Naran?asta revolucija ( ukrajinski : Помаранчева революц?я, Pomaran?eva revoljucija ) je naziv za niz prosvjeda i politi?kih događaja koji su se odvijali Ukrajini krajem 2004 . i 2005 . godine neposredno nakon drugog kruga predsjedni?kih izbora na kojima je slu?beno pobijedio tada?nji premijer Viktor Janukovi? . Njegov protukandidat Viktor Ju??enko je te rezultate osporio, tvrde?i da su posljedica izborne prevare , a njegove prista?e zapo?ele seriju uli?nih demonstracija u Kijevu . Njegove zahtjeve je prihvatio Vrhovni sud Ukrajine narediv?i ponavljanje izbora, a na kojima je pobijedio Ju??enko.

Naran?asta revolucija se smatrala jednom od obojenih revolucija , a s obzirom da je Ju??enko bio zagovornik ulaska Ukrajine u NATO i nedvosmisleno pro- zapadne orijentacije Ukrajine, njen rezultat se smatrao velikom pobjedom SAD i EU , odnosno porazom Putinove Rusije koja je podr?avala Janukovi?a. Nakon pet godina predsednikovanja Viktor Ju??enko ?e napustiti vlast, ostvariv?i 2010. godine historijski najgori izborni rezultat za bilo kojeg predsednika koji se nalazio na vlasti ^{[1] [2]} .

Izbori [ uredi | uredi kod ]

Izbori su odr?ani u izrazito usijanoj politi?koj atmosferi u kojoj je proruski kandidat Janukovi? imao podr?ku trenuta?nog predsjednika i Rusije dok je Ju??enko imao podr?ku SADa i zapadnih zemalja.

Prvi krug glasovanja, 31.10. , zavr?ava s minimalno predno??u Ju??enko koji osvaja 39.87%, dok Janukovi? osvaja 39.32% glasova.

Drugi krug glasovanja se odr?ao 21.11. 2004. godine. Na njemu je za pobjednika progla?en Viktor Janukovi? s osvojenih 49.42 % glasova dok ?e ih Viktor Ju??enko, prema zvani?nim rezultatima, osvojiti 46.69 %.

Prosvjedi [ uredi | uredi kod ]

Viktor Ju??enko i njegov izborni partner Timo?enko su pozvali na prosvjede jo? prije nego ?to su izborni rezultati bili poznati ?to ?e kasnije biti osuđeno od sada biv?eg predsjednika Leonida Ku?me rje?ima "da su bili sigurni u izborni pobjedu tada ne bi unaprijed zvali na demonstracije".

Izlazne ankete koje građanska udru?enja i mediji provode na bira?ima kod izlaska s birali?ta su davale prednost Ju??enku je od 11% glasova, dok ?e slu?beni rezultati dati prednost Janukovi?evu od 3%. Janukovi?evi prista?e su izjavili da su mediji , od kojih je ve?ina stala na Ju??enkovu stranu, krivi za nepodudarnost rezultata. S druge strane, Ju??enkov tim iza?ao je u javnost s tvrdnjama o nizu izbornih nepravilnosti s Janukovi?eve strane.

Oblasti sa najve?om razlikom u
izlaznosti između prvog i drugog kruga ^[3]

Oblast	Izlaznost (I krug)	Izlaznost (II krug)	Promjena
Donjecka	78,08 %	96,64 %	▲ 18,56
Luganska	75,60 %	89,49 %	▲ 13,89
Aut. Rep. Krim	65,94 %	78,14 %	▲ 12,20
Sevastopolj	70,27 %	81,86 %	▲ 11,59
Dnjipropetrovska	70,28 %	77,75 %	▲ 07,47
Ode?ka	64,84 %	72,19 %	▲ 07,35
Zapori?ka	69,71 %	76,80 %	▲ 07,09
Dijaspora*	23,69 %	30,30 %	▲ 06,59
Harkovska	71,81 %	78,13 %	▲ 06,32
Mikolajivska	71,47 %	77,77 %	▲ 06,30
Cijela Ukrajina	74,54 %	80,40 %	▲ 05,86

