Izrael

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Izrael
????? ?????
???? ???????
Zastava Izraela Grb Izraela
Zastava Grb
Himna Nada " HaTikva "

Polo?aj Izraela na karti
Polo?aj Izraela
Glavni grad Jerusalem ( de jure )
Tel Aviv ( de facto )
Slu?beni jezik Hebrejski , arapski
Dr?avno uređenje  
Isaac Herzog
Benjamin Netanyahu
Zakonodavstvo
Nezavisnost 14. maj 1948. 
Povr?ina
? Ukupno
20.770 km 2 ( 149. )
Vode  ( % )
2
Stanovni?tvo
? Ukupno
8.051.200 [1] [2] (2013) ( 96. )
373/km 2  
Valuta izraelski ?ekel , Euro
Vremenska zona +2
UTC +3 ljeti
Pozivni broj 972
Internetska domena .il
Mnoge dr?ave ne priznaju izraelsku odluku o Jerusalemu kao glavnom gradu

Izrael ( hebrejski : ?????????? ; arapski : ??????????? ), slu?beno Dr?ava Izrael , jest parlamentarna republika na Bliskom istoku . Izlazi na Sredozemno more i grani?i s Libanom na sjeveru , Sirijom na sjeveroistoku, Jordanom , Zapadnom obalom na istoku, Egiptom i Pojasom Gaze na jugozapadu. Sadr?i geografski raznolike odlike na svojoj relativno maloj povr?ini. Izrael je definisan kao jevrejska i demokratska dr?ava u svojim Osnovnim zakonima i jedina je dr?ava s jevrejskom ve?inom. U skladu s odlukom Ujedinjenih nacija da se podijeli Palestina iz 1947, David Ben-Gurion , ?ef Svjetske cionisti?ke organizacije i predsjednik Jevrejske agencije za Palestinu, 14. maja 1948. proglasio je Izrael dr?avom nezavisnom od Britanskog mandata u Palestini. Susjedne arapske zemlje izvele su invaziju na Izrael sljede?eg dana u podr?ci palestinskim Arapima. Izrael se otad borio u nekoliko ratova sa susjednim arapskim zemljama i okupirao je Zapadnu obalu, Sinaj , Pojas Gaze i Golansku visoravan . Dijelove ovih teritorija, uklju?uju?i isto?ni Jerusalem , Izrael je anektirao, ali granica sa Zapadnom obalom nikada nije trajno definisana. Izrael je potpisao mirovne sporazume s Egiptom i Jordanom, ali napori za rje?avanje izraelsko-palestinskog konflikta dosad nisu rezultirali mirom. Stanovni?tvo Izraela, definisano Izraelskim centralnim uredom za statistike, koje uklju?uje sve građane ili dr?avljane, ali ne i strane radnike, u Izraelu i izraelskim naseljima u okupiranim teritorijama, procijenjeno je u junu 2011 na 7.751.000 ljudi, od kojih su 5.818.200 Jevreji. Arapi su druga najve?a etni?ka grupa (koji uklju?uju i muslimane i kr??ane). Druge manjine su Druzi , ?erkezi i Samarijanci .

Historija [ uredi | uredi izvor ]

Jevreji su dugo smatrali Izrael svojim spiritualnim domom ? Svetom zemljom i Obe?anom zemljom. Izraelska zemlja ima posebno mjesto u vjerskom ?ivotu Jevreja, uklju?uju?i ostatke drugog Jevrejskog hrama . Ovo je također mjesto gdje je rođeno kr??anstvo a sadr?i i mnoge druge lokacije od velikog duhovnog zna?aja za judaizam , kr??anstvo i islam . U ovom regionu je u periodu od preko jednog milenijuma, sa prekidima, postojala ?itava serija jevrejskih kraljevina i dr?ava, sve do propasti Velikog jevrejskog ustanka protiv Rimskog Carstva sa ?ijim je gu?enjem do?lo do velikog istjerivanja Jevreja iz Jerusalema . Poslije sloma Ustanka Bar Kokhba ( Bar Kokhba's revolt ) 135, imperator Hadrijan je preimenovao Provinciju Judeju u Provinciju Siriju Palestinu , gr?ko ime izvedeno od Philistine ( hebrejski ???? P?le?e? ). [1] Arhivirano 13. 2. 2014. na Wayback Machine Također pogledajte Imena Levanta .

