Odje?a kardinala
Kardinal
(
lat.
cardinalis
? sto?erni), skra?eno od
Kardinal Svete Rimske Crkve
, također i
sto?ernik
[1]
, u
katoli?koj
je hijerarhiji, nakon
papinske
, najvi?a crkvena slu?ba. Imenuje ih papa, uglavnom među
biskupima
, a mo?e i među
sve?enicima
. Nose odijelo crvene boje sa
?e?irom
, imaju poseban
grb
i oslovljavaju se naslovom ?Va?a uzoritost” (
eminencija
).
Kardinalski naslov je ?ast koja je ozna?ena kao ?uzvi?ena”, ali onaj kojemu je dodijeljena nema nikakvu mo?. Kardinali mogu biti i obi?ni sve?enici (danas vrlo rijetki slu?ajevi), a do
1917.
?ak i
laici
, poput kardinala
Giacoma Antonellija
, koji je bio dr?avni tajnik pape
Pija IX.
Kardinalski naslov ozna?ava stanje pripadnosti Rimskoj biskupiji. Svaki sve?enik ?inkardiniran” je tj. upisan u jednoj
biskupiji
. Inkardinacija je pravni akt kojim biskup prima jednoga sve?enika u mjesnu crkvu za koju je zadu?en. Od trenutka svoje inkardinacije sve?enik je podređen biskupu kojega mora slu?ati i od kojeg dobiva pastoralne du?nosti. Uzvisivanje na kardinalsku ?ast podrazumijeva inkardinaciju u Rimskoj biskupiji onoga koji je promaknut u kardinala. Kardinal je inkardiniran (odatle i njegov naziv) u Rimskoj biskupiji.
Purpurna
boja njihove odje?e simboli?no predstavlja njihovu spremnost u ?vrstoj obrani vjere i
Katoli?ke Crkve
do prolijevanja vlastite
krvi
ako to bude potrebno.
Kardinali su pripadnici rimskoga
klera
kao po?asni biskupi jedne od sedam biskupija u okolici
Rima
(
Albano
,
Ostia
,
Palestrina
,
Porto
i
Santa Rufina
,
Frascati
,
Sabina
i
Poggio Mirteto
te
Velletri
) ili jedne crkve ili diaconie u Rimu. Slijedom toga
zagreba?ki nadbiskup
kardinal
Josip Bozani?
bio je po?asni biskup crkve
sv. Jeronima
u Rimu, ?to je bio i njegov prethodnik
Franjo Kuhari?
. Iako se na prvi pogled ?ini da kardinali osim naslova nemaju puno veze s njihovom naslovnom crkvom, to nije tako, veza je mnogo dublja i ?vr??a nego ?to se misli. Bilo je slu?ajeva da su se pojedini kardinali doslovno upropastili da bi obnovili Rimsku crkvu koje su bili po?asni biskupi.
Nakon papine smrti kardinali
konklavom
biraju novoga papu kao ?lanovi rimskog klera. Svi zajedno ?ine Kardinalski zbor. To se tijelo neprestano pove?avalo od svojeg osnutka. U po?etku ih je bilo svega petnaestak, da bi u vrijeme pontifikata pape
Pija IV.
dosegnuo broj od 76 ?lanova. Papa
Siksto V.
odlu?io je apostolskom konstitucijom
Post quam verus ille
od
3. prosinca
1586.
ograni?iti broj kardinala koji biraju papu na najvi?e 70. Taj broj je papa odredio prema broju od 70 staraca koje je
Mojsije
odredio kao vođe Izraelcima. Odredbe pape Siksta V. potvrđene su kanonom 231.
Kanonskog zakonika
. Odredbe Sikstovog dokumenta ostat ?e nepromijenjene sve do pontifikata pape
Ivana XXIII.
Uzimaju?i u obzir razvoj Crkve na drugim
kontinentima
izvan
Europe
, posebno u
Latinskoj Americi
, papa Ivan XXIII. prekr?io je tada va?e?i zakon i pove?ao broj ?lanova
de facto
, ali i ne
de jure
, na 90. To je u?inio njegov nasljednik papa
Pavao VI.
konstitucijom
Romano Pontifici eligendo
od
1. listopada
1975.
kojom je podijelio kardinale na kardinale izbornike (elektore) i neizbornike, odrediv?i da kardinali prestaju biti izbornici (kardinali koji mogu birati i biti izabrani za papu) kad navr?e 80 godina ?ivota. Broj kardinala elektora ograni?en je na 120 ?lanova, a broj neelektora ovisio je o dobi onih koji su pre?li kriti?nu granicu od 80 godina.
Iako za Kardinalski zbor ponekad ka?u da je
senat
Crkve, kardinali nemaju ni pribli?no ovlasti koje bi se mogle usporediti s onima senatora. Oni obna?aju, zajedni?ki, suverenu vlast samo u vrijeme
Sede vacante
(?Upra?njena Stolica”) tj. samo onda kada je papinska stolica upra?njena. Ta vlast je također ograni?ena jer im je zabranjeno uvoditi novosti:
Sede vacante nihil innovetur
. Kardinalski zbor okuplja se za papina ?ivota samo povodom neke njegove obljetnice ili velikoga blagdana, ili kad se odr?avaju skupovi akademskog karaktera, kao ?to su konzistoriji na kojima papa imenuje nove kardinale.
