Ovo je glavno zna?enje pojma
Mars
. Za druga zna?enja pogledajte
Mars (razdvojba)
.
Mars
|
|
Svojstva
orbite
|
Prosje?ni
polumjer
|
227 939 100
km
(1,523679
AJ
)
[1]
|
Ekscentricitet
|
0,09341233
|
Ophodno vrijeme
|
686,971
dana
(1,8808
godina
)
|
Sinodi?ki period
|
779,96 dana (2,135 godina)
|
Orbitalna brzina
|
24,077
km/s
|
Nagib orbite
|
1,85061 ° s obzirom na
ekliptiku
|
Broj
prirodnih satelita
|
2
|
Fizi?ka svojstva
|
Ekvatorijalni polumjer
|
3389,5 ± 0,2 km
[2]
|
Povr?ina
|
144 798 500
km
2
(0,284 Zemljine)
|
Masa
|
6,4185 × 10
23
kg
(0,107 Zemljine)
[3]
|
Prosje?na
gusto?a
|
3 933,5
kg/m
3
|
Gravitacijsko ubrzanje
na ekvatoru
|
3,711
m/s
2
= 0,376
g
|
Period rotacije
|
1,025957
d
=
24
h
37
min
23
s
|
Nagib osi
|
25,19 °
|
Albedo
|
0,170 (geometrijski),
0,25 (Bondov)
[4]
|
Brzina oslobađanja
|
5,027 km/s
|
Povr?inska
temp.
|
min.
|
prosj.
|
maks.
|
?143
°C
[5]
|
?63 °C
|
35 °C
[6]
|
|
Atmosfera
|
Atmosferski tlak
|
0,636 (0,4 ? 0,87)
kPa
|
Sastav i podjela atmosfere
|
95,97%
ugljikov dioksid
[7]
1,93%
argon
1,89%
du?ik
0,146%
kisik
0,0557%
ugljikov monoksid
0,021%
vodena
para
0,01%
du?i?ni oksid
0,001 5% molekularni
vodik
0,000 25%
neon
0,000 085%
te?ka voda
0,000 030%
kripton
0,000 013%
formaldehid
0,000 008%
ksenon
0,000 001 8%
vodikov peroksid
0,000 001%
metan
|
Mars
je ?etvrti
planet
po udaljenosti od
Sunca
, vidljiv sa
Zemlje
prostim okom i zato poznat od davnine. Mars nosi ime
rimskog boga rata
i ?esto je nazivan
Crvenim planetom
zbog njegove crvene boje.
[8]
Po uzoru na stara ?e?ka imena planeta, Hrvati kajkavskog narje?ja jedno su vrijeme upotrebljavali imena
Strah
,
U?as
i
Ognjenica
(Szmertonosz i Ognyenicza po starom kajkavskom pravopisu).
[9]
Promjer
mu je 6 794
km
,
masa
0,107 Zemljine mase, srednja
gusto?a
3,94 ? 10
3
kg/m
3
, a povr?insko
ubrzanje
sile te?e 0,38
ubrzanja sile te?e na Zemlji
. Ima dva pratioca nepravilna oblika,
Deimos
(11 km × 12 km × 15 km) i
Phobos
(19 km × 22 km × 27 km).
Sun?ev mu dan
traje gotovo kao i Zemljin, 24
h
i 37
min
. Oko Sunca obiđe za 687 zemaljskih dana, od Sunca je prosje?no udaljen 228 milijuna km, a zbog
nagiba osi
vrtnje prema ravnini staze od 25°12′ i izduljenosti staze, pokazuje
godi?nja doba
. Pogled sa Zemlje otkriva na Marsu bijele polarne kape, crvenkastonaran?astu povr?inu s tamnijim i svjetlijim dijelovima te vrlo rijetku
atmosferu
, koja se sastoji od 95%
ugljikova dioksida
, 2,7%
du?ika
, 1,6%
argona
te primjesa. Povr?inski
tlak
iznosi oko 700
Pa
. U atmosferi se pojavljuju
oblaci
, a podi?u se i
pje??ane oluje
.
Temperatura
mo?e biti od ?140
°C
do ne?to vi?e od 0 °C, ovisno o dobu dana i godine te o polo?aju Marsa na stazi. Pojave na povr?ini nazivane su prema kontrastu morima, zaljevima, planinama i sli?no (
albedo
), a stvaran
reljef
ustanovljen je s pomo?u
međuplanetarnih letjelica
.
Polarne se kape sastoje od smrznute
vode
i ugljikova dioksida. Zimi se
ugljikov dioksid
djelomice smrzava pa
atmosferski tlak
pada za 1/3. Sjeverna i
ju?na polutka
geolo?ki se razlikuju. Tlo sjeverne polutke
geolo?ki
je mlađe, reljef mu je nekoliko kilometara ni?i od reljefa ju?ne polutke; na ju?noj polutki prevladavaju
udarni krateri
od pada
meteoroida
, a na sjevernoj ugasli
vulkani
. Na Marsu se nalazi najvi?i ugasli vulkan u cijelom
Sun?evu sustavu
,
Olympus Mons
, visok vi?e od 27 km i promjera ve?ega od 500 km. Marsovo
tlo
sastoji se od
kremena
i
limonita
i sli?no je Zemljinu tlu, osim velike prisutnosti
?eljeza
na njegovoj povr?ini (oko 13,5%) u obliku
oksida
, ?to tlu daje crvenkastonaran?astu boju. Mars ima
ionosferu
te vrlo slabo
magnetsko polje
. Tokovi nekada?njih
rijeka
vode od ju?ne na sjevernu polutku. Snimkama na povr?ini ustanovljeno je postojanje
sedimenata
nastalih
talo?enjem
u vodi. Zbog malene mase Mars je izgubio velik dio nekada?nje
atmosfere
i ve?inu vode u slobodnom stanju, osim malih smrznutih koli?ina na polovima. Mogu?e je postojanje vode u smrznutom stanju ispod povr?ine Marsa, a ispod Marsovskog ju?nog pola je pronađeno podzemno jezero vode. Traga se i za mogu?im ostatcima nekada?njih oblika
?ivota
, za sada bez pouzdanih podataka.
[10]
Mars je u
mitologiji
bio
rimski
bog rata.
