Travanjski rat
Dio Drugi svjetski rat
Grafi?ki prikaz napada sila Osovine na Jugoslaviju
Vrijeme 6. travnja 1941. - 17. travnja 1941. Lokacija Kraljevina Jugoslavija Ishod pobjeda Sila Osovine: nastavak otpora i po?etak građanskog rata u Jugoslaviji Teritorijalne promjene okupacija Jugoslavije podjela teritorija između Sila Osovine stvaranje Osovinskih marionetskih dr?ava
Sukobljeni
Kraljevina Jugoslavija	Tre?i Reich Kraljevina Italija Kraljevina Mađarska Kraljevina Bugarska Rumunjska
Vođe
Du?an Simovi? Danilo Kalafatovi? Milorad Petrovi? Milutin Nedi? Milan Nedi? Vladimir Cukavac Dimitrije ?ivkovi? Borivoje Mirkovi? Bogoljub Ili?	Walther von Brauchitsch Maximilian von Weichs Wilhelm List Paul Ludwig Ewald von Kleist Alexander Lohr Wolfram Freiherr von Richthofen Vittorio Ambrosio Alessandro Pirzio Biroli Elemer Gorondy-Novak
Vojne snage
Ukupno: 700,000 vojnika (400,000 lo?e pripremljenih vojnika) 110?200 tenkova (50-54 modernih) 460?505 zrakoplova (uklju?uju?i 103 moderna bombardera i 107 modernih lovaca	Njema?ka: 337,096 vojnika 875 tenkova 990 zrakoplova Italija: 22 divizije 666 zrakoplova Mađarska: 9 brigada 6 eskadrila
Posljedice
Tisu?e ubijenih vojnika i civila 254,000?345,000 zarobljeno od Nijemaca 30,000 zarobljeno od Talijana 49 sru?enih zrakoplova 103 ubijena pilota i posada 210?300 zarobljeno zrakoplova 3 potopljena razara?a 3 zarobljene podmornice	Njema?ka: 151 ubijena 392 ranjena 15 nestala 40 sru?enih zrakoplova Italija: 3,324 ubijena ili ranjena 10+ sru?enih zrakoplova 22 o?te?ena zrakoplova Mađarska: 120 ubijena 223 ranjena 13 nestala 7 sru?enih zrakoplova

Travanjski rat (ili Direktiva br. 25 , ponegdje Aprilski rat ) u vojnoj povijesti naziv je za rat vođen između 6. i 17. travnja 1941. između Sila Osovine ( Njema?ka , Italija , Mađarska i Bugarska ) i Kraljevine Jugoslavije . Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je Adolf Hitler 27. o?ujka , nakon dr?avnog udara u Beogradu koji je Sile Osovine pokolebao u uvjerenju da se mogu osloniti da Jugoslaviju ne?e u suradnji s Ujedinjenim Kraljevstvom ugroziti vojnu poziciju Njema?ke i Italije.

Sile Osovine su bez pote?ko?a porazile, okupirale i razdijelile Kraljevinu Jugoslaviju, ali neki autori iznose da je tajno pripremani napad Tre?eg Reicha na SSSR (koji, vrijedi opaziti, nije ni rije?ju protestirao zbog njema?kog napada na Jugoslaviju; uostalom su 10 mjeseci ranije sovjetske snage uz njema?ku podr?ku okupirale Moldaviju , tj. dio Jugoslaviji susjedne Rumunjske ) - Operacija Barbarossa - bio odgođen za nekoliko tjedana; posljedi?no su njema?ke snage zauzele do po?etka o?tre ruske zime 1941. godine ne?to manji teritorij, nego ?to bi bile u stanju bez napada na Jugoslaviju. ^[1]

Brz poraz u ratu je bio posljedica slabosti Kraljevine Jugoslavije, koja je njenim stanovnicima - pa i vojnim obveznicima - bila jasna: njema?koj vojnoj sili koja je ve? pregazila pola Europe nije Jugoslavenska vojska sama za sebe mogla predstavljati ozbiljnog neprijatelja. Uz to, 22 godine stara dr?ava u kojoj su vlade padale vi?e nego jednom godi?nje, a vodstvo se uvelike oslanjalo na ?etnike i orjuna?e , nije uspjela pridobiti vjernost velikog dijela svojega stanovni?tva. U 108. pje?a?kom puku na podru?ju Bjelovara zapovjednici su metke podijelili samo Srbima, a hrvatski vojnici su se potom pobunili ?im su 8. travnja bili meci podijeljeni i njima, radi pripreme za borbu s Nijemcima koji su nedaleko bili pre?li granicu; ta je vojna pobuna poslije postala poznata kao Bjelovarski ustanak . ^[2] I ina?e su se vojnici i vojni zapovjednici koji nisu bili Srbi pokazali slabo spremnima da ratuju u redovima zastarjele vojske koja je odlu?ila mobilizirati preko milijun vojnih obveznika, od kojih ?ak tre?ina nije mogla dobiti niti uniforme. ^[3]

Nakon dr?avnog udara je na ?elu jugoslavenske vlade i istodobno na ?elu general?taba bio general Du?an Simovi? , glavni tvorac plana prema kojima su se jugoslavenske vojne snage trebale anga?irati u prihva?anju udara neprijatelja na svim frontovima, te po mogu?nosti potisnuti talijanske snage u Albaniji, kako bi se omogu?ilo organizirano povla?enje glavnih postrojbi vojske u Makedoniju i Gr?ku , radi formiranja "novog Solunskog fronta " u suradnji s gr?kim i britanskim vojnim snagama. Zastarjela i demoralizirana Jugoslavenska vojska se nije pokazala dorasla takvoj zada?i, kada se na?la izlo?ena udarima superiornih njema?kih snaga (koje su se i prije pu?a u Beogradu po?ele koncentrirati u Bugarskoj radi planiranog sukoba s Britancima koji su se iskrcavali u Gr?koj, v. Operacija Marita ) koje je glavni udar usmjerila ba? prema Makedoniji: ve? 7. travnja su njema?ke snage zauzele komunikacije u dolini Vardara, presjekav?i jugoslavenskoj vojsci planirani put odstupanja. Njema?ke snage su narednih dana nastavile istodobno nadirati sa zapada i iz Bugarske; postigav?i brzu i potpunu pobjedu uz vrlo ograni?ene njema?ke gubitke. Jugoslavenske snage su uspjele s određenim ofenzivnim akcijama protiv talijanskih snaga u Albaniji, ali zahvaljuju?i njema?kom zauzimanju prostora Makedonije, Kosova i juga Srbije, nije taj ograni?eni uspjeh jugoslavenskih snaga bitno promijenio tijek rata. 10. travnja je veliki dio jugoslavenskih snaga prestao pru?ati otpor, a 11. je po?elo op?e rasulo jugoslavenske vojske. Narednih dana ima tek sporadi?nih borbi, kako invazijske snage zaposjedaju teritorij Kraljevine Jugoslavije, koja je u cijelosti u stanju raspada.

Strate?ki razlozi i planovi [ uredi | uredi kod ]

Jugoslavensko vojno vodstvo je procjenjivalo da nije u stanju obraniti podru?je svoje dr?ave od mogu?e invazije Sila osovine, te je s Britancima - koji su vojni pu? i potaknuli pomo?u tajne slu?be svojeg ministarstva vanjskih poslova " Political Warfare Executive " - dogovoreno da ?e Velika Britanija opskrbljivati jugoslavenske trupe koje se povuku u Makedoniju (po mogu?nosti u onaj dio Makedonije koji je bio pod vla??u Jugoslavije) jednako kao britanske, i da ?e ih poduprijeti zna?ajnim britanskim vojnim kontingentom koji se u "Operaciji Lustre" po?eo iskrcavati u Gr?koj. U principu, na taj bi se na?in na europskom kontinentu otvorilo zna?ajno rati?te (nije se u to vrijeme jo? znalo, da ?e ubrzo uslijediti otvaranje boji?ta između Njema?ke i Sovjetskog Saveza), u kojemu bi se Velika Britanija mogla osloniti na zna?ajna podru?ja svojega imperija na Sredozemlju i na podr?ku svoje superiorne flote.

