Nina Simone

Izvor: Wikipedija
Nina Simone
Nina Simone na koncertu 1982.
Ime u rodnom listu Eunice Kathleen Waymon
Poznat/a i kao High Priestess of Soul
Rođen/a 21. velja?e 1933.
Tyron , Sjedinjene Dr?ave
Umro/umrla 21. travnja 2003.
Carry-le-Rouet , Bouches-du-Rhone , Francuska
?anr/ovi Jazz , soul , R&B , folk, gospel
Zanimanje pjeva?ica , kantautorica , pijanistica
Instrument vokal , klavir
Djelatno razdoblje 1954. ? 2003.
Producentska ku?a RCA Victor, Philips Records, Bethlehem Records, Colpix Records, Legacy Recordings
Internetska stranica www.ninasimone.com

Eunice Kathleen Waymon (Tryon, Sjeverna Karolina , SAD , 21. velja?e 1933. ? Carry-le-Rouet, Francuska , 21. travnja 2003. ), poznatija pod pseudonimom Nina Simone , bila je ameri?ka pjeva?ica, kantautorica, pijanistica, aran?erka i aktivistica za građanska prava.

Iako nije voljela da je se kategorizira, Simone se ubraja među jazz glazbenike. Sama je govorila da izvodi crna?ku klasi?nu glazbu . [1] Isprva je ?eljela postati klasi?nom pijanisticom pa njena djela po?ivaju na klasi?noj osnovi, a pokrivaju velik raspon glazbenih stilova: od jazza, soula , ameri?ke narodne glazbe, ritam i bluesa , do gospela i popa . Njen vokalni, bogati alt sa ?irokim opsegom [2] karakterizira intenzivna strast, prozra?nost i karakteristi?an tremolo . Poznata i pod nadimkom High Priestess of Soul (visoka sve?enica soula), veliku je pozornost posve?ivala glazbenom izra?avanju emocija. U svojim albumima ili koncertima ?esto bi se kretala između intenzivne sre?e i tragi?ne melankolije. To je bila karakteristika i njenog privatnog ?ivota u kojem je patila od bipolarni poreme?aj dijagnosticiranog sredinom ?ezdesetih godina 20. stolje?a, a dr?anog u tajnosti do 2004. [3]

Simone je snimila preko ?etrdeset studijskih i albuma u?ivo, najve?i dio između 1958. godine, kada je objavljen njen prvi album Little Girl Blue , i 1974. godine. Neke od njenih najpoznatijih pjesama su My Baby Just Cares for Me ; I Put a Spell on You ; I Loves You, Porgy ; Feeling Good ; Sinner Man ; To Be Young, Gifted and Black ; Strange Fruit ; Ain't Got No-I Got Life ; I Want a Little Sugar in My Bowl ; Wild is the Wind . Njena glazba i glazbena poruka ostvarili su sna?an i dugotrajan u?inak na afroameri?ku kulturu [4] ?to potvrđuju mnogi suvremeni glazbenici koji je spominju kao va?an uzor (među njima su Alicia Keys , Jeff Buckley i Lauryn Hill ), kao i ra?irena uporaba njene glazbe u filmovima i glazbenim obradama.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Mladost (1933. ? 1954.) [ uredi | uredi kod ]

Nina Simone, pravim imenom Eunice Kathleen Waymon, rođena je kao ?esto od osmero djece u gradi?u Tryon u Sjevernoj Karolini u Sjedinjenim Ameri?kim Dr?avama . Klavir je po?ela svirati u mjesnoj crkvi i u sviranju je pokazivala velik talent. Debitantski koncert, klasi?ni recital, odr?ala je kad joj je bilo deset godina. Tijekom izvedbe, njeni roditelji bili su premje?teni iz prvih redova u stra?nji dio dvorane kako bi oslobodili mjesta za bijelce. Simone je odbila nastaviti svirati dok im nije dopu?teno da se vrate na svoja mjesta. [5] [6] Ovaj događaj doprinio je njenom kasnijem uklju?ivanju u ameri?ki pokret za građanska prava .