Starogr?ko
ime za Mars je
Ares
, pa se za pojmove vezane uz Mars koristi prefiks
areo-
umjesto geo- (npr. umjesto
zemljopisna ?irina
koristi se pojam areografska ?irina).
[9]
Marsova je
atmosfera
rijetka u usporedbi sa Zemljinom.
Tlak
u podru?ju srednje povr?inske razine iznosi 7
mbar
(oko 150 je manji nego na Zemlji na razini mora). No, u razno doba godine i na raznim mjestima mjeri se od 1 do 10 mbar. Marsova atmosfera se sastoji uglavnom od
uglji?nog dioksida
(95,32%), uz male primjese drugih elemenata:
du?ika
(2,7%),
argona
(1,6%),
kisika
(0,13%) i
neona
(0,00025%). Također sadr?i i
vodenu paru
(0,03%), a u polarnim krajevima je nađen
ozon
.
Polarne kape
zimi se pro?ire do 40 - 50° areografske ?irine (
Mars
je
latinsko
ime,
Ares
starogr?ko
). Zato se na Zemlji ra?unaju
zemljopisne ?irine
i du?ine, a na Marsu areografske. Ljeti se ju?na kapa smanji na 400 km, a sjeverna na 800 km. U atmosferi iznad kapa zna biti pove?an sadr?aj
vodene pare
, a one same pokrivene dugotrajnom sumaglicom. Jedan sastojak polarne kape ?ini
voda
, jer polarna kapa ne is?ezava
sublimacijom
ugljikovog dioksida, a
temperatura
se uvijek zadr?ava ispod
ledi?ta
vode. Sonda
Viking Lander 2
je na 47° sjeverne ?irine snimila tanak sloj
inja
. Sjeverna polarna kapa se za vrijeme sjevernog ljeta smanji na
promjer
od oko 800 km, a ju?na za ju?nog ljeta na oko 400 km. Osim ugljikova dioksida (
suhi led
), polarne kape sadr?e i smrznutu vodu jer je uo?eno da
sublimacijom
CO
2
kape ne nestaju, a temperatura je uvijek ispod 273
K
(0 °C). Ova smrznuta voda je izmije?ana s ?esticama pra?ine. Zbog prozirnosti atmosfere, Mars odra?ava
Sun?evu svjetlost
dva puta slabije nego Zemlja. To zna?i da unato? ve?oj daljini,
povr?ina
jednake veli?ine na Marsu prihva?a samo malo manje topline nego na Zemlji. Temperatura je prakti?ki uvijek ispod 0 °C. Najtoplije je u
ekvatorskim
podru?jima i u subsolarnoj to?ki.
Temperaturne razlike i nastanak oluja
[
uredi
|
uredi kod
]
Prosje?na izmjerena
temperatura
na Marsovoj povr?ini je 210
K
, s maksimumom od 293 K i minimumom od 130 K. Najtoplija su podru?ja oko
ekvatora
i u
subsolarnoj to?ki
zato ?to temperatura tla ovisi o kutu upada Sun?evih zraka i ?esto varira jer je rijetka atmosfera slab
toplinski spremnik
. Na polovima temperatura zimi ne prelazi 160 K, a pada i do 120 K ?to je dovoljno da
CO
2
kondenzira
. Tada dio atmosferskog CO
2
prelazi u polarnu kapu ?to dovodi do naglog pada
tlaka
na tom podru?ju i zrak s ?itavog globusa struji prema tom polu.
Temperaturne razlika između svjetlijih i tamnijih podru?ja, odnosno tla i atmosfere, uvjetuju mije?anje atmosfere.
Vjetrovi
, koji su pri tlu brzine 10
m/s
, podi?u ?estice pra?ine do 50 km uvis i prenose ih na udaljenosti od vi?e tisu?a kilometara. Vjetrovi dosti?u brzine do 100 m/s, izazivaju?i godi?nje stotinjak
pje??anih oluja
koje, kada je Mars u
perihelu
, a vjetar i temperatura u svom maksimumu, mogu prekriti cijeli planet pra?inom. Pokreti atmosferskih masa pokazuju sezonske pravilnosti. Godi?nje se javi stotinjak lokalnih pje??anih oluja. Jednom do dvaput u Marsovoj godini, Mars je zaogrnut u globalnu pje??anu oluju; tada ostaju vidljivi samo vrhovi
vulkana
. Po?to ju?na polutka dobiva u prosjeku vi?e
topline
, a pogotovo ljeti, to su
klimatske promjene
ovdje burnije. Pje??ane oluje vi?e zahva?aju ju?nu polutku. U atmosferi stalno prisutne ?estice pra?ine daju rasvjeti neba naran?astu nijansu. Obla?ne pojave u atmosferi zapa?aju se sa Zemlje na svojeobrazan na?in. Pje??ane oluje vide se uz upotrebu ?utog filtra kao "?uti oblaci". Oblaci koji se sastoje od kapljica vode i ugljikovog dioksida svijetli su; ako se promatraju kroz modri filtar, govori se o "modrim oblacima".
Pje??ane oluje dovode do zanimljivog
u?inka "anti-staklenika"
- velike koli?ine pra?ine u atmosferi ne dopu?taju
Sun?evoj svjetlosti
da neoslabljena prodre do povr?ine, a propu?taju toplinsko zra?enje Marsove povr?ine koja se hladi, dok se vi?i dijelovi atmosfere zagrijavaju.
Iako
atmosfera
sadr?i samo jednu tisu?inu
vodene pare
koju nalazimo u
Zemljinoj atmosferi
, voda se uspijeva
kondenzirati
i stvoriti
oblake
koji lebde na velikim visinama. Oblaci su redovita pojava na Marsu unato? maloj koli?ini vodene pare u atmosferi. Promatrani su i sa Zemlje, a sa
svemirskih letjelica
Mariner
i
Viking
snimljeni su bezbrojni oblici koje mo?emo svrstati u nekoliko kategorija:
- zavjetrinski valovi
oblaci su koji se stvaraju u zavjetrini visokih dijelova
reljefa
poput vulkana, kratera i planina. Zrak u tim podru?jima kre?e se u valovitim oscilacijama.
- valovski oblaci
doimaju se poput redova paralelnih
valova
i redovito ih nalazimo nad rubovima polarnih kapa.
- obla?ne ulice
su linearni nizovi kuglastih oblaka sli?nih kumulusima.