Muslimanski halifat je osvojio ovu teritoriju od Isto?nog Rimskog carstva ( Bizantije ) u 7. vijeku, i privukao arapske doseljenike. Lokalni jezik, aramejski (jezik kojim je govorio Isus Krist ), je postepeno nestao. Tokom vijekova je koli?ina jevrejskog stanovni?tva u zemlji fluktuirala. Prije rođenja modernog cionizma , do ranog 19. vijeka, vi?e od 10000 Jevreja je ?ivjelo na teritoriji dana?njeg Izraela. (Dan Bahat, Dvadeset vijekova jevrejskog ?ivota u svetoj zemlji , 1976.)

Nakon vijekova ?ivota u dijaspori, 19. vijek je donio uzlet cionizma, Jevrejskog Nacionalnog Pokreta , ?elje da se formira jevrejska dr?ava u Palestini i zna?ajnu imigraciju . Cionizam je ostao manjinski pokret sve do uspona nacizma 1933. i poku?aja istrebljenja Jevreja u Holokaustu . U kasnom 19. vijeku veliki broj Jevreja se doselio u ovaj region koji su prvo kontrolisali Turci, a zatim Britanci. 1917. Britanci su garantovali Jevrejima domovinu u Palestini, usvajanjem Balfurove deklaracije . Jevrejsko stanovni?tvo je pove?alo svoj udio u regionu sa po?etnih 11% 1922. na 30% 1940. 1920. Britanci odvajaju 78% teritorija mandatne Palestine i na njemu stvaraju novu dr?avu, Transjordaniju - koja je okupacijom Zapadne obale 1948. promijenila ime u dana?nji Jordan .

Godine 1937, poslije Velikog Arapskog ustanka , plan za podjelu koji je predlo?ila Pilova komisija , Jevreji prihva?aju, ali ga je odbacilo arapsko rukovodstvo. Kao rezultat, 1939, Britanci su podlegli arapskom pritisku, zbog podr?ke koja im je bila potrebna u Drugom svjetskom ratu i napustili ideju o jevrejskoj nacionalnoj domovini i podjelu i pregovore u korist jednostrano nametnutog Bijelog dokumenta iz 1939. U ovom dokumentu je stajalo da treba uspostaviti sistem u kome ?e Jevreji i Arapi imati zajedni?ku vladu. Ovaj dokument je bio viđen kao zna?ajan poraz jevrejske strane, jer je donio o?tre restrikcije za jevrejsku imigraciju, dok za arapsku imigraciju nije trebalo biti nikakvih zabrana. Kako je arapsko stanovni?tvo broj?ano prevazi?lo jevrejsko u godinama nekontrolisanih migracija, o?ekivalo se da ?e ovoj zajedni?koj vladi dominirati Arapi. Zbog nadolaze?eg Drugog svjetskog rata, plan nije u potpunosti sproveden.

Godine 1947, nakon porasta nasilja, terorizma i neuspje?nih napora da se pomiri jevrejsko i arapsko stanovni?tvo, britanska vlada se povukla iz Palestine. Ispunjavanje UN plana za podjelu iz 1947. bi dovelo do podjele sporne teritorije na dvije dr?ave, jevrejsku i arapsku, daju?i oko polovine teritorije svakoj dr?avi. Po ovom planu, Jerusalem je trebalo da bude međunarodna regija, da bi se izbjegli sukobi oko njegovog statusa. Odmah nakon ?to je Generalna skup?tina UN usvojila plan za podjelu, palestinsko arapsko rukovodstvo i sve islamske zemlje odbacuju plan da se formira jo? neimenovana jevrejska dr?ava i zapo?elo gerilski rat.

Dr?ava Izrael je progla?ena 14. maja, 1948. pri ?emu pet arapskih nacija napada Izrael (vidi: Deklaracija o progla?enju Dr?ave Izrael , Arapsko-izraelski rat, 1948. ). Izrael je osvojio dodatnih 26% teritorije Palestine zapadno od rijeke Jordan i pridru?io je novoj dr?avi. Jordan je osvojio Zapadnu obalu (uklju?uju?i Isto?ni Jerusalem ), i anektirao je, ali su ovu aneksiju priznali samo Ujedinjeno Kraljevstvo i Pakistan . Pojas Gaze i sinajsku pustinju je osvojio Egipat .

