koji je također bio crkveni pjeva?. Johann je 17. prosinca 1770. godine krstio svog novorođenog sina po imenu svog oca, Ludvig.

Po?to je Ludvigov otac bio odu?evljen tada?njim ?udom od djeteta, malim Mozartom , koji je ve? sa 6 godina komponirao skladbe, on je poku?ao, po tom uzoru, malog Ludviga vrlo rano u?iti sviranje violine i glasovira , pri ?emu je ?esto i pretjerivao. [7] Ludvig je ?esto morao no?u ustajati i vje?bati sviranje na glasoviru, ?to je opet za posljedicu imalo to da je Ludvig ?esto bio umoran za ?kolu. Osim ispunjavanja visokih htijenja svojeg oca, ?ivot mladog Ludviga nije bio jednostavan. Otac je bio alkoholi?ar a majka je bila ?esto bolesna i od ?estero njene djece pre?ivjelo je samo dvoje.

Izobrazba [ uredi | uredi kod ]

Ubrzo Ludvig Van Betoven postaje drugi orgulja? na dvoru i dobiva redovitu mjese?nu pla?u. Sa 13 godina svira ?embalo i violu u izbornom orkestru dvora i bavi se komponiranjem razli?itih kamernih skladbenih djela. Kako bi unaprijedio svoje znanje, 1787 . godine Ludvig odlazi u Be?.

Skladateljstvo i bolest [ uredi | uredi kod ]

Ubrzo Betoven postaje poznat sa svojom kamernom glazbom , koja je predstavljala ne?to sasvim novo. Osim toga, postaje poznat i kao majstor improvizacije i virtuoz na glasoviru, jer je jednom prilikom, kratko uo?i koncerta uvidio da je glasovir za pola tona dublje na?timovan i umjesto da svira svoj koncert za glasovir u C- Duru ( Erstes Klavierkonzert op. 15 ) svira ga u Cis-Duru.


Sa 29 godina, Betoven po?inje raditi na svojoj Prvoj simfoniji i zavr?ava je slijede?e godine. Uspje?na praizvedba je izvedena 2.4. 1799 . godine.

Ve? u starosti od 30 godina, kod Betovena se primje?uju znaci otoskleroze ≪mje?ovitog≫ tipa, bolesti srednjeg u unutarnjeg uha koja vodi ka gluho?i, i on sve lo?ije ?uje, pa po?inje izbjegavati ljude, tra?e?i mir u prirodi, gdje obi?no i nalazi i nadahnu?e za svoje kompozicije. Kako bi pobolj?ao svoj sve lo?iji sluh, Betoven zate?e do 4 strune na svoj glasovir. 1819 . godine, Betoven postaje potpuno gluh, [8] tako da vi?e i nije u mogu?nosti da izvodi sam svoje koncerte kao ni da dirigira . U međuvremenu, iako pogluh, Betoven je i dalje radio na svojim djelima. Uslijedila je Druga simfonija , koja ne posti?e neki ve?i uspjeh, a onda Tre?a koja posti?e ogroman uspjeh. Simfonija je bila posvije?ena Napoleonu i prvobitno se nazivala ≪ Sinfonia grande, intitolata Bonaparte ≫, ali kad je Betoven saznao da se Napoleon 18.5. 1804 . godine krunisao kraljem i da je odbacio svoje republikanske ideje, pobjesnio je i obrisao prvobitni naziv i nazvao simfoniju ≪ Herojska simfonija, komponirana u slavlje jednog velikog ?ovjeka ≫ (poznata jo? kao i Eroica ). Praizvedba je bila u kolovozu 1804. godine na be?kom dvoru kneza Lobkowicza pa je njemu i posve?ena.

Poslije mnogo i ?estih prepravki 1805 . godine izvedena je praizvedba jedine Betovenove opere, prvobitnog naziva ≪Leonore≫, Fidelio .

Prvom polovinom 19. stolje?a Betoven uz Rossinia postaje najpoznatiji i najslavniji glazbeni skladatelj Europe. Njegove simfonije, protkane revolucionarnim duhom ubrzo postaju redovit repertoar svih orkestarskih koncerata.

