Papir

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
List papira

Papir ( gr?ki papyros; biljka papirus ) je materijal koji se upotrebljava za pisanje, crtanje, ?tampanje, pakovanje, itd. Proizvodi se uglavnom od drveta ili celuloze .

Historija [ uredi | uredi izvor ]

Papir kao podloga za pisanje, u dana?njem obliku, pojavio se u Kini oko 105 godine. Do tada, u Kini se pisalo na svili .

Papir se izradivao ru?no od bambusove trske, ri?ine slame, lika, konoplje , starih ribarskih mre?a, uop?e, od sirovina koje u osnovi imaju vlaknastu strukturu. Spomenuti materijali usitnjavali su se tucanjem u kamenim posudama ili mljeli s ciljem da se dobiju udrobljena sitna vlakna. Udrobljena vlakna stavljala su se u posudu, prelila vapnenom vodom i kuhala. Kuhanjem dobijena ka?asta masa nalijevala se na sito, ?iju su mre?icu ?inila vlakna od svilenih niti ili tankih ?tapi?a izrezanih od stabljika bambusa. Potresanjem sita dolazilo je do isprepletanja vlakanaca, a suvi?na voda cijedila se kroz sito u podmetnutu posudu sa ka?astom masom. Ovim postupkom dobio se vla?an list "papira" vrlo sli?an dana?njoj mokroj buga?ici. Vla?an list formiran na situ pa?ljivo se odvojio od sita i stavljao na su?enje. Odvajanje vode iz lista obavljalo se polaganjem mokrog lista na ravnu povr?inu (daska, kamen, glinena plo?a) i isparavanjem vode na suncu.

Osu?eni list papira uranjao se zatim u ljepljivu masu dobijenu kuhanjem ri?e ( ?krob ) i ponovno se su?io. Osu?eni listovi poslije faze lijepljenja i su?enja slagali su se u kupove, presali u drvenim presama, a zatim su se pojedina?ni listovi peglali na mramornoj plo?i pomo?u slonove kosti ili glatkog kamena. Na ovako izrađen papir moglo se sasvim dobro pisati tu? ili tintom biljnog, odnosno mineralnog porijekla. Kinezi su papir rezali u određeni format. Gotovo identi?no i danas se ru?no proizvodi papir koji se upotrebljava za specijalne tiskanice i reprodukciju umjetni?kih djela.

Dugo godina je proizvodnja papira u Kini bila strogo ?uvana tajna. Tek 500 godina kasnije papir se po?eo proizvoditi u Koreji , i ne?to kasnije, u Japanu . Oko 750 . godine Arapi su po?eli proizvodnju papira iz krpa koje su mljeli u kamenim mlinovima i tako dobijali potrebna vlakanca. Daljnji postupak bio je isti kao u Kini. No, Arapi su upotrebljavali sita sa mre?icom ispletenom iz metalnih niti, a kao ljepilo koristili su ?krob dobijen iz prosijanog p?eni?nog bra?na. Arapi su prvi poceli bojiti i izrezivati papir u vi?e određenih formata. U Evropi papir se po?eo proizvoditi znatno kasnije, tek oko 1100-tih godina. Naime, u to vrijeme javile su se prve radionice za ru?nu izradu papira, i to na Siciliji i u Valenciji , ?panija . U Francuskoj u 14. vijeku Italijani osnivaju prve radionice. U Njema?koj poznata je radionica iz 1390 . godine.

Izumom pomi?nih slova ( Johannes Gutenberg , 1440 . godine, Mainz ) zapo?inje era "modernog" ?tamparstva koja uzrokuje znatno pove?anje potro?nje papira. Po?inje se polako razvijati manufakturna proizvodnja papira, a kao sirovine koriste se pamuk , lan , konoplja i stare krpe. No, osje?a se stalni nedostatak papira zbog sve ve?e potro?nje i manjka osnovnih sirovina. Francuz Luis Rober 1799. godine uvodi u proizvodnju prvu parnu ma?inu pomo?u koje se mogla proizvoditi "beskona?na" papirna traka uz primjenu beskona?nog sita iz krpa kao osnovne sirovine, a nje je bilo nedovoljno da se zadovolje sve ve?e potrebe za papirom. Nijemac Keller bru?enjem drveta dobio je drvena vlakna koja su, pomije?ana s krpama, davala sasvim dobru osnovnu sirovinu za izradu papira.

Na ovaj na?in se zapravo dobila drvenja?a kao osnovna sirovina za izradu papira (koja se i danas koristi za izradu novinskih papira).

Godine 1870 . pojavljuju se nove sirovine za izradu papira: bijeljena celuloza iz slame i natronska celuloza iz drva ?etinja?a. Godine 1884 . po?inje proizvodnja sulfitne celuloze iz ?etinja?a. No, pravi tehnolo?ki napredak za masovnu industrijsku proizvodnju papira, i upotreba drveta kao baze za osnovnu sirovinu, po?eo je tek u prvoj polovini 20. vijeka .

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]