Kominterna

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Lenjin dr?i govor tokom drugog kongresa Kominterne u Petrogradu 1920.

Kominterna je kratica koja se ustalila kao naziv za Komunisti?ku internacionalu i to Tre?u internacionalu , osnovanu u Moskvi 1919 . godine, koja je radila do 1943 kad je slu?beno raspu?tena.

Historija Kominterne [ uredi | uredi kod ]

Slika Borisa Kustodjeva Drugi Kongres Kominterne , 1921.

Osnivanje Kominterne je bila Lenjinova ideja, - ta organizacija trebala je pomo?i mladoj sovjetskoj dr?avi da prebrodi Ruski građanski rat . Tako da je Kominterna uspila okupiti one partije, nastale iz radni?kog pokreta, koje su prihvatile lenjinisti?ku teoriju i bolj?evisti?ku taktiku, nasuprot tzv. revizionistima iz Druge internacionale koji su se odrekli oru?ane borbe kao revoluciolarne metode i pihvatili borbu za radni?ka prava putem sindikata , slobode ?tampe i slobodnih izbora unutar institucija parlamentarne demokracije .

Nasuprot revizionista , koji su ve?inom zadr?ali naziv socijaldemokrati koji su mnoge radni?ke partije prihvatile prije Prvog svjetskog rata , pripadnici revolucionarne struje su, po uzoru na rusku partiju, usvojili za sebe ime komunisti , pa odatle i Komunisti?ka internacionala .

Kominterna je odr?ala sedam svjetskih kongresa između 1919 i 1935 . U tom vremenu Kominterna je odr?ala i trinajest "Pro?irenih plenuma" svog Izvr?nog komiteta, koji je u osnovi imao istu ulogu kao i puno ve?i Kongres.

Osniva?ki kongres [ uredi | uredi kod ]

Kominternina ?lanska iskaznica ?veđanina Karla Kilboma

Kominterna je svoj osniva?ki kongres odr?ala u Moskvi od 2. - 6. marta 1919 [1] . Na kongesu je bilo 52 delegata koji su predstavljali 34 partije. [2] Kongres je odlu?io osnovati Izvr?ni komitet sastavljen od predstavnika najva?nijih sekcija i predstavnika partija koje bi se priklju?ile Internacionali. Odluka je bila da se izabere petero?lani biro koji je trebao voditi svakodnevni posao u Internacionali. Ali takav biro nikad nije bio osnovan, pa su Lenjin , Trocki i Hristijan Rakovski kasnije izabrani da rukovode Internacionalom uz predsjednika Izvr?nog komiteta Zinovjev . Zinovjevljevu su u radu pomagali An?elika Balabanov (sekretarica), Victor Serge [3] i Vladimir Osipovi? Mazin. [4] Glavnu rije? na kongresu imali su Lenjin, Trocki i Aleksandra Kolontaj.

Glavne teme kongresa bile su razlika između " Bur?oaske demokracije " i " Diktature proletarijate ". [5]

Slijede?e partije i pokreti pozvani su na osniva?ki Kongres:

Na kongres su do?li: Komunisti?ka partija Rusije, Njema?ke, Austrije, Mađarske, Poljske, Finske, Ukrajine, Latvije, Litve, Bjelorusije, Estonije, Armenije, predstavnici komunisti?kih grupacija iz; ?ehoslova?ke, Bugarske, Srbije, Britanije, Francuske i ?vicarske. predstavnici njema?ke manjine iz Volge, Lijeva socijaldemokratska partija ?vedske, predstavnici Balkana iz Rusije, Lijevo krilo socijalisti?kog udru?enja Zimmerwald iz Francuske, Nizozemski socijaldemokrati, Socijalisti?ka partija Amerike i Liga socijalisti?ke propagande Amerike, Socijalisti?ka radni?ka partija Kine, Korejska radni?ka unija. Te Turkestanska, Turska, Gruzijska, Azerbajd?anska i Perzijska sekcija iz Centralnog biroa za isto?ne narode i Komisija Zimmerwalda [2]

