Bitka za
Koprivnicu
1944.
godine je jedna od krvavijih i manje poznatih bitaka
Drugog svjetskog rata
na podru?ju
biv?e Jugoslavije
, to?nije, tada?nje
NDH
.
Po?etkom
listopada
1944. godine
partizani
su na podru?ju sjeverozapadne Hrvatske krenuli u veliku ofenzivu, koja je, zajedno s istodobnim napadom partizana na
Banju Luku
i
Knin
, imala za cilj uni?tenje svih osovinskih snaga isto?no od crte Koprivnica-Knin. U svom naletu, partizani su uspjeli osvojiti
Podravsku Slatinu
,
Viroviticu
,
Pitoma?u
,
Klo?tar
,
đurđevac
,
Virje
i
Novigrad Podravski
, ?ime su prakti?ki zagospodarili gotovo ?itavom
Podravinom
. Nakon pada đurđevca, Virja i Novigrada Podravskog, ostaci usta?kih garnizona su se povukli u Koprivnicu, tada jo? jedino ve?e mjesto koje je bilo u rukama snaga NDH. Prema partizanskim izvje?tajima, u đurđevcu se, prije pada, nalazila XX. i dio XXXVII. staja?e djelatne bojne
V. usta?kog staja?eg djelatnog zdruga
(dalje XXXVIII/V USDZ), otprilike oko 1000 ljudi, u Virju jedna neidentificirana bojna V. USDZ (najvjerojatnije I. bojna), u Novigradu ostali dijelovi XXXVII./V. USDZ, u Koprivnici
Oklopni
i
Brzi sklop
Poglavnikovog Tjelesnog Sklopa
(dalje PTS), a u
Bregima
1. bojna 1. pje?a?ke pukovnije PTS-a (dalje I/1 PTS).Brzi sklop PTS-a je bio raspr?en prilikom poku?aja proboja iz Novigrada prema
Hlebinama
, a I/1 PTS, I/V USDZ i XX/V USDZ su se nakon velikih gubitaka povukle u
Golu
(16 km sjeverno od đurđevca), odakle su vlakom
12. listopada
preba?eni u Koprivnicu.
Zbog takvih velikih uspjeha, koji su izneseni uglavnom protiv dijelova elitnog PTS-a i V. USDZ, moral je uvelike porastao među partizanima. Ostaci neprijateljskih jedinica su se povukli u Koprivnicu, koja se nalazila na raskr??u cesta za
Zagreb
,
Vara?din
,
Bjelovar
,
Osijek
i
Gyekenyes
. Padom tog mjesta bi se otvorila svojevrsna "vrata" prema Zagrebu i Vara?dinu. Također, partizani su se zanosili idejom da bi napokon uspjeli uni?titi V. USDZ, pod zapovijedni?tvom pukovnika
Rafaela Bobana
. Nesumnjivo bi uni?tenje tog zdruga, koji je i dalje nosio ime svojeg prethodnika, Crna legija, nanio velik udarac moralu
Hrvatskim oru?anim snagama
. Zbog svih tih razloga, umjesto napada na
Bjelovar
, za koji su ve? vr?ene pripreme, Glavni ?tab
NOV
i PO Hrvatske je odlu?io napasti Koprivnicu, prihvativ?i tako prijedlog zapovjednika X. zagreba?kog korpusa
Vladka Mateti?a
.
Koprivnica je grad kru?nog oblika, ispresijecana mnogim ulicama i teren oko nje je potpuno ravan, bez ikakvog raslinja ili prirodnog zaklona koji bi napada?u omogu?io prikriven prilaz. U sredi?tu grada se nalazio ?irok prostor s parkom, ?to je omogu?avalo manevar u svim pravcima u protunapadu. Branitelji su bez problema mogli lako braniti grad, pri ?emu bi oslonac obrane bio na ?eljezni?kim prugama, potoku Koprivnici i pojedinim ?vrstim zgradama (mlin, uljara). Oni su to i napravili. Stvorena je kru?na obrana sa sustavom otpornih to?aka na ulazima u grad, organizirana u dva pojasa, vanjski i unutarnji.