Simonina majka Mary Kate Waymon bila je stroga sve?enica Metodisti?ke crkve , a otac John Divine Waymon majstor za sitne popravke i brija? koji je ?esto patio od lo?eg zdravlja. Gđa Waymon radila je i kao sprema?ica, a njezin poslodavac, kada je ?uo za Ninin talent, dao im je sredstva za satove klavira. [7] Nakon toga je ustanovljen i mjesni fond za podr?ku njenog daljnjeg obrazovanja. Sa sedamnaest godina Simone se seli u Philadelphiju gdje podu?ava klavir i svira u pratnji drugih pjeva?a kako bi platila ?kolovanje za klasi?nu pijanisticu na njujor?kom konzervatoriju Juilliard . Uz pomo? privatnog u?itelja, pripremala se za audiciju na Institutu Curtis , ali je bila odbijena. Ideja da je to bilo zato ?to je crnkinja i ?ena [8] poja?ala je njezinu mr?nju prema ra?irenom rasizmu u to doba prisutnom u ameri?kim institucijama.

Rani uspjesi (1954. ? 1959.) [ uredi | uredi kod ]

Omot Simoninog debitantskog albuma Little Girl Blue iz 1958. , također poznat i pod imenom Jazz as Played in an Exclusive Side Street Club .

Simone je svirala u baru zvanom Midtown Bar & Grill na Pacifi?koj aveniji u Atlantic Cityju u New Jerseyju kako bi zaradila za ?kolovanje. Vlasnik je od nje tra?io da uza sviranje i pjeva. Godine 1954. uzela je scensko ime Nina Simone jer nije htjela da njena majka zna kako svira "vra?ju glazbu". Nina je bilo prema nadimku koji joj je dao prijatelj (od ?panjolske rije?i nina , sa zna?enjem malena ), a Simone prema francuskoj glumici Simone Signoret koju je vidjela u filmu Casque d'or . [9] Simone je svirala i pjevala mje?avinu jazza, bluesa i klasi?ne glazbe i time stvorila malu, ali vjernu grupu obo?avatelja. [10]

Nakon razdoblja sviranja u malim klubovima, godine 1958. snima verziju arije I Loves You Porgy iz opere Georgea Gershwina koju je nau?ila s albuma Billie Holiday . Ona je postala jedina njezina pjesma zabilje?ena na Billboardovoj ljestvici 40 hitova SAD-a. Uskoro za diskografsku ku?u Bethlehem Records snima debitantski album Little Girl Blue . Od njega ne ostvaruje veliku financijsku korist budu?i da je svoja prava prodala za 3000 dolara, ?ime joj je promaklo preko milijun dolara od tantijema ? uglavnom iz uspje?nog reizdanja pjesme My Baby Just Cares for Me u 1980-ima. [11]

Stjecanje popularnosti (1959. ? 1964.) [ uredi | uredi kod ]

Nakon uspjeha s pjesmom Little Girl Blue , Simone potpisuje ugovor s ve?om izdava?kom ku?om, Colpix Records , nakon ?ega slijedi niz studijskih i albuma u?ivo. Simone je imala kreativnu kontrolu nad glazbom koju bi izvodila. U to je vrijeme izvodila samo pop glazbu kako bi zaradila za ?kolovanje za klasi?nu pijanisticu. Hrabro je u?la u pregovore jer joj nije bilo va?no posjedovati ugovor za snimanja. Takav stav prema glazbenoj industriji zadr?at ?e tijekom ve?eg dijela svoje karijere. [12]

Borba za građanska prava (1964. ? 1974.) [ uredi | uredi kod ]

Ova fotografija s omota albuma Silk & Soul iz 1967. karakteristi?na je za njen scenski imid? iz sredine 60-ih.

Surovost rasisti?kih predrasuda u Americi Simone je upoznala i uz pomo? prijatelja Langstona Hughesa, Jamesa Baldwina i Lorraine Hansberry (autorice pjesme Raisin in the Sun ) . Godine 1964. od Colpix Records prelazi u nizozemsku ku?u Philips Records. Iako je u prije u svom repertoaru imala sadr?aj koji upu?uje na afroameri?ke korijene (npr. Brown Baby , Zungo ), na prvom albumu za Philips , Nina Simone in Concert (u?ivo), prvi put se otvoreno bavi rasnom nejednako??u dominantnom u SAD-u, u pjesmi Mississippi Goddam . To je bio njen odgovor na umorstvo Medgara Eversa i bomba?ki napad na baptisti?ku crkvu u 16. ulici u gradi?u Birmingham u Alabami gdje je poginulo ?etvero crna?ke djece. Pjesma je izdana kao singl i bojkotirana u nekim ameri?kim ju?nja?kim dr?avama. [4] [13] Pjesmom Old Jim Crow na istom albumu reagira na zakone Jima Crowa.