- trakasti oblaci
naj?e??i su nad visoravnima jugozapadno od
Syrtis Majora
.
- magla i jutarnja sumaglica
mo?e se stvarati u dolinama, kanjonima i kraterima te je vidljiva sa Zemlje.
- paperjasti oblaci
su izdu?eni oblaci koji nastaju podizanjem materijala i naj?e??e se sastoje od ?estica pra?ine. Nalazimo ih prvenstveno u ju?noj polutki, kod visoravni
Syrtis Major
, ali i na sjeveru, u predjelu
Tharsis Montes
.
?estice pra?ine stalno prisutne u atmosferi daju joj naran?astu nijansu. Pje??ane oluje vide se sa Zemlje kroz ?uti filter kao "?uti oblaci". Oblaci koji se sastoje od
aerosola
vode i CO
2
promatraju se kroz modri filter i zovemo ih "modri oblaci".
U odnosu na Zemlju, Marsova
atmosfera
je vrlo rijetka zbog ?ega ima niski povr?inski
tlak
koji se mijenja od 1 do 10
mbar
, ovisno o uvjetima. Prosje?an tlak u podru?ju srednje povr?inske razine iznosi 7 mbar. Ve? spomenuta
sublimacija
i kondenzacija CO
2
mijenja tijekom godine globalni tlak za 20%. Letjelica
Viking Lander 1
je izmjerio srednji dnevni tlak od samo 6.8 mbar u trenutku kad je ju?na polarna kapa bila najve?a, a u drugom dijelu godine iznosio je ?ak 9.0 mbar.
Viking Lander 2
izmjerio je najve?i tlak od 10,8 mbar. Pronađeni su dokazi da je nekad gu??a Marsova atmosfera dozvoljavala postojanje teku?e vode na Marsu. Oblik reljefa koji uvelike podsje?a na kontinente, obale oceana, rije?ne kanjone, jezera i otoke navodi na pomisao da su velike vode nekad oblikovale taj teren.
Mars odlikuje jedan neobi?an mehanizam, koji dovodi do promjene tlaka i prijenosa zra?nih masa, a to je prijelaz ugljikovog dioksida iz plinovitog stanja u ?vrsto (kondenzacija), koja se odvija na temperaturi od - 123 °C. Kada temperatura u polarnim krajevima padne do te vrijednosti, dio atmosfere preta?e se u polarnu kapu. Zbog pada tlaka u polarnom podru?ju zrak s ?itavog planeta po?ne strujati prema tom polu. Promjena plinovitog sadr?aja ugljikovog dioksida dovodi u toku godine do promjene tlaka od 20%. Po?to Mars prelazi
perihelom
kada je ljeto na ju?noj polutki, a
afelom
kada je na njoj zima, to je ljeto toplije na ju?noj polutki, ali je tu i zima o?trija. Atmosferski je tlak stoga najve?i kada na ju?noj polutki vlada ljeto, a najmanji kada je tamo zima.
[11]
Marsov pejza? sli?an je Zemljinom i Mjese?evu, no ima i svojih posebnosti. Teren je prosje?nog nagiba 3°. Povr?ina Marsa je crvene boje zbog velikih koli?ina
?eljeza
koje sadr?i. Mo?emo je podijeliti na sjevernu i ju?nu polutku granicom koja sije?e ekvator pod kutom od 35°. Teren ju?ne je u prosjeku 2-3 kilometra vi?i od sjeverne, uglavnom zbog razlike u gusto?i kore. Ju?na polutka puna je udarnih
meteorskih
kratera veli?ine od 3 do 120 km nastalih u doba bombardiranja
planetoidima
. Manji krateri su malobrojni. Na sjevernom dijelu prevladava
bazalt
koji je gu??i od
granita
i zato ima ni?i ravnote?ni polo?aj. To bazaltno podru?je je zapravo kora prelivena
lavom
koja je uni?tila starije kratere, zbog ?ega je ravnija. Za razliku od
Mjese?evih kratera
, Marsovi u pravilu nemaju sredi?nju izbo?inu i zasuti su izmrvljenim materijalom. Na Marsovoj se povr?ini razlikuje nekoliko oblika reljefa.
Glatke kru?ne udubine okru?ene planinskim lancem na rubu nazivaju se bazeni. Najve?i su
Planitia Argyre
(Argirska ravnica) promjera 1 000 km i
Planitia Hellas
(Gr?ka ravnica) promjera 1 700 km. Oba bazena su svijetle povr?ine. Dno
Planitiae Hellas
prekriveno je pje??anim slojem tako da nema nikakvih vidljivih detalja, a od okoline (brdovitog podru?ja
Hellespontus - Dardaneli
) ni?e je 6 kilometara.
Tlak
u toj potolini dovoljan je za ukapljivanje vode (> 6,1
mbar
). Okru?ena je masivnim planinskim prstenom visokim oko 2 km, najvjerojatnije nastalim izbacivanjem materijala iz bazena pri udaru
asteroida
. Znatno doprinosi visokoj
topografiji
ju?ne polutke. Manji bazeni promjera nekoliko stotina kilometara, veoma podsje?aju na ve?e kratere. Među najspektakularnije pojave na Marsovoj povr?ini zasigurno se ubraja i splet kanjona
Valles Marineris
(Marinerove doline), dug 4 500 km, ?irok između 100 i 200 km, a dubok 6 - 7 km.
Mineralo?ki
sastav Marsova tla određen je uglavnom
kremenom
(SiO
2
) i
limonitom
(Fe
2
O
3
? x H
2
O). Limonit daje povr?ini svojstvenu crvenu nijansu. Kemijska analiza pokazala je 50%
kisika
, 21%
silicija
, 13%
?eljeza
, 5%
magnezija
, 4%
kalcija
, 3%
aluminija
, 3%
sumpora
, a u tragovima ima
titanija
,
fosfora
,
kalija
,
klora
i nekih drugih kemijskih elemenata. Sastav je sli?an srednjem sastavu
Zemljine kore
, s tim ?to Mars ima mnogo vi?e sumpora.