Bunkeri
su sagrađeni na pravcima ulaza u grad iz smjera
Kri?evaca
,
Ludbrega
, Novigrada Podravskog i
Peteranca
. Na tim su pravcima, uz bunkere i rovove, bile postavljene i bodljikave ?ice, dok je na zapadnoj strani grada, na pravcu podvoznjaka za Ludbreg i kod Uljare, provedena ?ak i elektri?na struja. Navodno je glavni organizator obrane bio usta?ki poru?nik August Poga?nik. Pored ulaza u Koprivnicu, rovovi i bunkeri su bili sagrađeni uz ceste kod oba groblja. Također, na mogu?im ulazima u grad, uz ?i?ane prepreke postavljena su
minska polja
. Za vanjski pojas obrane iskori?ten je na zapadnoj strani nasip ?eljezni?ke pruge Koprivnica ? Kri?evci, a na ju?noj potok Koprivnica. Vanjski pojas se vrlo lako mogao povezati u ?itavi sustav obrane grada. Svuda uz cestu, prugu i potok su bili postavljeni bunkeri. Kao ?to je spomenuto, osim grada, dobro je utvrđeno i groblje uz cestu Koprivnica-Vara?din i Koprivnica ? Kri?evci, koje tijekom dana nisu bili zaposjeli branitelji. Tako su se glavne to?ke obrane nalazile u groblju na zapadnoj strani, u dvije ciglane na ju?noj strani, u tvornici "Danica", na potoku Koprivnica i na visokom nasipu na pruzi Koprivnica ? Kri?evci. Zauzimanjem otpornih to?aka na groblju i dviju ciglana bila bi ugro?ena krila i bokovi za obranu grada. Tako je te?i?te obrane bilo kanalizirano od juga prema sjeveru ovako: ?eljezni?ka stanica, potok Koprivnica, tvornica "Danica", sredi?te grada (u kojem se nalazila rezerva koja je trebala poslu?iti za protunapad prema bilo kojem pravcu u kojem se napada? uspio probiti).
Po?etkom
listopada
V. usta?ki staja?i zdrug
, nastao iz dijela
I. staja?eg djelatnog zdruga "Crna legija"
povla?i se iz
Livna
i
Tomislavgrada
u
Posu?je
iz kojeg je uskoro izba?en te se povla?i u
Imotski
iz kojeg je ponovno vra?en u Posu?je. Jesen prolazi u borbama s dalmatinskim partizanima oko Posu?ja i na podru?ju Imotske krajine. Potom je V. usta?ki zdrug preba?en u
Podravinu
, a u njegov sastav ulazi
usta?ka
bojna iz
Bjelovara
. Bio je stacioniran u Koprivnici gdje je pod zapovjedni?tvom
Rafaela Bobana
odbio veliki napad
partizanskih snaga
na Koprivnicu u listopadu 1944. godine. Koprivnicu su branili, prema prvotnom partizanskom izvje?taju, svega jedna bojna (!) i ostaci snaga iz Novigrada i Virja. Spominje se i da osovinske snage raspola?u s 15 topova razli?itog kalibra, ali
"su ve?im dijelom bez potrebne posluge"
. Sveukupno garnizon s manje od 1000 ljudi. Međutim, prema kasnijim i vjerodostojnijim podacima, Koprivnicu su branili preostali dijelovi I/V, XX/V i XXXVII/V USDZ i I/1 PTS, koji su izbjegli uni?tenje od partizana u prethodnim borbama. Otprilike oko 1500-2000 ljudi.
Jovan Kokot
u svojoj knjizi "
Dvanaesta slavonska proleterska brigada
" pi?e kako je Koprivnicu branilo 9000 usta?a, ?to je svakako pretjerani i izmi?ljen broj. Iako se spominje samo jedan tenk, postoje indicije da su branitelji raspolagali i s vi?e tenkova. Povjesni?ar
Tomislav Aralica
raspola?e fotografijom tenka
Fiat L6/40
i jo? jednog lakog tenka nepoznatog tipa, navodno snimljenih za vrijeme borbi u Koprivnici. Braniteljima je osobno zapovijedao pukovnik Rafael Boban.
