Ovaj ?lanak ili dio ?lanka nije pokriven izvorima . Pomozite Wikipediji navođenjem odgovaraju?ih knjiga, ?lanaka u ?asopisima ili internetskih stranica .

Javna televizija (engl. public broadcasting) definira se kao javna usluga koja se financira posredstvom dr?ave, sa svrhom obavje?tavanja javnosti. Ona slu?i građanima, a ne vlasti i od nje je potpuno neovisna. Za razliku od privatne ili komercijalne televizije, njoj nije u cilju da donosi profit , ve? joj je glavni cilj da pru?i objektivne, po?tene, nezavisne i nepristrane informacije koje su bitne za naj?iru javnost . Javna televizija mora javnosti iznijeti sve glavne vijesti , bitne lokalne vijesti i glavne događaje iz svijeta kako bi ljudi uvijek bili u toku događanja. Mora iznijeti sva mi?ljenja i jednako zastupati sve politi?ke, socijalne, dru?tvene i kulturne interese i na taj na?in izvr?iti svoju zada?u ? pomo?i da se to?no, blagovremeno i nepristrano informirani gledatelji kao građani ulkju?uju u javni ?ivot svog mjesta, ?upanije i zemlje, propitkuju?i i analiti?ki promatraju?i te, na kraju, preuzimaju?i odgovornost za dobrobit dru?tva u kojemu ?ive.

Definiranje javnog RTV servisa [ uredi | uredi kod ]

Primarna misija javnog emitiranja je biti televizija ili radio za sve, odnosno za svakog građanina zemlje u kojoj djeluju. Svojim programima obra?aju se svim građanima bez obzira na godine, obrazovanje ili kupovnu mo?. Za razliku od komercijalnih radijskih i televizijskih postaja, koje legitimno moraju ?ivjeti od komercijalnih prihoda i prema tome program prilagođavaju određenom dijelu publike koji zanima ogla?iva?e, javni radiotelevizijski servis namijenjen je svekolikoj javnosti, koja je i financira i kontrolira. Britanski model je ?iroko prihva?en kao univerzalna definicija. Model utjelovljuje sljede?a na?ela:

• Op?a geografska dostupnost
• Obra?anje svima
• Obra?anje pozornosti manjinama
• Doprinos nacionalnom identitetu i osje?aju zajedni?tva
• Distanciranje od privatnih interesa
• Izravno financiranje i univerzalnost pla?anja
• Natjecanje u kvaliteti programa umjesto u ra?unanju gledanosti
• Smjernice ka ljudskim slobodama

Iako primjena određenih na?ela mo?e biti jednostavana, kao ?to je u slu?aju dostupnosti, neki od principa mogu biti lo?e definirani ili te?ko provedivi. U kontekstu promicanja nacionalnog identiteta, uloga javnog emitiranja mo?e biti nejasna. Isto tako, subjektivna priroda kvalitetnog programa mo?e dovesti u pitanje pravo pojedinca ili javni ukus.

Proizvodnja i emitiranje programa [ uredi | uredi kod ]

Javna televizija proizvodi informativni, dje?ji, obrazovni, znanstveni, manjinski, dokumentarni, dramski i kulturni program, makar unaprijed zna da na njemu ne?e zarađivati. Preciznije, prenosi najzna?ajnije politi?ke događaje, vjerske proslave (ve?inskih, ali i manjinskih vjerskih skupina koje djeluju na njezinom podru?ju), proizvodi program za iseljeni?tvo, emitira politi?ki uravnote?ene dnevne informativne emisije i vodi javne rasprave o klju?nim pitanjima u dr?avi, prenosi popularne sportske događaje, ali promovira i manje zanimljive nacionalne sportove, snima dramske serije i filmove, promi?e kulturnu ba?tinu, govori o ekologiji i tako dalje. Smjernice EU definiraju da program javnih televizija mora minimalno imati 55 posto doma?eg programa, s tim da od preostalog stranog programa barem 50 posto mora biti europski (to vrijedi i za komercijalne televizije u ve?ini zemalja), a minimalno 10% programa mora biti naru?eno od doma?ih nezavisnih producenata kako bi se pospje?io razvoj doma?e i europske nezavisne produkcije i za?titili od prevelike ponude jeftinih, prije svega ameri?kih programa.

S druge strane, komercijalni ponuđa?i moraju ponuditi najmanje 15 posto vlastite proizvodnje, 40 posto strane produkcije iz EU, dok najmanje 55 posto programa mora biti na doma?em jeziku (tu se ne ra?unaju sinkronizacije ili titlovanje tuđih emisija). Budu?i da se radi o zahtjevnim uvjetima dopu?ta im se prelazak do potpunih kvota kroz 3 godine (5% 13% 18%, pa 10% 26% 36% i potpuno u tre?oj godini emitiranja). Da je za?tita europske i doma?e produkcije danas jedan od prioriteta europskih zakonodavaca pokazuje i podatak da je od 1996. obavezno emitiranje 60% francuske glazbe na radio postajama u Francuskoj.

Financiranje [ uredi | uredi kod ]

U sklopu javnog emitiranja postoje dva razli?ita gledi?ta u vezi komercijalne djelatnosti. Jedan od njih je da javno emitiranje nije u skladu s komercijalnom djelatno??u. Drugo je da se javno emitiranje mo?e i treba natjecati na tr?i?tu s komercijalnim televizijama. U Europskim zemljama javne televizije se financiraju putem mjese?ne pristojbe, iz reklama, dotacija iz dr?avnog prora?una...

