Lav X.
(
Firenca
,
11. decembar
1475
. -
Rim
,
1. decembar
1521
.) bio je
217
papa
od
9. marta
1513
. do
1. decembra
1521
.
[1]
Lav X.
pravim imenom
Giovanni di Lorenzo de' Medici
, bio je prakti?ki posljednji izabrani
papa
koji nije bio
sve?enik
- propovjednik, ve? samo
đakon
. Bio je poznat kao veliki erudit i mecena umjetnosti, ali i po tome ?to je zbog nedostatka novca za daljnju izgradnju
Bazilike svetog Petra
, svojom bulom
Sacrosancti Salvatori et Redemptoris
- ozakonio prodaju oprosta, i tako potaknuo
protestansku
pobunu
Martina Luthera
, kojeg je nakraju ekskomunicirao
1521
. bulom
Decet Romanu Pontefici
. Nakon njega i njegov ne?ak
Giulio di Giuliano de' Medici
postao je papa
Klement VII.
(
1523
. -
1534
.) tako su
medi?ejci
obilje?ili
quattrocento
Italije
i svijeta.
Giovanni di Lorenzo de' Medici
je bio drugorođeni sin
firentinskog
vladara
Lorenza Medicija (Lorenza Veli?anstvenog)
, koji ga je od rane mladosti ?kolovao i usmjeravao za visokog crkvenog prelata. Na medi?ejskom
firentinskom
dvoru Giovanni je bio okru?en krugom najboljih
renesansnih
umova onog vremena poput
Poliziana
,
Pica della Mirandola
,
Ficina
i
Bibbiene
.
[1]
U tom krugu
neoplatonske
medicejske akademije Giovanni di Lorenzo stekao je ljubav za
anti?ku filozofiju
,
umjetnost
,
rimsku
i
gr?ku kni?evnost
i znanje klasi?nih jezika (
latinski
i
gr?ki
).
U tom krugu ?kolavao se i mladi
Michelangelo
tako da je njihovo veliko prijateljstvo imalo korijene iz tog vremena.
Ve? sa sedam godina primio je
tonzuru
, a ubrzo nakon tog postao je opat
samostana
Monte Cassino i Morisset.
[1]
Uz pomo? o?evih veza papa
Inocent VIII.
imenovao ga je sa samo 14 godina,
tajnim (in pectore) kardinalom đakonom
i titularnim
biskupom
rimske
crkve
Santa Maria in Domnica
8. marta
1489
., tako da mu nije bilo dozvoljeno nositi kardinalski ?e?ir i sudjelovati u radu Kardinalskog kolegija (Sacro collegio). Od
1489
. do
1491
. studirao je
teologiju
i kanonsko pravo u
Pizi
[1]
, kod profesora Filippa Decija i Bartolomeja Sozzinija.
Javno je objavljeno da je kardinal
23. marta
1492
. godine, kad je formalno primljen u Kardinalski kolegij. Nakon smrti oca
Lorenza
8. aprila
1493
. vratio se ?ivjeti u
Firencu
gdje je vlast preuzeo njegov brat
Piero di Lorenzo
.
Giovanni di Lorenzo
sudjelovao je na konklavi
1492
. nakon smrti pape
Inocenta VIII.
, na kojoj se bezuspje?no borio protiv izbora kardinala
Borgie
za papu.
Firenca
je nakon smrti njihova oca, postala nestabilna. Gradom se ?irilo buntovni?tva kojeg su potaknuli vatreni govori
Savonarole
i invazija
Francuza
sa
kraljem
Karlom VIII.
, na kraju je to rezultiralo ustankom firentinaca i protjerivanjem medicejaca u novembru
1494
. Nakon tog je
Piero di Lorenzo
na?ao je uto?i?te u
Veneciji
i
Urbinu
, a
Giovanni di Lorenzo
otputovao je zbog sigurnosti u dobrovoljno progonstvo po
Francuskoj
,
Njema?koj
i
Holandiji
.
[1]
Iz progonstva se vratio u svoju
rimsku
pala?u Madama u maju
1500
., pod okrilje pape
Aleksandra Borgie
koji ga usprskos ranijem otvorenom neprijateljstvu nije dirao, tako da se par godina bavio prou?avanjem umjetnosti i knji?evnosti.
Giovanni di Lorenzo
je
1503
. bio na sve?anoj inauguraciji novog pape
Julija II.
