Kraljevina Bosna ← 1377  ?  1463 Glavni grad Visoko , Jajce Politi?ki sistem nedefinirano Kralj  - 1377 - 1391 Tvrtko I  - 1461-1463 (zadnji) Stjepan Toma?evi? Historijska era Srednji vek  - krundidba Tvrtka I 1377  - Nestala 1463

Kraljevina Bosna ili Bosansko kraljevstvo , je dr?ava koja je postojala na Balkanu od druge polovine 14. vijeka do druge polovine 15. vijeka, obuhva?aju?i prete?no prostore dana?nje Bosne i Hercegovine , ali u nekim periodima i dijelove susjednih dr?ava. Za vrijeme kralja Tvrtka I , Bosansko kraljevstvo je bila najmo?nija balkanska dr?ava.

Bosanska kraljevska kruna i vije?e bosanskog plemstva slu?ili su kao dva konstitutivna stupa dr?ave. Ozemlje je pripadalo ili vladaru ili nekolicini mo?nih vazala, kojih je po?etkom 15. st. bilo 6 ili 7. Veliki i mali vazali ?esto su vodili ratove jedan protiv drugoga oko zemlje ili kojekakvih prava, a oni najve?i povremeno i protiv kralja. Vladar Huma godine 1448. uzeo je poseban naslov hercega (vojvode) kako bi naglasio svoju neovisnost o kralju te da je njegov polo?aj vi?i od polo?aja drugih vladara. Unutar zemlje, i veliki dio klera, feudalni gospodari i stanovni?tvo, kao i otprilike polovina vladara od 12. do 15. st., bili su sljedbenici ili su tolerirali lokalnu Crkvu bosansku, ?ime je bosansko politi?ko tijelo bilo podijeljeno oko religije. Kao ishod te podjele, međusobnog suparni?tva i centrifugalnih tendencija velikih feudalaca te bijednih uvjeta u kojima su ?ivjeli kmetovi, srednjovjekovna bosanska dr?ava uvijek je bila slaba i nestabilna.

Bosna je Turcima bila lak plijen, gospodarski iscrpljena nakon ponovljenih ratova protiv Ugarske, razjedinjena ?estim borbama između kralja i regionalnih feudalaca i podijeljena vjerskim razlikama. Kmetovi su bili nezadovoljni, preoptere?eni davanjima plemstvu i tro?kovima ?estih ratova.

Dvovla??e u Bosni između bana Stjepana Kotromana i plemi?ke porodice ?ubi? se nastavlja i poslije trenutka kada vlast nad dijelovima Bosne, kojima vlada ban Kotroman, 1314 . godine preuzima njegov sin ban Stjepan II Kotromani? . ?ubi?i ?ak poku?avaju potpuno samovoljno prisvojati titulu "ban bosanski" i pretendirati na cjelokupnu teritoriju Bosne, ali ih i u tome ubrzo definitivno sprje?ava ban Stjepan II Kotromani? i ve? 1322 . godine izbaciva plemi?ku porodicu ?ubi? iz Bosne, te uspostavlja potpunu vlast u Bosni. Poslije sloma ?ubi?a Bosna ponovno po?inje "disati punim plu?ima" i vremenom prerasta u najmo?niju dr?avu na Balkanu. Uskoro ban Stjepan II Kotromani? pridodaje Bosni podru?je Huma (danas Hercegovina), te cijela teritorija od Neretve do Cetine postaje dio Bosne. Ban Stjepan II Kotromani? također pripaja Bosni i veliki dio Dalmacije , i to od Dubrovnika do Splita , a Bosni pripaja također i Donje krajeve (Krajina), Usoru i Soli . Ban Stjepan II Kotromani? uspostavlja veoma dobre odnose sa stranim silama, prvenstveno s Ugarskom , te poma?e sa bosanskim vojnim trupama ugarskom kralju u gu?enju raznih pobuna ugarskog plemstva. Ban Stjepan II Kotromani? sklapa zatim trgova?ki ugovor s Dubrovnikom 1334 . godine, a 1335 . godine i sa Venecijom . U svojoj Povelji Dubrov?anima 1332 . godine on pi?e: "....Ako ima Dubrov?anin koju pravdu na Bo?njaninu, da ga pozove pred gospodina bana...". Ovo je vrlo zna?ajan dokument, jer govori da u Bosni ?ive jedino Bo?njani i niko drugi (naziv "Bo?njani" je starinski naziv za Bo?njake), a to se o?ituje i na svim zvani?nim dokumentima bosanske dr?ave, te na mnogim nezvani?nim, kao ?to su glose na krstjanskim vjerskim knjigama i natpisima na ste?cima, gdje bosanski krstjani sebe nazivaju Bo?njanima kao sto su radili i Bo?njani pravoslavci i Bo?njani katolici, a kasnije i Bo?njani muslimani.