Da je Europska unija svjesna va?ne uloge javnih servisa, najbolje potvrđuju Amsterdamski protokoli usvojeni u Amsterdamu 1997., koji su stupili su na snagu 1. svibnja 1999. godine i iz kojih se danas ve? mogu sugerirati ?etiri principa financiranja, na kojima ?e se zasnivati budu?nost javnih servisa: stabilnost, nezavisnost, proporcionalnost i transparentnost.

• Stabilnost - Ono ?to je potrebno je jasan, stabilan okvir koji, osigurava javnom servisu financijska sredstva za ispunjavanje njihove misije i jam?i kontinuiranost i sigurnost po pitanju planiranja bud?eta. Financijska sredstva moraju biti određena za fiksno razdoblje, uzimaju?i u obzir i faktore poput inflacije ili pak mogu?eg smanjenja prihoda s komercijalne strane. To bi trebalo sprije?iti deficite ili potrebe za ad hoc financiranjem.

• Neovisnost - Okvir financiranja i posebno sustav određivanja odluka vezan uz javno financiranje treba biti takav da onemogu?uje izlaganje javnog servisi bilo kakvim ekonomskim pritiscima i politi?kim upletanjima u programskim stvarima. Uređiva?ka autonomnost javnog servisa treba biti po?tovana, a nezavisna tijela uspostavljena od zemalja ?lanica u tom smislu mogu odigrati korisnu ulogu.

• Proporcionalnost - Koli?ina sredstava pru?ena javnom servisu trebala bi biti tolika da omogu?i izvr?avanje misije u potpunosti, no ne bi trebala iznositi vi?e od onoga ?to je doista potrebno. Drugim rije?ima, financiranje mora biti proporcionalno.

• Transparentnost - Ispunjenje zadatka javnog servisa i pametno kori?tenje sredstava pa?ljivo prate nadzorna tijela, zastupnici javnog interesa.

Vlast i javna televizija [ uredi | uredi kod ]

Sloboda javne rije?i i slobodu izra?avanja su klju?ne i najbitnije karike u televizijskom komunikacijskom lancu. Druga, također bitna karika je polo?aj sredstava emitiranja. U po?etnoj fazi, tj. u dodijeljivanju frekvencija mora se uklju?iti i vlast, koja djeluje u interesu nacije i ima pravo frekvenciju dodijeliti onome koji ?e najbolje slu?iti dru?tvene interese, jer se dobivanje prava kori?tenja frekvencije ve?e uz kori?tenje povjerenja javnosti, pa bi samim time i ponuđeni program trebao slu?i interesu svih dru?tvenih slojeva. Nakon odobrenja frekvencije, vlast u modernoj liberalnoj demokraciji trebala bi na razne na?ine poticati javnu televiziju, ali i ujedno ne bi smjela ograni?avati njenu neovisnost. No praksa nekih dr?ava pokazala je suprotno.

Primjeri [ uredi | uredi kod ]

Kao primjer zemalja u kojima je najbolje provedena ideja javne televizije posebno se u Europi mogu izdvojiti Velika Britanija i Francuska. BBC i ima pravo frekvenciju dodijeliti onome koji ?e najbolje slu?iti dru?tvene interese, jer se dobivanje prava kori?ten je javna televizija Velike Britnije. Ona glasi kao jedna od najpoznatijih radijskih i televizijskih mre?a zbog svojih visokih profesionalnih standarda.

Hrvatska javna televizija [ uredi | uredi kod ]

Javna televizija Republike Hrvatske naziva se Hrvatska radiotelevizija (HRT), ?to zna?i da ju ?ine i Hrvatski radio i Hrvatska televizija, Kao javna nacionalna radiotelevizija, mora se obra?ati svim građanima Republike Hrvatske, bez obzira na njihovu dob, obrazovanje i status, te svoj program namijeniti svekolikoj javnosti koja joj je i glavni izvor financiranja, putem pla?anja RTV (radiotelevizijske) pristojbe. RTV pristojbu trebaju pla?ati svi građani Republike Hrvatske kako bi omogu?ili postojanje RTV javnog servisa svoje zemlje, odnosno.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

1. Javnost http://hr.wikipedia.org/wiki/Javnost (05.06.2012)
2. Profit http://hr.wikipedia.org/wiki/Profit (05.06.2012)
3. Televizija http://hr.wikipedia.org/wiki/Televizija (05.06.2012)
4. Sloboda Channel http://hr.wikipedia.org/wiki/Sloboda (05.06.2012)
5. Nacije http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacije ^{[ neaktivna poveznica ]} (05.06.2012)
6. Vlast http://hr.wikipedia.org/wiki/Vlast (05.06.2012)
7. Frekvencija http://hr.wikipedia.org/wiki/Frekvencija (05.06.2012)
8. Vijesti http://hr.wikipedia.org/wiki/Vijesti (05.06.2012)
9. Praksa http://hr.wikipedia.org/wiki/Praksa ^{[ neaktivna poveznica ]} (05.06.2012)
10. BBC http://hr.wikipedia.org/wiki/BBC (05.06.2012)

Literatura [ uredi | uredi kod ]

1. Novinarska Enciklopedija, BMG, Beograd, 1995.
2. SAPUNAR, Marko, Osnove znanosti o novinarstvu, Digitalni tisak, Zagreb, 2004.