Oblaci

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno zna?enje pojma Oblaci . Za druga zna?enja pogledajte Oblaci (razdvojba) .
Oblaci tijekom zalaska Sunca .
Prema morfolo?koj klasifikaciji (prema visini i obliku) postoje 4 osnovne porodice oblaka: visoki oblaci, srednji oblaci, niski oblaci i oblaci velikog okomitog prostiranja.
Nebo prekriveno oblacima cirusima koji prelaze u cirokumuluse .
Nebo prekriveno oblacima cirokumulusima .
Nebo prekriveno oblacima cirostratusima .
Altokumulusi kod zalaska Sunca .
Altostratus undulatus ili valoviti altostratusi .
Nebo prekriveno nimbostratusima ( Nimbostratus fractus ili razlomljeni nimbostratusi).
Nebo prekriveno stratokumulusima ( Stratocumulus stratiformis perlucidus ili slojeviti providni stratokumulusi).
Nebo prekriveno stratusima .
Nebo prekriveno kumulusima ( Cumulus humilis ili plosnati kumulusi).
Cumulonimbus incus ili kumulonimbusi oblika nakovnja.
Kumulonimbusi koji stvaraju grmljavinsku oluju .
Polarni stratosferski oblaci .
No?ni svijetle?i oblaci iznad Uppsale , ?vedska .
Nastanak valovitih oblaka u planinama .
Cirrostratus undulatus ili valoviti cirostratus .

Oblaci su vidljive nakupine vodenih kapljica, ledenih kristala ili smjese kapljica i kristala, koje lebde u Zemljinoj atmosferi . Nastaju kad se zrak zasiti vodenom parom , ?to se mo?e dogoditi zbog pove?anja koli?ine vodene pare u zraku ili zbog smanjenja temperature zraka ispod temperature rosi?ta . U oblacima se mogu nalaziti i ve?e ?estice leda, pa i ?estice koje potje?u od one?i??enja ?to ga stvaraju industrija i promet ( aerosoli ). Promjer je vodenih kapljica nekoliko mikrometara , a ledenih kristala od nekoliko desetaka mikrometara do nekoliko milimetara . Oblaci se razlikuju od magle po tome ?to se nalaze visoko iznad tla . Va?na je njihova uloga u energetskom stanju atmosfere : raspr?uju , apsorbiraju i reemitiraju zra?enje sa Zemlje i Sunca i tako onemogu?avaju naglo zagrijavanje ili hlađenje tla i zraka, kondenzacijom vodene pare oslobađaju latentnu toplinu , a oborinskim procesima vra?aju vodu na tlo . [1] Oblaci sudjeluju u ciklusu vodene pare ( hidrolo?ki ciklus ) u atmosferi jer se kondenzacijom oslobađa latentna toplina i jer oborinskim procesima vra?a vodu na povr?inu Zemlje. [2]

Topli zrak pun vlage podi?e se u vis. Kad dosegne određenu visinu, ohladi se. Na niskoj temperaturi topli zrak vi?e ne mo?e zadr?ati vlagu u obliku vodene pare , pa se ona pretvara u malene kapi vode ili komadi?e leda i tako stvara oblake. Svi su oblaci, zato ?to se stvaraju na razli?itim visinama i temperaturama, potpuno razli?iti i neprestano mijenjaju svoj oblik. Uz to, oblaci su sastavljeni od razli?itih ?estica koje, opet, ovise o temperaturi i visini.

U njima se nalaze kapljice vode koje se skupljaju, pa padnu u obliku ki?e na Zemlju.

Oblaci i oborine [ uredi | uredi kod ]

Ako u nekom dijelu Zemljine atmosfere koji je zasi?en vlagom pada temperatura , kondenzirat ?e se vodena para i stvarati vodene kapljice . Stvaraju li se te kapljice blizu tla, nastat ?e magla , a stvaraju li se u ve?im visinama, nastat ?e oblaci . Oblaci nastaju i na taj na?in da se topli zrak kao specifi?ki lak?i di?e uvis, gdje je ni?a temperatura. Sadr?i li taj zrak veliku koli?inu vlage, ona ?e se zbog ohlađivanja kondenzirati, i time ?e nastati oblaci. Stvaranju magle pogoduju pra?ina i dim koji se nalaze u zraku. ?estice pra?ine i dima ?ine jezgre kondenzacije vodene pare koja je ohlađena ispod rosi?ta . Zimi odnosno na visokim planinama , kada je temperatura vrlo niska, smrzavaju se vodene kapljice u sitne kristale, koje stvaraju snijeg .