Zemlji sli?ni oblici na Marsovoj povr?ini su ugasli
vulkani
. Ima ih nekoliko desetaka, a uglavnom su smje?teni na sjevernoj polutki. U njih ubrajamo i najve?i vulkan u Sun?evu sustavu,
Olympus Mons
(Olimpska gora). Uzdi?e se 27 km nad okolinu, a star je oko 2,5 milijarde godina. Promjera je 600 km, a njegov rub je strma, gotovo okomita litica visoka 4 - 6 km. Iako je vrlo visok, zbog velikog promjera ima prosje?ni nagib od samo 3° - 5° tako da nije
sto?astog
oblika nego plosnat.
Olympus Mons
se nalazi zapadno od predjela
Tharsis
(Tarsej), najve?eg vulkanskog podru?ja.
Tharsis
je visoravan kraj Marsova
ekvatora
prosje?ne visine 7 km i ?irine 5 000 km. Na njoj se nalaze jo? tri gigantska vulkana:
Arsia Mons
(Arsijska gora),
Pavonis Mons
(Paunova gora) i
Ascraeus Mons
(Askarska gora). Sva ?etiri ubrajamo u ?titaste ("havajske") vulkane, zbog oblika koji je nastao izljevnom erupcijom, relativno mirnim izlijevanjem bazaltne lave koja je sporo tekla formiraju?i vulkanski sto?ac.
Kaldere
, velike okruglaste udoline na vrhu, nastale su propadanjem krova ognji?ta vulkana izazvanog naglim podzemnim povla?enjem
magme
. Najve?a razlika između havajskih i tarsejskih vulkana je veli?ina - vulkani na Marsu su 10 do 100 puta ve?i nego zemaljski. Uzroci tome su najvjerojatnije dugotrajnije i ve?e erupcije i slabija
gravitacijska sila
. Takvi golemi vulkani na Marsu uspjeli su nastati zato ?to su vru?a vulkanska podru?ja ostala na istom mjestu u kori tijekom stotina milijuna godina. Nasuprot tome, na Zemlji su vulkanske regije ?esto pomicane zbog
tektonike litosfernih plo?a
. Kako se zemaljske plo?e pomi?u, ni?u novi vulkani, a stari se gase. Sjeverno od Tharsis Montes le?i
Alba Patera
, vulkan plosnatog oblika - plitka tanjurasta formacija -
patera
. Patere nalazimo samo na Marsu.
Alba Patera
promjera je od ?ak 2 000 km, ali je visoka "samo" 7 km. Druga najve?a vulkanska regija na Marsu je
Elysium Planitia
(Elizejska ravnica) isto?no od
Tharsis Montes
.
Posebna su pojava na Marsu vijugavi kanali ili
meandri
, koji se granaju i imaju "pritoke" i posve podsje?aju na
vade
(usahle rijeke). Nalaze se prete?no u
ekvatorskom
podru?ju. Kako danas
teku?ine
nema, pitanje je kako su nastali. Ima i drugih pojava koje svjedo?e o tokovima, mnogi se
krateri
nalaze u ravnicama kao da ih je za vrijeme poplava optjecala teku?ina. Da bi se rije?io taj problem, tra?e se dokazi da je Marsova
klima
bila nekada toplija, pa se promijenila (na primjer zbog promjene
osi vrtnje
i
izdu?enosti staze
i zbog promjene u sastavu atmosfere). Budu?i da je
temperatura
neposredno ispod povr?ine uvijek ni?a od 0 °C, vode mo?e biti posvuda, u obliku stalnog zamrznutog tla,
permafrosta
. Kad se tlo zagrije
vulkanskom
aktivno??u ili udarom
meteora
, permafrost se tali. Tako se dadu tuma?iti ?iroka i visoka podno?ja nekih vulkana. Također, mnogi mlađi udarni krateri stoje na podno?jima koja su mogla nastati taljenjem permafrosta kada je on tekao u nizinu, odnosno blatan sadr?aj i ponovo se smrznuo. Taljenjem permafrosta dadu se rastuma?iti i mnogi uru?eni i kaoti?ni tereni, kao na primjer u Hriska ravnica (
Planitiae Chryse
).
Marsovo tlo podlije?e jakoj
eroziji
. Uz vidne posljedice nastale od nepoznate teku?ice, u?inci vjetrene erozije i gravitacijske erozije vide se posvuda. Mnoga su kraterska dna prekrivena
pje??anim dinama
, dugim nekoliko kilometara. Nadalje, zbog jakih vjetrova krateri bacaju tamne repove svi u istom smjeru. Debeli sloj pra?ine prekrio je posebno polarna podru?ja, pa po njima is?ezavaju ?ak i planinske formacije. U podru?jima polarnih kapa uvjeti su pogodni za slijeganje atmosferskog praha. Prah predstavlja kondenzacijske jezgre za snje?ne pahulje ugljikovog dioksida. Zamrznute slojevite, ili laminarne, naslage prekrivaju neravnine reljefa u polarnim kapama! Vjerojatno su nastale talo?enjem sleđenog praha u vi?e navrata, u toku geolo?kih doba, kada se klima mogla cikli?ki mijenjati.
Tektonika
Marsa je, za razliku od Zemljine koja se temelji se na
pomicanju litosfernih plo?a
, uglavnom okomita, tj. bila je ograni?ena na uzlazne tokove lave koja se probijala prema gore kroz koru do povr?ine. Danas na Marsu vi?e nema vulkanizma, kao glavnoga izvora tektonike.
Znanstvenici pretpostavljaju da je prije 3,5 milijarde godina Mars do?ivio najve?e poplave u Sun?evu sustavu jer su se goleme koli?ine vode prelijevale iz vi?eg podru?ja ju?ne u ni?u, sjevernu hemisferu. Postavljaju se pitanja odakle je do?la ta masa vode, koliko su trajale poplave i gdje je sad? Podrijetlo vode vjerojatno je jednako kao i kod Zemlje, tj. potje?e od
kometa
i
asteroida
koji su bili vrlo bogati vodenim ledom te su se
kondenzirali
prilikom udara u rane planete i planetoide. Na Marsu postoje o?iti dokaza vodene erozije, a vjerojatno je najve?i dio vode, kada je planet izgubio atmosferu, potonuo u koru i tamo se smrznuo u obliku vodenoga leda. Nadalje, ve?i dio Marsove atmosfere je (uklju?uju?i u vodenu paru), zbog relativno male mase planeta, bio otpuhan
Sun?evim vjetrom
u međuplanetarni prostor. Također, dokazano je kako je prije otprilike 3,5 milijarde godina u sjevernu Marsovu polutku udario veliki asteroid, koji je izazvao pomicanje mase na razini cijeloga planeta. Op?enito je i danas jedan dio planeta uglavnom spu?ten, a drugi izdignut (ako se promatra prosje?na visina povr?ine). Također, ako je do tada i postojala rotacije vanjske jezgre, od tada je ona prekinuta pa Mars nije odr?ao (ili razvio) svoje
magnetsko polje
koje bi ga ?titilo od energetskih ?estica Sun?eva vjetra. Takva polja postoje (interesantno) razvijena tek lokalno, ?to je rezultat pomicanja i okupljanja bli?e povr?ine magneti?nih stijena iz dubine.