Italija je, s druge strane, odranije imala planove za razbijanje Jugoslavije, kako bi uspostavom imperijalne vladavine na isto?noj obali Jadrana, pretvorila to more u svoje unutra?nje vode. ^[4] Vlada Kraljevine Italije je ve? u prosincu 1918. godine bila odobrila projekt obavje?tajnog djelovanja s ciljem razbijanja Jugoslavije, te je u tu svrhu bila kasnije na svojem teritoriju kasnije organizirala ?ak i vojnu obuku i naoru?avanje usta?a . ^[5]

Kraljevina Jugoslavija se za rat sa Silama Osovine pripremila na samom po?etku Drugog svjetskog rata , a Njema?ka je iz korespondencije Jugoslavije s njenom saveznicom Francuskom - koju su zaplijenili nakon svoje pobjede nad Francuskom 1940. godine - znali da se Jugoslavija sprema frontalno braniti sve svoje granice, uz prodor u Albaniju pod talijanskom okupacijom i po mogu?nosti prodor na teritorij Bugarske; uz planirano povla?enje prema Gr?koj radi otvaranja novog Solunskog fronta kakav je između Sila Osovine i Antante postojao u I. svjetskom ratu. Zbog ratne opasnosti je Jugoslavija vr?ila djelomi?ne mobilizacije, te je od 1939. godine pod oru?jem neprekidno bilo između 350 i 700 tisu?a jugoslavenskih vojnika. Jugoslavenska vojska je bila zastarjelo naoru?ana, a koncept obrane neprilagođen suo?avanju s vojnim snagama spremnima za izvođenje brzih prodora uz kori?tenje jakih oklopnih snaga, te su Sile osovine ocijenile da ?e invazijske snage od 860.000 vojnika biti sasvim dovoljne da je poraze. ^[6] Glavni napad je trebao uslijediti iz Bugarske, gdje je Njema?ka bila koncentrirala snage radi invazije na Gr?ku, koja se uspje?no opirala talijanskim napadima i u koju su se po?ele iskrcavati zna?ajne Britanske snage: umjesto na Gr?ku, njema?ke postrojbe ?e najprije udariti na Kraljevinu Jugoslaviju. ^[7]

Politi?ka situacija u Jugoisto?noj Europi do 1941. [ uredi | uredi kod ]

Po?etak Drugog svjetskog rata zatekao je Jugoslaviju u te?kom polo?aju. Vlada Milana Stojadinovi?a bila je prisiljena, zbog tijeka ratnih operacija, skoro cijelu jugoslavensku privredu podrediti potrebama svojih osovinskih susjeda. Objektivno su se raspale Mala Antanta i Balkanski savez , a izuzev Gr?ke koju je u listopadu 1940. god. napala Italija , sve ?lanice tih probritanskih i profrancuskih saveza su se pretvarale u saveznike Njema?ke. Ovoj politici ostala je dosljedna i vlada Dragi?e Cvetkovi?a .

Poslije sloma Francuske , u lipnju 1940. u Njema?kom vrhovom zapovjedni?tvu ( Oberkommando der Wehrmacht ; OKW) po?ela je izrada plana za napad na Sovjetski Savez . Za realizaciju istoga, i da bi se mogle potpuno anga?irati i na Isto?nom i na Zapadnom boji?tu , Njema?ka i Italija poduzele su vojne i diplomatske akcije kako bi pod svoju kontrolu stavile sve dr?ave na jugoistoku Europe. U tom cilju njema?ke postrojbe preba?ene su 12. listopada 1940. u Rumunjsku, a 28. listopada Italija je zapo?ela Gr?ko-talijanski rat , ?ime je otpo?elo strate?ko okru?ivanje Jugoslavije.

Gr?ke snage su uspje?no pokrenule ofenzivu protiv Talijana, a po?etkom studenoga 1940. iskrcale su se britanske snage na Kreti . U tim okolnostima Hitler donosi niz odluka kojima se trebalo ra??isti stanje u tom podru?ju Europe. Mađarska je 20. studenoga 1940. pristupila Trojnom paktu , Rumunjska tri dana kasnije, a u sije?nju 1941. njema?ke postrojbe su prakti?no okupirale Rumunjsku. Bugarska prilazi Trojnom paktu 1. o?ujka , a sutradan u ovu zemlju ulaze njema?ke postrojbe. Ovime je zavr?eno okru?ivanje Jugoslavije, ?ime je njezin međunarodni polo?aj postao krajnje delikatan.

Velika Britanija je od Jugoslavije - kao svojeg ?vrstog savezika - o?ekivala potporu u ratu, osobito nakon ?to se zbog napada talijanskih trupa iz Albanije na Gr?ku rat krajem listopada 1941. god. pro?irio na tog preostalog britanskog saveznika. Najkasnije od jeseni 1940. godine je britanska tajna slu?ba nov?ano opskrbljivala jugoslavenske generale i politi?are, koji su imali zada?u ote?ati opskrbu Njema?ke naftom iz Rumunjske, koje je Dunavom prolazila preko Jugoslavije. Anthony Eden , tada?nji ?ef Slu?be za politi?ko ratovanje britanske vlade ( Political Warfare Executive ), ?ija je zada?a bilo provođenje tajnih operacija u međunarodnoj politici, u zahuktalom Drugom svjetskom ratu ), 24. o?ujka 1941. godine poru?uje britanskom veleposlaniku u Beogradu Ronaldu I. Cambellu, koji je nadzirao operacije britanske tajne slu?be SOE ( Special Operations Executive ): ≫Vi ste ovla?teni sada da nastavite [ . . . ] svim sredstvima kojim raspola?ete da pokrenete vođe i javno mi?ljenje da shvati stvarnost i da djeluje u skladu sa situacijom. Imate moje puno ovla?tenje za sve mjere koje smatrate ispravnima da pomognete promjenu vlade ili re?ima ?ak i dr?avnim udarom.≪ ^[8]

Dr?avni udar od 27. o?ujka i događaji do 6. travnja [ uredi | uredi kod ]

Po?etkom o?ujka Hitler je ultimativno zatra?io da Jugoslavija odmah pristupi Trojnom paktu. Uo?iv?i spremnost vlade Dragi?e Cvetkovi?a i kneza Pavla da potpi?u Trojni pakt, KPJ pokre?e svoje aktivnosti te vodi propagandu protiv ulaska Jugoslavije u Trojni pakt, a za pakt o uzajamnoj pomo?i Jugoslavije sa SSSR-om. Na sjednici 20. o?ujka 1941. pod predsijedanjem kneza Pavla, jugoslavenska vlada - Jugoslavija je ina?e bila odani saveznik Velike Britanije, ali se na?la u nezavidnoj situaciji kako je Njema?ka ostvarila ?vrstu kontrolu nad prete?nim dijelom kopna Europe, pobijediv?i u Bitci za Francusku u lipnju 1940. tog preostalog klju?nog jugoslavenskog saveznika - odlu?ila pristupiti Trojnom paktu. Predsjednik vlade Dragi?a Cvetkovi? i ministar vanjskih poslova Aleksandar Cincar - Markovi? potpisali su u Be?u 25. o?ujka protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu.

Odmah nakon potpisivanja ugovora diljem Jugoslavije, od 24. o?ujka u mnogim gradovima izbijaju masovne demonstracije, posebice u Srbiji, te su nemiri rasli iz dana u dan. U takvoj situaciji grupa prozapadno orijentiranih ?asnika koja je nastupala u dogovoru s Velikom Britanijom, ^[9] oslanjaju?i se na nezadovoljstvo i bunt narodnih masa, no?u s 26. na 27. o?ujka izvr?ila je vojni pu? protiv vlade Dragi?e Cvetkovi?a , kralja Petra II. proglasila punoljetnim 8 i pol mjeseci prije nego ?to je navr?io 18 godina, protjerala kneza Pavla i formirala vladu na ?elu s generalom Du?anom Simovi?em , dotada?njim zapovjednikom zrakoplovstva. Dr?avni udar je organiziran na poticaj britanske tajne slu?be "Special Operations Executive" (SOE) i britanske vojne obavje?tajne slu?be, koja je u njega uz ?elni?tvo jugoslavenske vojne obavje?tajne slu?be i razne druge vojne ?asnike uklju?ila i ?elnika ?etni?kog pokreta Iliju Trifunovi?a-Bir?anina . ^[10]

Poslije 27. o?ujka Simovi?eva vlada se nije odrekla ?lanstva Jugoslavije u Trojnom paktu, ?to je unijelo dodatnu zabunu među narod i vojsku. Tek 30. o?ujka , umjesto objave mobilizacije, naređeno je op?e aktiviranje (tajna mobilizacija) oru?anih snaga, s tim da je za prvi dan aktiviranja određen 3. travnja - dan prije nego ?to ?e britanci u Operaciji Lustre po?eli iskrcavati svoje kopnene trupe na kopno Gr?ke (na otoku Kreti su se britanske trupe nalazile odranije), koja je ve? ratovala protiv njema?kog saveznika Italije. ^[11]

Zbog slabe organizacije, aktivnosti pete kolone i sabota?a, mobilizacija i koncentracija postrojbi nije provedena uspje?no. Komunisti?ka partija je predlagala da se narodu podijeli oru?je, ali je njihov zahtjev odbijen zbog straha od revolucije. Pregovori za postizanje sporazuma za savez s Grcima i Britancima, nisu jo? dali konkretnih rezultata. Pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa SSSR, potpisan je u prvim satima 6. travnja, ali on nije imao nikakvog utjecaja na daljnji razvoj događaja. Vojska Kraljevine Jugoslavije, dugo vremena zapostavljana od vrhovnog dr?avnog i vojnog rukovodstva, kako u pogledu materijalno-tehni?ke opreme i naoru?anja, tako u pogledu stru?ne obuke i obrazovanja, u?la je u rat nepripremljena, s nerealnim ratnim planom.