Za napad na Koprivnicu partizani su odredili 12. (ja?ine dvije brigade) i 40. (dvije brigade) diviziju (dalje 12.D i 40.D) VI. slavonskog korpusa, 32. (dvije brigade) i 33. (tri brigade) diviziju (dalje 32.D i 33.D) te Zagorsku brigadu X. zagreba?kog korpusa, 7. banijsku diviziju (dalje 7.D) NOVJ (dvije brigade), podravski i bjelovarski partizanski odred,
Haubi?ku bateriju
(4 haubice),
Autobataljun
te
Tenkovsku ?etu
(5 tenkova). Ukratko, kori?tene su sve raspolo?ive snage, koje su imale preko 20 000 boraca (Jovan Kokot, zapovjednik 12. brigade, smanjuje taj broj na 17-18 000 ljudi). Za korpusnu rezervu je određena jedna brigada 12. D, koja se nalazila u selu Bregi .Također, određeno je da ?e se Tenkovska ?eta isto nalaziti kod korpusne rezerve.33.D je svoju brdsku bateriju od 4 topa stavila na raspolaganje 32.D, a 40.D svoju brdsku bateriju (topovi kalibra 75mm) na raspolaganje 7.D. Tenkovska ?eta se sastojala od tenkova Hotchkiss (tipa 35 ili 39, naoru?anje: top kalibra 37mm) i tri tankete
L3/35
(naoru?anje: dvije strojnice kalibra 8mm), koji su zarobljeni
5. listopada
1944. u
Pitoma?i
i Klo?tru Podravskom.
Dakle, partizanske snage su u drugoj polovici 1944. godine i narasle i po?ele ostvarivati uspjehe. U Podravini su uspjele zauzeti
Virje
,
Hlebine
,
Molve
,
đurđevac
i logi?no je bilo krenuti na Koprivnicu i tako zaokru?iti uspjehe na bojnom polju. Padom Koprivnice bio bi otvoren put prema
Zagrebu
i to su partizani i te kako dobro znali, ba? kao i usta?e. Valja re?i da su partizani ipak dvojili, krenuti prvo na
Bjelovar
ili na Koprivnicu. Odluka je bila - osvojiti Koprivnicu i uni?titi "crnu legiju".
Rafael Boban o?ekivao je partizanski napad i putem usta?kog satnika
Augusta Poga?nika
po?eo organizirati obranu. Koprivnica koja se nalazi u ravnici po?ela se utvrđivati, izgrađeni su brojni bunkeri i prepreke, a odlu?eno je da ?e crte obrane i?i usporedno s pru?nim nasipom i potokom koji ide jednim dijelom izvan grada. Uz svaku uzvisinu, cestu i potok sagrađen je bunker, postavljena bodljikava ?ica, pa ?ak dijelovima uklju?ena u struju. K tome, postavljena su i brojna
minska polja
unaokolo grada. Velikim trudom uspostavljena je i poljska telefonska veza sa svim usta?kim bunkerima ?to se kasnije pokazalo ?ak i presudnim, u trenucima kada se bitka "lomila".
Partizani su, pak, pretpostavljali da usta?ka obrana ne?e mo?i izdr?ati njihovih brojnijih snaga. Prema dostupnim podacima, u Koprivnici je bilo nekih dvije tisu?a usta?kih vojnika, dok su partizani na raspolaganju imali desetak puta ve?e snage.
