Louis Althussse
(
Birmandreis
,
Al?ir
,
16. listopada
1918.
?
La Verriere
,
22. listopada
1990.
) bio je
francuski
filozof
i
sociolog
poznat po
marksisti?kom
pristupu u filozofiji.
Althusser je rođen u
Al?iru
1918.
no brzo s obitelji dolazi u Francusku. Na
pari?kom
sveu?ili?tu
Ecole Normale Superieure
po?inje studij filozofije koji prekida radi sudjelovanja u
Drugom svjetskom ratu
gdje biva i zarobljen. Studij zavr?ava tek
1947.
te na istom sveu?ili?tu po?inje graditi nastavnu karijeru. Ratno iskuskustvo ga je promijenilo u na?inu razmi?ljanja; prije rata smatrao se
konzervativcem
, no tijekom rata upoznao se s
marksizmom
te ?e nakon povratka iz rata postati jedan od vode?ih francuskih marksista. Podr?avao je rad
francuske komunisti?ke partije
te je od
1984.
njezin ?lan.
Rat je utjecao i na njegovo psihi?ko stanje. Najtragi?niji primjer je ubojstvo svoje ?ene
16. studenog
1980.
zbog ?ega je zavr?io i u psihijatrijskoj ustanovi nakon ?ega se nije pojavljivao u javnim krugovima. Iako je bio marksist i imao revolucionarne poglede na svijet, Althusse nije sudjelovao u velikim studentskim nemirima u Parizu
1968.
[1]
:150
No iako je bio psihi?ki nestabilna osoba, Altusse je jako utjecao na mnoge suvremene filozofe.
Althusse ima druga?iji pristup maksizmu od ostalih. On smatra da je ve?ina marksista pogre?no shvatila Marxove ideje te Althusse u svojim radovima poku?ava ispraviti tu nepravdu. To se jasno mo?e vidjeti u nekoliko Althusseovim glavnim idejama:
- Althusse smatra kako se krivo tuma?i termin
Baza i nadogradnja
kod koji mogu opstati samo ako postoje radnici, sredstva za rad i vlasnici koji prisvajaju rezultate proizvodnje
[1]
"
:153
. Althusse stoga polazi od stajali?ta kako zbog ekonomskog determinizma ove tri karakteristike se trebaju zamijeniti ideologijom i politikom.
- Althusse
ideologiju
smatra kao stvarni dru?tveni odnos, a ne kao
iluziju
.
[2]
:6
- Na temelju
Gramcijevog
koncepta
hegemonije
, Althuse razvija termin
ideolo?ki aparat dr?ave
prema koji, prema njemu, reproducira proizvodnju kako bi stvorili određenu hegemoniju u dru?tvu. Kao primjere takvog aparata, navodi religijske i obrazovne institucije, medije, obitelj, politi?ke stranek te sindikate.
[2]
:131
- On smatra da pojedinci ?ine
strukturu
dru?tvenih odnosa ?ime se odmi?e od klasi?nih marksisti?kih ideja o klasama kao skupovima pojedinaca.
[2]
:6
Upravo ?e ovo posljednje biti klju?no za razvoj
strukturalnog marksizma
, ?iji je Althusse jedan od za?etnika. Strukturalni maksizam prou?ava nevidljive strukture u
kapitalisti?kom
dru?tvu te poku?ava dokazati kako u svijetu postoje strukture koje ograni?avaju mi?ljenja pojedinca. Sljedbenici tog pravca priva?aju zna?aj
ekonomije
na na?in da ju prihva?aju kao determinantu u dru?tvu te smatraju kako
politika
i
ideologija
imaju relativnu autonomiju. Pojedinci i akteri samo popunjavaju takve strukture te su ograni?eni njihovim pravilima. Ru?enje stuktura i sistema treba biti usredoto?eno na proturje?u u sistemu, a ne na proturje?ja u kojima je pojedinac suo?en.
[1]
:148
- Za Marxa
, 1965.
- Kako ?itati Kapital
, s Etienne Balibar, 1965.
- Filozofija i spontana filozofija znanstvenika
, 1967.
- Lenjin i filozofija
, 1969.
- Elementi samokritike
, 1974.
- Budu?nost traje dugo
, postumno 1992.