, te godine umro mu je brat
Piero
tako da je postao glava porodice Medici. Papa
Julije II.
postavio ga je za svog
legata
u
Romagni
1511
. sa sjedi?tem u
Bologni
. Nakon bitke kod
Ravenne
1512
. između
Francuza
i koalicionih snaga
Svete lige iz 1511
. (
Engleska
,
?panjolska
,
Mleta?ka republika
,
Sveto Rimsko Carstvo
) zarobili su ga Francuzi i poveli sa sobom kao taoca u
Francusku
. Prilikom prelaska rijeke
Po
kardinal
Giovanni di Lorenzo
uspio im je pobje?i i vratiti se u Ravennu.
Papa
Julije II.
shvatio je da se ukoliko se ?eli rije?iti
Francuza
, mora pomo?i
Medicima
da povrate vlast u Firenci, i tako im otme najve?eg saveznika na
Apeninima
-
Firentinsku republiku
. Zbog tog je dao svoju vojsku koja je krenula na
Toskanu
, nakon opsade i predaje
Prata
u?li su bez borbe u
Firencu
14. rujna
1512
., tako je njegov najmlađi brat
Giuliano
postao je novi
vojvoda
Firentinske republike.
Giovanni di Lorenzo
izabran je za papu
11. marta
1513
.
[1]
kao zagovornik mira, nakon ratobornog pape
Julija II.
Cilj njegove
apeninske
politike, bio je sprije?iti
francusku
ili
?panjolsku
prevlast i zadr?ati staus quo, laviraju?i između dvije strane. Istovremeno je svojoj porodici, a prije svega svom ne?aku
Lorenzu di Pieru
nastojao osigurati
1516
.
Urbinsko vojvodstvo
, koje se nakon njegove smrti od
kuge
1519
. ujedinilo sa
Papinskom dr?avom
. Njemu se pripisuje lozinka kod izbora: "
Bog nam je dao papinstvo ? u?ivajmo ga!
". Nije dodu?e dokazano, da je to rekao, ipak je u tom slogu ?ivio.
Jedna od prvih njegovih akcija bila je ponovni saziv
V. lateranskog koncila
1517
.
27. aprila
1513
., njegova ?esta sjednica, kojeg je zapo?eo njegov prethodnik
Julije II.
i izmirenje struja koje su dovele do raskola. Koncil je zaklju?en sa zahtjevom da se liturgija dr?i na narodnom jeziku i prevede
Biblija
(kasnije je zaklju?ke tog koncila odbacio novi
Tridentski koncil
, i ponovno potvrdio
latinski
kao liturgijski jezik).
U novom sukobu između francuskog kralja
Franje I.
i ?panjolskog kralja
Karla V.
oko
carskog
nasljeđa, poku?ao je ponovno lavirati između dvije strane, na kraju se priklonio Karlu kad je uvidio da ?e pobjediti, a on mu je bio i korisniji u sukobu s
luterancima
.
Pitanje oprosta duga (indulgencija)
[
uredi
|
uredi kod
]
Za njega se pri?a, da je nakon svoje inauguracije za papu rekao svome ne?aku
Giulianu
:
≫Budu?i da nam je Bog dao papinstvo, u?ivajmo u njemu.≪
[2]
Kako mu je silno nedostajalo novaca, ?to zbog ratova s
Francuzima
a jo? vi?e za izgradnju
Bazilike svetog Petra
,
Lav X.
sklopio je ugovor sa
njema?kim
nadbiskupom
Albertom od Hohenzollerna
za iznos od 10.000
dukata
. U zamjenu za taj iznos data mu je na upravu nadbiskupija u
Mainzu
, i pravo da slijede?ih ?est godina na podru?ju svoje dijeceze prodaje oproste, da si vrati iznos, polovica je pak trebala i?i papi. Da to ozakoni, papa je
31. marta
1515
izdao bulu
Sacrosancti Salvatori et Redemptoris
u kojem je to potvrdio.
Protiv prakse prodaje oprosta ustao je
Martin Luther
, koji je
31. oktobra
1517
, povodom dolaska papina namjesnika za oprost
dominikanca
Johanna Tetzela
objesio svojih ≫95 teza o oprostima≪ na vrata crkve u
Wittenbergu
.
Zbog tog je
Lav X.
15. juna
1520
. objavio bulu
Exsurge Domine
kojom je osudio neke od Luterovih teza, te mu zaprijetio
ekskomunikacijom
iz crkve, ukoliko ih se javno ne odrekne kroz sljede?ih 60 dana. Luter se nije odazvao na taj poziv, a bulu je spalio na gradskom trgu.
3. januara
1521
. papa je
ekskomunicirao
Martina Lutera bulom
Decet Romanu Pontefici
.