Ban Stjepan II Kotromani? podr?ava Crkvu Bosansku, ?to ga dovodi u sukob s Papom , te da bi ga odobrovoljio pristaje 1340 . godine da da veoma veliku slobodu djelovanja franjevcima u Bosni, te i on sam slu?beno prelazi na katoli?anstvo u aprilu 1347 . godine, kada ?alje pismo papi, u kome zahtijeva od njega da pove?a broj obu?enih katoli?kih sve?enika u Bosni, koji trebaju biti : "...obu?eni u podu?avanju u vjeri i da znaju pri?ati na?im jezikom...". Franjevci ubrzo formiraju Bosanski franjeva?ki vikarijat, koji se vrlo brzo ?iri i uklju?uje u sebi mnogo ve?u teritoriju od bosanske dr?ave, pru?aju?i se sve do Rumunske , tako da ve? 1385 . godine Bosanski franjeva?ki vikarijat uklju?uje u sebi 35 franjeva?kih samostana, od kojih su pak samo 4 bila na teritoriji Bosne. To su franjeva?ki samostani u Visokom , La?vi , Kraljevoj Sutjesci i Olovu . Do 1463 . godine, jo? se 12 franjeva?kih samostana gradi ?irom Bosne. Godine 1350 . Srbija napada Bosnu. Cilj njene vojske, na ?elu sa carom Du?anom bilo je osvajanje dijela ju?ne Bosne, ta?nije podru?je Huma (dana?nja Hercegovina). Međutim, bosanska vojska na ?elu sa Stjepanom II Kotromani?em mudrom taktikom uspijeva da na koncu u potpunosti protjera srpsku vojsku iz bosanske zemlje. Cijelo vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromani?a, Bosna se privredno razvija, naro?ito u izvozu srebra , bakra i olova , a kuje se i bosanski dinar - Denarius. Udajom svoje k?erke Elizabete 1353 . godine za ugarskog kralja Ludovika I, tada jednog od najuticajnijih evropskih vladara, podigao je ugled Bosni i lozi Kotromani?a pribli?io svijetu vi?e evropske politike.

Historija Bosne i Hercegovine

Hronolo?ki

Do 958 958?1463 (Srednjovjekovna Bosna) 1463?1878 (BiH u Osmanskom Carstvu) 1878?1918 (BiH u Austrougarskoj) 1918?1941 (BiH u Kraljevini Jugoslaviji) 1941?1945 (BiH u Drugom svjetskom ratu) 1945?1992 (BiH u SFR Jugoslaviji) 1992?1995 (Rat u Bosni i Hercegovini) 1995?sada?njost (BiH danas)

Po temama

Vladari Predsjednici Privredna historija Vojna historija ?idovi Romi

Te iste 1353. godine, Ban Stjepan II Kotromani? je umro, a sahranjen je u franjeva?kom samostanu u Milama , u blizini Visokog . On iza sebe ostavlja bosansku dr?avu, koja je nezavisna, privredno napredna i vojno veoma sna?na, dok je njena snaga ipak zavisila od kooperacije između mo?nih bosanskih plemi?kih obitelji, koje su imale veoma jak uticaj u raznim dijelovima Bosne. Po njegovoj smrti na vlast dolazi Tvrtko I Kotromani? , koji u tome trenutku ima samo 15 godina, te ima u po?etku velikih problema sa bratom Vukom i sa sređivanjem odnosa između bosanskog plemstva, a vanjske sile poku?avaju iskoristiti njegovu mladost u svojim pretenzijama na Bosnu, u ?emu se najvi?e isti?e Ugarska, na ?elu s kraljem Ludovikom I . Poslije u?vr??ivanja svoje pozicije u Ugarskoj, kralj Ludovik poku?ava da to isto u?ini i nad Bosnom. Po?inje da zahtijeva razne Bosanske oblasti , mije?a se u dubrova?ko-bosansku trgovinu i otvara ponovno pitanje Crkve Bosanske, nakon gotovo stogodi?njeg zati?ja, tako da ve? 1363 . godine izbija sukob izmedju Tvrtka i Ludovika, u kojem Tvrtko pobjeđuje. Nakon ?to je potvrdio svoje mjesto u Bosni Tvrtko pripaja Bosni veliki dio Srbije , uklju?uju?i podru?je dana?njeg Sand?aka , zatim Zetu i ju?nu Dalmaciju, uklju?uju?i jadransku obalu od Dubrovnika do Boke Kotorske .