Ki?a se sastoji od krupnih kapljica vode. Da bi iz oblaka padala ki?a, moraju od sitnih kapljica nastati krupnije, jer sitne kapljice padaju sporo, pa se na putu ispare. Ljeti zbog brzog i velikog zagrijavanja di?e se u visinu zrak s velikim sadr?ajem vlage, gdje se ohladi ispod 0 °C . Kako ljeti sadr?i zrak vi?e vlage nego zimi, stvorit ?e se ohlađivanjem veliki kristali odnosno led , koji pada kao tu?a na Zemlju. Zemaljska povr?ina gubi no?u i?arivanjem velik dio topline , koju je danju primila putem Sun?eve svjetlosti . Zbog toga nastaje ohlađivanje zraka, a time kondenzacija suvi?ne vlage u obliku kapljica na povr?ini Zemlje. To je rosa . Zimi zbog istog razloga nastaje ohlađivanje ispod 0 °C, a time smrzavanje rose u obliku iglica, ?to se zove mraz .

Sve navedene meteorolo?ke pojave, to jest ki?a, snijeg, tu?a, rosa i mraz, koje nastaju zbog kondenzacije vodene pare u zraku, zovu se oborine. Koli?ina oborina mjeri se visinom sloja vode u milimetrima po ?etvornom metru (mm/m 2 ) koga bi stvorila voda oborina kad bi ostala na tlu, a da se ne ispari, a niti oti?e u zemlju. Na primjer ako se ka?e da je u toku 24 sata na nekom mjestu koli?ina oborina 2 mm, to zna?i da je palo toliko ki?e da na svaki m 2 dolazi 2 litre vode. Naime sloju vode visine 1 mm na povr?ini od 1 m 2 odgovara koli?ina vode od 1 litre, to jest 1 dm 3 . Suhi krajevi imaju ispod 500 mm oborina godi?nje. Za mjerenje koli?ine oborina slu?i mjerni instrument ki?omjer, pluviometar ili ombrometar. [3]

Vrste oblaka [ uredi | uredi kod ]

Osnovna podjela oblaka temelji se na ?injenici da je, usprkos velikoj raznolikosti oblaka, mogu?e izdvojiti ograni?en broj svojstvenih oblika, koji se ?esto mogu na?i u gotovo svim dijelovima svijeta. Takva podjela svojstvenih oblika sadr?i podjelu na rodove, vrste i podvrste, a kao dopunu daje i odlike koje detaljnije opisuju pojedina svojstva oblaka. Druga osnovna podjela odnosi se na visinu na kojoj se pojavljuju oblaci.

Vrste oblaka prema visini i obliku [ uredi | uredi kod ]

S obzirom na visinu nad tlom na kojoj se pojavljuju, razlikuju se niski, srednji i visoki oblaci te oblaci okomitog razvoja. U umjerenim zemljopisnim ?irinama niski oblaci nalaze se na visinama između tla i 2 km, srednji na visinama između 2 i 7 km, a visoki između 7 i 13 km. Oblaci okomitog razvoja pojavljaju se u pravilu na visinama između 800 m i 13 km (iznimno i do 16 km). Gornje su granice slojeva oblaka u tropima podignute za koji kilometar, a u polarnim su predjelima za nekoliko kilometara spu?tene.

Prvu morfolo?ku razredbu oblaka izradio je 1803. engleski amaterski meteorolog Luke Howard (1772. ? 1864.) i ona se u pro?irenom obliku zadr?ala do danas. Osnovna je pretpostavka te podjele da je unato? velikoj raznovrsnosti oblika oblaka mogu?e izdvojiti 10 vrsta karakteristi?nih oblika koji se nalaze u svim krajevima svijeta:

Vrste se dalje dijele na podvrste: castellanus (poput dvorca s tornjevima), fibratus (vlaknast), floccus (poput pramena vune), fractus (izlomljen), lentikularis (le?ast), nebulosus (bezobli?an), stratiformis (slojevit), uncinus (kuki?ast), spissatus (zgusnut) i tako dalje. Neki oblici dodatno karakteriziraju pojedine oblake, na primjer vrh u obliku nakovnja ( inkus ) ili vre?aste izbo?ine na podnici ( mamatus ).

