Oblaci
su vidljive nakupine
vodenih
kapljica,
ledenih
kristala
ili smjese kapljica i kristala, koje lebde u
Zemljinoj atmosferi
. Nastaju kad se
zrak
zasiti
vodenom parom
, ?to se mo?e dogoditi zbog pove?anja koli?ine vodene pare u zraku ili zbog smanjenja
temperature
zraka ispod temperature
rosi?ta
. U oblacima se mogu nalaziti i ve?e ?estice leda, pa i ?estice koje potje?u od one?i??enja ?to ga stvaraju
industrija
i
promet
(
aerosoli
).
Promjer
je vodenih kapljica nekoliko
mikrometara
, a ledenih kristala od nekoliko desetaka mikrometara do nekoliko
milimetara
. Oblaci se razlikuju od
magle
po tome ?to se nalaze visoko iznad
tla
. Va?na je njihova uloga u
energetskom stanju atmosfere
:
raspr?uju
,
apsorbiraju i reemitiraju zra?enje
sa
Zemlje
i
Sunca
i tako onemogu?avaju naglo zagrijavanje ili hlađenje tla i zraka,
kondenzacijom
vodene pare oslobađaju
latentnu toplinu
, a
oborinskim
procesima vra?aju vodu na
tlo
.
[1]
Oblaci sudjeluju u ciklusu vodene pare (
hidrolo?ki ciklus
) u
atmosferi
jer se kondenzacijom oslobađa latentna toplina i jer oborinskim procesima vra?a vodu na povr?inu Zemlje.
[2]
Topli zrak pun
vlage
podi?e se u vis. Kad dosegne određenu visinu, ohladi se. Na niskoj
temperaturi
topli zrak vi?e ne mo?e zadr?ati vlagu u obliku
vodene pare
, pa se ona pretvara u malene kapi vode ili komadi?e leda i tako stvara oblake. Svi su oblaci, zato ?to se stvaraju na razli?itim visinama i temperaturama, potpuno razli?iti i neprestano mijenjaju svoj oblik. Uz to, oblaci su sastavljeni od razli?itih
?estica
koje, opet, ovise o temperaturi i visini.
U njima se nalaze kapljice vode koje se skupljaju, pa padnu u obliku ki?e na Zemlju.
Ako u nekom dijelu
Zemljine atmosfere
koji je zasi?en
vlagom
pada
temperatura
,
kondenzirat
?e se
vodena para
i stvarati
vodene kapljice
. Stvaraju li se te kapljice blizu tla, nastat ?e
magla
, a stvaraju li se u ve?im visinama, nastat ?e
oblaci
. Oblaci nastaju i na taj na?in da se topli zrak kao
specifi?ki lak?i
di?e uvis, gdje je ni?a temperatura. Sadr?i li taj zrak veliku koli?inu vlage, ona ?e se zbog ohlađivanja kondenzirati, i time ?e nastati oblaci. Stvaranju magle pogoduju
pra?ina
i
dim
koji se nalaze u zraku. ?estice pra?ine i dima ?ine jezgre kondenzacije vodene pare koja je ohlađena ispod
rosi?ta
. Zimi odnosno na visokim
planinama
, kada je temperatura vrlo niska, smrzavaju se vodene kapljice u sitne kristale, koje stvaraju
snijeg
.
Ki?a se sastoji od krupnih kapljica vode. Da bi iz oblaka padala ki?a, moraju od sitnih kapljica nastati krupnije, jer sitne kapljice padaju sporo, pa se na putu ispare. Ljeti zbog brzog i velikog zagrijavanja di?e se u visinu zrak s velikim sadr?ajem vlage, gdje se ohladi ispod 0
°C
. Kako ljeti sadr?i zrak vi?e vlage nego zimi, stvorit ?e se ohlađivanjem veliki kristali odnosno
led
, koji pada kao
tu?a
na Zemlju. Zemaljska povr?ina gubi no?u
i?arivanjem
velik dio
topline
, koju je danju primila putem
Sun?eve svjetlosti
. Zbog toga nastaje ohlađivanje zraka, a time kondenzacija suvi?ne vlage u obliku kapljica na povr?ini Zemlje. To je
rosa
. Zimi zbog istog razloga nastaje ohlađivanje ispod 0 °C, a time smrzavanje rose u obliku iglica, ?to se zove
mraz
.