Posmatra?i iz Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju i Vije?a Evrope izvijestili su o nizu nepravilnosti u izbornom procesu tokom drugog kruga. ^[4] Iako su posmatra?i zabilje?ili najve?e gu?ve na sjeveru zemlje (12 % glasa?kih mjesta), prema zvani?nim rezultatima najve?a izlaznost bila je u dvije oblasti na istoku zemlje, gdje su posmatra?i zabilje?ili gu?ve na samo 4 % glasa?kih mjesta. ^[4] U Donjeckoj oblasti, najve?em Janukovi?evom upori?tu, izlaznost je bila najve?a i iznosila je preko 96 %, ^[4] ?to je pove?anje od 18,5 % u odnosu na prvi krug, kada je izlaznost bila 78,08 %, odnosno blizu nacionalnog prosjeka od 74,54 %. ^{[4] [3]} Druga anomalija koja je zabilje?ena u isto?nim oblastima je znatno ve?i procenat glasa?a koji su glasali izvan glasa?kih mjesta (na tzv. mobilnim glasa?kim mjestima). U ve?ini oblasti taj broj se kretao oko 4 %, dok je u Donjeckoj, Luganskoj i Harkovskoj oblasti na istoku bio duplo ve?i, oko 8 %. ^[4]

Na stranu Ju??enka ?e prije?i Europska Unija, SAD i NATO dok ?e na stranu Janukovi?a do?i samo Rusija.

U izve?taju Britanske helsin?ke grupe za ljudska prava , koja se bavi "kritikom zapadnog utjecaja u nametanju demokratije" i koja nije povezana sa poznatijim Helsin?kim komitetom za ljudska prava , kritikuju se mediji jer nisu posvetili puno pa?nje ?injenici da je Ju??enko dobio 90 % glasova u zapadnoj Ukrajini, dok su s druge strane izve?tavali o visokom procentu glasova koji je Janukovi? dobio u jugoisto?nom dijelu zemlje. ^[5]

Dan nakon poziva na prosvjede to jest 22. 11. , oni su zapo?eli u zapadnom i sredi?njem dijelu zemlje. Kijevski Trg nezavisnosti, Majdan , privukao je oko pola milijuna Ju??enkovih prista?a koji su mirno prosvjedovali ispred sjedi?ta Verhovne Rade .

Gradska vije?a zapadnih i sredi?njih ukrajinskih gradova simboli?no su odbila priznati legitimitet slu?benih izbornih rezultata, a Ju??enko je pred ?lanovima svoje stranke u polupraznom parlamentu simboli?no polo?io predsjedni?ku prisegu. Protivni?ki tabor ga je odmah optu?io za protuzakonito davanje prisege.

Javne demonstracije u korist promoskovskoga kandidata Janukovi?a odr?ane su u isto?nim i manje u sredi?njim dijelovima Ukrajine.

Ponovljeni izbori [ uredi | uredi kod ]

Iako je Ju??enko poku?ao mirnim putem rije?iti problem i postati predsjednik razgovaraju?i s Leonidom Ku?mom , predsjednikom na odlasku, pregovori su prekinuti 24. 11. , a Sredi?nje izborno povjerenstvo je pobjednikom proglasilo biv?ega premijera Viktora Janukovi?a. Sljede?e se jutro Ju??enko u Kijevu obratio svojim glasa?ima, najaviv?i masovne prosvjede i ?trajkove ne bi li se vladu prisililo da prizna poraz.

Ukrajinska Verhovna Rada je 1. prosinca 2004. donijela rezoluciju kojom je izglasala nepovjerenje premijeru Janukovi?u. Prema ukrajinskom Ustavu to zna?i da je vlada podnijela ostavku, no ona ne mo?e stupiti na snagu bez suradnje s premijerom i predsjednikom, odnosno Janukovi?em i Ku?mom.

Kona?no je Ukrajinski vrhovni sud 3.12. razrije?io politi?ku zavrzlamu. Zaklju?eno je da zbog o?igledne izborne prevare nije mogu?e ustanoviti stvarne rezultate, te su za 26.12. određeni novi izbori, ali samo za drugi krug u kojemu su ostali Ju??enko i Janukovi?.