Njegova Peta simfonija ?esto se naziva i ≪simfonija sudbine≫, jer je nastala u te?kom razdoblju Betovenova ?ivota. O prva ?etiri tona simfonije, Betoven je navodno izrekao rije?i ≪ Tako je do?la sudbina na vrata. ≫. Izvedena je 22.12. 1808 . godine zajedno sa ?estom simfonijom ( Pastorale ) i ?etvrtim koncertom za glasovir. Sam Betoven je svoju VI. simfoniju (Pastorale) ozna?io kao ≪vi?im izrazom nadahnu?a od slikarstva≫.

Sa ogromnim uspjehom izvedena je 8.12. 1813 . godine njegova Sedma simfonija.

Tijekom Be?kog kongresa Betoven, koji je u svojoj mladosti bio op?injen humanizmom Friedricha Schillera, a kasnije i Goetheom uviđa da se budu?nost Europe zasniva samo na pod?injavanju drugih, i to nagla?ava u svojoj opereti ≪ Egmont ≫. Kada je do?lo do njegove potpune gluho?e, pri kraju ?ivota, napisao je djelo ≪ Heiligstadter Testament ≫. Ubrzo je na?ao neku novu ?ivotnu snagu i izjavio je ≪ Osvetit ?u se sudbini, sigurno me nikada ne?e skroz pokoriti .≫

Poslije smrti svojeg brata 1815 . godine, k sebi uzima njegova sina Karla. Ubrzo se uspostavilo da Betovenov odnos prema svom ne?aku od po?etka nije mogao pro?i dobro. Sa svojim pretjeranim moralnim opredjeljenjima, Betoven ga je toliko stavio pod pritisak, da je mladi Karl na kraju poku?ao izvr?iti samoubojstvo. Ovaj poku?aj samoubojstva (u to vrijeme poku?aj samoubojstva je bilo krivi?no djelo) toliko je opteretio i utjecao na Betovena. Upravo zbog toga, optere?en privatnim problemima, 1822 . godine Betoven pi?e djelo ≪ Missa Solemnis ≫.

Godinu dana kasnije Betoven zavr?ava svoju Devetu simfoniju, u ?ijem posljednjem stavku uvodi i rije?i, stihove Friedricha Schillera iz ≪ Ode radosti ≫, dok su prva tri dijela, sa svojom glazbenom arhitekturom, glazbom i temama, obilje?ili pravac simfonista romantizma sve do Gustava Mahlera . Simfonija je zajedno sa dijelovima djela ≪Missa Solemnis≫ izvedena 7.5. 1824 . godine.

Zbog uznapretka bolesti, prihvatio je 1826 . godine poziv brata Johanna Nikolausa da s njegovom obitelji provede nekoliko tjedana na imanju u okolici Kremsa. Tako je i bilo, a 1. prosinca Betoven je putovao natrag u Be? u otvorenoj ko?iji, unato? prili?no hladnom vremenu. Dobio je upalu plu?a koju je nekako prebolio, ali je ona pogor?ala ostale probleme. 3.1. 1827 . napisao je oporuku, a 26.3. je umro u svom domu.

Na groblju Wahring pokopan je 29.3. , a vi?e od 20.000 ljudi bilo je na pogrebu, 1888 . Betovenovi posmrtni ostaci preneseni su na be?ko sredi?nje groblje, gdje danas jedan pored drugog stoje grobovi Betovena i ?uberta.

Betoven je jedan od prvih slobodnih kompozitora, naime nije bio pod patronatom dvora ili crkve, ve? se izdr?avao od svog rada, od muzike i koncerata, od podu?avanja u?enika, brojni su bili njegovi dobrotvori koji su mu finansijski pomagali.

Betoven je ostao neo?enjen, iako je bilo izabranica njegovog srca koje su valjda bile nedosti?ne za njega, poradi klasnih razlika.