Sve navedene meteorolo?ke pojave, to jest ki?a, snijeg, tu?a, rosa i mraz, koje nastaju zbog kondenzacije vodene pare u zraku, zovu se oborine. Koli?ina oborina mjeri se visinom sloja vode u milimetrima po ?etvornom metru (mm/m
2
) koga bi stvorila
voda
oborina kad bi ostala na tlu, a da se ne ispari, a niti oti?e u zemlju. Na primjer ako se ka?e da je u toku 24 sata na nekom mjestu koli?ina oborina 2 mm, to zna?i da je palo toliko ki?e da na svaki m
2
dolazi 2
litre
vode. Naime sloju vode visine 1 mm na povr?ini od 1 m
2
odgovara koli?ina vode od 1 litre, to jest 1 dm
3
. Suhi krajevi imaju ispod 500 mm oborina godi?nje. Za mjerenje koli?ine oborina slu?i mjerni instrument ki?omjer, pluviometar ili ombrometar.
[3]
Osnovna podjela oblaka temelji se na ?injenici da je, usprkos velikoj raznolikosti oblaka, mogu?e izdvojiti ograni?en broj svojstvenih oblika, koji se ?esto mogu na?i u gotovo svim dijelovima svijeta. Takva podjela svojstvenih oblika sadr?i podjelu na rodove, vrste i podvrste, a kao dopunu daje i odlike koje detaljnije opisuju pojedina svojstva oblaka. Druga osnovna podjela odnosi se na visinu na kojoj se pojavljuju oblaci.
Vrste oblaka prema visini i obliku
[
uredi
|
uredi kod
]
S obzirom na visinu nad
tlom
na kojoj se pojavljuju, razlikuju se niski, srednji i visoki oblaci te oblaci okomitog razvoja. U umjerenim zemljopisnim ?irinama niski oblaci nalaze se na visinama između tla i 2 km, srednji na visinama između 2 i 7 km, a visoki između 7 i 13 km. Oblaci okomitog razvoja pojavljaju se u pravilu na visinama između 800 m i 13 km (iznimno i do 16 km). Gornje su granice slojeva oblaka u
tropima
podignute za koji kilometar, a u polarnim su predjelima za nekoliko kilometara spu?tene.
Prvu morfolo?ku razredbu oblaka izradio je 1803. engleski amaterski meteorolog
Luke Howard
(1772. ? 1864.) i ona se u pro?irenom obliku zadr?ala do danas. Osnovna je pretpostavka te podjele da je unato? velikoj raznovrsnosti oblika oblaka mogu?e izdvojiti 10 vrsta karakteristi?nih oblika koji se nalaze u svim krajevima svijeta:
Vrste se dalje dijele na podvrste:
castellanus
(poput dvorca s tornjevima),
fibratus
(vlaknast),
floccus
(poput pramena vune),
fractus
(izlomljen),
lentikularis
(le?ast),
nebulosus
(bezobli?an),
stratiformis
(slojevit),
uncinus
(kuki?ast),
spissatus
(zgusnut) i tako dalje. Neki oblici dodatno karakteriziraju pojedine oblake, na primjer vrh u obliku nakovnja (
inkus
) ili vre?aste izbo?ine na podnici (
mamatus
).
Podrobniji ?lanak o temi:
Cirus
Cirus
(
lat
.
cirrus
: kovr?ica, međunarodna kratica
Ci
) je visoki oblak u obliku bijelih vlakana, bjeli?astih plo?ica ili koprena. Prema obliku mo?e biti
castellanus
(poput dvorca s tornjevima),
fibratus
(vlaknast),
floccus
(poput pramena vune),
spissatus
(zgusnut) i
uncinus
(kuki?ast). Tanak je i ne baca sjenu. Sastavljen od
ledenih
kristali?a
. Pojavljuje se u umjerenim
zemljopisnim ?irinama
na
visini
između 5 i 13
kilometara
. Cirus ne daje
oborine
.