Od tada nadalje poruka borbe za građanska prava postala je standard u njenom snimljenom repertoaru. Pjevala je i govorila na mnogim okupljanjima i prosvjedima, uklju?uju?i i pohode od Selme do Montgomeryja . [14] Snimila je obradu pjesme Strange Fruit Billie Holiday o lin?ovanju crnaca na Jugu, a pjevala je i pjesmu W. Cuneyja Images o nedostatku ponosa u afroameri?kih ?ena. Napisala je i pjesmu Four Women (album Wild is the Wind ) o ?etiri stereotipa afroameri?kih ?ena. [4]

Godine 1967. Simone napu?ta Philips i potpisuje za izdava?a RCA Victor . Na albumu Silk & Soul iz 1967. izvodi pjesme I Wish I Knew How It Would Feel to Be Free i Turning Point koja ilustrira kako bjela?ku djecu indoktriniraju rasizmom od najranije dobi. Album Nuff Said iz 1968. sadr?i snimke u?ivo s festivala Westbury Music Fair od 7. travnja 1968. , tri dana nakon ubojstva Martina Luthera Kinga . Posvetila mu je cijeli performans i otpjevala pjesmu Why? (The King Of Love Is Dead) , koju je za nju napisao njen basist odmah nakon ?to su ?uli vijesti o Kingovoj smrti. [15]

Zajedno s Weldonom Irvineom, Simone pretvara nedovr?eno djelo Lorraine Hansberry To Be Young, Gifted and Black u pjesmu borbe za građanska prava, a izvodi ga u?ivo na albumu Black Gold iz 1970. godine. Studijska izvedba objavljena je kao singl, a pjesma je postala slu?benom "nacionalnom himnom crne Amerike", te ju je 1972. obradila i Aretha Franklin. [4] [16]

Kasniji ?ivot (1974. ? 2003.) [ uredi | uredi kod ]

Simone 1970. godine napu?ta Sjedinjene Dr?ave. Neprestan rad i pad popularnosti Ameri?kog pokreta za građanska prava iscrpio ju je, te odlazi u Barbados , o?ekuju?i da ?e je suprug i menad?er Andrew Stroud pozvati kada opet bude trebala pjevati. No Stroud je njezin nagli nestanak (i ?injenicu da je ostavila vjen?ani prsten) shvatio kao aluziju na razvod. On je kao menad?er imao kontrolu nad njenim prihodima zbog ?ega Simone nije znala koliko zapravo zarađuje. Po povratku u SAD saznaje da postoje ozbiljni problemi s poreznim slu?bama te opet odlazi u Barbados [17] gdje ostaje dulje vrijeme i odr?ava dugu vezu s tamo?njim premijerom Errolom Barrowom. [18] [19] Bliski prijatelj Miriam Makeba nagovara je da dođe u Liberiju . Nakon toga odlazi ?ivjeti u ?vicarsku i Nizozemsku , te se naposljetku od 1992. godine trajno nastanjuje u Francuskoj . Razvod od supruga i menad?era mo?e se sagledati kao kraj njenog najuspje?nijeg razdoblja u ameri?kom glazbenom biznisu i po?etak njenog dijelom samonametnutog progonstva i otuđenja od ostatka svijeta u idu?a dva desetlje?a.

Nakon posljednjeg albuma za RCA Records It is Finished iz 1974. godine, tek je 1978. godine vlasnik diskografske ku?e CTI Records Creed Taylor uspijeva nagovoriti na snimanje novog albuma imena Baltimore . Iako nije bio komercijalno uspje?an, primio je dobre kritike i ozna?io tihi umjetni?ki preporod u njenom radu. Njezin glas nije tijekom godina bio izgubio snagu, a razvio je karakteristi?nu toplinu i ?ivahnu zrelost. [20] Izbor materijala pokrivao je sve od duhovnih pjesama do pop obrada. ?etiri godine kasnije, Simone snima album Fodder On My Wings za francusku diskografsku ku?u. To je jedan od njenih najosobnijih albuma jer su gotovo sve pjesme na njemu njene vlastite i autobiografske. U 1980-ima redovito nastupa u jazz klubu Ronnieja Scotta u Londonu gdje 1984. snima album Live at Ronnie Scott's . Iako je njezin stil na sceni pomalo nadmen i hladan, u kasnijim godinama u?ivala je pri?aju?i publici svoje ?ivotne, ponekad humoristi?ne anegdote i primala glazbene ?elje. Njena autobiografija I Put a Spell on You izdana je 1992. godine. Sljede?e godine snima posljednji album A Single Woman .