Bosna nije mogla da bude kraljevina, niti je njen tadasni vladar mogao da bude krunisan za kralja jer nije imao podrsku pravoslavne crkve. Krunu je ptrazio od katolika, ali to nije legitimna kruna. U sklopu svih ovih uspjeha Tvrtko se kruni?e za kralja Bosne 1377 . godine u mjestu Mile kod Visokog (dana?nji Arnautovi?i), ?to je krunidbeno mjesto i svih kasnijih bosanskih kraljeva. Potom, kralj Tvrtko se progla?ava, poslije osvajanja novih teritorija, i kraljem Srbije, a malo kasnije i kraljem Hrvatske. Kralj Tvrtko osniva zatim bosansku trgova?ku luku na sjevernoj strani Boke Kotorske i naziva je "Novi", ?to se danas zove " Herceg Novi ". To je izazvalo ljutnju Dubrov?ana , jer su time dobili konkurenciju u trgovini, te se koriste ?injenicom da Bosna trgova?ki uveliko ovisi u tom trenutku od Dubrovnika i uspijevaju "nagovoriti" kralja Tvrtka da odustane od daljnjeg ulaganja u projekt "Novi". Za vrijeme vladavine kralja Tvrtka bosanska vojska je bila najmodernija vojska na cijelom Balkanu . Bosna je bila prva dr?ava na Balkanu koja je uvela u upotrebu vatreno oru?je, ?to je tada predstavljalo revolucionarni korak na polju vojne tehnike. Prvu upotrebu vatrenog oru?ja na Balkanu, dakle, izvr?ila je upravo bosanska vojska i to 13. august 1378 . godine prilikom napada venecijanske flote na primorski bosanski grad Kotor . Bosanska vojska je tom prilikom upotrijebila tri bombarde (topa) i uspje?no odbranila grad. Po smrti ugarskog kralja 1382 . godine izbijaju nemiri na podru?jima dalmatinske obale, te kralj Tvrtko koristi tu priliku i ?alje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije, te preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno sa ostrvima i pripaja Bosni Split , Trogir , ?ibenik , te ostrva Bra? , Kor?ulu i Hvar . Izuzetak ostaje Zadar , koji se nalazio pod vla??u Venecije, ?ime Bosna postaje daleko najmo?nija dr?ava na Balkanu.

U zadnjem desetlje?u svoje vladavine, kralj Tvrtko je suo?en s upadima Osmanlija u Bosnu, prvo u jesen 1386 . godine, te u ljeto 1388 . godine kod Bile?e , kada Bo?njani na ?elu s knezom Vlatkom Vukovi?em pobjeđuju Osmanlije. Nedugo potom, bosanska vojska ponovno pod zapovjedni?tvom kneza Vlatka Vukovi?a, u?estvuje u veoma sna?noj vojnoj koaliciji, sa?injenoj, pored Bo?njana i od Srba , Albanaca , Grka , Bugara i Hrvata , koja se na Kosovu polju 1389 . godine suprotstavlja Osmanskom carstvu .

Iz bitke na Kosovu Bo?njani se vra?aju bez dramati?nih gubitaka. U toj bitki najgore prolaze Srbi, jer Srbija poslije te bitke prakti?no prestaje da postoji. Poslije Tvrtkove smrti 1391 . godine nastupa poprili?no nestabilna politi?ka klima u Bosni, prouzrokovana rivalstvom unutar bosanskog plemstva, ?to rezultira veoma ?estom promjenom bosanskih kraljeva, a i Ugarska također poku?ava iskoristiti priliku u svojim pretenzijama na Bosnu.

Neposredno poslije Tvrtkove smrti, 1391. godine, novi bosanski kralj postaje Tvrtkov rođak Stjepan Dabi?a . Godine 1394 . u Ugarskoj dolazi na vlast Sigismund Luksembur?ki , te bosanski kralj Stjepan Dabi?a gubi kontrolu nad sjevernim dijelom Hrvatske, Slavonije i nad dijelovima Dalmacije, koje osvaja novoustoli?eni ugarski kralj. Nakon Dabi?ine smrti vlast je preuzela njegova udovica, Jelena Gruba , ali ponovno narastanje opasnosti od Ugarske tjera bosansko plemstvo da za novoga kralja Bosne proglasi Stjepana Ostoju , koji je bio veoma prougarski orijentiran. Krajem 1399 . kralj Ostoja i sabor prodaju Dubrov?anima primorje. Zbog toga kasnije Ostoja neuspje?no vodi rat sa Dubrovnikom koji ga ko?ta prijestolja 1403 - 1404 .