Kondenzacijski tragovi
koji ostavljaju
zrakoplovi
?to lete na velikim visinama, zapravo su vrsta cirusnih oblaka. Trag se stvara kad se vodena para koju ispu?ta zrakopolov smrzava u ledene kristali?e.
Cirokumulus
(međunarodna kratica
Cc
) je bijeli oblak koji ?ine sitni odvojeni okruglasti elemenati katkada poredani u nizove ili rebra, između kojih se vidi plavo
nebo
. Prema obliku mo?e biti slojevit (
stratiformis
), le?ast (
lenticularis
), poput dvorca s tornjevima (
castellanus
) i pramena vune (
floccus
). Nema sjenu. Sastoji se isklju?ivo od
ledenih
kristali?a
, a pojavljuje se na
visinama
između 5 i 13
kilometara
(u umjerenim
zemljopisnim ?irinama
). Ne daje
oborine
. ?esto nastaje na tragovima
zrakoplova
.
Cirostratus
(međunarodna kratica
Cs
) je visoki mlije?nobijeli oblak koji potpuno ili djelomi?no pokriva
nebo
. Mo?e biti vlaknast (
fibratus
) i bezobli?an (
nebulosus
). Kroz njega prolazi
Sun?eva svjetlost
tako da predmeti na tlu imaju o?tru sjenu. U
umjerenom pojasu
pojavljuje se na
visinama
između 5 i 13
kilometara
, a sastoji se od
ledenih
kristali?a
. ?esto ga, osobito kada se
Sunce
nalazi nisko nad
obzorom
, prati
opti?ka pojava
halo
. Ne daje
oborine
.
Altokumulus
(
lat
.
altus
: visok +
cumulus
: gomila, hrpa; međunarodna kratica
Ac
) je oblak koji tvori skupine nepravilnih obla?i?a bijele i sive boje na
visinama
od 2,5 do 6
kilometara
. Srednji su dijelovi oblaka gu??i, deblji i tamniji. Prema obliku mo?e biti le?ast (
lenticularis
), slojevit (
stratiformis
), poput dvorca s tornjevima (
castellanus
) i poput pramena vune (
floccus
). Naj?e??e se sastoji od vodenih kapljica, katkad se u njima mije?aju
voda
i
led
.
Oborine
iz altokumulusa ne dopiru do tla.
Altostratus
(
lat
.
altus
: visok +
stratus
: prostrt, međunarodna kratica
As
) je oblak u obliku prostrana siva ili plavkasta jednoli?na sloja na
visinama
između 3 i 5
kilometara
. Ve?inom je debeo tako da potpuno prekriva
Sunce
, a katkad je tanji pa se Sunce kroz njega nazire. Sastoji se od
pothlađenih
sitnih
vodenih
kapljica i
ledenih
kristali?a
(snje?nih
pahuljica
) koji sporo rastu. Iz altostratusa mogu padati slaba
ki?a
, snje?na zrnca ili
snijeg
.
Nimbostratus
(
lat
.
nimbus
: oblak +
stratus
: sloj, naslaga; međunarodna kratica
Ns
) je bezobli?ni, tamnosivi gusti oblak koji potpuno prekriva
Sunce
, a pojavljuje se obi?no na
visinama
između 2 i 5 kilometara. Daje dugotrajne jednoli?ne
oborine
(pada mirna i jednoli?na
ki?a
ili sipi trajni
snijeg
). Podnica mu je zbog padanja oborine difuzna (razlivena) pa joj se visina ne mo?e to?no odrediti. Ispod nimbostratusa obi?no se pojavljuju rastrgani oblaci koji ga djelomi?no pokrivaju (mali ?upasti oblaci). Nimobostratus se naj?e??e razvija iz
altostratusa
, a ljeti ?esto nastaje razvla?enjem
kumulonimbusa
.