Godine 1993. se trajno nastanjuje u mjesto blizu grada Aix-en-Provence u ju?noj Francuskoj . Bolovala je od raka dojke nekoliko godina prije nego ?to je umrla u snu u svom domu u mjestu Carry-le-Rouet, 21. travnja 2003. u dobi od 70 godina. Na njenom sprovodu bili su pjeva?i Miriam Makeba i Patti Labelle , pjesnikinja Sonia Sanchez , glumac Ossie Davis i stotine drugih. Elton John je poslao cvije?e s porukom "We were the greatest and I love you" ("Bili smo najve?i i volim te"). [21] Simonin pepeo razasut je u nekoliko afri?kih zemalja. Za sobom je ostavila k?er Lisu Celeste koja je danas glumica i pjeva?ica pseudonima Simone, a pojavila se u broadwayskoj izvedbi Aide . [22]

Standardi [ uredi | uredi kod ]

Simone je tijekom karijere nakupila niz pjesama koje ?e uz pjesme za građanska prava postati standardima u njenom repertoaru i po kojima je se pamti, premda se u svoje vrijeme nisu pojavljivale na ljestvicama popularnosti. Među njih spadaju njene autorske pjesme, obrade pjesama (obi?no uz njen aran?man), kao i pjesme napisane za nju. Otprilike u isto vrijeme kad snima svoj prvi singl, objavljuje My Baby Just Cares For Me , singl koji ?e kasnije, 1987. godine, postati njen najve?i hit pojavljuju?i se u reklami za parfem Chanel Nº 5 . Za tu pjesmu je tada je snimljen i video spot. [23]

Poznate pjesme s njenih albuma za Philips uklju?uju Don't Let Me Be Misunderstood na albumu Broadway-Blues-Ballads (1964.); I Put a Spell on You ; Ne Me Quitte Pas (obrada pjesme Jacquesa Brela ) i Feeling Good na albumu I Put A Spell On You (1965.), Lilac Wine i Wild is the Wind na albumu Wild is the Wind (1966.). [24] Pjesme Don't Let Me Be Misunderstood , Feeling Good i Sinnerman (album Pastel Blues iz 1965.) do danas su postigle veliku popularnost u obradama, kori?tenju samplova, kao i u raznim filmovima, serijalima i ra?unalnim igrama.

Simonine godine suradnje s ku?om RCA-Victor urodila je s nekoliko singlova i albuma koji su postigli znatnu popularnost, osobito u Europi. Godine 1968. godine to je bio singl Ain't Got No, I Got Life , miks nekoliko songova iz mjuzikla Kosa na albumu Nuff Said (1968.) koji je postao iznenadni hit dospijev?i na drugo mjesto na ljestvici britanskih singlova i otkrivaju?i je mlađoj publici. [25] Godine 2006. vra?a se među prvih 30 u Ujedinjenom Kraljevstvu u obradi Groovefindera. Sljede?i singl, obrada Bee Geesa To Love Somebody u?ao je među prvih deset na istoj ljestvici. Singl House of the Rising Sun uspje?no se pojavio na albumu Nina Simone Sings The Blues iz 1967. , iako je bio snimljen i objavljen jo? 1961. na albumu Nina At The Village Gate prije verzija Davea Van Ronka i Boba Dylana . [26] [27] Kasnije ju je obradio sastav The Animals , te je postala njihovim najve?im hitom.