Trenutno je Mars prehladan i ima prenizak tlak na povr?ini da bi se voda mogla dulje zadr?ati u teku?em obliku. Koli?ina vode koju nalazimo u obliku leda na polovima te u oblacima vodene pare u atmosferi naravno vi?e nije ni pribli?no dovoljna za stvaranje kanala i kanjona kakvi su otkriveni. Druga zna?ajna vrsta leda na Marsu je
suhi led
, tj. CO
2
.
Mars Global Surveyor
snimio je fotografije koje nagovije?taju postojanje podzemnih spremnika vode iz kojih se povremeno i ponegdje voda probija na povr?inu u obliku
gejzira
. Postoje i teorije da su ove brazde na povr?ini Marsa nastale usled kretanja fine pra?ine, ali su njihov broj na povr?ini prevelik da bi se to moglo ozbiljno razmatrati.
Svojstva unutra?njosti planeta
[
uredi
|
uredi kod
]
Građa Marsove unutra?njosti razlikuje se od Zemljine zbog mnogo manje
mase
. Kora je debela oko 100 km, bogata
silicijem
i
aluminijem
, a siroma?na
magnezijom
. Ispod nje je pla?t s
feromagnetskim
silikatima
, dok se jezgra, koja ima polumjer od 1 700 km, sastoji vjerojatno od rastaljenog troilita (?eljeznog sulfida).
Magnetsko polje
je 500 puta slabije od Zemljinog. Smjer magnetskog polja suprotan je smjeru Zemljinog magnetskog polja, s obzirom na polove vrtnje.
Mars ima primjetno izdu?enu
planetarnu putanju
(
ekscentricitet
0,093), pa mu se udaljenost od Sunca znatno mijenja tijekom Marsove godine, ?to bitno utje?e na klimu. Marsov sideri?ki period revolucije (
zvjezdana godina
) traje 687 dana, a period rotacija (
sideri?ki dan
) 24 h 37 min 23 s.
Os rotacije nagnuta
je, sli?no kao i kod Zemlje, 25° prema ravnini revolucije.
Mars posjeduje slabo
magnetsko polje
. U usporedbi sa
Zemljinim
, jakost Marsova polja je oko 500 puta slabija. Osim toga,
magnetski polovi
Marsa su suprotno orijentirani od Zemljinih. Zemljin sjeverni magnetski pol se nalazi blizu ju?nog areografskog pola, a na Marsu je sjeverni magnetski pol na sjevernom areografskom polu.
Marsovi prirodni sateliti
|
---|
Ime
|
Promjer (km)
|
Masa (kg)
|
Polumjer orbite (km)
|
Ophodno vrijeme
|
Fobos
|
22,2 (27 × 21,6 × 18,8)
|
1,08×10
16
|
9 378
|
7,66 sati
|
Deimos
|
12,6 (10 × 12 × 16)
|
2×10
15
|
23 400
|
30,35 sati
|
Fobos i Deimos su jedini Marsovi
prirodni sateliti
, a smatra se da potje?u iz drugih krajeva sun?eva sustava -
asteroidi
uhva?eni Marsovim gravitacijskim poljem. Po sastavu su sli?ni
asteroidima
tipa C (bogati su
ugljikom
). Njihova mala
gusto?a
sugerira da nisu sastavljeni od punog kamena, ve? najvjerojatnije od mje?avine kamena i leda. Pretpostavlja se da su ova dva
prirodna satelita
nastala u vanjskom dijelu
Sun?eva sustava
(ne u
asteroidnom pojasu
). Oba su satelita posuta
kraterima
. Zbog njihove blizine Marsu, ljudi bi ih u budu?nosti mogli iskoristiti kao svojevrsne postaje u putanji oko Marsa.
Satelite
Fobos (Strah) i Deimos (U?as) otkrio je
Asaph Hall
1877. Fobos je bli?i i oko Marsa obiđe za 7 sati i 39 minuta, stoga br?e obiđe Mars nego ?to se sam Mars obrne. Zato on izlazi Marsu na zapadnom obzoru! Oba satelita okre?u Marsu uvijek jednu stranu. Oko njega gibaju se gotovo kru?nim stazama, u ravnini njegova
ekvatora
. Prema snimkama iz svemirskih letjelica, Fobos je nepravilna gromada dimenzija 27 km x 21 km x 19 km, a po sebi nosi mnogobrojne kratere i usporedne jarke. Deimos je manji, a jednako nepravilan, s dimenzijama 15 km x 12 km x 11 km, i također je izrovan kraterima. Tlo i manji krateri gotovo su mu izgubljeni pod slojem pra?ine. Sateliti imaju mali
albedo
, 0,5. Po svojstvima ta dva mjeseca ulaze u red
planetoida
.
Povijest ljudskog istra?ivanja
[
uredi
|
uredi kod
]
Planet Mars uvijek je o?aravao ?ovjeka svojom jarkocrvenom bojom na no?nom nebu. Pojavom
teleskopa
s boljim razlu?ivanjem po?etkom 18. stolje?a, Mars je postao popri?te polemike zbog otkri?a polarnih kapa kao i zbog pogre?nog identificiranja kanala na njegovoj povr?ini. Postojala je pretpostavka da na planetu te?e voda, te da prema tome postoji mogu?nost ?ivota van
Zemlje
, ?to se nije slagalo s mi?ljenjem toga vremena.