Cirusi [ uredi | uredi kod ]

Cirus ( lat . cirrus : kovr?ica, međunarodna kratica Ci ) je visoki oblak u obliku bijelih vlakana, bjeli?astih plo?ica ili koprena. Prema obliku mo?e biti castellanus (poput dvorca s tornjevima), fibratus (vlaknast), floccus (poput pramena vune), spissatus (zgusnut) i uncinus (kuki?ast). Tanak je i ne baca sjenu. Sastavljen od ledenih kristali?a . Pojavljuje se u umjerenim zemljopisnim ?irinama na visini između 5 i 13  kilometara . Cirus ne daje oborine . Kondenzacijski tragovi koji ostavljaju zrakoplovi ?to lete na velikim visinama, zapravo su vrsta cirusnih oblaka. Trag se stvara kad se vodena para koju ispu?ta zrakopolov smrzava u ledene kristali?e.

Cirokumulusi [ uredi | uredi kod ]

Cirokumulus (međunarodna kratica Cc ) je bijeli oblak koji ?ine sitni odvojeni okruglasti elemenati katkada poredani u nizove ili rebra, između kojih se vidi plavo nebo . Prema obliku mo?e biti slojevit ( stratiformis ), le?ast ( lenticularis ), poput dvorca s tornjevima ( castellanus ) i pramena vune ( floccus ). Nema sjenu. Sastoji se isklju?ivo od ledenih kristali?a , a pojavljuje se na visinama između 5 i 13  kilometara (u umjerenim zemljopisnim ?irinama ). Ne daje oborine . ?esto nastaje na tragovima zrakoplova .

Cirostratusi [ uredi | uredi kod ]

Cirostratus (međunarodna kratica Cs ) je visoki mlije?nobijeli oblak koji potpuno ili djelomi?no pokriva nebo . Mo?e biti vlaknast ( fibratus ) i bezobli?an ( nebulosus ). Kroz njega prolazi Sun?eva svjetlost tako da predmeti na tlu imaju o?tru sjenu. U umjerenom pojasu pojavljuje se na visinama između 5 i 13  kilometara , a sastoji se od ledenih kristali?a . ?esto ga, osobito kada se Sunce nalazi nisko nad obzorom , prati opti?ka pojava halo . Ne daje oborine .

Altokumulusi [ uredi | uredi kod ]

Altokumulus ( lat . altus : visok +  cumulus : gomila, hrpa; međunarodna kratica Ac ) je oblak koji tvori skupine nepravilnih obla?i?a bijele i sive boje na visinama od 2,5 do 6  kilometara . Srednji su dijelovi oblaka gu??i, deblji i tamniji. Prema obliku mo?e biti le?ast ( lenticularis ), slojevit ( stratiformis ), poput dvorca s tornjevima ( castellanus ) i poput pramena vune ( floccus ). Naj?e??e se sastoji od vodenih kapljica, katkad se u njima mije?aju voda i led . Oborine iz altokumulusa ne dopiru do tla.

Altostratusi [ uredi | uredi kod ]

Altostratus ( lat . altus : visok +  stratus : prostrt, međunarodna kratica As ) je oblak u obliku prostrana siva ili plavkasta jednoli?na sloja na visinama između 3 i 5  kilometara . Ve?inom je debeo tako da potpuno prekriva Sunce , a katkad je tanji pa se Sunce kroz njega nazire. Sastoji se od pothlađenih sitnih vodenih kapljica i ledenih kristali?a (snje?nih pahuljica ) koji sporo rastu. Iz altostratusa mogu padati slaba ki?a , snje?na zrnca ili snijeg .

Nimbostratusi [ uredi | uredi kod ]

Nimbostratus ( lat . nimbus : oblak +  stratus : sloj, naslaga; međunarodna kratica Ns ) je bezobli?ni, tamnosivi gusti oblak koji potpuno prekriva Sunce , a pojavljuje se obi?no na visinama između 2 i 5 kilometara. Daje dugotrajne jednoli?ne oborine (pada mirna i jednoli?na ki?a ili sipi trajni snijeg ). Podnica mu je zbog padanja oborine difuzna (razlivena) pa joj se visina ne mo?e to?no odrediti. Ispod nimbostratusa obi?no se pojavljuju rastrgani oblaci koji ga djelomi?no pokrivaju (mali ?upasti oblaci). Nimobostratus se naj?e??e razvija iz altostratusa , a ljeti ?esto nastaje razvla?enjem kumulonimbusa .