Stanje u jugoslavenskoj vojsci prije ratnih sukoba [ uredi | uredi kod ]

Unutra?nje suprotnosti u Kraljevini Jugoslaviji odra?avale su se neposredno i na op?e stanje u njenoj vojsci. Jugoslovenska vojska nije bila spremna za obranu zemlje od takvog mo?nog neprijatelja kakav je bila Njema?ka.

Za godinu i pol dana, koliko je proteklo od po?etka Drugog svjetskog rata stanje u jugoslavenskoj vojsci, kako materijalno i stru?no tako i moralno, postalo je gore. Kolebljivost, kapitulantstvo dr?avnog rukovodstva zahvatili su i vojne redove te su se odrazili na pripreme vojske za obranu zemlje. Ja?anju i modernizaciji vojske nije posve?ivana dovoljna pa?nja. Nisu iskori?tena iskustva iz katastrofe drugih zemalja. Ratni plan, kao i sistem mobilizacije, aktiviranja i strate?ko-operativnog razvoja postrojbi, nije bio dovoljno razrađen niti je odgovarao situaciji. Pozivanje obveznika na dvomjese?ne vje?be i njihovo ponovno otpu?tanje ku?ama tokom 1940. i zimi 1940./41., aktiviranje i deaktiviranje postrojba, negativno se odrazilo na obrambenu sposobnost zemlje. Oprema i naoru?anje vojske bili su nedovoljni i zastarjeli. Vojni zavodi i industrija proizvodili su samo dio lakog oru?ja i streljiva, bombe i lak?u opremu. Kadrovsko brojno stanje nije bilo dovoljno za razvoj vojske poslije progla?enja mobilizacije , a obuka također nije odgovarala suvremenim potrebama.

Broj?ani sastav vojske Kraljevine Jugoslavije (velja?a 1941.)

?asnici	10.044	1565 (pri?uva)
Do?asnici i vojnici	122.480
Ro?nici	87.531
Grani?ne postrojbe	8195
?andarmerija	18.583
UKUPNO	250.000

U velja?i 1941. u vojsci se nalazilo: 10 044 ?asnika i vojnih slu?benika iz kadra i 1565 iz pri?uve, 122 480 vojnika i do?asnika i 87 531 obveznik, a u Grani?noj trupi 8195 ?asnika, vojnih slu?benika, do?asnika i vojnika, dok je u ?andarmeriji bilo 18 583 ljudi; ukupno pod oru?jem oko 250 000 ljudi.

Do kraja o?ujka brojno stanje se pove?alo na oko 600 000 ljudi, ali bez sto?era, komora i ustanova, tako da i pored ovog brojnog stanja nije bilo niti jedne divizije sposobne za borbu. Radovi na utvrđivanju po?eli su 1937. na granici prema Italiji, a zatim su nastavljeni na granicama prema Njema?koj, Mađarskoj i Albaniji, a od 1940. i prema Rumunjskoj te Bugarskoj. Od 1940. neka utvrđenja dobila su posade, one su organizirane u odrede i samostalne bojne, a neposredno pred rat od njih je formirano 16 posadnih pukovnija.

Najmodernije naoru?an i najbolje organiziran dio jugoslavenskih vojnih snaga je bilo Ratno zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije , ?iji su zapovjednici bili osobito probritanski raspolo?eni, te su bili naredili tajnu mobilizaciju ljudstva ve? 12. o?ujka 1941. godine, nakon ?ega su njegove postrojbe pravovremeno zauzele ratne polo?aje. Međutim su Sile osovine pripremile za napad na Jugoslaviju vi?estruko ve?i broj modernih zrakoplova. ^[12]

Planovi, polo?aj i zadatci njema?ke, talijanske i ostalih vojski [ uredi | uredi kod ]

Iznenađen i ogor?en dr?avnim udarom u Jugoslaviji, Adolf Hitler je 27. o?ujka odlu?io uni?titi Jugoslaviju kao dr?avu i izdao naredbu da se koncentri?nim napadom s prostora Rijeka ? Graz na zapadu, te iz podru?ja Sofije na istoku prodre u Jugoslaviju pravcem prema Beogradu , ?ime bi se uni?tila njezina vojska, Makedonija odsjekla od ostatka teritorija, jugoslovenske snage razdvojiie od gr?kih te uspostavila veza s talijanskom vojskom u Albaniji. Tako spojene postrojbe produ?ile bi napredovanje protiv Gr?ke.

Zbog nepredviđenog anga?iranja u ratu protiv Jugoslavije, Njema?ka je morala odgoditi planirani napad na Sovjetski Savez; dodu?e nisu do danas povjesni?ari posve sigurni je li na odgodu invazije s planiranog po?etka u svibnju tek na 22. lipnja 1941. god. ipak ve?i utjecaj imalo vla?no rijeke uslijed kojega je na zapadu SSSR-a bilo produ?eno razdoblje te?kog blata ("rasputica") koja ote?ava ili onemogu?uje kretanje izuzev po dobrim putovima. ^[13] Za operaciju protiv Jugoslavije ( Direktiva br. 25 ) i Gr?ke ( Operacija Marita ), Njema?ko vrhovno zapovjedni?tvo kopnene vojske (KoV) ( Oberkommando des Heeres ; OKH) odredilo je 30. o?ujka, 12. i 2. Armiju te je pozvalo Mađarsku i Bugarsku da sudjeluju u napadu, nude?i im teritorijalne ustupke na ra?un Jugoslavije.

Njema?ka vojska [ uredi | uredi kod ]

12. armija [ uredi | uredi kod ]

Dvanaesta armija, feldmar?ala Wilhelm List s 19 divizija (5 okl. d, 3 mot. d, 8 pd i 3 brdske), raspoređenih u JZ Bugarskoj i Rumunjskoj, imala je zadatak napasti istovremeno Jugoslaviju i Gr?ku, i to podijeljena na 4 grupe:

Grupa	Sastav	Pravac kretanja
I.	18. i 30. brdski korpus; ukupno 6 divizija i 1 pukovnija	Gr?ka, Trakija, pravac prema Solunu
II.	40. mot. korpus ? 9. okl. d, 73. pd i 1. SS mot. d Leibstandarte SS Adolf Hitler	?ustendil i Blagoevgrad preko Krive Palanke i Del?eva prema gradovima Skoplju i Velesu
III.	1. oklopna grupa ? 14. mot. korpus s 11. i 5. okl. d, 4. brdskom i 294. pd	Sofija preko Dimitrovgrada i Ni?a djelovanje prema Beogradu
IV.	741. mot. korpus ? 2. SS mot. d Das Reich i 2 samostalne pukovnije	Podru?je Temi?vara napad prema Beogradu

U II. armijskom e?alonu bile su 46. pd i 60. mot. d.

2. armija [ uredi | uredi kod ]

Druga armija, generala Maximilian von Weichs , raspoređena na prostoru Klagenfurta ? Velika Kani?a , ja?ine 11 divizija (2 okl. d, 1 mot. d, 6 pd. 1 brdska i 1 laka), imala je zadatak da s 46. motoriziranim korpusom (8. i 14. okl. d i 16. mot. d) forsira Muru i Dravu u pravcu Vara?dina , Koprivnice i Virovitice , a potom s 14. okl. d prodire u pravcu Zagreba, a 8 okl. d i 16. mot. d između Drave i Save u pravcu Beograda, poma?u?i 1. okl. grupi i 41. korpusu da s 52. korpusom (125. pd i 101. laka d) nastupa pravcem Vara?din ? Zagreb. 51. korpus (132. i 183. pd) imao je zada?u prodrijeti pravcem Maribor ? Krapina ? Zagreb ? Banja Luka ? Sarajevo , a 49. brdski korpus (1. brdska i 79. pd) pravcem Dravograd ? Celje ? Novo Mesto ? Karlovac , poma?u?i talijanskoj 2. armiji. U pri?uvi su se nalazile 169. i 197. pd u podru?ju Be?a .

Njema?ko zrakoplovstvo [ uredi | uredi kod ]

Operacije 12. i 2. armije potpomogla je oja?ana 4. zra?na flota ( Luftflotte 4 ), (8. korpus u Bugarskoj i Rumunjskoj i poja?anja iz 3. zra?ne flote u Austriji i zapadnoj Mađarskoj) te dijelovi 10. zra?nog korpusa iz ju?ne Italije s ukupno oko 1500 zrakoplova, i 11. zra?no-desantni korpus (7. i 22. d.).