Kartografiranje
Marsa zapo?eli su
Wilhelm Beer
i
Johann Heinrich von Madler
1840. Talijanski astronom
Giovanni Schiaparelli
je 1877. godine otkrio uzdu?ne i popre?ne tanke niti koje je nazvao "kanalima" i za koje se smatralo da ih je izgradila
vanzemaljska civilizacija
. Dokazano je da je to bila opti?ka varka, kao i sezonske promjene povr?ine koje su viđene u modrozelenkastim nijansama i za koje se pretpostavljalo da su uzrokovane bujanjem vegetacije. Uzrok te iluzije je komplementarnost modrozelene i naran?astocrvene (realne) nijanse pa se za mjesta manjeg sjaja ?ini da su modrozelenkasta. Giovanni Schiaparelli je od 1877. do 1879. polo?io temelj terminologije na Marsu. Tamniji su objekti prozvani morima i zaljevima, a svjetliji su smatrani kopnima. Povr?ine kopna i mora su u omjeru 2 : 1. Rad je nastavio
Eugene Michel Antoniadi
od 1909. do 1924. Uo?ene pojave uzrokovane su kontrastom ve?ih dijelova Marsa (njihovom odraznom mo?i), pa se stoga nazivaju detaljima
albeda
. Stvaran reljef u ve?ini slu?ajeva ne odgovara razdiobi detalja albeda. S udaljenosti Zemlje, Mars je veoma te?ak objekt za promatranje. Kako slika titra, a
ekspozicije
fotografija traju du?e od vremena koje oku treba za raspoznavanje detalja, prevladavala je vizualna detekcija. No oko nije objektivan prijemnik i mnogi su nalazi iz pro?lih vremena danas odba?eni.
Tijekom kratke astronautske ere spoznato je o Marsu mnogo vi?e nego kroz sva stolje?a prije. Prva uspje?na sonda
Mariner 4
poslala je u srpnju 1965. seriju od 22 fotografije koje su otkrile mnoge kratere i prirodno nastale kanjone, ali ni?ta ?to bi navodilo na postojanje umjetnih kanala i teku?e vode.
Mariner 4
je 15. srpnja 1965. pro?ao kraj Marsa na daljini od 10 000 kilometara. Prije toga sve ?to je ?ovjek znao o Marsu temeljilo se na podacima prikupljenima zemaljskim teleskopima. Prelet Marinera 4 bio je povijesni trenutak koji je zauvijek izmijenio ideje o ?ivotu na Marsu, a zaboravljene su teorije o kanalima i vegetaciji na Crvenome planetu.
[12]
Mariner 6
i
Mariner 7
pro?li su 1969. na daljini od 3 500 km odnosno 3 200 km, a Mariner 9 prvi je u?ao 1971. u putanju oko Marsa, s
perihelom
1 400 km iznad tla, i djelovao je ?itavu godinu. Sonda
Mariner 9
prva je uspje?no poslala slike s povr?ine Marsa, a ispitivana su i fizi?ka svojstva tla i atmosfere. U srpnju i listopadu 1976. na povr?inu Marsa sletjele su letjelice
Viking Lander 1
i
Viking Lander 2
i provele tri biolo?ka
eksperimenta
kojima je otkrivena neobi?na kemijska aktivnost, ali ni traga ?ivim mikrobiolo?kim organizmima. Prema tuma?enju biologa koji su sudjelovali u misijama, Mars se samo-sterilizira kombinacijom smrtonosnog
ultraljubi?astog zra?enja
, ekstremne su?nosti i oksidiraju?e naravi tla.
Sovjetski savez
je razvijao
program Mars
, ?ije su ekspedicije sadr?avale svemirsku letjelicu u putanji i dio za meko spu?tanje. Letjelica
Mars 3
prva se meko spustila 1971.
Osim dvaju
Viking Landera
, na Marsovu povr?inu su uspje?no sletjeli samo jo?
Mars Pathfinder
4. srpnja 1997. te roveri-blizanci
Spirit
i
Opportunity
(eng.
Mars Exploration Rovers
ili kra?e
MER
), u sije?nju 2004. godine. Oba MERa, koji se nalaze na suprotnim stranama Marsa, prona?la su dokaze da je Mars nekad imao oceane teku?e vode. Roveri vi?e nisu aktivni (2004. ? 2018.).
Vodu na Marsu otkrile su i svemirske sonde
Mars Odyssey
i
Mars Express
. Mars Express, europska sonda koja je do Marsa donijela i lander
Beagle 2
(s kojim je izgubljen kontakt pri spu?tanju na Mars), u Marsovoj je orbiti od prosinca 2003. Osim dokaza o postojanju vodenog leda na sjevernoj i ju?noj polarnoj kapi, sonda je otkrila i prisustvo metana u atmosferi, koji se obi?no oslobađa u zrak erupcijama vulkana i biolo?kim procesima.
Ukupno je do sredine 2007. sa Zemlje prema Marsu poslano 33 sonde.
5. svibnja 2018.
NASA
je lansirala raketu koja nosi sondu (
lander
) ?ija je zada?a istra?iti Marsovo tlo i jo? dva mala satelita. Lansirana je iz baze Vandenberg u Kaliforniji. Zove se
Mars InSight
, skra?eno od "Mars Interior Exploration using Seismic Investigations, Geodesy and Heat Transport". Onamo je stigla
26. studenoga
2018. godine. Pri dolasku raketa ?e na povr?inu ispustiti sondu (lander). Sletjela je na odabranu ravnicu malo sjeverno do Marsovog ekvatora. Sleta?eva misija je kopanje i istra?ivanje Marsovskog tla: slojeve, sastav, geodetsku aktivnost i sl. Senzore mo?e zabiti do 5 metara dubine. Mjerit ?e temperaturu, vibracije i seizmi?ku aktivnost op?enito. Misija istra?ivanja je radi stjecanja spoznaja ?ime ?e se bolje mo?i opisati nastanak planeta Marsa i cijela Sun?evog sustava. Dva mala satelita
MarCO-A
i
MarCO-B
(Mars CubeOne, MarCO, Wall-E, EVE) koja nosi sobom ispustit ?e u svemir. Oni ?e biti prvi međuplanetni sateliti vrste
CubeSat
. Uloga im je na putu do Marsa komunicirati s kontrolom misije. Zada?a im je pratiti lander InSight. Oni ne?e biti jedini na?in komunikacije landera s NASA-om. Sa Zemljom InSight kontaktira preko NASA-inog orbitera
Mars Reconnaissance Orbitera
. Mali sateliti nastavili su put dalje u duboki svemir.
