Bjelovarski ustanak

Izvor: Wikipedija
Bjelovarski ustanak
Vrijeme 7. ? 10. travnja 1941.
Lokacija Grad Bjelovar i okolica
Ishod Pobjeda ustanika, progla?enje neovisne hrvatske dr?ave na podru?ju Bjelovara
Sukobljeni
Pobunjenici jugoslavenske vojske.
?lanovi usta?kog pokreta .
Jugoslavenska vojska
Vođe
Ivan ?vek
Leopold Supan?i?
Ivan Mrak
potpukovnik Kragujevi?
major Topalovi?
Vojne snage
Strojni?ka satnija 108. pje?a?ke pukovnije
40. dopunska pukovnija
dijelovi 42. pje?a?ke pukovnije
108. pje?a?ka pukovnija
Bjelovarska ?andarmerija
Posljedice
nekoliko stotina ?asnika, vojnika, i ?andara palo u zarobljeni?tvo

Bjelovarski ustanak , povijesni je događaj, koji se dogodio po?etkom travnja 1941. godine, kada je u Bjelovaru i okolici do?lo do pobune protiv jugoslavenske vlasti i progla?ena je neovisna hrvatska dr?ava .

Pobuna 108. pukovnije [ uredi | uredi kod ]

Na po?etku Drugoga svjetskog rata (u Kraljevini Jugoslaviji ) 6. travnja 1941. godine vladalo je silno neraspolo?enje hrvatskoga naroda prema tada?njoj jugoslavenskoj vlasti. Ve? u prvim danima rata, Slavonska divizija jugoslavenske vojske iz Bjelovara krenula je prema boji?tu u smjeru Bilogore i Podravine . Divizija se sastojala od 108., 42. i 40. pukovnije (puka). Kada su do?li na podru?je Velikog Grđevca 108. pukovniji naređeno je, da krene prema Virovitici . Streljivo su dobili samo srpski vojnici, ne i hrvatski. Bilo je naređeno, da se ubije svaki hrvatski vojnik, koji se ne ?eli boriti protiv Nijemaca. Narednik satnije Ivan ?vek tajno je naoru?ao hrvatske vojnike. Izbila je pobuna u 108. pukovniji, tako ?to su hrvatski vojnici preuzeli nadzor nad pukovnijom i to je preraslo u ustanak protiv jugoslavenske vlasti.

Pobuna u Bjelovaru [ uredi | uredi kod ]

Prije zore 8. travnja pukovnija se vra?ala prema Bjelovaru . U Severinu pridru?ila joj se 40. pukovnija s pri?uvnim poru?nikom Leopoldom Supan?i?em. Do?av?i rano ujutro u Bjelovar , prvo su poslali izvidnicu. Njih su napali srpski ?andari na ?elu s potpukovnikom đuri?em iz sto?era 4. armije jugoslavenske vojske sa sjedi?tem u Bjelovaru. Ubijena su tri hrvatska vojnika: Milan Dev?i? i Mato Hani?, dok je Pavao Rogovi? nakon dva dana umro u bolnici. Dva su hrvatska vojnika ranjena. Građani su se pridru?ili pobuni.

Tijekom dana 8. travnja vojnici 108. pukovnije i građani zarobili su nekoliko stotina jugoslavenskih, ve?inom srpskih vojnika i oko 100 ?asnika i do?asnika. Nitko nije poginuo. Dio njih pobjegli su u selo Narta kod Bjelovara , gdje se formirala srpska jedinica.

U Starim Plavnicama kraj Bjelovara Martin Cinko?, ?lan usta?kog odbora, [1] proglasio je okupljenim vojnicima i građanima Hrvatsku Dr?avu.

...do?ao sam pred op?inu Gudavac, predstavio se potpukovniku Jordanovi?u, da sam tajnik Kotarske organizacije HSS za kotar Bjelovar, te sam ga zamolio neka svu vojsku kao i oficire skupi pred op?inskom zgradom, da kao tajnik imadem zada?u da na moja usta isporu?im poruku Dr. Ma?eka, to i tako ?inio sam radi takti?kih razloga osobito radi Srba. Potpukovnik Jordanovi?, upitao me je ?to ho?u govoriti, odgovor je bio da ?e ?uti, jer sam mu ponovo rekao, da sam ja predsjednik Kotar. odbora, tajnik Kotar. organizacije, starje?ina Vatrogasne ?upe i Satnik Hrvatske Selja?ke Za?tite, te kao takav odgovaram za svaki moj rad. U 16 sati istog dana bila je sva vojska i oficiri pred op?inskom zgradom, stao sam na povi?eno mjesto od naprijed i iza leđa bio sam okru?en s vojnicima i do?asnicima, koji su bili u civilu u Hrvatskoj Selj. Za?titi, te povi?enim glasom proglasio sljede?e: BRA?O VOJNICI, OVIM ?ASOM PROGLA?AVAM PRED VAMA (...), HRVATSKU SAMOSTALNOM I NEZAVISNOM DR?AVOM, svi pukovi kao i 108. puk, koji se vra?a i ve? je na ulazu u Bjelovar, otkazali su poslu?nost beogradskoj vladi, te se podvrgavaju Hrvatskoj Vladi u Zagrebu. Upozorio sam vojnike na godinu 1918. te ih po tri puta pitao podvrgavaju li se pod moju zapovijed, ?to su mi sve?ano obe?ali, i ustvrdili da ?e me u svemu slu?ati, moje zapovjedi izvr?avati, a ja sam njima obe?ao da ?u ih dobrim putem voditi. Iza toga sam odredio sve oficire u ku?ni zatvor uz najstro?i zatvor do 10. travnja, koji sam dan poslije podne predao iste vojnom zapovjedni?tvu u Bjelovar, a ostale vojnike raspustio svojim ku?ama s upozorenjem u duljem govoru i napomenom, da svaki po?teni Hrvat imade se u svako doba odazvati na vojnu du?nost, kada ga Hrvatske vojne vlasti pozovu. Moram istaknuti, da odmah u proglasu pred ?itavom vojskom zatra?io sam od prisutne vojske, da svi predadu pu?ke, naboje i opasa?e, ?to su vojnici bez razlike vjere i narodnosti i u?inili, ali istu no? naoru?ao sam jednu tisu?u pouzdanih Hrvata vojnika, to sam ?inio zato ?to je među istom vojskom bilo oko 500 Srba, ovaj rad trajao je ?itavu no?, a sa mnom je radio to cijelo vrijeme razoru?avanja i naoru?anja potpukovnik Jordanovi?

