С Википеди?е, слободне енциклопеди?е
Ugljen disulfid
|
|
Nazivi
|
IUPAC naziv
Methanedithione
|
Identifikacija
|
|
|
|
|
ChEBI
|
|
ChemSpider
|
|
ECHA InfoCard
|
100.000.767
|
EC broj
|
200-843-6
|
KEGG
[1]
|
|
|
|
RTECS
|
FF6650000
|
UNII
|
|
UN broj
|
1131
|
|
|
Svojstva
|
|
CS
2
|
Molarna masa
|
76,139 g/mol
|
Agregatno stanje
|
bezbojna te?nost
nepre?i??ena: svetlo-?uta
|
Miris
|
hloroform
(?ist)
lo? zadah (industrijski)
|
Gustina
|
1,261 g/cm
3
|
Ta?ka topljenja
|
?1.108 °C (?1.962 °F; ?835 K)
|
Ta?ka klju?anja
|
463 °C (865 °F; 736 K)
|
|
2,9 g/kg (20°C)
|
Rastvorljivost
|
rastvoran u
alkoholu
,
etru
,
benzenu
,
ulju
.
hloroformu
,
CCl
4
|
Indeks refrakcije
(
n
D
)
|
1,6295
|
Viskoznost
|
0,363
|
Struktura
|
Oblik molekula (orbitale i hibridizacija)
|
Linearan
|
Dipolni moment
|
nula
|
Opasnosti
|
GHS grafikoni
|
[4]
|
GHS signalna re?
|
Opasnost
|
|
H225
,
H315
,
H319
,
H361
,
H372
[4]
|
|
P210
,
P281
,
P305+351+338
,
P314
[4]
ICSC 0022
|
|
F
T
Xi
|
R-oznake
|
R11
,
R36/38
,
R48/23
,
R62
,
R63
|
S-oznake
|
(S1/2)
,
S16
,
S33
,
S36/37
,
S45
|
Inhalaciona
opasnost
|
Iritant
|
Opasno
za
o?i
|
Iritant
|
Opasno
za
ko?u
|
Iritant
|
NFPA 704
|
|
Ta?ka paljenja
|
?43 °C (?45 °F; 230 K)
[7]
|
|
102 °C (216 °F; 375 K)
[7]
|
Eksplozivni limiti
|
1.3%-50%
[5]
|
Letalna doza ili koncentracija (
LD
,
LC
):
|
|
3188 mg/kg (pacov, oralno)
|
|
>1670 ppm (pacov, 1 hr)
15500 ppm (pacov, 1 hr)
3000 ppm (pacov, 4 hr)
3500 ppm (pacov, 4 hr)
7911 ppm (pacov, 2 hr)
3165 ppm (mi?, 2 hr)
[6]
|
|
4000 ppm (?ovek, 30 min)
[6]
|
SAD zdravstvene granice izlaganja (
NIOSH
):
|
|
TWA 20 ppm C 30 ppm 100 ppm (30-minuta mak. pik)
[5]
|
|
TWA 1 ppm (3 mg/m
3
) ST 10 ppm (30 mg/m
3
) [ko?e]
[5]
|
IDLH
(neposredna opasnost)
|
500 ppm
[5]
|
Srodna jedinjenja
|
Srodna jedinjenja
|
Ugljen-dioksid
Karbonil sulfid
Ugljen diselenid
|
Ukoliko nije druga?ije napomenuto, podaci se odnose na
standardno stanje
materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
|
Y
verifikuj
(
?ta je
Y
Н
?)
|
Reference infokutije
|
|
|
Ugljen disulfid
je bezbojna
isparljiva
te?nost
sa
formulom
CS
2
. Ovo jedinjenje se ?esto koristi kao gradivni blok u
organskoj hemiji
, kao i industrijski nepolarni
rastvara?
. On ima miris sli?an "
etru
", mada su industrijski uzorci tipi?no kontaminirani ne?isto?ama lo?eg mirisa, kao ?to je
karbonil sulfid
.
[8]
Zastupljenost i proizvodnja
[
уреди
|
уреди извор
]
Male koli?ine ugljen disulfida se oslobađaju u
vulkanskim
erupcijama i u
mo?varama
. CS
2
se nekad proizvodio kombinovanjem
ugljenika
(ili
koksa
) i
sumpora
na visokim temperaturama. Reakcija na ni?oj temperaturi od oko 600 °C koristi
prirodni gas
kao izvor ugljenika u prisustvu
silikagelnog
ili
alumina
katalizatora
:
[8]
- 2CH
4
+ S
8
→ 2CS
2
+ 4H
2
S
Reakcija je analogna sagorevanju
metana
. Mada je izoelektronski sa
ugljen-dioksidom
, CS
2
je veoma zapaljiv:
- CS
2
+ 3O
2
→ CO
2
+ 2
SO
2
Globalna produkcija/potro?nja ugljen disulfida je pribli?no jedan milion tona, pri ?emu
Kina
konzumira 49%, a
Indija
13%, uglavnom za produkciju rajonskih vlakana.
[9]
SAD
produkcija 2007. godine je bila 56.000 tona.
[10]