Godine 1404. bosansko plemstvo skida sa vlasti prougarski orijentisanog kralja Bosne Stjepana Ostoju, te na njegovo mjesto postavlja Tvrtka II , ina?e izvanbra?nog sina kralja Tvrtka I. Ovo izaziva bijes ugarskog kralja Sigismunda Luksembur?kog, koji biv?em kralju Bosne Stjepanu Ostoji daje vojnu pomo? te on ponovo uspostavlja svoju vlast 1409 . godine. 1414 . godine na geopoliti?koj se sceni pojavljuje novi vojni element - Osmansko carstvo . Osmansko carstvo se, kao politicki i vojni elemt pojavljuje mnogo ranije.

Osmansko carstvo podr?ava bosansko plemstvo i progla?ava da priznaje samo Tvrtka II kao legitimnog kralja Bosne, te ubrzo dolazi do sukoba izmedju Stjepana Ostoje i Ugarske, s jedne strane i Tvrtka II i Osmanskog carstva sa druge strane. Stjepan Ostoja i njegovi ugarski pomaga?i bivaju totalno pora?eni u srednjoj Bosni 1415 . godine, mada se on nekako odr?ava na vlasti, a poslije njegove smrti i njegov sin Stjepan Ostoji?, postaje kraljem Bosne, da bi kona?no 1420 . godine kralj Tvrtko II ponovno preuzeo bosansko prijestolje. Nedugo potom i sam kralj Tvrtko II postaje saveznik Ugarskoj, jer je trebao ugarsku pomo? protiv pobune bosanskih plemi?a Sandalja i Radivoja Ostoji?a, sina biv?eg kralja Ostoje, koji uz osmansku pomo? ovladavaju ve?im dijelom Bosne u periodu od 1433 . do 1435 . godine. Tvrtko, pak, ostaje na vlasti sve do svoje smrti 1443 . godine, a njegovu vladavinu karakterizira obnova bosanskih gradova i ja?anje uticaja franjevaca u Bosni.

Po smrti kralja Tvrtka II, 1443. godine bosansko plemstvo postavlja na vlast kralja Stjepana Toma?a . Najmo?niji bosanski plemi? na teritoriji Huma, Stjepan Vuk?i? Kosa?a , odbija u po?etku priznati Stjepana Toma?a za novog kralja Bosne, ?to je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tome pitanju, a taj sukob okon?ava 1446 . godine u?vr??ivanjem pozicije kralja Toma?a, mada bosanski plemi? Stjepan Vuk?i? Kosa?a nastavlja imati vrlo jak uticaj na jugu Bosne, tj. na podru?ju Huma, ?to se oslikava u ?injenici da 1448 . godine daje sebi titulu "Herceg" i po toj njegovoj tituli ovaj dio Bosne postaje kasnije poznat kao "Hercegovina". Za vrijeme vladavine Stjepana Toma?a, 1448., ju?ni dio zemlje se odvaja od Bosne pod nazivom Vojvodstvo od Svetog Save