Stratokumulusi [ uredi | uredi kod ]

Stratokumulus (od lat . stratus : prostrt +  cumulus : gomila, hrpa; međunarodna kratica Sc ) je niski, slojeviti, naj?e??e ki?onosni oblak u obliku plo?ica, grudica ili valjaka. U na?im zemljopisnim ?irinama naj?e??e se nalazi na visini od 0,5 do 1,5  kilometar . Prema obliku mo?e biti slojevit ( stratiformis ), le?ast ( lenticularis ) i poput dvorca s tornjevima ( castellanus ). Rubovi su pojedinih oblaka tanki, bijeli i propu?taju svjetlost , a sredina im je deblja i tamnija. Daje slabu oborinu (ki?u, snijeg , snje?na zrnca ili soliku ).

Stratusi [ uredi | uredi kod ]

Stratus (od lat . stratus : prostrt; međunarodna kratica St ) je jednoli?ni, sivi, slojeviti oblak niske podnice, koji se obi?no nalazi na visini od 0,2 do 0,5  kilometra . Ako nije predebeo, kroz njega se vidi Sunce kao ?u?kasta plo?a. Mo?e biti bezobli?an ( nebulosus ) i izlomljen ( fractus ). Izlomljeni stratus ( stratus fractus ) ?esto se nalazi ispod podnice drugih oblaka. Naj?e??e se sastoji od sitnih vodenih kapljica, a na niskim temperaturama od ledenih kristali?a . Uglavnom ne daje oborine , a ako daje, ve?inom su u obliku si?u?nih ?estica kao ?to su rosulja , ledeni kristali ili snje?na zrnca. Ako se stratus nalazi pri tlu, naziva se magla .

Kumulusi [ uredi | uredi kod ]

Kumulus ( lat . cumulus : gomila, hrpa; međunarodna kratica Cu ) je oblak gomilaste strukture s ravnom podnicom (na visini od 0,8 do 2,4  kilometra ) o?trih rubova i s vrhom koji mjestimice podsje?a na cvjeta?u . Između pojedinih kumulusa nalazi se prostor bez oblaka, koji nastaje zbog silaznih grana konvekcijskoga toplinskog strujanja ( termika ). Kumulusi su sastavljeni od vodenih kapljica, grudasti su, ponekad rastrgani, a ve?inom se pojavljuju u o?trim, grudastim oblicima pa se ?ine nabreknutima. Naj?e??e narastu vrlo visoko. Dijelovi oblaka koje obasjava Sunce su blje?tavi, bijeli, dok je osnova vodoravna i vrlo tamna, jer je u sjeni. Pripada u najljep?e oblake.

Kumulonimbusi [ uredi | uredi kod ]

Kumulonimbus ( lat . cumulus : gomila, hrpa +  nimbus : oblak; međunarodna kratica Cb ) je veliki, debeli i gusti oblak koji se uzdi?e okomito uvis, katkada i iznad 10  kilometara . Donji mu je dio tamne, olovnosive boje, a gornji sadr?i vlaknaste strukture, ispod kojih se ?esto pojavljuju tamni rastrgani oblaci. Prema obliku mo?e biti ?elav ( calvus ) i kosmat ( capillatus ). Gornji dio oblaka ?esto se razvla?i vodoravno pa oblak poprima oblik nakovnja ( incus ). Ako je podnica razvijenoga kumulonimbusa na temperaturi iznad 0 °C , sastoji se od kapljica vode. Iznad podnice nalazi se sloj pothlađenih kapljica (kapljica vode na temperaturama ni?im od 0 °C ), u ve?im visinama nalazi se mje?avina ledenih kristali?a i pothlađenih kapljica vode, a u najgornjem dijelu kumulonimbusa nalaze se samo kristali leda. Kad im se zaledi gornji dio, nazivamo ih olujnim oblacima.

