Pio IX.
lat. Pius PP. IX.
(Senigallia,
Marche
,
13. svibnja
1792.
?
Rim
,
7. velja?e
1878.
), rođen kao
Giovanni Maria Mastai Ferretti
, 255. poglavar
Katoli?ke Crkve
, papa od
16. lipnja
1846.
do smrti
1878.
Giovanni Maria Mastai Ferretti rodio se
13. svibnja
1792.
u Senigalliji u aristokratskoj obitelji grofa Girolama Mastai Ferrettija i Caterine, rođene Sollazzi, kao deveto dijete. Od
1802.
do
1809.
godine stje?e klasi?no obrazovanje u
Volterri
, a zatim odlazi u Rim na studij filozofije i teologije. Rim napu?ta
1810.
zbog politi?kih previranja, te se ponovo vra?a
1814.
kako bi se pridru?io papinskoj plemi?koj gardi. No, u to vrijeme je bolovao od epilepsije, pa je njegov zahtjev odbijen. Giovanni nastavlja studij teologije koji zavr?ava
1818.
, te je u travnju
1819.
zaređen za sve?enika. Slu?bovanje zapo?inje kao rektor siroti?ta Tata Giovanni u Rimu, da bi od
1823.
do
1825.
boravio u
?ileu
kao ?lan papina izaslanstva. Vra?a se u Rim i postaje ravnatelj Bolnice sv. Mihaela i upravitelj Crkve sv. Marije u Via Lata. U svibnju
1827.
papa
Lav XII.
imenuje ga
nadbiskupom
Spoleta
. Godine
1832.
papa
Grgur XVI.
postavlja ga za
biskupa
Imole
, ali s naslovom nadbiskupa, te ga imenuje
kardinalom
in pectore
1839.
godine. Imenovanje je objavljeno u prosincu
1840.
kada je primio grimiz i titulu. Papa Grgur XVI. umire
1. lipnja
1846.
i kardinal Mastai Ferretti je pozvan u Rim na
konklavu
.
Na konklavi je sudjelovalo 50 od 62 kardinala. Kardinalski kolegij podijelio se između dva kandidata koji su slovili kao po?eljni i od glasovanja do glasovanja broj glasova nije se mijenjao. Dekan
Kardinalskog zbora
predlo?io je tada da se glasuje ≪za najmlađeg≫ kandidata. Tako je
16. lipnja
1846.
i izabran najmlađi kardinal pedeset ?etverogodi?nji Giovanni Maria Mastai Ferretti, nadbiskup-biskup Imole. Po zavr?etku konklave doputovao je kardinal Karl Kajetan von Gaisruck (
1769.
?
1846.
), nadbiskup
Milana
, koji je nosio veto austrijskog
cara
Ferdinanda I.
na izbor kardinala Mastai Ferrettija. No, stigao je prekasno.
Novi papa uzeo si je ime Pio IX., a njegov izbor je u to vrijeme izazvao veliko iznenađenje, s obzirom na to da su prete?no konzervativni kardinali izabrali njega, koji je bio poznat po svojim liberalnim stavovima. Odmah po stupanju na papinsko prijestolje Pio IX. je pomilovao vi?e od tisu?u zatvorenika i zajam?io slobodu prognanima i izbjeglima. Na zaprepa?tenje
be?kog
dvora, Papa je osnovao civilnu vladu i stavio je pod nadzor parlamentarne skup?tine, te zatra?io od svojih ministara da reformiraju građansko pravo, kazneni sustav, javno obrazovanje i drugo. Odjek tih njegovih mjera bio je velik u
Europi
i svijetu, a posebno u Italiji, koja je glasno klicala ?liberalnom papi“. Ali sve se naglo promijenilo kada se Pio IX. odbio svrstati na bilo ?iju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i
Austro-Ugarske
. Talijanski nacionalisti su mu to jako zamjerili jer su ga htjeli pridobiti za pokret koji je pokrenuo cijelu Italiju, kako bi se oslobodili teritoriji koji su jo? bili pod austrijskom vla??u. Pred kraj
1848.
dolazi do velike krize koja je bila posljedica raspada ekonomije. Na dan otvaranja Skup?tine
15. studenog
1848., ubijen je u dvori?tu pala?e Kancelarije premijer papinske vlade grof Pellegrino Rossi (
1787.
?
1848.
). Ubrzo je ustanak zahvatio rimske ulice pa je Papa preru?en
24. studenog
, pod okriljem no?i, napustio
Kvirinal
i pobjegao u Gaetu.
Pio IX. snimljen fotografskim aparatom
Pastoral i borba za o?uvanje svjetovne vlasti
[
uredi
|
uredi kod
]
Nakon Papinog odlaska u Rimu je nastala anarhija. Dva i pol mjeseca kasnije, u no?i s 8. na
9. velja?e
1849.