Napad na Koprivnicu, koji je trebao po?eti
13. listopada
u 22 sata (Kokot navodi da je napad kasnio 1 sat), je trebalo otvoriti partizansko topni?tvo ja?ine 20 topova. Nakon uvodnog granatiranja, 32.D je trebala napasti grad sa zapadne i ju?ne strane, pri ?emu je cilj napada bio prodiranje do sredi?ta grada i spajanje s jedinicama 7.D koja je napadala sa sjevera. Zona napada je bila; desno: potok Koprivnica (na kojoj je trebalo hvatati vezu sa 7.D), lijevo: ?eljezni?ka pruga Koprivnica-Gyekenyes. Brigada "
Matija Gubec
" (u sastavu 32.D) je za prvi napadni cilj imala osvojiti ?eljezni?ke stanice Koprivnica i Uljarice, te iste zadr?ati pod svaku cijenu. Ako bi se situacija povoljno odvijala, brigada je trebala napredovati dalje do hotela "Car". 7.D je trebala napasti Koprivnicu sa sjeverne i sjeverozapadne strane. Zona napada je bila desno do linije pruga Koprivnice-Gyekenyes, a lijevo potok Koprivnica. U zonu napada je spadala i tvornica "Danica" s aerodromom. 33.D je trebala zauzeti polo?aje prema Ludbregu s dvije brigade, a s jednom brigadom prema Kri?evcima, te na taj na?in sprije?iti mogu?u pomo? braniteljima. Njezina izviđa?ka ?eta je trebala biti upu?ena u selo Kri?eva?ki Ivanac kako bi promatrala Kri?evce i pokrete neprijateljskih snaga u pravcu Kri?evci-Koprivnica. 40.D je imala zadatak da s jednom brigadom zatvori pravce na liniji Crnje-Tor?ec-Ungerov mlin-Pustakovec, dok je druga brigada trebala biti u rezervi u selu Ivanec, kako bi po potrebi djelovala zajedno s 33.D. Haubi?ku bateriju je trebalo postaviti na prostoru Glogovac-Bakov?ica-potok Draganovac-?eljezni?ka pruga do ?eljezni?ke stanice Bregi-
Glogovnica
. Kao glavni ciljevi granatiranja su određeni ?eljezni?ka stanica Koprivnica, Uljarica i sredi?te grada. Kad bi doprle do ?eljezni?ke stanice Koprivnica, postrojbe 32.D bi trebale ispaliti dvije zelene i jednu crvenu raketu kao znak za prestanak topni?kog napada na taj dio, a nakon zauzimanja Uljarice jednu zelenu i dvije crvene rakete. Baterija je trebala pola sata gađati ?eljezni?ku stanicu, nakon ?ega vatru prenijeti na Uljaricu, te nakon 15-minutnog granatiranja, vatru usmjeriti na sredi?te grada. Korpusna improvizirana bolnica se nalazila u selu Plav?inac. Mjesta sto?era su bila: 32.D na Starom Gradu, 33.D u selu Vrhovac, 7.D u selu Here?in, 40.D u selu Tor?ec. Sve jedinice su trebale poduzeti potrebne mjere za za?titu od napada aviona u niskom letu, te mjere za sprje?avanje prolaza motoriziranih protivni?kih postrojbi (postavljanje barikada i sl.).
Topni?tvo partizana zapo?elo je napad u 22 sata
13. listopada
1944. No, udari nisu bili precizni jer su usta?e uspjele obavje?tajnim radom saznati da su partizani imali informacije gdje se nalazi njihovo topni?tvo koje je bilo preraspoređeno. Partizani su tako ispo?etka tukli "u prazno", a usta?e precizno uzvra?ali. Nakon nekoliko sati topni?ke vatre krenulo je partizansko pje?a?tvo i ostalo iznenađeno velikim i dobro organiziranim otporom. Broj?ano ja?i partizani su znali zaobi?i bunkere i do?i do prvih gradskih ku?a, da bi potom bili odba?eni od usta?kih rezervi. Kako je no?ni juri? propao tako se na brzinu izdalo naređenje na novi juri? negdje oko podneva
14. listopada
. Partizani su ?ak uspjeli ponegdje istjerati usta?e iz rovova, no njima je problem predstavljala bodljikava ?ica i struja koja je tekla kroz nju. Za vrijeme dok bi se neutralizirala bodljikava ?ica usta?e su pomakle svoje rezerve na kriti?nu to?ku i odbile napad. Tu se ?vrsta telefonska linija između obrambenih objekata pokazala vrlo bitnom.