Nije uvijek bilo tako i povijest je zabilje?ila kardinalske skupove na kojima je bilo ?ivahno kao na parlamentarnim sjednicama. U
srednjem vijeku
konzistoriji su se odr?avali mnogo ?e??e na kojima su kardinali tra?ili od papa ve?e ovlasti za sebe. Tek je papa
Lav X.
izveo pravi
dr?avni udar
kada je
1. srpnja
1517.
, ne savjetuju?i se ni s kim, a ponajmanje s Kardinalskim zborom, imenovao odjednom trideset i jednog kardinala koji su svi odreda odbijali prihvatiti zaklju?ke XVI. (Konstanza; 1414. ? 1418.) i XVII. (Besel-Ferrara-Firenza-Rim; 1431. ? 1447.) op?eg koncila. Tako je korjenito i definitivno sasje?ena oporba. Papa Lav X. nije propustio podsjetiti i naglasiti da kardinali, premda biraju papu, njemu jedinomu duguju svoj kardinalski polo?aj.
U nagovoru od
28. lipnja
1967.
papa Pavao VI. naglasio je va?nost Kardinalskog zbora za ?ivot Crkve. Unutar Kardinalskog zbora papa bira dr?avnog tajnika,
prefekte
rimskih
kongregacija
, predsjednike vije?a i povjerenstava,
legate
koje ?alje u inozemstvo kao njegove predstavnike na nekomu skupu, posebne izaslanike itd. Du?nost je kardinala sudjelovanje u radu kongregacija, savjeta ili povjerenstava Kurije. Njihovo sudjelovanje u radu tih tijela je stvarno, a ne zahtijeva se jedino od ?lanova Kardinalskog zbora koji trajno borave u Rimu. Kardinalska ?ast je do?ivotna, iako je bilo i slu?ajeva da su neki bez nje ostajali. Tako je na primjer za pontifikata pape
Pia XI.
kardinal Billot ponovno postao vl?. otac Billot iz
Dru?be Isusove
. Bio je primoran dati ostavku u Kardinalskom zboru zbog neslaganja s Papom o oportunosti osude
Francuske
akcije.
Na ?elu je Kardinalskog zbora dekan, a zamjenjuje ga poddekan. Dekan ili poddekan nema nikakve vlasti upravljanja nad ostalim kardinalima, nego je kao prvi među jednakima. Kardinal dekan ima kao naslov
ostijsku biskupiju
zajedno s drugom Crkvom koju je ve? imao kao naslov.
Kardinalski zbor dijeli se na tri reda:
- biskupski
, kojemu pripadaju kardinali kojima papa dodijeli naslov prigradske Crkve, a i isto?ni patrijarsi koji su uvr?teni u Kardinalski zbor,
- prezbiterski
, i
- đakonski
.
Kardinalima prezbiterskog i đakonskog reda papa dodjeljuje svakomu njegov naslov ili đakonstvo u Rimu. Isto?ni patrijarsi koji su uzeti u Kardinalski zbor imaju kao naslov svoje patrijar?ijsko sjedi?te.
Kardinalski grb
Kardinali Kasper i Danneels u korskim odijelima.
Regularna kardinalska odora sastoji se od crne (u toplijim, tropskim krajevima bijele) reverende s purpurnim gumbima i obrubom, purpurnog pojasa i pileolusa. Korsko kardinalsko odijelo sastoji se od u potpunosti purpurne reverende preko koje ide isklju?ivo bijela roketa na koju pak ide purpurna "mozzetta". Na glavi se preko purpurnog pileolusa nosi purpurna bireta. Katkada kardinali nose i
ferraiolo
, odnosno purpurni kardinalski pla?t. Prilikom imenovanja, kardinali uz biretu, kao znak posebne povezanosti s papom dobivaju od njega i zlatni prsten (za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI. na vanjskoj strani prstena je bio prikaz raspetog Krista s Bogorodicom i sv. Ivanom sa svake strane kri?a, dok je na unutarnjoj strani bio ugraviran njegov papinski grb).
Kardinalski grb sastoji se od ?tita i purpurnog galero ?e?ira iz kojeg se na svaku stranu ?tita pru?a petnaest purpurnih ki?anki. Iza ?tita, ako je kardinal obi?ni biskup nalazi se latinski kri?, a ako je kardinal nadbiskup onda kri? s dvostrukom popre?nom gredom. Ispod ?tita nalazi se traka s geslom.
- ↑
Razum, Stjepan (ur.):
Danica 2020. hrvatski katoli?ki kalendar
, HKD sv. Jeronima: Zagreb, 2019., god. 139., str. 39,
ISSN
0414-9866