Osobnost, stil i stavovi [ uredi | uredi kod ]

Izvođa?ki stil [ uredi | uredi kod ]

Kraljevsko i nadmo?no dr?anje na pozornoci priskrbili su Nini Simone titulu "Visoke sve?enice soula". Na njezine izvedbe u?ivo nije se gledalo samo kao na koncert, nego kao na happening . U jednom bi koncertu bila i pjeva?ica i pijanistica i plesa?ica i glumica i aktivistica, terapeutkinja i pacijentica istovremeno. [28] Na pozornici je njezina svestranost zaista dolazila do izra?aja kre?u?i se od gospela, bluesa, jazza i ameri?kog folka, do izvedbi s utjecajem europske klasi?ne glazbe, i kontrapunktalnih fuga. U programe je uklju?ivala svoje monologe kao i dijaloge s publikom, a ?esto je koristila i ti?inu kao glazbeni element. [29] Uspoređivala ih je s masovnom hipnozom, govore?i "Mass hypnosis. I use it all the time." [16] Postoje mnogi snimci njenih koncerata koji otkrivaju njezinu snagu na pozornici, dosjetljivosti, senzualnost i ponekad naizglednu zloslutnost prema publici. Kroz ve?inu svoje karijere pratili su je udaraljka? Leopoldo Flemming i gitarist i glazbeni redatelj Al Schackman. [30]

"Te?ak" karakter [ uredi | uredi kod ]

Simone je u glazbenoj industriji pratio glas da je hirovita i te?ka karaktera, ?emu se ?estoko protivila. 1995. godine hicem iz zra?nog pi?tolja ozlijedila je susjedovog sina jer joj je ovaj smijanjem omeo koncentraciju. [31] Također je pucala na izvr?nog direktora izdava?ke kompanije kojega je optu?ila za krađu tantijema. [32] Sada se zna da ova njena osobina nije bila samo rezultat prekomjernog perfekcionizma, nego i mentalnog stanja, najvjerojatnije uzrokovanog bipolarnim poreme?ajem ili grani?nim poreme?ajem osobnosti. Simone je zbog toga od svojih ?ezdesetih godina ?ivota uzimala, ali nerado, lijekove za svoje zdravstveno stanje. [3] Sve ovo bilo je poznato samo malom broju bliskih prijatelja te je bilo skrivano od javnosti dugi niz godina, sve do biografije Break Down And Let It All Out autora Sylvije Hampton i Davida Nathana objavljene 2004.

Po?asti [ uredi | uredi kod ]

Na Dan ljudske dobrote 1974. u Washingtonu je vi?e od 10 tisu?a ljudi odalo po?tovanje Simone za njenu glazbu i anga?iranosti za dobrobit ?ovje?anstva. [33] [34] Od sveu?ili?ta University of Massachusetts i koled?a Malcolm X primila je dva po?asna doktorata u glazbi i dru?tvenim znanostima, [35] nakon ?ega je preferirala da je se oslovljava s dr. Nina Simone . [36] Samo dva dana prije smrti, po?asnu diplomu dodijelio joj je Curtis Institute , ?kola koja ju je odbila na po?etku njene karijere. [37]

Pogled na homoseksualnost [ uredi | uredi kod ]

Među Simoninim obo?avateljima i osobnim prijateljima bio je znatan broj homoseksualnih ljudi. Njen stav prema homoseksualnosti mo?e se opisati kao ambivalentan. [38] S jedne strane, bio je određen njenim strogim vjerskim odgojem koji se protivi homoseksualnosti, a s druge je bila svjesna njene ra?irenosti među obo?avateljima i u zabavlja?koj industriji. [39] Mnogi njoj bliski ljudi bili su homoseksualnog identiteta, uklju?uju?i i mlađeg brata, te spisatelji Lorraine Hansberry, Langston Hughes i James Baldwin, kao i osniva?i europskog kluba obo?avatelja, David Nathan i Sylvia Hampton. Oni u svojoj biografiji iznose kako Simone nije imala problem s homoseksualcima dok god o toj temi nije morala slu?ati eksplicitne razgovore. [38] [40]

Ostav?tina [ uredi | uredi kod ]

Ninu Simone glazbenici iz raznih glazbenih stilova ?esto navode kao svoj uzor i izvor nadahnu?a. Među takvima su Jeff Buckley , Lauryn Hill , Alicia Keys , i Mary J. Blige . [4] [41] [42] [43] John Lennon je Simoninu ina?icu pjesme I Put a Spell on You naveo kao izvor nadahnu?a za pjesmu Beatlesa Michelle . [43] Među glazbenicima koji su obradili njene pjesme su Jeff Buckley , David Bowie , Aretha Franklin , Donny Hathaway , The Animals , Muse , Michael Buble , Katie Melua i Timbaland . Njena glazba ?esto se pojavljuje u filmovima, ra?unalnim igrama, remiksima, reklamama i televizijskim serijalima.