U centru Koprivnice, na sredi?njem gradskom trgu raspoređivale su se usta?ke snage, dojavljivalo se gdje je obrana najslabija i tamo slala poja?anja. Dodatnu nemotiviranost partizanskih snaga i pomutnju potakli su i
usta?ki zrakoplovi
koji su najprije iznad Koprivnice bacali hranu i sanitetski materijal svojim jedinicama, a u novim preletima kasnije i bombardirali partizanske snage. Sada je bilo ve? jasno da usta?e ne misle odustati od Koprivnice. Oko 15 sati je ?est aviona Hrvatskog bojnog zrakoplovstva napalo polo?aje 7.D (prije toga su zrakoplovi bacali sanitetski materijal braniteljima). Usporedo s tim branitelji su poja?ali svoj pritisak prema cesti Koprivnica-Here?in, i ?ini se da je partizane uhvatila panika: jedan bataljun 4. brig. se po?eo povla?iti, a za njim je krenuo i jedan bat. 3. brig. Oba bataljuna su bila zadr?ana ispred sela Here?in. Manji dijelovi tih bat. koji su se razbje?ali su kasnije vra?eni na polo?aje. 7.D, koja je bila gotovo uni?tena, smijenile su jedinice 12.D i 40.D. s prvim mrakom (prema zapovijedi koja je stigla oko 17 sati), s tim da je 3. brig. bila određena kao korpusna rezerva i preba?ena u selo Ivanac, a 4. brig. je ostala u selo Miklinovec, u slu?aju da 12.D prodre u grad, potpomogne njezin napad. U no?i 14./
15. listopada
brig. BR (
"Bra?a Radi?"
) ponovo je poduzela napad na svojem sektoru, pritom se uglavnom usmjeriv?i na likvidiranje groblja kraj ceste Koprivnica ? Kri?evci, dok je brig. MG ostala na mjestu, ne poduzimaju?i nikakve napade zbog te?kih gubitaka u prethodnim borbama. U borbi na groblju, koja se opisuje kao "te?ka i krvava", usta?e su uspjele obraniti svoje polo?aje, odbijaju?i partizanski juri? za juri?om.Partizani su također odbijeni i s ciglane koju su prethodno osvojili uz pomo? tenkova, te su se morali povu?i na po?etne polo?aje.
Partizane je iznenađivalo pravodobno uvođenje usta?kih rezervi u bitku, ?to se pripisivalo dobroj organizaciji usta?kih jedinica na sredi?njem gradskom trgu te spomenutoj telefonskoj vezi.
Koliko je dramati?ni tijek borbe bio, najbolje svjedo?i sam Kokot:
"Usta?e su izvr?ile protivnapad, nastupaju?i u velikoj grupi s no?em na pu?ci i ru?nim bombama, ali bez otvaranja mitraljeske i pu??ane vatre. Pozadi usta?kih jedinica koje su u?estvovale u protivnapadu, vojna glazba svirala je mar?. Usta?e su u protivnapadu odbacile 3. bataljon i Juri?nu ?etu na polazne polo?aje, jer je borbeni poredak bio u liniji i vrlo plitak. Da je borbeni poredak bio dublji u 2 e?elona, usta?ki protivnapad, vjerojatno, ne bi bio toliko uspje?an. Borci su prvi put bili u situaciji da slu?aju i gledaju vojnu glazbu u borbi, kao i veliku gomilu usta?a koja je pjevala usta?ku himnu i juri?ala s no?em na pu?ci, bez otvaranja pu??ane vatre. To je na borce psiholo?ki djelovalo i nisu mogli da se suprotstave usta?kom protivnapadu"
. Oko 19 sati pokrenut je i posljednji napad 12. brig.; partizani su pre?li potok i napredovali 200-250 metara, nakon ?ega su ih usta?e ponovo odbili, napreduju?i uz glazbu kao i pro?li put.
U no?i 15/
16. listopada
, u 00:30 sati organiziran je jo? jedan napad, uz topni?ku pripremu. No, do?lo je do neslaganja između pje?a?tva i topni?tva; jedinice 12.D, koje su trebale prodirati prema sredi?tu grada, nisu uop?e krenule u napad. Sto?er X. korpusa je u 5:00 sati, 16. listopada 1944. god., dao zapovijed za prestanak napada. Istog dana se uspjela, sa sjevera, u grad probiti i jedna hrvatska borbena skupina, koja je u Koprivnicu donijela prijeko potrebne materijale (streljivo i sl.). Također, hrvatsko je zrakoplovstvo bombardiralo prikupljanje partizana na ?irem podru?ju Koprivnice s "poprili?nim uspjehom". Bitka za Koprivnicu, nakon 4 dana i 5 no?i ?estokih borbi, je bila gotova, a veliku pobjedu su odnijele usta?e.