Ubraja se u konvekcijske oblake, jer nastaje razvojem kumulusa u nestabilnoj atmosferi ( termika ). Zbog burnih procesa u kumulonimbusu s velikim okomitim brzinama (vi?e od 20  m/s ) te jakim silaznim strujama na dijelu podru?ja ispod oblaka, katkada je uzrokom vremenskih nepogoda ( tu?e , jakih mahova vjetra , udara munje , kratkotrajnih no vrlo sna?nih pljuskova, a zimi gustih i krupnih snje?nih pahulja ) pa je opasn za zra?ne letjelice , a i za građevine na tlu.

Oblaci iznad troposfere [ uredi | uredi kod ]

Polarni stratosferski oblaci [ uredi | uredi kod ]

Polarni stratosferski oblaci ili sedefasti oblaci (međunarodna kratica PSC ) pojavljuju se vrlo rijetko tijekom zime u donjoj stratosferi na visini od 15 do 25  kilometara u vi?im zemljopisnim ?irinama . Nalik su cirusima ili cirokumulusima , a karakteristi?ne su sedefaste boje (nastaje zbog irizacije ili pojave duginih boja na oblacima).

No?ni svijetle?i oblaci [ uredi | uredi kod ]

No?ni svijetle?i oblak , svjetle?i no?ni oblak ili noktilucentni oblak (međunarodna kratica NLC ) je najvi?i oblak na Zemlji . Pojavljuje se u ljetnim mjesecima u visokim zemljopisnim ?irinama na visini od 76 do 85  kilometara , i to u dubokom sumraku kada se Sunce nalazi ispod obzora (horizonta), a oblak je jo? obasjan Suncem. Zlatne je ili crvenosmeđe boje blizu obzora, a vi?e na nebu plavobijele, povremeno i grimizne boje. Pretpostavlja se da se sastoji od ledenih kristala , vulkanskoga pepela ili meteorske pra?ine .

Vrste oblaka prema na?inu postanka [ uredi | uredi kod ]

Prema na?inu postanka (genetska razredba), razlikuju se tri osnovne vrste oblaka: konvektivni oblaci, slojeviti oblaci i valoviti oblaci.

Konvektivni oblaci [ uredi | uredi kod ]

Konvektivni oblaci su kumulusi , kumulonimbusi i altokumulus castellanusi koji nastaju kada se okomitim strujanjem podi?e topli vla?ni zrak u vi?e i hladnije dijelove atmosfere gdje se vodena para kondenzira ( termika ). Pri slabijoj konvekciji mogu nastati kumulusi, pri ja?oj kumulonimbusi, a pri konvekciji u vi?im slojevima atmosfere altokumulusi castellanusi.

Slojeviti oblaci [ uredi | uredi kod ]

Slojeviti oblaci nastaju zbog pravilna, postupna dizanja slojeva vla?noga zraka na velikom podru?ju ( altostratus , cirostratus , cirus , nimbostratus , stratus ), turbulencijom zraka na planinskim preprekama ili kao posljedica dinami?ke turbulencije zraka u razmjerno tankom sloju ( cirokumulus , stratokumulus ).

Valoviti oblaci [ uredi | uredi kod ]

Valoviti oblaci su cirokumulusi i altostratusi koji se pojavljuju kao posljedica valovitih gibanja u atmosferi u obliku usporednih, jednako ?irokih pojasova, koji pokrivaju ve?i ili manji dio neba. Ti oblaci mogu biti duga?ki desetke i stotine kilometara, a debljina im je nekoliko desetaka do stotinjak metara.

Vrste oblaka prema odnosu duljine i visine [ uredi | uredi kod ]

Također oblake mo?emo svrstati i u:

  • stratiformne oblake koji imaju vodoravne izmjere mnogo ve?e od okomitih;
  • kumuliformne oblake koji imaju ve?e okomite izmjere od vodoravnih;
  • orografske oblake koji nastaju pod utjecajem reljefa (takozvani valni oblaci).

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. oblaci , [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. "Tehni?ka enciklopedija" ( Meteorologija ), glavni urednik Hrvoje Po?ar, Grafi?ki zavod Hrvatske, 1987.
  3. Velimir Kruz: "Tehni?ka fizika za tehni?ke ?kole", "?kolska knjiga" Zagreb, 1969.
  4. Definitions , [2] World Meteorological Organization, 2018.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedni?kog poslu?itelja
Zajedni?ki poslu?itelj ima stranicu o temi Oblaci