Talijanska vojska [ uredi | uredi kod ]

Talijanska 2. amija, kojom je zapovijedao general Vittorio Ambrosio , ja?ine 14. divizija, raspoređena je prema talijansko-jugoslavenskoj granici, sa zadatkom da najprije, dok Nijemci ne prodru sa sjevera, ve?e na sebe jugoslavenske snage, a zatim da nastupa po grupama:

Grupa	Sastav	Pravac kretanja
3. alpska grupa	3. alpske bojne i 11. korpus ? pd Re i Insonzo	Prostor Tarvisio ? Tolmin te Idrija ? Postojna prema Ljubljani
?	6. korpus ? pd Ravena , Sassari , Assietta i Friuli	Podru?je Postojna (isklju?ivo) ? Snje?nik između Cerknice i ?abra prodor prema Brodu na Kupi
?	5. korpus ? pd Lombardia i Bergamo	Prostor Snje?nik ? Matulji djelovanje između Matulja i Brinjeve Drage kod ?abra, a zatim prodor prema Kraljevici i Mrzlim Vodicama
Zadarski garnizon	oja?ana pukovnija	Obrambene zada?e

Pri?uvu su u ju?nom dijelu Slovenskog primorje ?inili: motorizirani korpuso Pasubio i Torino, oklopna divizija Littorio, te Brzi korpus ( Corpo d'Armata Celere ) (1., 2. i 3. brza divizija).

Dodatno je albansko-jugoslovenskom frontu prikupljeno je 8 divizija 9. armije :

Korpus	Sastav	Prostor rasporeda
XVII	pd Messina , Marche , Puglie te okl. d Centauro	Skadar
XIV	alpska divizija Cuneense i pd Firenze te 2 konji?ke pukovnije	Debar
IV	pd Arezzo i Pinerollo	Struga

Na talijansko-gr?kom boji?tu i u Albaniji su imali su Talijani anga?iranu jo? 12. armiju i preostali dio 9. armije, s ukupno 22 divizije.

Talijansko zrakoplovstvo [ uredi | uredi kod ]

Operacije kopnenih snaga potpomagale su 2. i 4. zrakoplovna eskadra i zra?ne postrojbe u Albaniji, ja?ine do jedne zrakoplovne eskadre; ukupno oko 670 borbenih zrakoplova, od ?ega 365 za djelovanje protiv Jugoslavije.

Vojske ostalih zemalja koje su sudjelovale u operaciji [ uredi | uredi kod ]

Mađari su, prema sporazumu s Nijemcima od 5. travnja , pripremili za zaposjedanje dijelova Jugoslavije 8 pje?adijskih i 2 motorizire brigade, ?to je odgovaralo snazi od oko 5 divizija. Rumunjska je zatvorila granicu prema Jugoslaviji, a Bugarska je osiguravala pozadinu njema?koj 12. armiji.

Planovi, polo?aj i zadatci jugoslavenske vojske [ uredi | uredi kod ]

Kraljevska jugoslavenska vojska vr?ila je pripreme za ratne operacije po planu R-40, koji je u velja?i i po?etkom o?ujka 1941. donekle izmijenjen dobiv?i naziv R-41. Izrađen je na ideji obrane svih granica, izuzev prema Albaniji, gdje je trebalo pokrenuti ofenzivu te u suradnji s Grcima pobijediti talijanske snage i osigurati povla?enje jugoslavenskih postrojbi na jug preko albanskog teritorija. Grad Zadar, jo? od Rapalskih ugovora pod talijanskom vla??u, trebao se zauzeti prepadom. Usporedno s tim, ako bi se neprijateljski pritisak pokazao prejakim, s drugih se boji?ta trebalo vr?iti postepeno povla?enje prema jugu, u Gr?ku, da bi se tamo ponovno organizirao novo Solunsko boji?te s Grcima i Britanicma; u Gr?ku se u to vrijeme iskrcalo 75.000 britanskih vojnika. ^[14]

Vrhovni zapovjednik vojske bio je 17- godi?nji kralj Petar II. Karađorđevi? , a njegov zamjenik osamdesetogodi?nji vojvoda Petar Bojovi?. Oni su bili samo formalni zapovjednici jer je stvarnu operativnu kontrolu imao predsjednik vlade, general Du?an Simovi? , koji je ujedno bio i na?elnik Glavnog vrhovnog sto?era.

Kopnena vojska [ uredi | uredi kod ]

Tre?a grupa armija [ uredi | uredi kod ]

Tre?a grupa armija, generala Milana Nedi?a , imala je zadatak djelovati na boji?tu prema Albaniji i ju?noj Bugarskoj. U njezinom su se sastavu nalazile:

Armija	Zapovjednik	Sastav	Pravac kretanja/zadatak djelovanja
Tre?a	general Ilija Bra?i?	Zetska, Hercegova?ka, Kosovksa i Vardarska pd te Komski odred	Tirana
3. armijska oblast	general Jovan Naumovi?	Bregalni?ka, Moravska i ?umadijska pd te Strumi?ki odred, 7. konji?ka pukovnija, 2 satnije tenkova i te?ko motorizirana topni?ka pukovnija	Obrana granice prema ju?noj Bugarskoj od Dojranskog jezera do Krive Palanke radi stvaranja potrebnog vremena i prostora za uni?tenje otpora u Albaniji. Postorjbe su trebale omogu?iti povla?enje glavnine jugoslavenskih snaga prema Solunu i kroz Albaniju prema Gr?koj

Ibarska divizija oko Uro?evca slu?ila je kao pri?uva 3. grupi armija.

Peta armija [ uredi | uredi kod ]

Peta armija, generala Vladimira Cukavca, sastojala se od Vlasinskog i Kalnskog odreda, Topli?ke, Timo?ke, Krajinske i Drinske d te te?ko motorizirane topni?ke pukovnije. Oni su imali zadatak braniti sjeverni do granice prema Bugarskoj i Rumunjskoj od Krive Palanke (isklju?no) do Golupca na Dunavu (isklju?no), radi stvaranja potrebnog vremena za povla?enje snaga sa sjeverne i SZ boji?nice na jug.

?esta armija [ uredi | uredi kod ]

?esta armija, generala Dimitrija ?ivkovi?a sa?stojala se od Brani?evskog, Po?areva?kog, Smederevskog, Banatskog i Savskog odreda, Srijemske te Dunavske d, 2. konji?ka d i 2 te?ko motorizirane topni?ke pukovnije. ?esta armija trebala je braniti granicu prema Rumunjskoj, od Golupca (zaklju?no) do Begejskog kanala. Kasnije je bila zadu?ena za obranu Dunava zajedno s 1. armijom te je trebala zatvoriti sve pravce napada koji su od Negotina desnom obalom Dunava vodili prema Moravi .

Druga grupa armija [ uredi | uredi kod ]

Druga grupa armija, generala Milutina Nedi?a, branila je boji?te od Begejskog kanala do Donjeg Miholjca , a u njezinom su se sastavu nalazile:

Armija	Zapovjednik	Sastav	Pravac kretanja/zadatak djelovanja
Prva	general Milan Radenkovi?	6 posadnih pukovnija, Sen?anski, Suboti?ki i Somborski odred, Potiska i 3. konji?ka d	Obrana granice prema Rumunjskoj i Mađarskoj od Begejskog kanala do Dunava	Obje su armije trebale obranom po dubini stvoriti potrebno vrijeme za povla?enje armija s lijevog krila prema JI, a potom su se one same trebale povu?i kroz Srbiju i Bosnu prema jugu
Druga	general Dragoslav Miljkovi?	1 posadna pukovnija, Osije?ka Vrbaska i Bosanska d	Obrana granice u Baranji i Slavoniji do Donjeg Miholjca

Prva grupa armija [ uredi | uredi kod ]

Prva grupa armija, generala Milorada Petrovi?a, imala je zadatak braniti grani?no boji?te prema Mađarskoj, Njema?koj te Italiji od Donjeg Miholjca do Karlobaga . Tu su grupu armija tvorile:

Armija	Zapovjednik	Sastav	Pravac kretanja/zadatak djelovanja
?etvrta	Petar Nedeljkovi?	Slavonska, Savska i Murska d, Ormo?ki odred i bojna tenkova	Obrana granice od Donjeg Miholjca do Ormo?a kako bi se stvorilo vrijeme za povla?enje 7. armije. Zatim pristupanje obrani po dubini i postepeno povla?enje preko Bosne prema JI
Sedma	general Du?an Trufunovi?	9 posadnih pukovnija, Dravska i Triglavska d, Triglavski te Ri?najski planininski i Li?ki odred	Grani?no boji?te prema Njema?koj i Italiji od Ormo?a do Su?aka i pomorska granica Su?ak ? Karlobag

U pri?uvi su se nalazile 1. konji?ka divizija 1 pje?a?ka pukovnija i 1 topni?ki divizion u podru?ju Zagreba.