Razne teorije o gubicima i stanjima na obje strane
[
uredi
|
uredi kod
]
- Prema
Radi Bulatu
:
- 7.D: 54 mrtva (među njima jedan zapovjednik bat., poru?nik, 3 zapovjednika ?ete, 4 komesara ?ete, 1 vodnik i politi?ki delegat). Ranjenih 111 boraca i ?asnika. Izgubljen je 1 "?majser", 15 okvira za pu?kostrojnicu, a o?te?eno je 5 pu?kostrojnica, 1 strojnica, 1 "?arac" (njema?ka strojnica MG 34/42), 1 PIAT. Utro?eno je 151 granata za protuoklopne topove, 642 mine za te?ke minobaca?e, 36 PIAT mina, 62 598 pu??anih i strojnih metaka, 22 metka za protutenkovske pu?ke, 60 ru?nih bombi.
- 32.D: 38 mrtvih (među kojima operativni ?asnik bat.
Milan ?inik
, komesar ?ete
Ivan Jurman
, zastavnik
Asim Hazi?
, zapovjednik ?ete
Dragutin Vru?ina
, komesar ?ete
Eshim Pavli?i?
).Ranjenih 208 i nestalih 62, među kojima i komesar ?ete
Vlado Mar?i?
(nestali su mahom bili dezerteri). Izgubljeno je 58 pu?aka, 1 pu?kostrojnica i 3 "?majsera". O?te?eno je 2 pu?kostrojnice, 1 "?arac", 1 PIAT i 1 protutenkovska pu?ka. Utro?eno je "mauzer" metaka 54.304 kom., engleskih 28.065 kom., talijanskih 28.412, ?majserskih 6.530, 134 mine za laki baca? i 108 ru?nih bombi."Mauzer" metci se odnose na one za pu?ke njema?kog porijekla (jugoslavenska M.24 ili njem. Kar.98), engleski na one za engleske pu?ke koje su stigle u sklopu savezni?ki po?iljki (najvjerojatnije Enfield No.4 Mk.I.) i talijanski na one zarobljene pu?ke nakon kapitulacije
Italije
(najvjerojatnije Carcano M38).
- 40.D: 16 mrtvih i 55 nestalih i ranjenih. Izgubljeno je 17 pu?aka, 1 "?majser" i 1 pu?kostrojnica. Sveukupno: 108 mrtvih, 474 ranjena i 62 nestalih. Usta?ki gubici su procijenjeni na vi?e od 300 mrtvih i ranjenih.
- Ivan ?ibl
spominje 200 mrtvih i 800 ranjenih partizana, dok se broja mrtvih protivnika ne doti?e, osim kad spominje da je Boban dao strijeljati 150 vlastitih vojnika radi uspostave discipline, ?to je o?ito izmi?ljotina (sam ?ibl priznaje da mu je taj podatak dospio iz "druge" ruke, a osim njegovog djela, nema nijednog izvora koji bi dao i pomisliti na to da je Boban dao svoje vojnike pred strelja?ki vod). Sto?er X. korpusa u svom izvje?taju spominje 110 mrtvih (među njima i 50 ?asnika) i 3000 ranjenih branitelja (sam Bulat odbacuje te podatke kao preuveli?ane).
- U "Dnevnom izvje??u"
17. listopada
1944. stoji da su partizani 14. listopada imali oko 600 mrtvih i ranjenih, a sljede?i dan 124 mrtva, s procjenom da ih je sveukupno poginulo 350. Vlastiti gubici su procijenjeni na 42 vojnika i 1 ?asnik kao poginuli, te 83 ranjenih vojnika.
- U "Dnevnom izvje??u" PTS-a iz 16. listopada 1944. spominje se 865 nabrojana mrtva, ali su im gubici procijenjeni na mnogo vi?e mrtvih jer su partizani pri povla?enju odvukli mnogo mrtvih, a i naneseni su im i gubici s baca?kom i topni?kom vatrom, te bombardiranjem iz zraka. Također, od zarobljenog plijena je do tada prebrojano 12 strojnica, 40 automata, 20 pu?aka te nekoliko baca?a i drugog ratnog tvoriva (Kokot dodaje i 40 pi?tolja).