Osmanska ekspanzija tjera kralja Toma?a da 1450 . godine zatra?i vanjsku pomo?, te se obra?a papi po tome pitanju, koriste?i ?injenicu da je papa pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme, prvenstveno zbog franjevaca, koji u to vrijeme, na ?elu s "Vikarom od Bosne" po imenu Jacob de Marchia , nastoje uspostaviti katoli?ku dominaciju u Bosni, uz napomenu da je kralj Toma? 1445 . godine pre?ao sa krstjanstva na katoli?anstvo , ?to je papa ?elio u potpunosti iskoristiti. Također, papa je bio opsjednut i pitanjem Crkve Bosanske, optu?uju?i je za herezu, tako da 1459 . godine kralj Toma? pristaje na papin zahtjev da zapo?ne progoniti heretike u Bosni. On saziva starje?ine Crkve Bosanske i nudi im veoma sku?en izbor : ili da prihvate katoli?anstvo ili ?e biti protjerani iz Bosne. Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da pređe na katoli?anstvo, a od ostalih, koji ne prihvati?e, oko ?etrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru ju?ne Bosne, na prostoru Huma i nalaze za?titu u okrilju bosanskog vojvode Stjepana Vuk?i?a Kosa?e, koji je i sam bio krstjanske vjere, o ?emu postoji i detaljan opis koji je zabilje?io, tada?nji papa, Pio II , koji kasnije u svojim "Commentarima" pi?e: "Kralj Bosne, da opere ljagu ?to je Osmanlijama predano Smederevo i da dadne dokaz svoje kr??anske vjere, ili, kako mnogi dr?e, potaknut pohlepom za novcem, prisilio je manihejce (bosanske krstjane), kojih je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu, da se isele iz kraljevstva, ostaviv?i svoju imovinu, ako ne?e primiti Kristovo kr?tenje. Oko dvije hiljade pokrstilo ih se, a oko ?etrdeset hiljada ili malo vi?e, koji su se tvrdoglavo dr?ali zabluda, pobjegli su Stjepanu (Vuk?i?u Kosa?i), vojvodi bosanskome, svome drugu u nevjeri." ^[1] Dakle, nije i?lo tako glatko sa "obi?nim" Bo?njanima, koji se potpuno oglu?uju na poziv kralja Toma?a da pređu s krstjanstva na katoli?anstvo mada mnogi bijahu i porobljeni i poslani u Rim , gdje su bili preobra?eni na katoli?anstvo na miran na?in.

Te iste, 1461 . godine, Stjepan Toma?evi? , sin kralja Toma?a biva postavljen za novoga kralja Bosne. On se suo?ava s jakom prijetnjom od osmanskih osvaja?a i njihovim pretenzijama prema Bosni, te upu?uje svoj apel za pomo? u odbrani od Osmanskog carstva. Ugarski kralj obe?ava pomo? Bosni 1462 . godine, poslije ?ega kralj Stjepan Toma?evi? odbija platiti danak Osmanskom carstvu, ?ime je uvjetovala mir u Bosni. Godinu dana poslije, 1463 . godine velika osmanska vojska, pod komandom Mehmeda II napada Bosnu.

Prva bosanska tvrđava koja je pala, bila je stara bosanska kraljevska tvrđava Bobovac , koja je pala 20.juna 1463 . godine, te kralj Stjepan Toma?evi? prelazi u tvrđavu u Klju?u . Opkoljen osmanskim snagama odlu?uje da se preda, nakon ?ega biva pogubljen. Poslije toga Bo?njani sklapaju neku vrstu mirovnog sporazuma sa Osmanlijama i u samo sedam dana predaju klju?eve od jo? 20 tvrđava ?irom Bosne, koja od te 1463. godine, postaje dijelom Osmanskog carstva , a ve?ina Bo?njana, prvenstveno bosanskih krstjana, prihvata islam kao svoju vjeru, na taj nacin izdajuci i prodajuci sve ono sto su Bosnjani, Srbi i okolni narodi radili u borbi protiv Otomanske invazije.

• Tvrtko I (1377 - 1391)
• Stjepan Dabi?a (1391 - 1395)
• Jelena Gruba (1395 - 1398)
• Stjepan Ostoja (1398 - 1404; 1409 - 1418)
• Tvrtko II (1404 - 1409; 1421 - 1433)
• Stjepan Ostoji? (1418 - 1420)
  • Radivoj Ostoji? (1421 - 1433)
• Stjepan Toma? (1435 - 1461)
• Stjepan Toma?evi? (1461 - 1463)

• Doroteja Bugarska (1377 - ?), supruga Tvrtka I, k?er bugarskog cara Ivana Stracimira
• Jelena Gruba (1391 - 1395), supruga Stjepana Dabi?e
• Vita?a , prva supruga Stjepana Ostoje
• Kujava Radenovi? (1399 - 1415), druga supruga Stjepana Ostoje
• Jelena Nelip?i? (1416 - 1418), tre?a supruga Stjepana Ostoje, prethodno supruga Hrvoja Vuk?i?a Hrvatini?a
• Doroteja Gorjanska , supruga Tvrtka II
• Voja?a (1443-1445), supruga Stjepana Toma?a
• Katarina Kosa?a (1446 - 1461), supruga Stjepana Toma?a
• Jelena Brankovi? (1461 - 1463), supruga Stjepana Toma?evi?a

• Historija Bosne i Hercegovine
• Krunisanje Tvrtka I Kotromani?a za kralja Bosne 1377

• Nada Klaji?, Srednjovjekovna Bosna Arhivirano 2012-08-18 na Wayback Machine-u