Primorska armijska oblast [ uredi | uredi kod ]

Postrojbe primorske armijske oblasti, generala Milojka Jankovi?a sastava: Jadranska d, zapovjedni?tva ?ibenika i Boke kotorske te ?apljinski i Trebinjski odred trebali su braniti primorsko boji?te od Kralobaga do Budve . Jadranska je divizija imala glavni cilj zauzeti grad Zadar.

Strate?ka rezerva [ uredi | uredi kod ]

Naziv divizije	Prostor rasporeda
Dinarska	Sarajevo
Li?ka	Modri?a
Unska	Stara Pazova
Cerska + 2 satnije tenkova	Mladenovac

Zrakoplovstvo [ uredi | uredi kod ]

Ratno zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije imalo je 4 brigade (8 pukovnija) i 2 samostalne grupe operativnog zrakoplovstva, ukupno 309 zrakoplova, od kojih je bilo 38 zastarjelih lovaca. Pri svakoj armiji bila je pridodana jedna izviđa?ka grupa ukupno oko 150 izviđa?kih zrakoplova zastarjelog tipa.

Zadatak zrakoplovstva bila je potpora operacijama KoV, za?tita pozadine od napada iz zraka i bombardiranje ciljeva u pograni?nim zonama. Makar je Ratno zrakoplovstvo - kao najmodernije opremljeni dio jugoslavenskih snaga raspolagalo sa 143 suvremena lova?ka aviona i 157 suvremenih bombardera, a piloti i drugi ?asni?ki kadar su bili spremni na ratovanje - u srazu s mnogostruko nadmo?nijim njema?kim Luftwaffeom nije to zrakoplovstvo moglo mnogo u?initi. ^[15]

Mornarica [ uredi | uredi kod ]

Kraljevska mornarica imala je 1 protuzrakoplovnu krstaricu , 4 razara?a , 14 torpiljarki (od kojih 8 motornih), 4 podmornice , 11 minopolaga?a i minolovaca , 2 borbena ?amca, nekoliko pomo?nih i ?kolskih brodova te oko 125 hidroaviona od ?ega 66 operativnih. Mornari?ki odred na Skadarskom jezeru imao je nekoliko oklopnih motornih ?amaca. Flotu su sa?injavale: 1 protuzrakoplovna krstarica u Boki kotorskoj, 3 torpedne divizije: 1. u Boki, a 2. i 3. u ?ibeniku. Podmorni?ka se flotila također nalazila u Boki, dok je rije?nu flotilu sa?injavalo 4 monitora i nekoliko pomo?nih brodova. Rije?noj flotili pripadali su i Mornari?ki odredi na Ohridskom i Prespansko jezeru s 2 jezerske topovnja?e i nekoliko oklopnih motornih ?amaca.

Zadatak mornarice bila je obrana jadranske obale, sudjelovanje u napadu na Zadar, a na rijekama i jezerima pomo? prilikom kopnenih operacija. Neposredno prije po?etka neprijateljstava mornarica je polo?ila mine na moru i na Dunavu .

Mobilizacija po planu Planu R-41 [ uredi | uredi kod ]

Ratni plan R-41 predviđao je mobilizaciju 28 pje?a?kih i 3 konji?ke divizije, 18 zdru?enih odreda i 16 posadnih pukovnija, ukupno oko 1,200,000 ljudi u operativnoj i 500,000 u pri?uvnoj vojsci (za?tita granice, unutra?njost i pozadina). Ali, osim zrakoplovstva, niti jedna operativna postrojba nije bila u potpunosti mobilizirana. Vi?i zapovjedni?tva, postrojbe za vezu, ve?i dio topni?tva, transportne bojne ? nisu bile ni izbliza spremne za akciju. Samo se 11 nepotpunih divizija u zoru 6. travnja nalazilo pribli?no na svojim određenim polo?ajima. Plan R-41 nije odgovarao situaciji, ?ak i da su mobilizacija i koncentracija izvr?ene na vrijeme, po planu i bez utjecaja neprijatelja. Jugoslavenska vojska je krenula u rat protiv mnogo nadmo?nijeg protivnika, rascjepkana, nespremna, dezorijentirana, obezglavljena, bez ikakve perspektive.

Tijek ratnih djelovanja [ uredi | uredi kod ]

5./6. travnja [ uredi | uredi kod ]

U toku no?i s 5. na 6. travnja bez objave rata njema?ke postrojbe iz Rumunjske zauzele su Sipski kanal i sprije?ile da se izvr?i planirano zatvaranje plovidbe Dunavom. Oko 5 ^h jaki sastavi njema?kog zrakoplovstva napali su vojne aerodrome kod Skoplja , Kumanova , Ni?a , Zagreba i Bre?ica . U 6 ^h 30 ^m zapo?elo je bombardiranje Beograda , ono je ponovljeno oko podne i predve?er, s ukupno 484 bombardera uz pratnju od oko 250 lovaca. Bombardiranje je izvr?eno cijelog dana na ?eljezni?ki i cestovni promet u podru?ju Skoplja, Ni?a, Beograda, u Banatu i Ba?koj , Srijemu i Sloveniji i na vi?e mjesta u Crnoj Gori, Dalmaciji , Hercegovini i Bosni .

Njema?ka 12. armija zapo?ela je napad u 5 ^h 20 ^m , uz potporu zrakoplovstva. Otpor grani?nih postrojbi i dijelova Bregalni?ke, Moravske i ?umadijske divizije i Strumi?kog odreda Nijemci su brzo slomili. 9. oklopna divizija zauzela je Krivu Palanku i selo Stracin na sjeveru Makedonije, 73. pje?adijska divizija izbila je do Ko?ana , a 2. oklopna divizija prodrla je u Strumicu , odakle je dio snaga nastavio u pravcu Dojrana uz granicu s Albanijom. Na SZ boji?tu manje njema?ke snage zauzele su podru?ja uz granice prema Austriji: Korensko Sedlo, Ljubelj , Jezerski Vrh i ?drijelo u dolini Drave kod Dravograda , Radgonu i Mursku Sobotu ; također i ve?i dio Prekomurja .

Talijansko zrakoplovstvo bombardiralo je Boku kotorsku , Split , Divulje , ?ibenik , Mostar i dr. Ja?im snagama jugoslovensko je zrakoplovstvo bombardiralo ?eljezni?ke stanice i aerodrome kod Sofije , ?ustendila , Temi?vara , Arada i Graza , a slabijim snagama aerodrome i postrojbe kod Skadra . Flota je svoje akcije ograni?ila isklju?ivo na PZO od talijanskog zrakoplovstva i ostala uglavnom neaktivna do kraja rata.

Sedmi travnja [ uredi | uredi kod ]

Nijemci su glavne operacije poduzeli u Makedoniji: 9. oklopna divizija, potpomognuta iz zraka, zauzela je Kumanov o i Skoplje . Time je presjekla jugoslavenskoj vojsci odstupnicu na jug - zapravo je strate?ko odstupanje preko Makedonije u Gr?ku radi spajanja s britanskim i gr?kim vojnim snagama predstavljala osnovu cjelokupne jugoslavenske vojne strategije - i dovela je u te?ku situaciju. Postrojbe njema?ke 73. pje?adijske divizije zauzele su ?tip i Veles . Dijelovi 2. oklopne divizije zauzeli su Radovi? i izbili na Vardar kod Valandova, a glavnina divizije prodrla je do Dojrana. Dijelovi Moravske i Ibarske divizije kod Pre?eva na jugu Srbije zadr?ali su prodor jedne kolone 9. okl. d.

Na boji?tu prema Albaniji, jugoslavenska 3. armija pre?la je u ofenzivu: Komski odred od Gusinja preko Prokletije , pravcem sela Raja ? Puka, Kosovska divizija pre?la je granicu na prizrenskom pravcu i izbila do rijeke Drim dok je Vardarska divizija imala manjeg uspjeha kod Debara . Ostale postrojbe 3. armije bile su jo? u prikupljanju.

Na Dravi su slabe snage njema?kog 46. motoriziranog korpusa pre?le na desnu obalu kod đekenje?a i Bar?a i uspostavile mostobrane na pravcima prema ?akovcu , Koprivnici i Virovitici . Na pravcu Maribora i Ptuja za?titnice jugoslavenske Dravske divizije povukle su se na desnu obalu Drave, zadr?av?i mostobrane na lijevoj obali kod Ptuja i Maribora.