Iako se podaci obiju strana ne podudaraju, zbog ?estini samih borbi, slobodno se mo?e zaklju?iti da su izvje??a s hrvatske strane su bli?a pravom broju mrtvih i ranjenih.
U svemu tome zanimljivo je bilo da je usta?ke protuudare uvijek pratila limena glazba. Jo? dok nije po?eo partizanski napad na Koprivnicu Rafael Boban je naredio da se limena vojna glazba priklju?i borbenim jedinicama, smatraju?i da ?e s takvom podr?kom glazbenika podi?i moral i vojnicima. Odmah po partizanskom napadu Boban je naredio da iza glavnih juri?a i glavnih to?aka obrane svira limena glazba. Iako se svi glazbenici nisu odazvali na borbeni zadatak, bilo je i onih koji su jednostavno pobjegli, doti?ni je orkestar zaista sudjelovao aktivno u obrani, odmah iza jedinica koje su pucale. To je iznenađivalo partizane, a znalo se i to da je uvijek negdje blizu limene glazbe i sam Boban.
Poznata su i imena glazbenika s prve crte, kao i pjesme koje su morali svirati. Na repertoaru su bile
kora?nice
:
"Svi na vojsku", "Mi smo bra?o", "Li?ka kora?nica", "Zrinsko-frankopanska", "?ivila Hrvatska', "Triglav', "Kroz splitsku rivu", "Hrvatski mornari", "Pozdrav s Jadrana", "Bog i Hrvati", "Splitske kale",
Wagnerove
kora?nice".
Bitka za Koprivnicu 1944. god. svakako spada među naj?e??e bitke ovih prostora. Samouvjerenost partizana u sigurnu pobjedu dovela ih je do stra?nog poraza. Iako sto?er X. korpusa slavodobitno zaklju?uje kako "je ofanzivni duh Crne legije slomljen", to je bilo daleko od istine. Pripadnici V. USDZ, popularno zvani
Bobanovcima
, su ovom pobjedom stekli gotovo mitski status, a Koprivnica je, prema nekim pri?ama, dobila epitet "usta?kog
Sigeta
". Njihova fanati?na hrabrost omogu?ila im je veliku pobjedu, a partizani su ih se bojali, izbjegavaju?i daljnje borbe s njima. Boban je, o?ito, ra?unao uvelike na moral svojih vojnika (po?to je bio broj?ano nadja?an), koji je poja?avao s limenom glazbom koja je cijelo vrijeme svirala. Prizor u kojem usta?e s bajunetama juri?aju na partizane, dok u pozadini grme topovi i sviraju usta?ke kora?nice, svakako nije pozitivno utjecao na partizane. Sto?er X. korpusa krivnju za poraz prebacuje na nedovoljnu informiranost o brojnosti i polo?aju branitelja, kao i na nedovoljnu suradnju pje?a?tva i topni?tva (međutim, sto?er 7.D spominje kako je suradnja topni?tva i pje?a?tva bila na razini). Val dezertiranja je zahvatio 32.D, koja je, kako Tomislav Aralica pi?e, iza?la gotovo prepolovljena iz bitke. Iako je lako biti general poslije bitke, ?injenica stoji da su se partizani za napad na Koprivnicu pripremili najbolje ?to su mogli, ali zbog zanemarivanja morala i borbenosti protivnika, stvari su od samog po?etka krenule krivim tijekom. Kad na sve to nadoda i vrlo dobra organizacija same obrane Koprivnice, za rezultat imamo najve?u pobjedu V. USDZ u ?itavom ratu.
- Jovan Kokot:
Dvanaesta slavonska proleterska brigada
- Zvonimir Despot:
Vrijeme zlo?ina : novi prilozi za povijest koprivni?ke Podravine: 1941. ? 1948.
,
- Hrvatski institut za povijest ? Slavonski Brod, Hrvatski institut za povijest, Podru?nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2007.,
- Ivan ?ibl:
Ratni dnevnici
,
- Oslobodila?ki rat naroda Jugoslavije 1941-1945