Muzi?ki stil i inovacije [ uredi | uredi kod ]

Beethoven i muzi?ka arhitektura [ uredi | uredi kod ]

Njegova djela se razlikuju od prethodnih kompozitora kroz njegovo stvaranje velike, pro?irene arhitektonske strukture koju karakteri?e opse?ni razvoj muzi?kog materijala, teme i motiva, obi?no putem " modulacije ", gdje se mijenja osje?aj glavnog klju?a (tonik), kroz razli?ite klju?eve ili harmonijska podru?ja. Iako su haydnovi kasniji radovi ?esto pokazivali ve?u fluidnost između udaljenih klju?eva, betovenova inovacija je bila u njegovoj sposobnosti da brzo uspostavi ?vrstinu u su?eljavanju razli?itih klju?eva i neo?ekivanih tonova koji im se pridru?uju. Ovo pro?ireno harmonijsko carstvo stvara osje?aj ogromnog muzi?kog i iskustvenog prostora kroz koji se kre?e muzika, a razvoj muzi?kog materijala stvara osje?aj odvijanja drame u tom prostoru. Na taj na?in beethovenova muzika paralelno prati istovremeni razvoj romana u knji?evnosti , knji?evnog oblika usmjerenog na ?ivotnu dramu i razvoj jednog ili vi?e pojedinaca kroz slo?ene ?ivotne okolnosti. [9]

Razvojne sekcije [ uredi | uredi kod ]

Beethoven je nastavio ?iriti razvojnu sekciju u svojim djelima, pro?iruju?i trend iz djela Haydna i Mozarta, koji je dramati?no pro?irio du?inu i sadr?aj instrumentalne muzike. Kao i kod betovenovih velikih neposrednih prethodnika i uzora, on je gledao u njihove harmonijske i formalne modele za svoje radove. Međutim, kako su Mozart i Haydn stavljali naglasak na muzi?ki stavak predstavljaju?i ideje u ekspoziciji, za Beethovena razvojni dio sonatnog oblika je postalo sredi?te u njegovom muzi?kom djelu. On je bio u mogu?nosti to u?initi tako ?to je razvojni dio bio ne samo du?i, nego i sadr?ajniji. Jako duga?ak razvojni dio Eroica simfonije, podijeljen je u ?etiri podjednaka dijela, ?ine?i ga, u stvari, sonatnim oblikom unutar sonatnog oblika. Samo prvi stavak iz ove simfonije je duga?ak kao cijela Mozartova simfonija iz 1770 . u tipi?nom italijanskom stilu. [9]

Ritam [ uredi | uredi kod ]

Iako je napisao mnoge lijepe i lirske melodije, druga velika novina u njegovoj muzici, posebno u poređenju sa onom od Mozarta i Haydna, je njegova opse?na upotreba sna?nih ritmi?kih pravaca cijelom du?inom nekih njegovih djela i posebno u svojim temama i motivima, od kojih su neki ve?inom ritmi?ni radije nego melodi?ni. Neke od njegovih najpoznatijih tema, poput onih iz prvih stavaka 3.,5., i 9 simfonije, su prvenstveno ne-melodijske ritmi?ke figure koje se sastoje od nota jednog akorda, i tema posljednjih stavaka iz 3. i 7.simfonije mogli ta?nije opisati kao ritmovima , nego kao melodijama. [9]

Veli?ina orkestra [ uredi | uredi kod ]

On je također nastavio jo? jedan trend - prema ve?im orkestrima - koji je trajao do prvog desetlje?a 20. vijeka , i preselio zvu?no sredi?te u orkestru nani?e, do viole i donjih registara violine i violon?ela, daju?i svojoj muzici te?i i tamniji dojam od Haydna ili Mozarta. Gustav Mahler je promijenio orkestraciju neke beethovenove muzike, od kojih su najpoznatije 3. i 9. simfonija, sa idejom ta?nijeg izra?avanja beethovenove namjere sa orkestrom koji je postao mnogo ve?i od onog koji je Beethoven koristio. [9]

Muzi?ki uticaj [ uredi | uredi kod ]

Njegova usredsređenost na razvojni dio njegovog muzi?kog djela ?e poput ostalih njegovih inovacija, postaviti trend koji ?e kasniji kompozitori slijediti. Beethoven je razvio potpuno originalni stil muzike, odra?avaju?i kroz nju svoje patnje i radosti. Njegov rad predstavlja vrhunac u razvoju tonske muzike i jedan je od klju?nih razvojnih kretanja u historiji muzike. [6]