[13]
[14]
[15]
[16]
NASA
je lansirala rover
Perseverance
kao dio misije
Mars 2020
30. srpnja
2020, a sletio je na
Mars
18. velja?e
2021. Perseverance je izgrađen s ciljem prikupljanja uzoraka s Marsa koji ?e radi prou?avanja biti vra?eni na Zemlju. U
krateru Jezero
i njegovoj okolini tragat ?e za znakovima ?ivota, mineralnim nanosima i mogu?im mikroskopskim fosilima, ?to ?e znanstvenicima pomo?i ustanoviti je li na Marsu nekad bio mogu? ?ivot. Osim toga, isprobat ?e instrumente za bu?enje zemlji?ta, kao i meteorolo?ke instrumente, a testirat ?e i je li mogu?e tamo?nji
ugljikov dioksid
pretvoriti u kisik.
Vrlo nedavno, sonda Al Amal (Nada)
UAE
sletjela je na Mars, ?to je u?inilo UAE prvom dr?avom na Bliskom istoku koja je stigla do Marsa.
[17]
Međuplanetarne sonde
|
---|
Ime sonde
|
Dr?ava
|
Datum lansiranja
|
Datum dolaska
|
Opaska
|
Mars 1
| SSSR
| 1. studenog 1962.
| -
| Izgubljen kontakt sa sondom.
|
Mariner 3
| SAD
| 5. studenog 1964.
| -
| Izgubljen kontakt sa sondom.
|
Mariner 4
| SAD
| 28. studenog 1964.
| 15. srpnja 1965.
| Prve slike planeta Mars izbliza.
|
Zond 2
| SSSR
| 30. studenog 1964.
| -
| Izgubljen kontakt sa sondom.
|
Zond 3
| SSSR
| 18. srpnja 1965.
| -
| Izgubljen kontakt sa sondom.
|
Mariner 6
| SAD
| 24. velja?e 1969.
| 31. srpnja 1969.
| Prva dvojna misija. Primljene slike.
|
Mariner 7
| SAD
| 27. o?ujka 1969.
| 4. kolovoza 1969.
| Primljene slike.
|
Mariner 8
| SAD
| 8. svibnja 1971.
| -
| Raketa pala u more nakon lansiranja.
|
Mars 2
| SSSR
| 19. svibnja 1971.
| 27. studenog 1971.
| Sletjela na povr?inu, ali ni jedna slika primljena.
|
Mars 3
| SSSR
| 28. svibnja 1971.
| 2. prosinca 1971
| Sletjela na povr?inu, ali kontakt izgubljen.
|
Mariner 9
| SAD
| 30. svibnja 1971
| 13. studenog 1971.
| Slike s Marsa.
|
Mars 4
| SSSR
| 21. srpnja 1973.
| 10. velja?e 1974.
| Proletjela pokraj Marsa.
|
Mars 5
| SSSR
| 25. srpnja 1973.
| 10. velja?e 1974.
| Izgubljen kontakt.
|
Mars 6
| SSSR
| 5. kolovoza 1973.
| 12. o?ujka 1974.
| Sletjela na povr?inu, ali kontakt izgubljen.
|
Mars 7
| SSSR
| 9. kolovoza 1973.
| 9. o?ujka 1974.
| Proletjela pokraj Marsa.
|
Viking 1
| SAD
| 20. kolovoza 1975.
| 19. lipnja 1976.
| Sletjela na povr?inu.Slike s Marsa.
|
Viking 2
| SAD
| 9. rujna 1975.
| 7. kolovoza 1976.
| Sletjela na povr?inu. Slike s Marsa. Napravljena 3 pokusa, ali tragovi ?ivota nisu pronađeni.
|
Phobos 1
| SSSR
| 7. srpnja 1988.
| -
| Izgubljen kontakt.
|
Phobos 2
| SSSR
| 12. srpnja 1988.
| 29. sije?nja 1989.
| Primljene slike i telemetrija, nedugo potom izgubljen kontakt.
|
Mars Observer
| SAD
| 25. rujna 1992.
| 24. kolovoza 1993.
| Izgubljen kontakt.
|
Mars 96
| Rusija
| 16. studenog 1996.
| -
| Raketa pala u more nakon lansiranja.
|
Pathfinder
| SAD
| 4. prosinca 1996.
| 4. srpnja 1997.
| Slike s Marsa i podatci o 15 kemijskih pokusa izvr?enih na tlu i atmosferi.
|
Mars Global Surveyor
| SAD
| 7. studenog 1996.
| 11. rujna 1997.
| Kompletna karta Marsa. Podatci sakupljeni. Potvrđeni tragovi vode na planetu.
|
Mars Climate Orbiter
| SAD
| 11. prosinca 1998,
| -
| Izgorjela u vi?im slojevima Marsove atmosfere.
|
Mars Polar Lander
| SAD
| 3. sije?nja 1999,
| -
| Nakon dolaska u Marsovu orbitu, kontakt sa sondom izgubljen.
|
Deep Space 2
| SAD
| 3. sije?nja 1999
| -
| Sonde izgubljene s Mars Polar Lander - mati?ne letjelice.
|
Mars Odyssey
| SAD
| 7. travnja 2001.
| 24. listopada 2001.
| Primljeni podatci o geolo?kom sastavu Marsa.
|
MER Spirit
| SAD
| 10. lipnja 2003.
| 4. sije?anj 2004.
| Rover, sletio u krater Gusev, potragaza za tragovima vode
|
Mars Express
| EU
| 12. lipnja 2003.
| 25. prosinac 2004.
| Snimanje povr?ine, minerolo?ka promatranja i potraza ga za vodom pomo?u radara.
|
MER Opportunity
| SAD
| 7. srpnja 2003.
| 25. sije?anj 2004.
| Rover, sletio na Meridiani Planum, potraga za za tragovima vode
|
Rosetta
| EU
| 2. o?ujak 2004.
| 25. velja?e 2008.
| Proletjela kraj Marsa na putu prema kometu 67P/Churyumov-Gerasimenko
|
Mars Reconnaissance Orbiter
| SAD
| 12. kolovoza 2005.
| 10. o?ujka 2006.