Kao dio dogovora o re?avanju izborne krize, Verhovna Rada je usvojila izmjene u izbornom zakonu koje je tra?ila opozicija. Istovremeno je usvojen ustavni amandman kojim su određena ovla??enja prenijeta sa predsednika na parlament, ?to je tra?io Ku?ma. Ku?ma je, sa svoje strane, pristao da smijeni ?lanove ukrajinske centralne izborne komisije i da imenuje nove. ^[6]

Taj 26.12. do?ekan je pod budnim nadzorom zapadnoeuropskih promatra?a, a dva je dana kasnije Sredi?nje izborno povjerenstvo proglasilo prijevremene rezultate: Ju??enko 51.99 %, Janukovi? 44.20% glasova. Slu?beni rezultati predsjedni?kih izbora progla?eni su 10.1. 2005. . Novim predsjednikom Ukrajine tako je progla?en Viktor Ju??enko. Slu?bena ceremonija odr?ana je 23.1. u zgradi Verhovne Rade, a nastavljena je na Trgu nezavisnosti pred stotinama tisu?a svojih razdraganih prista?a.

Pozadina izbora [ uredi | uredi kod ]

Geopoliti?ki stru?njak William Engdahl , prate?i borbu oko predsjedni?kih izbora u Ukrajini, za nasljednika proruskog predsjednika Leonida Ku?me, napominje da je ona mnogo slo?enija nego ?to ve?ina zapadnih medija sugerira. Rije? je o borbi između Putina i Busha na geopoliti?kom planu, i o?igledno je da su obje strane (i Janukovi?eva i Ju??enkova) na izborima bile itekako uklju?ene u glasa?ku prevaru.

No zapadni su mediji, tvrdi Engdahl, odlu?ili izvje?tavati jednostrano. ^{[ nedostaje referenca ]} Ipak, mediji su izvijestili samo o prevari sa strane Viktora Janukovi?a.

'Istina je da je re?im Leonida Ku?me bio krajnje nedemokratski i nikako nije model za ljudska prava. Međutim, upravo je to ?imbenik koji hrani oporbu, koju, pak, Zapad podupire. No ono ?to Zapad, ili, bolje re?eno, obi?ni ljudi slabo razumiju, a upravo se o tome radi, jest pitanje tko ?e uspostaviti geopoliti?ku kontrolu nad Euroazijom. Sve se na to svodi.'

Rusija vs. SAD [ uredi | uredi kod ]

Ukrajinski izbori nisu toliko va?ni zbog demokratskog glasovanja koliko zbog utjecaja: tko ?e kontrolirati ruskoga najve?eg susjeda, Rusi ili Amerikanci ?

Pogled na geostrate?ku pozadinu razja?njava mnogo toga. Ukrajina je povijesno, zemljopisno i kulturolo?ki povezana s Rusijom. Slavenska je zemlja i dio je prve ruske dr?ave - Kijevske Rusije . Sa 46 milijuna stanovnika na drugom je mjestu u isto?noj Europi i smatra se strate?kim zidom između Rusije i lanca novih NATO baza koje se prote?u od Poljske , preko Bugarske do Kosova . Također, Ukrajina je tranzitna zemlja za ve?inu ruskih sibirskih plinovoda prema Njema?koj i ostatku Europe. ^{[ nedostaje referenca ]}

Ameri?ka upletenost [ uredi | uredi kod ]

Novinar lista Guardian Ian Traynor navodi da postoji povezanost između događaja u Ukrajini i promjene re?ima u Srbiji i Gruziji. Tako su, po njemu, predsjedni?ki izbori u Beogradu 2000 . kojima je sru?en Milo?evi?ev re?im organizirani i vođeni od strane Richarda Milesa , biv?eg ambasadora u Beogradu a tada ameri?kog ambasadora u Bugarskoj. Miles je zatim, kako navodi Traynor, odigrao istu ulogu kao ambasador SAD-a u Tbilisiju, gdje je pomogao proameri?kom kandidatu Miheilu Saaka?viliju da svrgne Eduarda ?evardnadzea . Saaka?vili je putovao u Beograd kako bi prou?io model, a nakon toga je i stvarno do?ao na vlast u Gruziji, uz pomo? Kmare i Ru?i?aste revolucije . ^[7] Traynor zaklju?uje da je sli?na strategija primijenjena i u Ukrajini. ^[7]