Kominterna i njene ?lanice [ uredi | uredi kod ]

Sekretarijat Kominterne 1935. S leva na desno, sede: G. Dimitrov, P. Togliatti, W. Florin; stoje: O. Kuusinen, D. Mamulski, K. Gottwald, W. Pieck

Partije u raznim zemljama, koje su pristupile Kominterni, progla?ene su sekcijama te nadnacionalne organizacije. To je bio slu?aj i sa Komunisti?kom partijom Jugoslavije , osnovanom 1919 . Ve?inom je djelovanje tih partija u njihovim zemljama bilo zabranjeno (u Kraljevini SHS to se dogodilo dono?enjem Zakona o za?titi dr?ave 1921 . dok je prije toga Obznanom zabranjena komunisti?ka propaganda), pa su nastavile djelovati u ilegali. To je naravno pridonijelo tome da uglavnom posve izgube samostalnost, te je, osobito 1930-ih godina, politika Kominterne bila potpuno podređena dr?avnim interesima SSSR -a.

Mnogi komunisti iz celog sveta su imali slepu veru u Kominternu. Rodoljub ?olakovi? je 1933. godine, prilikom svoje posete predstavniku KPJ u Kominterni, Grguru Vujovi?u, zabele?io slede?e:

Kominterna je bila smje?tena u vi?espratnu zgradu, zelenkaste fasade, u Mohovoj ulici. U?ao sam u nju sve?ano raspolo?en. Tu u toj nelijepoj zgradi, koja podsje?a na k u ?e r inu za iznajmljivanje, je ?tab svjetske revolucije; ovdje rade, mislio sam, najodabraniji ljudi međunarodnog komunisti?kog pokreta. Za sve nas, komuniste, koji nismo u?estvovali u radu međunarodnih foruma, te nismo znali ?ta se sve događa iza fasade ?uvene monolitnosti, koliko u njihovom radu dolaze do izra?aja sukobi raznih ambicija i interesa, Kominterna je bila oli?enje komunisti?ke na?elnosti, budnosti, mudrosti, i dalekovidosti, ?ije smo odluke i rezolucije ne samo primali kao vojnici, nego tvrdo vjerovali u nepogre?ivost svakog njihovog slova. [7]

U skladu s tim interesima, Staljin je u vrijeme Drugog svjetskog rata 1943 raspustio Kominternu, da ne kvari odnose sa zapadnim saveznicima. Ja?anjem hladnog rata, godine 1947 kao nasljednik Kominterne osnovan je Informbiro .

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

  1. Berg, Nils J. I kamp for Socialismen - Kortfattad framstallning av det svenska kommunistiska partiets historia 1917-1981 . Kongres je otvoren komemoracijom na Karla Libknehta i Rosu Luxemburg , koji su nedavno ubijeni od frajkora (Freikorps) za vrijeme Spartakisti?kog ustanka. Stockholm: Arbetarkultur, 1982. str. 19.
  2. 2,0 2,1 Marxist Internet Archive
  3. Serge, Victor: Memoirs of a Revolutionary (On se zapravo zvao Viktor Ljvovi? Kibalj?i?, a kasnije se prezvao u 'Viktor Serge', bio je biv?i anarhist, koji se uspeo do ?lana Centralnog komiteta Ruske komunisti?ke partije. Vjerovao je da je za svoj uspon u partijskoj hijerarhiji - bilo odlu?uju?e to ?to je dobro znao brojne evropske jezike)
  4. First Congress of the Communist International
  5. Marxist Internet Archive
  6. First Congress of the Communist International
  7. Petar Po?ar, Jugosloveni ?rtve staljinskih ?istki (str. 221-231), Beograd, 1989.

Eksterni linkovi [ uredi | uredi kod ]