Ustavotvorna skup?tina proglasila je Rimsku Republiku i izglasovala svrgavanje Pape zajam?iv?i mu neovisnost u ?vr?enju duhovne vlasti“. Papa se tada iz Gaete za pomo? obratio
Francuskoj
?ije snage
3. srpnja
1849., nakon vi?e od tri tjedna ?estokih i krvavih borbi, ulaze u Vje?ni grad. Tek
12. travnja
1850.
papa Pio IX. se vratio u Rim s ?vrstom odlukom da ne?e ?initi nikakve ustupke i ponovno se uspostavlja stari apsolutisti?ki sustav. Ali pokret za ujedinjenje Italije vi?e se nije mogao zaustaviti. Papa pokre?e radove na modernizaciji i uljep?avanju Rima, te se strasno posve?uje pastoralnom radu. Tijekom svoga pontifikata Papa je diljem svijeta osnovao preko dvjestotinjak novih biskupija. Uz zalaganje hrvatskog
bana
Josipa Jela?i?a
Papa
1852.
zagreba?ku
biskupiju uzvisuje na rang
metropolije
i nadbiskupije, a nadbiskupa
Jurja Haulika
1856.
imenuje kardinalom. Godine
1850.
uspostavio je u
Engleskoj
katoli?ku hijerarhiju, a
1853.
i u
Nizozemskoj
. Papa zaklju?uje
konkordate
s
Rusijom
(
1847.
),
?panjolskom
(
1851.
), Austrijom (
1855.
) i
Latinskom Amerikom
(
1862.
). Bulom "
Ineffabilis
" od
8. prosinca
1854.
papa Pio IX. definirao je
dogmu
o
Bezgre?nom za?e?u Bla?ene Djevice Marije
?to je u nekim crkvenim krugovima povuklo pitanje papine nepogre?ivosti, iako se Papa prije toga bio savjetovao s biskupima iz cijelog svijeta. Na desetu obljetnicu progla?enja Dogme
8. prosinca
1864.
Papa objavljuje
encikliku
"
Quanta Cura
" protiv modernih zabluda i glasoviti dodatak "
Syllabus
" u kojem iznosi vi?e od osamdeset najzna?ajnijih suvremenih zabluda. "
Syllabus
" je izazvao o?tre reakcije liberala u svim zemljama. Objavljivanje Syllabusa koji je osuđivao racionalizam, liberalizam, naturalizam, panteizam, socijalizam, komunizam, masonstvo i slobodnu misao samo je pogor?alo stanje na politi?kom planu. Francuska je zabranila njegovo objavljivanje, a prista?e ujedinjenja Italije iskoristile su Syllabus protiv Pape, kojeg ?e
Giuseppe Garibaldi
nazvati ?vampirom Italije“. Na politi?kom planu sve je i?lo protiv
Papinske Dr?ave
. U jesen
1860.
Papinska Dr?ava svedena je na teritorij ?irok pedeset i dug oko sto pedeset kilometara. Dana
14. svibnja
1861.
prvi talijanski nacionalni parlament okupljen u
Torinu
proglasio je Kraljevstvo Italije i zatra?io Rim za svoju prijestolnicu. Papu je za?titila francuska vojska, ali ne za dugo. U listopadu
1867.
Garibaldi je poku?ao zauzeti Rim, ali ga je papinska vojska uspjela odvratiti. U takvim politi?kim previranjima papa Pio IX.
8. prosinca
1869.
otvara
Prvi vatikanski sabor
(20. ekumenski). Ve? na prvim sjednicama koncila, koji je otvoren u nazo?nosti brojnih visokih gostiju među kojima je bilo i okrunjenih glava, na povr?inu je izbilo vidljivo neslaganje između prista?a i protivnika papine nepogre?ivosti. Posebno su bili zapa?eni govori
đakova?kog
biskupa
Josipa Jurja Strossmayera
, koji je smatrao da ?nepogre?ivost pripada cijelom tijelu Crkve“, a ne osobi pape. Unato? svojim stajali?tima biskup Strossmayer je prihvatio odluku koncila o papinoj nepogre?ivosti, koja je izglasana
13. srpnja
1870.
s 471 glasom za, 88 ih je bilo protiv, a 62 suzdr?ana. Nepogre?ivost pape kad govori ex cathedra (ex cathedra - lat., sa stolice (katedre) sv. Petra) o pitanjima vjere, tj. kad u svojstvu pastira i voditelja svih kr??ana, kao vrhovni sve?enik (pontifex maximus) svojom apostolskom vla??u predstavlja neko u?enje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora ?uvati; papa Pio IX. je proglasio
18. srpnja
. te godine. Sutradan je Francuska objavila rat
Pruskoj
i Koncil je bio prekinut prije nego ?to su na dnevni red do?la druga va?na pitanja. Progla?enje dogme o papinoj nepogre?ivosti dolilo je ulje na vatru i izazvalo prosvjede liberala u Francuskoj i posebno u
Njema?koj
, gdje ?e prosvjednici stvoriti otpadni?ku
Starokatoli?ku crkvu
.