Glazba u filmu [ uredi | uredi kod ]

Diskografija [ uredi | uredi kod ]

Godina Album Tip Kompanija Billboard
1958. Little Girl Blue studijski Bethlehem Records
1959. Nina Simone and Her Friends studijski Bethlehem
1959. The Amazing Nina Simone studijski Colpix Records
1959. Nina Simone at Town Hall u?ivo/studijske snimke Colpix
1960. Nina Simone at Newport u?ivo Colpix 23 (pop)
1960. Forbidden Fruit studijski Colpix
1962. Nina at the Village Gate u?ivo Colpix
1962. Nina Simone Sings Ellington u?ivo Colpix
1963. Nina's Choice kompilacija Colpix
1963. Nina Simone at Carnegie Hall u?ivo Colpix
1964. Folksy Nina u?ivo Colpix
1964. Nina Simone in Concert u?ivo Philips Records 102 (pop)
1964. Broadway-Blues-Ballads studijski Philips
1965. I Put a Spell on You studijski Philips 99 (pop)
1965. Pastel Blues studijski Philips 8 (crna?ki)
1966. Nina Simone with Strings studijski Colpix
1966. Let It All Out u?ivo/studijski Philips 19 (crna?ki)
1966. Wild Is the Wind studijski Philips 12 (crna?ki)
1967. High Priestess of Soul studijski Philips 29 (crna?ki)
1967. Nina Simone Sings the Blues studijski RCA Records 29 (crna?ki)
1967. Silk & Soul studijski RCA 24 (crna?ki)
1968. Nuff Said u?ivo/studijski RCA 44 (crna?ki)
1969. Nina Simone and Piano studijski RCA
1969. To Love Somebody studijski RCA
1970. Black Gold u?ivo RCA 29 (crna?ki)
1971. Here Comes the Sun studijski RCA 190 (pop)
1972. Emergency Ward u?ivo/studijski RCA
1974. It Is Finished u?ivo RCA
1978. Baltimore studijski CTI Records 12 (jazz)
1980. The Rising Sun Collection ? Enja
1982. Fodder on My Wings studijski Carrere
1984. Backlash u?ivo StarJazz
1985. Nina's Back studijski VPI
1985. Live & Kickin u?ivo VPI
1987. Let It Be Me ? Verve
1987. Live at Ronnie Scott's u?ivo Hendring-Wadham
1993. A Single Woman studijski Elektra Records 3 (top jazz)
Dodatna diskografija
1969. A Very Rare Evening u?ivo ?
2003. Gold studijski, remasteriran Universal/UCJ
2004. Nina Simone's Finest Hour kompilacija Verve/Universal
2005. The Soul of Nina Simone ? RCA DualDisc
2006. The Very Best of Nina Simone kompilacija Sony BMG
2006. Remixed and Reimagined remiks Legacy/SBMG 5 (suvremeni jazz)