Stratokumulus
(od
lat
.
stratus
: prostrt +
cumulus
: gomila, hrpa; međunarodna kratica
Sc
) je niski, slojeviti, naj?e??e
ki?onosni
oblak u obliku plo?ica, grudica ili valjaka. U na?im
zemljopisnim ?irinama
naj?e??e se nalazi na visini od 0,5 do 1,5
kilometar
. Prema obliku mo?e biti slojevit (
stratiformis
), le?ast (
lenticularis
) i poput dvorca s tornjevima (
castellanus
). Rubovi su pojedinih oblaka tanki, bijeli i propu?taju
svjetlost
, a sredina im je deblja i tamnija. Daje slabu
oborinu
(ki?u,
snijeg
, snje?na zrnca ili
soliku
).
Stratus
(od
lat
.
stratus
: prostrt; međunarodna kratica
St
) je jednoli?ni, sivi, slojeviti
oblak
niske podnice, koji se obi?no nalazi na visini od 0,2 do 0,5
kilometra
. Ako nije predebeo, kroz njega se vidi
Sunce
kao ?u?kasta plo?a. Mo?e biti bezobli?an (
nebulosus
) i izlomljen (
fractus
). Izlomljeni stratus (
stratus fractus
) ?esto se nalazi ispod podnice drugih oblaka. Naj?e??e se sastoji od sitnih
vodenih
kapljica, a na niskim
temperaturama
od
ledenih
kristali?a
. Uglavnom ne daje
oborine
, a ako daje, ve?inom su u obliku si?u?nih ?estica kao ?to su
rosulja
, ledeni kristali ili snje?na zrnca. Ako se stratus nalazi pri tlu, naziva se
magla
.
Kumulus
(
lat
.
cumulus
: gomila, hrpa; međunarodna kratica
Cu
) je oblak gomilaste strukture s ravnom podnicom (na
visini
od 0,8 do 2,4
kilometra
) o?trih rubova i s vrhom koji mjestimice podsje?a na
cvjeta?u
. Između pojedinih kumulusa nalazi se prostor bez oblaka, koji nastaje zbog silaznih grana
konvekcijskoga toplinskog strujanja
(
termika
). Kumulusi su sastavljeni od
vodenih
kapljica, grudasti su, ponekad rastrgani, a ve?inom se pojavljuju u o?trim, grudastim oblicima pa se ?ine nabreknutima. Naj?e??e narastu vrlo visoko. Dijelovi oblaka koje obasjava
Sunce
su blje?tavi, bijeli, dok je osnova vodoravna i vrlo tamna, jer je u sjeni. Pripada u najljep?e oblake.
Kumulonimbus
(
lat
.
cumulus
: gomila, hrpa +
nimbus
: oblak; međunarodna kratica
Cb
) je veliki, debeli i gusti oblak koji se uzdi?e okomito uvis, katkada i iznad 10
kilometara
. Donji mu je dio tamne, olovnosive boje, a gornji sadr?i vlaknaste strukture, ispod kojih se ?esto pojavljuju tamni rastrgani oblaci. Prema obliku mo?e biti ?elav (
calvus
) i kosmat (
capillatus
). Gornji dio oblaka ?esto se razvla?i vodoravno pa oblak poprima oblik nakovnja (
incus
). Ako je podnica razvijenoga kumulonimbusa na temperaturi iznad 0
°C
, sastoji se od kapljica vode. Iznad podnice nalazi se sloj
pothlađenih
kapljica (kapljica
vode
na
temperaturama
ni?im od 0
°C
), u ve?im visinama nalazi se mje?avina
ledenih
kristali?a
i pothlađenih kapljica vode, a u najgornjem dijelu kumulonimbusa nalaze se samo kristali leda. Kad im se zaledi gornji dio, nazivamo ih
olujnim
oblacima.
Ubraja se u
konvekcijske
oblake, jer nastaje razvojem
kumulusa
u nestabilnoj atmosferi (
termika
). Zbog burnih procesa u kumulonimbusu s velikim okomitim
brzinama
(vi?e od 20
m/s
) te jakim
silaznim strujama
na dijelu podru?ja ispod oblaka, katkada je uzrokom
vremenskih
nepogoda (
tu?e
, jakih mahova
vjetra
, udara
munje
, kratkotrajnih no vrlo sna?nih pljuskova, a zimi gustih i krupnih snje?nih
pahulja
) pa je opasn za
zra?ne letjelice
, a i za
građevine
na tlu.