Beethoven u popularnoj kulturi [ uredi | uredi kod ]

Najznamenitija djela [ uredi | uredi kod ]

Druga zna?enja [ uredi | uredi kod ]

References [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ Thayer, Vol 1 , p. 53
  2. ↑ Solomon, Maynard (1990). Beethoven essays . Harvard University Press. str. 124. ISBN   978-0-674-06379-2 . Pristupljeno 4 August 2011 .  
  3. ↑ Thorne, J. O. & Collocott, T.C., ur. (1986). Chambers Biographical Dictionary . Edinburgh: W & R Chambers Ltd. str. 114. ISBN   0-550-18022-2 .  
  4. ↑ Grove Online, section 1
  5. ↑ Barry Cooper (8 October 2008). Beethoven . Oxford University Press. str. 407?. ISBN   978-0-19-531331-4 . Pristupljeno 15 April 2012 .  
  6. ↑ 6,0 6,1 http://www.hyperhistory.com/online_n2/people_n2/persons6_n2/beethoven.html
  7. ↑ Cooper (2008) , p. 66
  8. ↑ Ealy, George Thomas (Spring 1994). ?Of Ear Trumpets and a Resonance Plate: Early Hearing Aids and Beethoven's Hearing Perception”. 19th-Century Music 17 (3): 262?73. DOI : 10.1525/ncm.1994.17.3.02a00050 . JSTOR   746569 .  
  9. ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 Musical Style and Innovations

Literatura [ uredi | uredi kod ]