Na boji?tu postrojbi primorske armijske oblasti pobunile su se neke njezine sastavnice. Po?elo je rasulo zbog ?ega Dinarska divizija nije mogla krenuti prema Sarajevu. Jadranska divizija je nekoliko dana gađala topni?tvom talijanske polo?aje u blokiranom Zadru, ali ga nije napala jer je izvukla znatne snage za blokadu puteva iz pravca Like . Njema?ko zrakoplovstvo nastavilo je djelovanje najve?im obujmom kao zra?na podr?ka kopnenim postrojbama, dok je jugoslavensko zrakoplovstvo krajnjom po?rtvovno??u sudjelovalo u borbama na krivore?kom pravcu, a pri bombardiranju ?eljezni?kih stanica u Pe?uhu i Segedina pretrpjelo je te?ke gubitke.

Vrhovno zapovjedni?tvo zbog prekinutih veza nije bilo u stanju pratiti tijek operacija, niti je imalo pri?uvu koja bi na njih mogla utjecati. Tog je dana vlada naredila op?u mobilizaciju i objavila rat Njema?koj i Italiji, ali nije bilo vremena da se to objavi vojnim i civilnim vlastima.

Osmi travnja [ uredi | uredi kod ]

Glavne napadne operacije nastavile su invazijske snage izvr?avati na jugu Jugoslavije.

Prva oklopna grupa pre?la je u 5 ^h 30 ^m u napad s 3 divizije u prvom e?alonu: Topli?ka divizija napadnuta je po dubini te nije izdr?ala napade i uz te?ke gubitke povla?ila se pred 11. okl. d koja zauzima Pirot . Dok 294. pd i 4. brdska d, poslije te?kih borbi, zauzimaju utvrđene polo?aje sjeverno od puta Dimitrovgrad ? Pirot, zarobiv?i ve?i dio Topli?ke divizije i prisiliv?i slabije dijelove da se povuku prema Svrljigu .

U Makedoniji su postrojbe njema?ke 9. oklopne divizije zauzele Stari Ka?anik i Tetovo, 73. pje?adijska divizija zauzela je Prilep, a SS mot. d "Adolf Hitler" prebacila se u Veles. Za to vrijeme glavnina 2. okl. d prodirala je pored Dojranskog jezera u Gr?ku i zauzela Kilkis . Ostatci Bregalni?ke i ?umadijske divizije dijelom su se povukli prema Gr?koj ili prema Bitolju , a dijelom su zarobljeni.

Na albanskom boji?tu, izuzev Vardarske divizije, koja je zbog pada Skoplja i ugro?enosti pozadine obustavila napad, dijelovi Zetske divizije prodirali su putem Podgorica ? Skadar , Komski odred se prebacio preko Prokletija te izbio do sela Koljgecaja u dolini rijeke Valbone . Kosovska divizija je ?irokim boji?tem izbila na rijeku Drim .

Na sjeveru Jugoslavije, zauzimaju invazijske snage vi?e mjesta uz granicu. Na boji?tu 4. armije njema?ka 14. oklopna divizija zauzela je Viroviticu , 132. pje?adijska divizija zauzima Maribor, dok je talijanska 3. alpska grupa zauzela Kranjsku Goru .

Na podru?ju Bjelovara izbila je pobuna - tzv. Bjelovarski ustanak - Hrvata pozvanih u vojnu slu?bu s podru?ja Slavonije (dio vojnika 108. pukovnije), razoru?av?i ?asnike i vojnike Srbe.

Deveti travnja [ uredi | uredi kod ]

Na ni?avskom pravcu je njema?ka 11. oklopna divizija slomila slabo organiziranu obranu dijelova 2. konji?ke, Topli?ke i Drinske divizije na Plo?i, zauzela u 9 ^h Ni? i nastavila prodor preko Aleksinca na sjever, a manjim dijelom prema Prokuplju i Doljevcu . Na lijevu obalu Velike Morave hitno su se povukli Kalnski odred prema Aleksinci , Timo?ka divizija prema Stala?u i Krajinska divizija glavnim snagama prema Para?inu , a pomo?nim prema ?agubici i Majdanpeku .

Dijelovi njem. 9. okl. d zauzeli su Uro?evac i Prizren na Kosovu, a drugi dijelovi preko Tetova u Makediniji na albanskoj granici zauzeli Gostivar i produ?ili prema Debru i Ki?evu . SS motorizirana divizija "Adolf Hitler" zauzela je Bitolu uz tromeđu Albanije, Gr?ke i Jugoslavije, te uputila prednje dijelove prema Resnu i Florini , dok se 73. pd prikupila u podru?ju Velesa i Prilepa .

Na albanskom boji?tu Zetska divizija napredovala je na skadarskom pravcu, Kosovska divizija obustavila je napade zbog pojave njema?kih postrojbi u prostoru Prizrena dok se Komski odred zadr?ao na rijeci Drimu.

Na boji?tu 4. armije Nijemci su zauzeli Koprivnicu i pro?irili mostobrane kod Virovitice. Ostaci rasutih postrojbi 4. armije povukli su se na liniju: Papuk ? Bilogora ? Kalni?ko gorje ? Ivan??ica . 7. armija napustila je Ptuj i ubrzala povla?enje desnog krila op?im pravcem Novo Mesto ? Karlovac. Manje njema?ke oklopne postrojbe iz sastava 41. mot. k u?le su u Banat kod sela Vatina i Malog ?ama, gdje su zadr?ane otporom Banatskog odreda.

Zbog nepovoljnog razvoja situacije Vrhovno zapovjedni?tvo je izdalo je sljede?e naredbe:

1. Preostali dijelovi 5. i 6. armije organiziraju obranu na liniji planina Rudnik ? Aranđelovac ? Mladenovac ? Varovnica ? Grocka ? Beograd.
2. Ru?enje mostova na Velikoj Moravi
3. Obrana prijelaza na pravcima Svilajnca , ?abara i Po?arevca
4. Zatvaranje Bagrdanskog tjesnaca
5. Povla?enje svih postrojbi u sastavu 1. i 2. armije, osim posadnih postrojbi iz Ba?ke i Baranje na desnu obalu Dunava i Drave
6. Petoj armiji dodana je Cerska, a 6. armiji Unska divizija

Na podru?ju Bjelovara, pobunjenim vojnicima 108. puka pridru?uju se i Hrvati iz drugih postrojbi jugoslavenske vojske, pa i civili koji uzimaju oru?je u ruke. Nastaju stanoviti sukob s vojnim postrojbama popunjenim Srbima, koje ?e prekinuti dolazak njema?kih snaga.

Deseti travnja [ uredi | uredi kod ]

Ujutro 10. travnja 1941. god. su se Njema?ke postrojbe pribli?ile Zagrebu, a posredovanjem umirovljenog pukovnika jugoslavenske vojske (i va?nog suradnika Ante Paveli?a) Slavka Kvaternika je njema?ki predstavnik u Zagrebu Edmund Veesermayer dogovorio s na?elnikom sto?era 1. grupe armija vojske Kraljevine Jugoslavije (koja je obuhva?ala 4. i 7. armiju, raspoređene na podru?ju Slovenije i Hrvatske) pukovnikom Franjom Nikoli?em da te postrojbe prestanu pru?ati otpor i uklone se s puta njema?kim snagama. Nikoli? je takvu zapovijed prenio podređenim zapovjedni?tvima, i otpor tih vojnih snaga je obustavljen ili smanjen na najmanju mjeru. ^[16]

Isti dan su Nijemci posve ovladali Makedonijom, izuzev planinskog podru?ja Ohrid ? Ki?evo ? Debar ? Struga uz granicu prema Albaniji, gdje su postrojbe Vardarske divizije jo? pru?ale otpor. Izviđa?ki dijelovi SS motorizirane divizije ''Adolf Hitler'' prodrli su u Gr?ku, zauzeli Florinu i do?li u dodir s britanskim postrojbama.

Na boji?tu prema Albaniji Zetska divizija je s podru?ja Crne Gore nastavila je napredovanje prema Skadru dok su Komski odred i desna kolona Kosovske divizije nastupali desnom obalom rijeke Drim prema Skadru radi spajanja sa Zetskom divizijom. Centar i lijeva kolona Kosovske divizije pre?le su u obranu zbog ugro?ene pozadine od njema?kih postrojbi. Jugoslavenski zrakoplovi iz Boke kotorske bombardirali su luku Dra? .

U dolini Velike Morave njema?ka 2. oklopna divizija zauzela je Para?in , ?upriju i Jagodinu te odsjekla dijelove jugoslavenske 5. armije (Timo?ku i Krajinsku diviziju i Kalnski odred), koji su se nalazili isto?no od Velike Morave. Topli?ka divizija ve?im je dijelom razbijena i zarobljena, dok su dijelovi 2. konji?ke divizije zadr?avali Nijemce kod Prokuplja. Za to su se vrijeme 5. i 6. armija ubrzano povla?ile zapadno od Ju?ne i Velike Morave i ju?no od Dunava, a dijelovi 6. armije zatvorili su Bagrdanski tesnac. Snage 1. i 2. armije nastavile su nesmetano povla?enje iz Ba?ke i Baranje. Postrojbe njema?kih 49. i 51. korpusa, potiskuju?i za?titnice jugoslavesnke 7. armije, izbile su do linije, ?o?tanj ? Vitanje ? Slovenska Bistrica ? Ptujska gora.