Oblaci iznad troposfere
[
uredi
|
uredi kod
]
Polarni stratosferski oblaci
[
uredi
|
uredi kod
]
Polarni stratosferski oblaci
ili
sedefasti oblaci
(međunarodna kratica
PSC
) pojavljuju se vrlo rijetko tijekom
zime
u donjoj
stratosferi
na visini od 15 do 25
kilometara
u vi?im
zemljopisnim ?irinama
. Nalik su
cirusima
ili
cirokumulusima
, a karakteristi?ne su
sedefaste
boje (nastaje zbog
irizacije
ili pojave
duginih
boja
na oblacima).
No?ni svijetle?i oblaci
[
uredi
|
uredi kod
]
No?ni svijetle?i oblak
,
svjetle?i no?ni oblak
ili
noktilucentni oblak
(međunarodna kratica
NLC
) je najvi?i oblak na
Zemlji
. Pojavljuje se u
ljetnim
mjesecima u visokim
zemljopisnim ?irinama
na
visini
od 76 do 85
kilometara
, i to u dubokom
sumraku
kada se
Sunce
nalazi ispod
obzora
(horizonta), a oblak je jo? obasjan Suncem. Zlatne je ili crvenosmeđe boje blizu obzora, a vi?e na nebu plavobijele, povremeno i grimizne boje. Pretpostavlja se da se sastoji od
ledenih
kristala
,
vulkanskoga
pepela
ili
meteorske
pra?ine
.
Vrste oblaka prema na?inu postanka
[
uredi
|
uredi kod
]
Prema na?inu postanka (genetska razredba), razlikuju se tri osnovne vrste oblaka: konvektivni oblaci, slojeviti oblaci i valoviti oblaci.
Konvektivni oblaci
su
kumulusi
,
kumulonimbusi
i
altokumulus
castellanusi koji nastaju kada se okomitim
strujanjem
podi?e topli vla?ni zrak u vi?e i hladnije dijelove atmosfere gdje se vodena para kondenzira (
termika
). Pri slabijoj
konvekciji
mogu nastati kumulusi, pri ja?oj kumulonimbusi, a pri konvekciji u vi?im slojevima atmosfere altokumulusi castellanusi.
Slojeviti oblaci
nastaju zbog pravilna, postupna dizanja slojeva vla?noga zraka na velikom podru?ju (
altostratus
,
cirostratus
,
cirus
,
nimbostratus
,
stratus
),
turbulencijom
zraka na planinskim preprekama ili kao posljedica dinami?ke turbulencije zraka u razmjerno tankom sloju (
cirokumulus
,
stratokumulus
).
Valoviti oblaci
su
cirokumulusi
i
altostratusi
koji se pojavljuju kao posljedica
valovitih
gibanja u atmosferi u obliku usporednih, jednako ?irokih pojasova, koji pokrivaju ve?i ili manji dio neba. Ti oblaci mogu biti duga?ki desetke i stotine kilometara, a debljina im je nekoliko desetaka do stotinjak metara.
Vrste oblaka prema odnosu duljine i visine
[
uredi
|
uredi kod
]
Također oblake mo?emo svrstati i u:
- stratiformne oblake
koji imaju vodoravne izmjere mnogo ve?e od okomitih;
- kumuliformne oblake
koji imaju ve?e okomite izmjere od vodoravnih;
- orografske oblake
koji nastaju pod utjecajem reljefa (takozvani valni oblaci).
- ↑
oblaci
,
[1]
"Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2018.
- ↑
"Tehni?ka enciklopedija" (
Meteorologija
), glavni urednik Hrvoje Po?ar, Grafi?ki zavod Hrvatske, 1987.
- ↑
Velimir Kruz: "Tehni?ka fizika za tehni?ke ?kole", "?kolska knjiga" Zagreb, 1969.
- ↑
Definitions
,
[2]
World Meteorological Organization, 2018.