  • Brandenburg, Sieghard (ed.): Ludwig van Beethoven: Briefwechsel. Gesamtausgabe . 8 vols. Munich: Henle 1996.
  • Clive, Peter (2001). Beethoven and His World: A Biographical Dictionary . New York: Oxford University Press. ISBN   0-19-816672-9 .  
  • Cooper, Barry (2008). Beethoven . Oxford University Press US. ISBN   978-0-19-531331-4 .  
  • Cross, Milton; Ewen, David (1953). The Milton Cross New Encyclopedia of the Great Composers and Their Music . Garden City, New Jersey: Doubleday. ISBN   0-385-03635-3 . OCLC   17791083 .  
  • Kerman, Joseph; Tyson, Alan; Burnham, Scott G. ?Ludwig van Beethoven”. u: Macy, Laura. The New Grove Dictionary of Music and Musicians . Oxford University Press.  
  • Landon, H. C. Robbins; Gollerich, August (1970). Beethoven: a documentary study . Macmillan. ISBN   0-02-567830-2 . OCLC   87180 .  
  • Lockwood, Lewis (2003). Beethoven: The Music And The Life . W. W. Norton. ISBN   978-0-393-32638-3 .  
  • Lorenz, Michael (2011). ?Die 'Enttarnte Elise'. Elisabeth Rockels kurze Karriere als Beethovens 'Elise'” (de). Bonner Beethoven-Studien 9 : 169?190. Arhivirano iz originala na datum 2017-04-29 . Pristupljeno 2015-04-17 .  
  • Solomon, Maynard (2001). Beethoven (2nd revised izd.). New York: Schirmer Books. ISBN   0-8256-7268-6 .  
  • Stanley, Glenn (ed) (2000). The Cambridge Companion to Beethoven . Cambridge: Cambridge University Press. ISBN   0-521-58074-9 .  
  • Steblin, Rita (2009). ?'A dear, enchanting girl who loves me and whom I love': New Facts about Beethoven's Beloved Piano Pupil Julie Guicciardi”. Bonner Beethoven-Studien 8 : 89?152.  
  • Steblin, Rita (2014): "Who was Beethoven’s 'Elise'? A new solution to the mystery." In: The Musical Times 155, pp. 3?39.
  • Thayer, A. W.; Krehbiel, Henry Edward (ed, trans); Deiters, Hermann; Riemann, Hugo (1921). The Life of Ludwig Van Beethoven, Vol 1 . The Beethoven Association. OCLC   422583 .  
  • Thayer, A. W.; Forbes, Elliot (1970). Thayer's Life of Beethoven (2 vols) . Princeton: Princeton University Press. ISBN   0-691-02702-1 .  
  • Albrecht, Theodore, and Elaine Schwensen, "More Than Just Peanuts: Evidence for December 16 as Beethoven's birthday". The Beethoven Newsletter 3 (1988) 49, 60?63.
  • Bohle, Bruce, and Robert Sabin. The International Cyclopedia of Music and Musicians. London: J.M. Dent & Sons LTD, 1975. ISBN 0-460-04235-1 .
  • Davies, Peter J. The Character of a Genius: Beethoven in Perspective. Westport, Conn.: Greenwood Press, 2002. ISBN 0-313-31913-8 .
  • Davies, Peter J. Beethoven in Person: His Deafness, Illnesses, and Death. Westport, Conn.: Greenwood Press, 2001. ISBN 0-313-31587-6 .
  • Tia DeNora. "Beethoven and the Construction of Genius: Musical Politics in Vienna, 1792?1803". Berkeley, California: University of California Press, 1995. ISBN 0-520-21158-8 .
  • Dorfmuller, Kurt; Gertsch, Norbert; Ronge, Julia (ed.). Ludwig van Beethoven. Thematisch-bibliographisches Werkverzeichnis. Revidierte und wesentlich erweiterte Neuausgabe des Werkverzeichnisses von Georg Kinsky und Hans Halm. 2 Vols. Munich: Henle, 2014. ISBN 978-3-87328-153-0 .
  • Geck, Martin. Beethoven . Translated by Anthea Bell. London: Haus, 2003. ISBN 1-904341-03-9 (h), ISBN 1-904341-00-4 (p).
  • Goldschmidt, Harry: All About Beethoven's Immortal Beloved. A Stocktaking. Transl. John E Klapproth. Charleston, SC: CreateSpace 2013
  • Hatten, Robert S. (1994). Musical Meaning in Beethoven . Bloomington, IN: Indiana University Press. ISBN   0-253-32742-3 .  
  • Kornyei, Alexius. Beethoven in Martonvasar . Verlag, 1960. OCLC Number: 27056305
  • Kropfinger, Klaus. Beethoven . Verlage Barenreiter/Metzler, 2001. ISBN 3-7618-1621-9 .