| Detaljno kartiranje Marsa u rezoluciji od 0,3m/pix
|
Phoenix
| SAD
| 4. kolovoza 2007.
| 25. svibanj 2008.
| Sletio u polarne krajeve u potrazi za vodom
|
Dawn
| SAD
| 27. rujna 2007.
| 17. velja?e 2009.
| Proletjela kraj Marsa na putu prema asteroidu Vesti i patuljastom planetu Cereri
|
Mars Science Laboratory
| SAD
| 26. studenog 2011.
| jo? traje
|
Robotizirano
vozilo
Curiosity
|
InSight
| SAD
| 15. svibnja 2018.
| jo? traje
| Sonda sletjela na Mars 26. studenog 2018., otkrila seizmi?ku aktivnost (potrese) na Marsu
|
MarCO A & B
| SAD
| 15. svibnja 2018.
| 4. sije?nja 2019. (MarCO A)
29. prosinca 2018. (MarCO B)
| Dva satelita su preletjela Mars, dva mjeseca poslije izgubljen kontakt
|
Mars u romanima i filmovima
[
uredi
|
uredi kod
]
Planet Mars mnogo puta se pojavljuje kao mjesto radnje ili subjekt u romanima, filmovima, pa i u radio dramama. Najve?i ?ok do?ivjela je ameri?ka publika
30. listopada
1938.
, kada je
Orson Welles
izveo radio adaptaciju novele
Rat svjetova
(roman o napadu
Marsovaca
na Zemlju). Interpretacija Orsona Wellsa stvorila je masovnu paniku kod publike toga vremena.
- Aelita: kraljica Marsa
(1924.)
- Flash Gordon: Mars attacks the world
(1938.)
- The Purple Monster Strikes
(1945.)
- Rocketship X-M
(1950.)
- Flight to Mars
(1951.)
- Mars crveni planet (Red Planet Mars)
(1952.)
- Zombies of the Stratosphere
(1952.)
- Abbot and Costello go to Mars
(1953.)
- Invaders from Mars
(1953.)
- War of the Worlds
(1953.)
- Conquest of Space
(1955.)
- It! The Terror from Beyond Space
(1958.)
- Angry Red Planet
(1959.)
- A Martian in Paris
(1961.)
- The Day Mars Invaded Earth
(1962.)
- Robinson Crusoe on Mars
(1964.)
- Santa Claus Conquers the Martians
(1964.)
- The Maid and the Martians (Pajama Party)
(1964.)
- Hanno 12 Mani
(1964.)
- Horrors of the Red Planet
(1964.)
|
- Frankenstein Meets the Space Monster
(1965.)
- Mars Needs Women
(1966.)
- Queen of Blood
(1966.)
- Don't Play with Martians
(1967.)
- Quatermass and the Pit
(1967.)
- Mission Mars
(1968.)
- The Alpha Incident
(1977.)
- Capricorn One
(1978.)
- Alien Contamination
(1981.)
- Invaders from Mars
(1986.)
- Totalni opoziv
(1990.)
- Project Shadowchaser 3000
(1995.)
- Mars
(1996.)
- Mars napada!
(1996.)
- Vrsta II
(1998.)
- My Favorite Martian
(1999.)
- Misija na planet Mars (Mission to Mars)
(2000.)
- Crveni planet (Red Planet)
(2000.)
- Duhovi Marsa
(2001.)
- John Carter
(2012.)
- Marsovac
(2015.)
|
- Doctor Who: Waters of Mars
- ↑
Yeomans, Donald K.: "HORIZONS Web-Interface for Mars (Major Body=499)",
[1]
,
NASA
, 2006.
- ↑
Seidelmann, P. Kenneth; Archinal, Brent A.; A'Hearn, Michael F. et al.: “Report of the IAU/IAG Working Group on cartographic coordinates and rotational elements”,
[2]
, Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy 98 (3): 155.?180., 2007.
- ↑
Lodders, Katharina; Fegley, Bruce.: “The planetary scientist's companion”,
[3]
, Oxford University Press US, str. 190., 1998.
- ↑
Mallama, A.: “The magnitude and albedo of Mars”,
[4]
, Icarus 192 (2): 404.?416., 2007.
- ↑
"What is the typical temperature on Mars?",
[5]
, Astronomycafe.net., 2012.
- ↑
"Mars Exploration Rover Mission: Spotlight",
[6]
, Marsrover.nasa.gov., 2007.
- ↑
Barlow, Nadine G.: “Mars: an introduction to its interior, surface and atmosphere”, Cambridge planetary science 8, Cambridge University Press, str. 21., 2008.
- ↑
Simbolizam|Tags: 08-2017, Kategorije:.
Kako su nastala imena planeta?
.
Nova Akropola
. Pristupljeno 20. svibnja 2020.
CS1 odr?avanje: dodatna interpunkcija (
link
)
- ↑
a
b
Danicza Zagrebechka
, ili Dnevnik za prozto leto 1834 z- tolnachnikom hisnem vszakoverzneh na hazsen y prikratchenye vremena szlusecheh
, Vu Zagrebu, pritizkana vu Ferencza Suppan Szlovarniczi, str. 8
- ↑
Mars
,
[7]
"Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2014.
- ↑
Vladis Vujnovi?
: "Astronomija", ?kolska knjiga, 1989.
- ↑
Marsovi roveri iznenađuju stru?njake sve boljim radom
. Pristupljeno 15. studenoga 2019.
- ↑
Bug.hr
Vrbanus, Sandro:
NASA-ina sonda InSight krenula u misiju istra?ivanja Marsa
, Bug, nedjelja, 6. svibnja 2018. (pristup stranici 9. svibnja 2018.)
- ↑
(eng.)
Mars News
NASA, ULA Launch Mission to Study How Mars Was Made - InSight Launches to Study the Heart of Mars
, 5. svibnja 2018. (pristup stranici 9. svibnja 2018.)
- ↑
(eng.)
NASA Mars
NASA's InSight Mars Lander
(pristup stranici 9. svibnja 2018.)
- ↑
(eng.)
NASA Jet Propulsion Laboratory
Mars Cube One, InSight Launch Press Kit, Technology Demonstration
(pristup stranici 9. svibnja 2018.)
- ↑
crosslink.ae
https://crosslink.ae/uaes-hope-probe-on-its-way-to-glory/
. Pristupljeno 17. velja?e 2021.