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ westwarddesign. 12. prosinca 2014. Nina Simone . Jazz at the Library - Anacortes Public Library ( engleski ). Ina?ica izvorne stranice arhivirana 29. listopada 2020 . Pristupljeno 29. prosinca 2020.
  2. ↑ Brun-Lambert. Nina Simone, het tragische lot van een uitzonderlijke zangeres . str. 57
  3. ↑ a b Hampton. Break Down And Let It All Out . str. 9?13
  4. ↑ a b c d e Mark Anthony Neal. 4. lipnja 2003. Nina Simone: She Cast a Spell?and Made a Choice . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2007 . Pristupljeno 14. kolovoza 2007.
  5. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 26
  6. ↑ Hampton. Break Down And Let It All Out . str. 15
  7. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 21
  8. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 41?43
  9. ↑ Brun-Lambert. Nina Simone, het tragische lot van een uitzonderlijke zangeres . str. 56
  10. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 48?52
  11. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 60
  12. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 65
  13. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 90?91
  14. ↑ The Nina Simone Web: Chronology . 2003. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 30. prosinca 2008 . Pristupljeno 5. kolovoza 2007.
  15. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 114?115
  16. ↑ a b Lords, Frank. (1992). http://www.imdb.com/title/tt0381450/ Nina Simone, La Legende (documentary) [DVD]. France, United Kingdom: Quantum Leap.
  17. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 120?122
  18. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 129?134
  19. ↑ Brun-Lambert. Nina Simone, het tragische lot van een uitzonderlijke zangeres . str. 231
  20. ↑ Celeste Sunderland. 1. srpnja 2005. All about Jazz: review "Fodder on My Wings" & "Baltimore " . Pristupljeno 5. kolovoza 2007.
  21. ↑ BBCnews: Funeral held for singer Simone . 25. travnja 2003 . Pristupljeno 22. srpnja 2007. CS1 odr?avanje: datum i godina ( link )
  22. ↑ Jonathan Frank. Talking Broadway Seattle: Aida . Pristupljeno 14. kolovoza 2007.
  23. ↑ Mauro Boscarol. Nina Simone Web: My Baby Just Cares for Me . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2006 . Pristupljeno 7. prosinca 2006.
  24. ↑ Hampton. A Musical Odyssey (David Nathan) in: Break Down And Let It All Out . str. 196?202
  25. ↑ Hampton. Break Down And Let It All Out . str. 47
  26. ↑ Mauro Boscarol. Nina Simone Web: House of the Rising Sun . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 13. studenoga 2006 . Pristupljeno 7. prosinca 2006.
  27. ↑ Hampton. A Musical Odyssey (David Nathan) in: Break Down And Let It All Out . str. 202?214
  28. ↑ L'hommage: Nina Simone Biography . Pristupljeno 14. kolovoza 2007.
  29. ↑ Roger Nupie. Dr. Nina Simone: Biography . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2009 . Pristupljeno 14. kolovoza 2007.
  30. ↑ Simone. I Put a Spell on You . str. 58?59
  31. ↑ BBC Obituary: Nina Simone . 20. travnja 2003 . Pristupljeno 7. prosinca 2006.
  32. ↑ Tim Sebastian. 25. o?ujka 1999. BBC Hard Talk: Putting Music First . Pristupljeno 7. prosinca 2006.
  33. ↑ Hampton. Break Down And Let It All Out . str. 85
  34. ↑ John Kelly. Answer Man: Kindness Turned Brutality . Pristupljeno 5. sije?nja 2007.
  35. ↑ Jody Kolodzey. Remembering Nina Simone . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2005 . Pristupljeno 7. prosinca 2006.
  36. ↑ Eric Hanson. 2004. A Diva's Spell (PDF) . Williams Alumni Review . Ina?ica izvorne stranice (pdf) arhivirana 15. lipnja 2007 . Pristupljeno 7. prosinca 2006.
  37. ↑ The Nina Simone Foundation . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2008 . Pristupljeno 7. prosinca 2006.
  38. ↑ a b Hampton. Break Down And Let It All Out . str. 76
  39. ↑ Hampton. Break Down And Let It All Out . str. 48
  40. ↑ Hampton. Break Down And Let It All Out . str. 124
  41. ↑ Jennifer Vineyard. 2005. Mary J. Wants To Bring Nina Simone Back To Life . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 28. prosinca 2009 . Pristupljeno 14. kolovoza 2007.
  42. ↑ Raymond Fiore. Entertainment Weekly: Seven who influenced Alicia Keys' Life . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2014 . Pristupljeno 14. kolovoza 2007.
  43. ↑ a b The Nina Simone Web: Influenced by Nina . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 3. svibnja 2007 . Pristupljeno 14. kolovoza 2007.

Dodatna literatura [ uredi | uredi kod ]

  • Brun-Lambert, David. Nina Simone, het tragische lot van een uitzonderlijke zangeres ( nizozemski ). predgovor napisala Lisa Celeste Stroud, pogovor Gerrit de Bruin. Sirene. Zwolle. ISBN 90-5831-425-1 CS1 odr?avanje: nepreporu?eni parametar - origyear ( pomo? )
  • Feldstein, Ruth. O?ujak 2005. " I Don't Trust You Anymore": Nina Simone, Culture, and Black Activism in the 1960s. Journal of American History . 91 (4)
  • Hampton, Sylvia. Break Down and Let It All Out . David Nathan, predgovor napisala Lisa Celeste Stroud. Sanctuary. London. ISBN 1-86074-552-0 CS1 odr?avanje: nepreporu?eni parametar - origyear ( pomo? )
  • Simone, Nina; Cleary, Stephen. 2003. [1992] I Put a Spell on You . predgovor napisao Dave Marsh drugo izdanje izdanje. Da Capo Press. New York. ISBN 0-306-80525-1 CS1 odr?avanje: nepreporu?eni parametar - origyear ( pomo? )

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nina_Simone&oldid=6891604 "