Nakon toga je vojska u?la u Bjelovar oko 17 sati, “burno pozdravljena od građanstva u moru zastava i odu?evljenja” . U Bjelovaru je s balkona Gradskog poglavarstva (danas zgrada Gradskog muzeja ) gradona?elnik i ?lan usta?kog odbora, [1] Julije Makanec, proglasio je u 18 sati, 8. travnja 1941. “uskrsnu?e Nezavisne Dr?ave Hrvatske” , ?to su okupljeni burno pozdravili. Bio je to, kako je kasnije naveo gradona?elnik Makanec, prvi grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili biti njezin dio, preuzeli vlast i proglasili svoju dr?avu.

Popratni događaji [ uredi | uredi kod ]

Vijest se pro?irila, ?to dovodi do raspada jugoslavenske vojske na prostoru od Vara?dina do Suhopolja . Srpski vojnici i ?etnici protive se tome i 9. travnja 1941. godine u Bjelovaru i okolici ubijaju 6 hrvatskih civila, među kojima je i maloljetni gimnazijalac Milan Ba?ani, kad su on i jo? jedan pobunjeni?ki stra?ar s pu?kama isko?ili pred automobil s jugoslovenskim oficirima, te ga poku?ali zaustaviti, no oficiri s na njih bacili ru?nu bombu. [1]

U okolici Koprivnice , II. konjani?ki puk "Car Du?an Silni" sukobio se s Nijemcima, pri ?emu su imali gubitke. Povukli su se u Donje Mosti gdje su zano?ili. Namjeravali su idu?eg jutra nastaviti do Bjelovara i zajedno s dijelovima 4. armije povu?i se u Bosnu. [1] Nakon ?to se 10. travnja pronio glas da konji?ki puk napu?ta selo, skupina seljaka iz Mosti, u ?elji “da pomognu Hrvatskoj dr?avu u Bjelovaru”, poku?ali su uvjeriti puk da predaju oru?je i odu ku?ama. Tada je jedan od seljaka s crkvenog tornja iz pu?ke ispalio nekoliko metaka ?to je u vojnika izazvalo paniku i op?u pucnjavu, pa su se ostali seljaci razbje?ali. [1] Nakon toga je jedan komandir II. eskadrona naredio da se pohvataju i ubiju razbje?ali seljaci, pri ?emu su ubili 11 hrvatskih seljaka [1] u Donjim Mostima i u Kapeli , gdje su odveli dio zarobljenih. [2] Krenuli su dalje prema Bjelovaru. U međuvremenu, njema?ki vojnici zauzeli su Bjelovar (bez ve?eg otpora) i do?ekali su s tenkovima konji?ki puk u predgrađu Bjelovara te ih porazili i prisilili na predaju. Zarobljen je konjani?ki major Nikola Hrgovi? iz Bjelovara, srpske nacionalnosti, kojem je suđeno, ali je oslobođen zbog manjka dokaza.

Do 25. travnja 1941. godine poginulo je 27 ljudi na podru?ja grada Bjelovara (5 ?ena i 5 djece) i 72 ljudi na podru?ju kotara Bjelovar (14 ?ena i 12 djece). Gotovo svi su bili hrvatske nacionalnosti. [3]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. a b c d e f Dizdar, Zdravko. 2007. Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941 . ?asopis za suvremenu povijest . 39 (3): 581?609. ISSN   0590-9597
  2. Zdravko Ivkovi?, Spomen slovo uz otkrivanje spomenika hrvatskim ?rtvama II. svjetskog rata sva tri sela Mosti , Matica hrvatska, Bjelovar, 2006.
  3. Bjelovarski zbornik, Gradski muzej Bjelovar, 1989.