  • Martin, Russell. Beethoven's Hair . New York: Broadway Books, 2000. ISBN 978-0-7679-0350-9 .
  • Meredith, William (2005). ?The History of Beethoven's Skull Fragments”. The Beethoven Journal 20 : 3?46.  
  • Morris, Edmund. Beethoven: The Universal Composer. New York: Atlas Books / HarperCollins, 2005. ISBN 0-06-075974-7 .
  • Rosen, Charles. The Classical Style: Haydn, Mozart, Beethoven. Expanded ed. New York: W. W. Norton, 1998. ISBN 0-393-04020-8 (hc); ISBN 0-393-31712-9 (pb).
  • Sachs, Harvey (2010). The Ninth: Beethoven and the World in 1824 . London: Faber. ISBN   978-0-571-22145-5 .  
  • Solomon, Maynard. Late Beethoven: Music, Thought, Imagination. Berkeley: University of California Press, 2003. ISBN 0-520-23746-3 .
  • Sullivan, J. W. N., Beethoven: His Spiritual Development New York: Alfred A. Knopf, 1927.
  • Tellenbach, Marie-Elisabeth: Beethoven and His "Immortal Beloved" Josephine Brunsvik. Beethoven and His "Immortal Beloved" Josephine Brunsvik. (transl. John E Klapproth). CreateSpace 2014.
  • Franz Gerhard Wegeler und Ferdinand Ries, Biographische Notizen uber Ludwig van Beethoven , Koblenz: Badeker, 1838
  • Franz Gerhard Wegeler, Nachtrag zu den biographischen Notizen uber Ludwig van Beethoven , Koblenz: Badeker, 1845
  • Anton Schindler, Biographie von Ludwig van Beethoven , 3. Aufl., Munster: Aschendorff, 1860
  • Gerhard von Breuning, Aus dem Schwarzspanierhause. Erinnerungen an L. v. Beethoven aus meiner Jugendzeit , Wien: Rosner, 1874
  • Ludwig van Beethoven, Briefwechsel. Gesamtausgabe , hrsg. von Sieghard Brandenburg, 7 Bande, Munchen: Henle, 1996?1998
  • Ludwig van Beethovens Konversationshefte , hrsg. von Karl-Heinz Kohler, Grita Herre und Dagmar Beck, 11 Bande, Leipzig 1972?2001
  • Beethovens Tagebuch 1812?1818 , hrsg. von Maynard Solomon, Bonn: Beethoven-Haus, 2005
  • Klaus Martin Kopitz, Ein unbekanntes Gesuch Beethovens an Kaiser Franz I. , in: Bonner Beethoven-Studien , Band 6 (2007), S. 101?113
  • Beethoven aus der Sicht seiner Zeitgenossen in Tagebuchern, Briefen, Gedichten und Erinnerungen , hrsg. von Klaus Martin Kopitz und Rainer Cadenbach, unter Mitarbeit von Oliver Korte und Nancy Tanneberger, 2 Bande, Munchen: Henle, 2009, ISBN 978-3-87328-120-2
  • Joseph Schmidt-Gorg: Ludwig van Beethoven (1770?1827). In: Rheinische Lebensbilder, Band 4. Hrsg. von Bernhard Poll. Rheinland Verlag, Koln 1973, S. 119?140.
  • Ludwig Nohl, Beethovens Leben , 3 Bande, Wien-Leipzig 1864, 1867, 1877 (Die erste wissenschaftliche Biographie)
  • Ludwig Nohl, Beethovens Tod. Eine documentarische Chronik , in: ders., Musikalisches Skizzenbuch , Munchen 1866, S. 209?312.
  • La Mara (1909) [Ida Maria Lipsius]: Beethovens Unsterbliche Geliebte. Das Geheimnis der Grafin Brunsvik und ihre Memoiren . Leipzig: Breitkopf & Hartel.
  • Alexander Wheelock Thayer, Ludwig van Beethovens Leben , bearbeitet von Hermann Deiters und Hugo Riemann, 5 Bande, Leipzig 1917?1922 (Directmedia Publishing, Berlin 2007, ISBN 978-3-89853-334-8 , 1 CD-ROM) (Ein grundlegendes Standardwerk) bei zeno.org
  • La Mara (1920) [Ida Maria Lipsius]: Beethoven und die Brunsviks. Nach Familienpapieren aus Therese Brunsviks Nachlaß . Leipzig: Siegel.
  • Paul Bekker, Beethoven , Stuttgart: Deutsche Verlagsanstalt, 1922
  • Ludwig Schiedermair, Der junge Beethoven , Leipzig 1925 (Nachdruck Hildesheim: Olms, 1978, ISBN 3-487-06542-8 )
  • Theodor von Frimmel, Beethoven-Handbuch , Leipzig 1926
  • Romain Rolland, Beethovens Meisterjahre. Von der 3. Sinfonie bis zur Klaviersonate Nr. 23 , Berlin 1930 (Nachdruck Berlin: Rutten & Loening, 1952)
