Prekmurje
(
mađ.
Muravidek,
njem.:
Ubermurgebiet,
prek.:
Prekmurje, Prekmursko
) neslu?bena je pokrajina u
Sloveniji
, na njezinu krajnjem sjeveroistoku, smje?tena s lijeve strane
rijeke
Mure
, a grani?i s
Austrijom
na zapadu, s
Mađarskom
na sjeveru i sjeveroistoku, s
Hrvatskom
na jugoistoku, te sa slovenskom pokrajinom
?tajerskom
na jugozapadu.
Prekmurje je najsiroma?nije podru?je u Sloveniji, a ve?inom je to
poljoprivredni
kraj. Sjeverni dijelovi ovoga podru?ja bre?uljkasti su, a vrhovi bregova dose?u do visine između 150 i 400 m. Najve?a je rijeka, uz Muru,
Ledava
.
Sredi?te Prekmurja je grad
Murska Sobota
, a na jugoistoku se nalazi grad
Lendava
. Ve?a naselja su
Dobrovnik
,
Turni??e
,
Beltinci
i
?ren?ovci
.
Podru?je Prekmurja uvijek je bilo
gospodarski
i
politi?ki
odvojeno od ostatka slovenskih podru?ja.
Slovenci
su se ovamo doselili s isto?nih
Alpi
nakon ?to su
Franci
pobijedili
Avare
u doba vladavine
Karla Velikoga
. U
9. stolje?u
ovo podru?je pripada slavenskoj dr?avi poznatoj kao
Balatonsko kne?evstvo
, a od
10. stolje?a
bilo je pod izravnim utjecajem
Ugarske
, ?to je imalo bitnu ulogu u razvoju etni?kih i jezi?nih prilika u tom kraju.
Kroz cijelo razdoblje
habsbur?ke
vlasti veze s ostatkom slovenskih krajeva bile su izrazito slabe, ve? i stoga ?to je Prekmurje pripadalo Ugarskoj i to njezinim
?upanijama
?eljezno
(ve?ina Prekmurja) i
Zala
(podru?je Lendave), dok su crkveno pripadali
Sombotelskoj biskupiji
. Ipak, slovenski su se stanovnici ovog podru?ja uvijek dosljedno nazivali Slovencima, dok su u drugim krajevima prevladavali pokrajinski nazivi, posebice u
Kranjskoj
,
?tajerskoj
i
Koru?koj
. Svoj su kraj krajem 19. stolje?a nazivali
Slovenska krajina
.
Za razliku od ostalih slovenskih krajeva, ovdje je postojalo
veleposjedni?tvo
s prostranim obradivim povr?inama, dok su seljaci imali vrlo malo vlastite zemlje, te se razvio ?agrarni proletarijat“ koji je tra?io posao po cijeloj Ugarskoj.
Premda su je? od
1848.
postojala nastojanja da se Slovenci Prekmurja sjedine s ostalim slovenskim pokrajinama, to se nije moglo ostvariti. Usto, Slovenci su ovdje bili u velikom broju
protestanti
luterani
ili
kalvinisti
, a uz
Mađare
tu je ?ivio i veliki broj
?idova
.
Po uspostavi
Austro-Ugarske Monarhije
1867.
, Prekmurje je pro?ivljavalo te?ak pritisak mađarizacije. Tako je zakon o ?kolstvu iz
1907.
predviđao da nemađarska djeca po zavr?enom 4. razredu osnovne ?kole moraju govoriti i pisati
mađarski
. Narodnu svijest na prelasku iz 19. u
20. stolje?e
po?ela je podizati skupina
katoli?kih
sve?enika okupljenih oko
Franca Ivanocyja
. Prvi je put
slovenska zastava
u ovoj pokrajini istaknuta
1897.
godine i to upravo na
mladoj misi
Ivanocyjeva suradnika Jo?efa Klekla u
Ti?ini
. Tada je sastavljen politi?ki program koji je nagla?avao va?nost vjere u privatnom i javnom ?ivotu, zahtijevao vjersku pouku na narodnom jeziku, kao i izdavanje ?asopisa na
slovenskom
(
prekomurskom
). Ovaj je kraj krajem austro-ugarske vlasti obuhva?ao oko 1.000 km
2
, a imao je oko 90.000 stanovnika koji su svoj identitet sa?uvali sve do prilju?enja
Kraljevini SHS
1919.
godine.
Pravo jezi?no i kulturno jedinstvo s ostalim Slovencima ostvareno je tek nakon
Prvog svjetskog rata
, kad je Prekmurje
Trianonskim sporazumom
pripojeno Kraljevini SHS. Između
1918.
i
1922.
ovo je podru?je pripadalo
Mariborskoj
?upaniji, od 1922. do
1929.
Mariborskoj regiji, a od 1929. do
1941.
Dravskoj banovini
. Za vrijeme
Drugog svjetskog rata
Prekmurje je okupirala
Mađarska
, a od
1945.
ono je zdru?eno sa slovenskim zemljama koje i danas ?ine
Sloveniju
.
Prilikom pripojenja Kraljevini SHS u Prekmurju je ?ivjelo 92.295 stanovnika, od kojih je njih 74.199 govorilo slovenski, 14.065 mađarski, a 2.540
njema?ki jezik
.
Stanovni?tvo Prekmurja danas je ve?inom slovensko, no prisutna je i brojna mađarska nacionalna manjina. Mađara ima najvi?e u sjevernom i isto?nom dijelu pokrajine, te imaju pravo na jedno mjesto u
Slovenskom parlamentu
. Usto, ima i mnogo
Roma
. U cijeloj pokrajini vlada dvojezi?nost.