Njema?ka 14. oklopna divizija u 19 ^h 30 ^m ulazi u Zagreb, gdje istog dana progla?ena Nezavisna Dr?ava Hrvatska , 8. oklopna divizija izbija sve do Daruvara i Slatine , a dijelovi 16. motorizirane divizije do Virovitice. Po?to su Talijani iz Rijeke bez otpora prodirali na jug, zapovjednik sjevernog sektora pomorske obrane ( Selce ) naredio je da se uni?te sve zgrade zapovjedni?tva, radiostanica i potope svi brodovi dodijeljeni sektoru.

Na kraju 10. travnja, stanje jugoslavenske vojske bilo je kriti?no. Postrojbe 3. armijske oblasti i 4. armije takore?i nisu vi?e postojale, 2. i 7. armija te postrojbe primorske armijske oblasti bile su u povla?enju prema Dinari . 5. armija bila je dijelom opkoljena, a dijelom s juga ugro?ena. Bokovi 6. i 1. armije bili su također ugro?eni, ?to je ubrzalo njihovo povla?enje, dok je 3. armija u sjevernoj Albaniji postigla daleko manje rezultate nego ?to je o?ekivano.

Od 11. do 13. travnja [ uredi | uredi kod ]

Ve?i dio jugoslavenske vojske bio je u rasulu. Napad talijanske 2. armije i postrojbi iz Zadra s grani?nog boji?ta prema Sloveniji i Hrvatskoj, nastupanje mađarskih snaga u Ba?koj i Baranji i napad njema?kog 41. korpusa iz rumunjskog dijela Banata otpo?eli su 11. travnja. Tog su dana u Srbiji Nijemci uveli 5. oklopnu diviziju i 60. motoriziranu diviziju radi poja?anja 1. oklopne grupe, koja je nai?la na otpor jugoslavenske 5. i 6. armije.

Njema?ke i talijanske postrojbe su do 13. travnja zauzele Vojvodinu i Sloveniju, a Hrvatsku i zapadnu Bosnu do linije Karlobag ? Gospi? ? Biha? ? Kostajnica . Nave?er 12. travnja napustile su jugoslavenske snage Beograd, kamo su potom u?le postrojbe njema?kog 41. motoriziranog korpusa. 8. oklopna divizija i 16. motorizirana divizija upale su preko ?abca , Bosanskog ?amca i Bosanskog Broda u Srbiju i sjevernu Bosnu. Na skadarskom pravcu desno krilo Zetske divizije bilo je prisiljeno na povla?enje do rijeke Pronisat, gdje se odr?alo do kraja rata.

Od 14. do 18. travnja [ uredi | uredi kod ]

Do?lo je do potpunog rasula jugoslavenske vojske na svim boji?tima. Najve?i dio bio je kru?nim prodorima napada?a opkoljavan, razdvajan i zarobljavan. Jugoslavenska vlada je na sjednici 13./14. travnja odlu?ila napustiti zemlju, određuju?i samo novog na?elnika Vrhovnog zapovjedni?tva Danila Kalafatovi?a, dotada?njeg zapovjednika pozadine. General Simovi? predaju?i du?nost na?elnika sto?era Vrhovnog zapovjedni?tva, izdao je 14. travnja Kalafatovi?u u svojstvu predsjednika Ministarskog savjeta naredbu da odmah zatra?e primirje s njema?ko?talijanskim snagama, navodno da bi se dobilo u vremenu i olak?ala situacija vojske. Vlada generala Simovi?a, po?etkom rata izgubila rukovodstvo i pobjegla u inozemstvo bez ikakve proklamacije narodu, ne izdav?i nikakvo uputstvo ni civilnim, ni vojnim vlastima.

Novoodređeni na?elnik sto?era Vrhovnog zapovjedni?tva istog dana je poduzeo mjere radi zaklju?enja primirja. Međutim, Nijemci i Talijani nisu to prihvatili, ve? su produ?ili napredovanje zahtijevaju?i bezuvjetnu kapitulaciju jugoslavenske vojske. Oni su 14. travnja zauzeli Knin, Jajce , Doboj , Zvornik , Valjevo i Kru?evac . Sutradan su zarobili Vrhovno zapovjedni?tvo i zauzeli ?ibenik, Split, Sarajevo, U?ice, Kraljevo i Ra?ku, a 16. travnja Mostar, Priboj, Sjenicu , Novi Pazar, Kosovsku Mitrovicu i Podgoricu. Sljede?eg dana talijani su u?li u Boku.

?itava flota i ostali brodovi ratne mornarice, osim jedne podmornice i dvije motorne torpiljarke koji su napustili Jadransko more i prebjegli britanskoj floti u Sredozemlju, i razara?a Zagreb koji su poru?nici bojnog broda Milan Spasi? i Sergej Ma?era potopili, pali su neo?te?eni u talijanske ruke. Bugarska je 15. travnja prekinula diplomatske odnose s Jugoslavijom i njezine su snage zaposjele isto?nu Makedoniju te neke dijelove isto?ne Srbije.

Kapitulacija i kraj ratnih sukoba [ uredi | uredi kod ]

Aleksandar Cincar-Markovi? , ministar vanjskih poslova vlade koja je sru?ena u dr?avnom udaru 27. o?ujka i general Radivoje Jankovi? potpisali su 17. travnja bezuvjetnu kapitulaciju. Tog dana okupirana je Crna Gora, Hercegovina i Ju?na Dalmacija, a 18. aprila u 12 ^h (po njema?kom vremenu) obustavljena je borba, shodno odredbama bezuvjetne kapitulacije. Jugoslavenska vojska ve?im dijelom je odvedena u zarobljeni?tvo, a teritorij Jugoslavije je prema Hitlerovoj uputi podijeljen između Njema?ke, Italije, Mađarske, Bugarske i Albanije. Ratna kampanja Sila Osovine protiv Jugoslavije zavr?ena je za 12 dana.

Poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Nedi?eva Srbija
• NDH

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Jozo Toma?evi? , ?etnici u Drugom svjetskom ratu , Zagreb 1979.
• Zajac, Daniel L. (May 1993). "The German Invasion of Yugoslavia: Insights For Crisis Action Planning And Operational Art in A Combined Environment". Fort Leavenworth, Kansas: School of Advanced Military Studies, United States Army Command and General Staff College.
• Shores, Christopher F.; Cull, Brian; Malizia, Nicola (1987). Air War for Yugoslavia, Greece, and Crete, 1940?41. London: Grub Street. ISBN 978-0-948817-07-6.
• ”Aprilski rat”, U: Vojna enciklopedija , sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 187. ? 190.
• Ein Uberblick uber die Operatione der jugoslawischen Heeres im April, 1941 . Militarwissenschaftliche Rundschau, 4,5/1942.
• G. Zanussi, Guerra e catastrofe d'Italia , I knj., Rim, 1946.
• A. Tosti, Storia della Seconda guerra mondiale , I knj, Milano, 1948.
• V. Kongres Komunisti?ke partije Jugoslavije , Beograd, 1948.
• B. Ziherl, ?lanci i rasprave , Beograd, 1948.
• M. Zelenika, Obostrani ratni i po?etni operaciski planovi u ratu Jugoslaviji aprila 1941. godine , Vojnoistorijski glasnik, 5/1950.
• M. Zelenika, O operacijama u Jugoslaviji aprila 1941. godine , Vojnoistorijski glasnik, 4/1951.
• M. Zelenika, O obostranim ratnim i po?etnim operaciskim planovima u ratu Jugoslavije aprila 1941. godine . Dodatak, Vojno delo, 4/1951.
• H. Greiner, Die Oberste Wehrmachtfuhrung 1939?1945 , Wiesbaden, 1951.
• A. Boljevi?, Jugoslovensko vazduhoplovstvo u ratu aprila 1941. godine , Mornari?ki glasnik, br. 6./1952.
• K. von Tippelskirch, Der Balkanfeldzug 1941. , Wehrwissenschaftliche Rundschau, 2/1955.
• E. Kardelj, Razvoj slovenskoga narodnega vpra?anja , Ljubljana, 1957.
• O. Egi?, Velika zabuna pod Zadrom u aprilu 1941. , Zadarska revija, 2/1957.
• Drugi svjetski rat , I knj., izd. VII, Beograd, 1957.
• Oslobodila?ki rat naroda Jugoslavije 1941?1945 , I knj., izd. VII, Beograd, 1957.
• V. Kljakovi?, Aktivnost italijanskih snaga iz Zadra u aprilskom ratu , Zadarska revija, 3/1962.
• V. Terzi?, Aprilski rat 1941. , Titograd, 1963.
• Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije , Beograd 1963.
• Aprilski rat 1941. , Zbornik dokumenata, I knj., izd. VII, Beograd, 1969.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu

