Kineski jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kineski [b] (中文; , [c] posebno kada se misli na pisani kineski ) je grupa jezika kojima izvorno govore etni?ka ve?ina Kineza Han i mnoge manjinske etni?ke grupe u Velikoj Kini . Oko 1,3 milijarde ljudi (ili otprilike 16% svjetske populacije) govori razne kineske jezike kao svoj prvi jezik . [1]

Kineski jezik pripada sino-tibetanskoj porodici jezika i tonski je jezik (zna?enja mu se mijenjaju jednostavnim mijenjanjem nivoa visine tona). Tonske razlike uti?u kako na vokabular tako i na gramatiku . Kineski jezik ima ?etiri osnovna i jedan neutralan ton. Prvi ton se opisuje kao visoki ili ravni; drugi, kao visokouzlazni ili uzlazni; tre?i, kao niskosilazno-uzlazni ili samo silazno-ulazni; ?etvrti, kao visokosilazni ili silazni i neutralni ton ?ija je tonska vrijednost nultog stepena.

Rije?i kineskog jezika su nepromjenljive, nemaju nastavke poput konjugacije ili pade?a ; gramati?ki odnosi se izra?avaju upotrebom određenog roda rije?i i određenim redom rije?i u re?enicama.

Kineski jezik kao standardizovana forma jednog od dominantnih jezika naroda Han (94% populacije Kine), u osnovi je sjeverni dijalekat i na pekin?ki govor, u Kini poznat kao putonghua (普通?). Na zapadu je poznat kao mandarinski kineski . Kina je velika zemlja (56 nacionalnih manjina) i ima mnogo dijalekata koji se potpuno razlikuju, neki ?ak ne pripadaju istoj porodici jezika. Međutim, ono ?to ih spaja to je pismo koje je isto za sve bez obzira kojim dijalektom govorili.



Gre?ka kod citiranja: <ref> oznake postoje za grupu pod imenom "lower-alpha", ali nije pronađena pripadaju?a <references group="lower-alpha"/> oznaka, ili zatvaraju?i </ref> nedostaje

  1. ^ "Summary by language size" . Ethnologue (jezik: engleski). 3. 10. 2018 . Pristupljeno 7. 3. 2021 .