  • Otto F. Beer, Zehnte Symphonie , Wien Volksbuchverlag 1952.
  • Jean & Brigitte Massin (1955): Ludwig van Beethoven , Paris: Club Francais du Livre 1955 (als deutsche Ubersetzung 1970 unter dem Titel: Beethoven. Materialbiographie, Daten zum Werk und Essay , Munchen)
  • Georg Kinsky, Hans Halm: Das Werk Beethovens. Thematisch-Bibliographisches Verzeichnis seiner samtlichen vollendeten Kompositionen. Henle, Munchen und Duisburg 1955.
  • Riezler, Walter (1962): Beethoven . 8th ed. Zurich: Atlantis.
  • Massin, Jean & Brigitte (1970): Recherche de Beethoven . Paris: Fayard.
  • H. C. Robbins Landon, Beethoven , Universal Edition AG, Zurich 1974, ISBN 3-7024-0092-3 .
  • Maynard Solomon, Beethoven. Biographie , Frankfurt am Main: Fischer-Taschenbuch-Verlag, 1990, ISBN 3-596-25668-2 .
  • Carl Dahlhaus: Ludwig van Beethoven: Approaches to his Music . Oxford: University Press 1991.
  • Ernst Pichler: Beethoven. Mythos und Wirklichkeit . Wien: Amalthea 1994.
  • Stefan Kunze (Hrsg.), Ludwig van Beethoven. Die Werke im Spiegel seiner Zeit. Gesammelte Konzertberichte und Rezensionen bis 1830 , Laaber: Laaber-Verlag, 1996, ISBN 3-89007-337-9 .
  • Hans-Josef Irmen, Beethoven in seiner Zeit , Zulpich: Prisca, 1998.
  • Cooper, Barry (2000): Beethoven . Oxford: University Press.
  • Angelika Corbineau-Hoffmann, Testament und Totenmaske. Der literarische Mythos des Ludwig van Beethoven , Hildesheim: Weidemann, 2000, ISBN 3-615-00211-3 .
  • Martin Geck, Ludwig van Beethoven , uberarbeitete Neuauflage, Reinbek: Rowohlt Verlag, 2001, ISBN 3-499-50645-9
  • Carl Dahlhaus, Beethoven und seine Zeit , 4. Aufl., Laaber: Laaber-Verlag, 2002, ISBN 3-921518-87-3 .
  • Rucker, Andreas, ?Beethovens Klaviersatz ? Technik und Stilistik“ (2 Bde.), Diss., Frankfurt/Main u. a. 2002 (Europaische Hochschulschriften Reihe XXXVI / Bd. 219), ISBN 3-631-39262-1
  • Jost Hermand, Beethoven. Werk und Wirkung , Koln: Bohlau, 2003, ISBN 3-412-04903-4 .
  • Heinz von Loesch und Claus Raab (Hrsg.), Das Beethoven-Lexikon , Laaber: Laaber-Verlag, 2008, ISBN 978-3-89007-476-4
  • Albrecht Riethmuller, Carl Dahlhaus und Alexander L. Ringer (Hrsg.), Ludwig van Beethoven. Interpretationen seiner Werke , 2 Bande, Sonderausgabe, Laaber: Laaber-Verlag, 2008, ISBN 3-89007-304-2 .
  • William Kinderman, Beethoven , Oxford [u. a.]: Oxford University Press, 2009, ISBN 978-0-19-532836-3
  • Rita Steblin: ?A dear, enchanting girl who loves me and whom I love“: New Facts about Beethoven’s Beloved Piano Pupil Julie Guicciardi , in: Bonner Beethoven-Studien, Band 8 (2009), S. 89?152.
  • Lewis Lockwood, Beethoven: seine Musik ? sein Leben , Stuttgart, Weimar: Metzler, 2009, ISBN 978-3-476-02231-8 .
  • Klaus Martin Kopitz, Beethoven, Elisabeth Rockel und das Albumblatt ?Fur Elise“ , Koln: Dohr, 2010, ISBN 978-3-936655-87-2 .
  • Michael Lorenz, Die ?Enttarnte Elise“. Elisabeth Rockels kurze Karriere als Beethovens ?Elise“ . In: Bonner Beethoven-Studien, Band 9, Beethoven-Haus, Bonn 2011, S. 169?190.
  • Jan Caeyers: Beethoven : der einsame Revolutionar; eine Biographie , Munchen : Beck, 2012, ISBN 978-3-406-63128-3 .
  • Rudolf Buchbinder: Mein Beethoven. Leben mit dem Meister . Residenz Verlag St. Polten u. a. 2014, ISBN 978-3-7017-3347-7 .
  • Kurt Dorfmuller, Norbert Gertsch, Julia Ronge (Hrsg.): Ludwig van Beethoven. Thematisch-bibliographisches Werkverzeichnis. Revidierte und wesentlich erweiterte Neuausgabe des Werkverzeichnisses von Georg Kinsky und Hans Halm, 2 Bde., Munchen: Henle, 2014, ISBN 978-3-87328-153-0 .

Vanjske veze [ uredi | uredi kod ]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Ludwig_van_Beethoven&oldid=41843134