Ukrajinska organizacija demokratske mlade?i zvana Pora ( Vrijeme je ) stvorena po beogradskom modelu (osim ?to se tamo organizacija mladih zvala Otpor i pomogla je Vojislavu Ko?tunici da dođe na vlast), dok je ?itava kampanja, po Traynoru, ameri?ka kreacija. ^[7]

Traynor navodi da je ?itav niz organizacija radio na promjeni ukrajinskoga dotada?njeg re?ima. Pritom se naj?e??e spominju George Soros' Open Society , National Endowment for Democracy ameri?ke vlade, Carnegie Endowment i USAID . ^[7] Pitanje te financijske i druge ameri?ke pomo?i Ju??enku je u SAD-u javno pokrenuo kongresmen Ron Paul , ali bez ikakvih konkretnih rezultata ^{[8] [9]} . Assessing Democracy Assistance koji je financiran od Ujedinjenih Naroda, Velike Britanije, SAD-a i drugih navodi kako su mnogi ukrajinski i strani promatra?i priznali kako je zapadna potpora i?la dalje od obi?ne pomo?i,ali da po njihovom mi?ljenju nije odlu?ila rezultat. Po podacima iste organizacije SAD je 2004. godine dao 34 miliona dolara Ukrajini za "demokratsku pomo?", a sljede?e godine ?e dati jo? 60 miliona dolara. Nakon pobjede Ju??enka sve vrste strane pomo?i za "razvoj demokracije" ?e biti drsti?no smanjene. ^[10]

Klju?ni dio medijske igre na ukrajinskim izborima bila je tvrdnja da je Ju??enko pobijedio prema izlaznim anketama. Traynor navodi da su Freedom House iz Washingtona i Nacionalni demokratski institut finansirali i organizovali "najve?i regionalni građanski izborni monitoring" sa vi?e od 1.000 treniranih posmatra?a. Izlazne ankete su bile kriti?no bitne jer su se pojavile prve i dobile veliku medijsku pa?nju, stavljaju?i pritisak na re?im da odgovori, zaklju?uje Traynor. ^[7]

Izlazna anketa po kojoj je Ju??enko imao 11 % prednosti finansirana je od strane SAD-a i sedam drugih dr?ava (Velika Britanija, Holandija, ?vicarska, Kanada, Norve?ka, ?vedska, Danska) i ?etiri međunarodne fondacije od kojih se tri finansiraju iz bud?eta SAD-a. ^[11] .

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Internet [ uredi | uredi kod ]

• Ameri?ka i britanska intervencija na izborima , John Laughland, 10. studenog 2004.
• Kako je Janukovi? varao na izborima , Ukrajinska pravda , 24. studenog 2004.
• Javna medijska podr?ka prozapadnom kandidatu Ju??enku , British Helsinki Human Rights Group, 24. studenog 2004.
• Hladnoratovska kriza u Ukrajini , Larry Chin, 26. studenog 2004 .
• Ameri?ka kampanja u Ukrajini , Ian Traynor, Guardian , 26. studenog 2004.
• Uplitanje Washingtona u predsjedni?ke izbore u Ukrajini , William Engdahl, stalni kolumnist Global Researcha , 20. prosinca 2004.
• Predsjedni?ki izbori: lekcija Rusiji , Boris ?melev, 10. velja?e 2005.
• Obojane revolucije: Ukrajina, Gruzija, Kirgistan , William Engdahl, 25. lipnja 2005.

Ostala literatura [ uredi | uredi kod ]

• F. William Engdahl: Stolje?e rata
• Zbigniew Brzezinski: Velika ?ahovska plo?a
• Paul D'Anieri: Economic Interdependence in Ukranian-Russian Relations
• Michel Chossudovsky: War and Globalisation
• National Geographic , hrvatsko izdanje, o?ujak 2006.

Eksterni linkovi [ uredi | uredi kod ]

• Dokumentarac Damiana Kolodyja o Naran?astoj revoluciji
• Dokumentarac Stevea Yorka o Naran?astoj revoluciji