Lav X. kao svjetovni vladar
[
uredi
|
uredi kod
]
Kao vladar papinske dr?ave bio je relativno blag, iako se nije ustru?avao osuditi kardinala Alfonsa Petruccija na smrt
[1]
, kad se otkrilo da je sudjelovao u zavjeri protiv njega, zajedno s njegovim osobnim lije?nikom Pietrom Vercellijem. Potro?io je pravo bogatstvo da osvoji
Urbino
za svog ne?aka, ali jo? vi?e novca tro?io je na svoje omiljene umjetnike, prema kojima je pokazivao bezgrani?nu velikodu?nost, kao ?to su to bili slikar
Rafael
, i pisci;
Castiglione
,
Bembo
,
Sannazzaro
,
Guicciardini
,
Erazmo
, manje je volio
Ariosta
, a gotovo mrzio
Machiavellija
.
Lav X.
podupirao je prvu rimsku ?tampariju Paola Manuzia, koji se u
Rim
doselio iz
Venecije
. Puno se anga?irao da se rimski
univerzitet
modernizira i reformira -
1513
., i nabavio puno knjiga ?eljev?i od Rima napraviti kulturno sredi?te kr??anstva
[1]
. No njemu je nedostajalo upornosti i energije koju je imao njegov predhodnik
Julije II.
Slavu koja ga je nakon smrti pratila, duguje ponajvi?e svojim nasljednicima koji su bili jo? gori lideri. On je vrlo dobro osjetio problem - potrebu efikasnog vođenja rata protiv
Turaka
, ali nije imao snage da ustraje na tome, i postupno je fokus svoje vladavine usmjerio na druga pitanja.
Nedugo nakon
ekskomunikacije
Lutera je umro na kraju te iste godine, pokopan je u rimskoj crkvi
Santa Maria sopra Minerva
, u grobnici koju je isklesao
Antonio da Sangallo
.
[1]
Na veliku radost rimskoga naroda je bio 9. marta 1513 izabran za papu Lava X. Giovanni Lorenzo de' Medici . Uz pozivanje na prija?nje vladavine pape
Aleksandra VI.
i
Julija II.
, koje je zasjenilo vladanje pape Lava X., ban?nik
Chigi
smijelo ustanavlja: ≫Vrijeme
Venere
[3]
je pro?lo, oti?lo je također vrijeme
Marsa
[4]
, i sad je do?lo vrijeme
Minerve
[5]
.≪ Lav X. se iskazao manje uspje?an u politici; svakako se ga vi?e sje?aju kao podupiratelja umjetnosti i knji?evnosti, glazbe i studija. On je bio naju?eniji ?ovjek, ?to ih je nosilo
papinsku
tiaru
do njegova vremena i jo? dugo poslije toga.
[6]
.
Protestanti tvrde da je
Lav X.
bio glavni krivac za u?enje da se
oprost
grijeha mo?e kupiti novcem; zbog toga i drugih stvari smatrali su ga
antikristom
.
Luter
o njemu se ovako izrazio (ljute?i se na papinu bulu
Exsurge domini
, sa kojom je tog neposlu?nog augu?tinca pape izop?io iz Katoli?ke crkve): "
Mislim da tko god je tvorac te bule, on je pravi
antikrist
... Ali ja ti ka?em antikriste, da Luther koji je nau?io da se bori, ne?e se dati zapla?iti tvojim praznim bulama, jer je on navikao da pravi razliku između komada papira i svemogu?e Bo?je rije?i
".
Protestanti su upotrebljavali protiv pape o?tru polemiku i govor mr?nje. U tom kontekstu mo?emo razumjeti, kako je mogla iz njihovog gledi?ta jedna egzoti?na, zanimljiva ali svakako ni?ta kriva ?ivotinja,
slon
Hano
, postati uzrokom sablazni te "dokaz", kako je papinstvo iskvareno.
- ↑
1,0
1,1
1,2
1,3
1,4
1,5
1,6
1,7
1,8
Biografija pape Lava X., na portalu treccani.it, , pristupljeno 29. 05. 2011.
(
it
)
- ↑
Claudio Rendina: I papi, Newton Compton, Roma, 1990 (str. 612-618)
- ↑
Venera ? rimska boginja ljubavi ? u gr?koj mitologiji joj odgovara
Afrodita
- ↑
Mars ? rimski bog rata ? u gr?koj mitologiji mu odgovara
Ares
- ↑
Minerva ? rimska boginja umjetnosti in zanata ? u gr?koj mitologiji joj odgovara
Atena
- ↑
?La storia di Annone, elefantino de Roma”
. Katie Farrar u: Eyes of RomeRiccardo. 2013. Arhivirano iz
originala
na datum 2016-05-23
. Pristupljeno 16. maj 2016
.
|
---|
1-4. vijek
| | |
---|
5?8. vijek
| |
---|
9?12. vijek
| |
---|
13?16. vijek
| |
---|
17. vijek - danas
| |
---|
|