Pio IX. snimljen fotografskim aparatom
Kona?an pad Papinske Dr?ave
[
uredi
|
uredi kod
]
Francusko-pruski rat omogu?io je Kraljevini Italiji da zada kona?an udarac Papinskoj Dr?avi. Po?to je
4. rujna
1870. zato?en car
Napoleon III.
, Francusko Carstvo se raspalo. Nakon ?to je francuska vojska napustila Rim, talijanska vojska je po?ela svoj pohod na taj grad. Opsada Vje?nog grada po?ela je
15. rujna
. Papa Pio IX. je napustio
pala?u Kvirinal
i oti?ao u
Vatikan
. U zoru
20. rujna
pijemontsko
topni?tvo zapo?elo je bombardiranjem Grada gađaju?i dijelove zida između
Porta Pia
i
Porta Salaria
. U osam sati ujutro cijeli se diplomatski zbor pojavio u Vatikanu da bi bio uz Papu. Tijekom mise koju je Papa slu?io u nazo?nosti diplomata talijansko topni?tvo napravilo je rupu u zidu vile Bonaparte, odmah pored Porta Pia, kroz koju su strijelci u?li u grad u smjeru Kvirinala. Malo prije 9 i 30 sati Papa je naredio da se izvjesi bijela zastava na kupoli
Bazilike sv. Petra
. Predajom koja je zatim potpisana cijeli je Papinski teritorij predan Italiji, ali je nagla?eno da talijanska vojska ne smije okupirati Vatikan. Papina se vojska raspala, ali je Papa zadr?ao
?vicarsku gardu
. Unato? tim ustupcima Papa je prosvjedovao protiv povreda njegovih prava. Papa Pio IX. se od tada smatrao zato?enikom Vatikana. Po?etkom listopada 1870. stanovnici nekada?nje Papinske Dr?ave velikom su ve?inom glasovali za priklju?enje Kraljevini Italiji. Godinu dana kasnije talijanski parlament je izglasao
Garancijski zakon
kojim se papi priznaje posjed Vatikana,
Lateranske pala?e
i
Castel Gandolfa
te odobrava apana?a od tri milijuna lira. Papa je to glatko odbio, jer bi to zna?ilo, kako je rekao, priznanje gubitka teritorija i nadzor nad Rimom. Dekretom "
Non expedit
" Papa zabranjuje katolicima sudjelovanje na politi?kim izborima ?to je izazvalo veliki protucrkveni stav talijanske vlade.
Pontifikat pape Pija IX. koliko god se ?inio poraznim zbog nestanka Papinske Dr?ave, toliko je ozna?io ja?anje duhovnog autoriteta pape. Smatraju?i se zato?enikom Pio IX. vi?e nikada nije napustio Vatikan. Njegovo dobrovoljno zato?eni?tvo donijelo mu je op?e simpatije izvan Italije i pridonijelo ugledu Svete Stolice. Najdu?i pontifikat u povijesti Crkve zavr?io je
7. velja?e
1878.
Papa je umro u 86. godini ?ivota prirodnom smr?u. Papa Pio IX. je ?elio da ga pokopaju u Bazilici sv. Lovre izvan Zidina, ali je zbog politi?kih razloga sahranjen u Bazilici sv. Petra. Kada su ga nakon tri godine ?eljeli prebaciti u Baziliku sv. Lovre, morali su to u?initi tajno, jer je jedna antiklerikalna grupa ?eljela njegovo tijelo baciti u
Tiber
. Bio je prvi papa koji je snimljen fotografskim aparatom. Godine
1985.
papa
Ivan Pavao II.
donio je slu?benu izjavu o njegovom ?herojskom ?ivotu“, a
3. rujna
2000.
isti Papa ga je proglasio bla?enim.
Svojim mudrim savjetima je pomagao
don Boscu
utemeljiti
salezijansku
dru?bu; tako si je zaslu?io nadjevak ?Don Boscov Papa”.
[1]
- ↑
?IX. Piusz, don Bosco papaja”, u:
Don Bosco Kalendarium 2011
, Szalezi Szent Ferenc Tarsasaga: Budimpe?ta, 2010., str. 8.
- IX. Piusz, don Bosco papaja, u: Don Bosco Kalendarium 2011, Szalezi Szent Ferenc Tarsasaga Budapest 2010, str. 8.
- Jacques Mercier,
Povijest Vatikana (Vingt siecles d'histoire du Vatican)
, Barbat, Zagreb 2001.,
- Marijo Mili?,
Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.
, Laus, Split 2000.,
- Enciklopedija op?a i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Ve?ernji list d.d. Zagreb,
- Cardinals of the Holy Roman Church,
[1]
,
- The Catholic Encyclopedia,
[2]
,
- Enciclopedia dei Santi,
[3]
.
| Pape
Katoli?ke Crkve
|
|---|
| | 1. ? 4. stolje?e
| | | | 5. ? 8. stolje?e
| | | | 9. ? 12. stolje?e
| | | | 13. ? 16. stolje?e
| | | | 17. stolje?e ?
danas
| |
|