Sestrinski projekti

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Travanjski rat

v  • r  • u Drugi svjetski rat Zapadna Europa   · Isto?na Europa   · Afrika   · Sredozemlje i Bliski istok   · Azija i Pacifik   · Atlantik Sudionici Saveznici Ujedinjeno Kraljevstvo   · SSSR   · SAD   · Kina   · Poljska   · Francuska   · Nizozemska   · Belgija   · Kanada   · Norve?ka   · Gr?ka   · Jugoslavija   · ?ehoslova?ka   · Indija   · Australija   · Novi Zeland   · Ju?noafri?ka Republika   · Egipat   · Filipini   · Brazil   · vi?e... Sile Osovine Tre?i Reich   · Japansko Carstvo   · Italija   · Vi?ijska Francuska   · Talijanska Socijalna Republika   · Mađarska   · Bugarska   · Rumunjska   · Finska   · Nezavisna Dr?ava Hrvatska   · Slova?ka Republika   · Srbija   · Crna Gora   · Albanija   · Tajland   · vi?e... Pokreti otpora Austrija   · ?e?ka   · Danska   · Estonija   · Etiopija   · Francuska   · Njema?ka   · Gr?ka   · Italija   · ?idovi   · Koreja   · Latvija   · Nizozemska   · Norve?ka   · Filipini   · Poljska   · Tajland   · Sovjetski Savez   · Slova?ka   · Zapadna Ukrajina   · Vijetnam   · Partizani u Jugoslaviji Kronologija Preludij Uzroci   · Afrika   · Europa   · Azija 1939. Invazija na Poljsku   · Bitka za Westerplatte   · La?ni rat   · Zimski rat   · Atlantik 1940. Danska i Norve?ka   · Bitka za Francusku   · Bitka kod Dunkerquea   · Bitka za Britaniju   · Britanski Somaliland   · Okupacija Baltika   · Okupacija Besarabije i Bukovine   · Invazija na Indokinu   · Invazija na Gr?ku 1941. Invazija na Jugoslaviju   · Operacija Barbarossa   · Bliskoisto?na kampanja   · Bitka za Kijev   · Opsada Lenjingrada   · Bitka za Moskvu   · Opsada Sevastopolja   · Napad na Pearl Harbor 1942. Pomorska bitka za Midway   · Bitka za Staljingrad   · Prva bitka kod El Alameina   · Druga bitka kod El Alameina   · Operacija Baklja   · Guadalcanalska kampanja 1943. Tuni?ka kampanja   · Bitka kod Kurska   · Druga bitka za Smolensk   · Salomonski Otoci   · Operacija Husky   · Savezni?ka invazija na Italiju   · Kapitulacija Italije   · Operacije Saveznika u Apuliji   · Operacija Osovina   · Gilbertovi i Mar?alovi otoci 1944. Monte Cassino i Anzio   · Operacija Overlord   · Oto?je Marijana i Palau   · Operacija Bagration   · Var?avski ustanak   · Ia?i-Ki?injevska ofenziva   · Beogradska operacija   · Oslobađanje Pariza   · Operacija Market Garden   · Bitka za Arnhem   · Operacija Crossbow   · Operacija Pointblank   · Budimpe?tanska ofenziva   · Bitka za Aachen   · Bitka kod zaljeva Leyte   · Bitka u Ardenima 1945. Bitka za Iwo Jimu   · Bitka za Okinawu   · Posljednja talijanska ofenziva   · Bitka za Berlin   · Pra?ka ofenziva   · Njema?ka kapitulacija   · Sovjetska invazija na Mand?uriju   · Atomsko bombardiranje Hiro?ime i Nagasakija   · Kapitulacija Japana Specifi?ni ?lanci Generalni ?lanci Napadi na Sjevernu Ameriku   · Blitzkrieg   · Arkti?ki konvoji   · Kriptografija   · Vojna oprema   · Vojna proizvodnja   · Tehnologija   · Totalni rat Posljedice Posljedice   · ?rtve   · Operacija Paperclip   · Savezni?ka okupacija Njema?ke   · Nurnber?ki proces   · Nurnber?ka na?ela   · Nurnber?ki kodeks   · Tokijski proces   · Morgenthauov plan   · Teritorijalne promjene   · Okupacija Japana   · Prvi indokineski rat   · Hladni rat   · Suvremena kultura Utjecaj na civile Savezni?ki ratni zlo?ini   · Njema?ki ratni zlo?ini   · Talijanski ratni zlo?ini   · Japanski ratni zlo?ini   · Sovjetski ratni zlo?ini   · Ameri?ki ratni zlo?ini   · Holokaust   · Bombardiranje civila Kategorija   · Wikiprojekt

v  • u Drugi svjetski rat u Jugoslaviji Dr?ave sudionice Saveznici Narodnooslobodila?ki pokret u Hrvatskoj · Jugoslavenski partizani · Zapovjedni?tvo Srednjeg Istoka · Crvena armija Sile osovine Wehrmacht · Talijanska vojska (do 1943.) · Bugarska vojska (do 1944.) · Nezavisna Dr?ava Hrvatska · Guvernatorat Dalmacija · Srbija · Crna Gora · Ljubljanska pokrajina Politi?ke organizacije Saveznici Komunisti?ka partija Jugoslavije · Hrvatska selja?ka stranka · AVNOJ ( ZAVNOH · ASNOS · ZAVNOBiH · SNOV · CASNO · ASNOM ) Sile osovine Usta?e · Zbor · Balisti Zna?ajne osobe Saveznici Josip Broz Tito · Ivo Lola Ribar · Mo?a Pijade · Aleksandar Rankovi? · Edvard Kardelj · Peko Dap?evi? · Ko?a Popovi? · Sava Kova?evi? · Du?an Simovi? · Vladko Ma?ek · Fitzroy MacLean · Henry Maitland Wilson · Fjodor Tolbuhin Sile osovine Ante Paveli? · Slavko Kvaternik · Mile Budak · Mladen Lorkovi? Milan Nedi? · Dragoljub Mihailovi? · Mom?ilo đuji? · Dimitrije Ljoti? · Kosta Pe?anac Sekula Drljevi? · Pavle đuri?i? · Lav Rupnik Bitke 1941. Travanjski rat · Ustanak ( u NDH · u Crnoj Gori · u Srbiji · u Sloveniji ) · Bitka za Loznicu · U?i?ka republika · Operacija Ma?va · Sastanak u Divcima · Operacija U?ice · Pljevaljska bitka · Ozrenska operacija · Operacija Mihailovi? 1942. Operacija Jugoisto?na Hrvatska · Operacija Ozren · Operacija Prijedor · Operacija Trio · Operacija Fo?a · Crnogorsko-hercegova?ka ofenziva · Bitka na Kozari · Prodor u Zapadnu Bosnu · Bitka za Kupres · Operacija "Albia" · Napad NOVJ-a na Gojlo · Operacija Dinara · Biha?ka operacija · Biha?ka republika 1943. Bitka na Neretvi · Bitka za Prozor · Ofenziva NOVJ-a u Lici · Operacija Teufel III · Bitka kod ?u?njara · Bitka na Sutjesci · Kapitulacija Italije · Operacija Osovina · Bitka za Split · Bitka za Tuzlu · Antiosovinska ofenziva JVuO · Operacija Wolkenbruch · Bitka za Ludbreg · Bitka za Glinu · Bitka za Livno · Operacija Kugelblitz · Zimske operacije 1944. Operacija Dubrovnik · Desant na Kor?ulu · Operacija Kugelblitz · Desant na Drvar · Desant na Bra? · Bitka za Podgora? · Bitka za ju?nu Srbiju · Andrijevi?ka operacija · Durmitorska operacija · Operacija Ratweek · Bitka na Jelovoj gori · Bitka za Prijedor · Bitka za Banju Luku · Bitka za Bra? · Beogradska ofenziva · Bitka za Travnik · Bitka za Koprivnicu · Bitka kod Batine · Bitka za Na?ice · Kninska operacija · Proboj Armijske grupe E iz Gr?ke · Proboj ?etnika i Nijemaca iz Srbije ( iz Crne Gore ) · Ofenziva JVuO u isto?noj Bosni 1945. Srijemska boji?nica · Mostarska operacija · Sarajevska operacija · Li?ko-primorska operacija · Bitka na Lijev?a polju · Karlova?ka operacija · Rije?ka operacija · Tr??anska operacija · Bitka na Zelengori · Bitka kod Poljane · Bitka za Od?ak Ostalo Drugi svjetski rat u Hrvatskoj · Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini · Protupartizanske operacije u NDH · Usta?ki sabirni logori · Partizanski sabirni logori · Usta?ki zlo?ini · ?etni?ki zlo?ini · Partizanski zlo?ini