Poslije rata, samo 14-25% (zavisno od procjena) arapskog stanovni?tva je ostalo u Izraelu, dok su izbjegli prije i za vrijeme rata. Kad je Izrael odbio povratak ve?ine, i kada su potonje ponude o djelimi?noj repatrijaciji odbijene, oni su postali izbjeglice; vidi Palestinske izbeglice i Palestinski egzodus . U narednoj deceniji, 600,000 Sefardskih Jevreja koji su izba?eni iz okolnih arapskih zemalja, su do?li u Izrael, udvostru?iv?i broj stanovnika ove zemlje samo godinu dana od sticanja nezavisnosti. Kasnije su Jevreji po?eli da pristi?u i iz Irana i Evrope . Jevrejska populacija u Izraelu je nastavila da raste vrlo visokom stopom jo? nekoliko godina, uslijed talasa jevrejske imigracije iz cijelog svijeta, od kojih je najzna?ajniji skora?nji, po raspadu SSSR -a.

23. maja 1967, Egipat je zatvorio Tiranski moreuz (glavnu izraelsku pomorsku rutu ka Aziji i ostalim trgovinskim destinacijama) za izraelske brodove, a također je blokirao i luku Eilat. Egipat je naredio mirovnim snagama UN-a da napuste Sinaj, a umjesto njih, su na granici sa Izraelom koncentrisani egipatski tenkovi i trupe. U skladu sa prija?njim mirovnim sporazumima, blokada Izraelskih luka je predstavljala objavu rata, te je Izrael izvr?io napad na Egipat, a posebno egipatsku avijaciju. U neprijateljstva je uklju?en i Jordan (po?to je uz ustezanje odlu?io da odbaci izraelske apele za neutralnost, i zapo?eo granatiranje Tel Aviva u skladu sa odbrambenim savezom koji je imao sklopljen sa Egiptom), Sirija, i ira?ka avijacija. Ovo je bio ?estodnevni rat (5. juni - 10. juni, 1967.), za vrijeme koga je Izrael zauzeo Isto?ni Jerusalem , Zapadnu obalu , Pojas Gaze , Golansku visoravan , i Poluostrvo Sinaj . Izrael je 1978. vratio Sinaj Egiptu u skladu sa sporazumu iz Kemp Dejvida , a 1981, Izrael je anektirao Isto?ni Jerusalem. Status Zapadne obale i Pojasa Gaze, koji su naseljeni mahom Palestincima uz ne?to izraelskog stanovni?tva, je jo? neodređen, i bio je tema vi?e neuspje?nih mirovnih konferencija. Nakon rata 1967. izraelska je vlada odlu?ila da ponudi zauzete teritorije u zamjenu za mir, ?to je s arapske strane odba?eno na Konferenciji Islamskih Zemalja u Khartumu (Sudan), pod poznatom parolom :" Ne pregovorima s Izraelom, Ne priznavanju Izraela, Ne miru sa Izraelom":

Status Golanske visoravni je trenutno subjekt teritorijalnog spora između Izraela i Sirije, koji su tehni?ki jo? uvijek u ratu. Visoravan, koja je prvo bila u sastavu britanske Palestine, a potom ustupljena francuskoj Siriji u ranim dvadesetim godinama 20. vijeka, Izrael je zvani?no anektirao 1981, mada je Vije?e Sigurnosti UN-a rezolucijom 497 proglasio ovaj akt Izraela "ni?tavnim i ispraznim i bez međunarodnog pravnog efekta."

U godinama nakon 1948, Izrael i UN su ?esto imali suprotstavljene odnose. Rezolucija 194 (donesena u decembru 1948.) (Rezolucije Generalne Skup?tine nisu pravno obavezuju?e), koja dozvoljava uslovno "pravo na povratak" palestinskim izbeglicama; rezolucija 242 (novembar 1967.), poziva na "povla?enje izraelskih oru?anih snaga sa teritorija okupiranih u nedavnom sukobu u zamjenu za mir" (?estodnevni rat); i rezolucija 446 (mart 1979.), koja progla?ava Izraelska naselja na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze "ilegalnim". Mada je ve?ina od 65 rezolucija Vije?a Sigurnosti i Generalne Skup?tine UN koje osuđuju izraelske akcije, i 41 rezolucija Vije?a Sigurnosti na koju su SAD stavile veto , imale gotovo univerzalnu podr?ku u UN-u (?esto su glasovi SAD i Izraela bili gotovo usamljeni), pristalice Izraela tvrde da ove rezolucije ?esto pogre?no tuma?e međunarodno pravo, da ih njihove pristalice selektivno primjenjuju, i da su same sjednice pristrasne.

Izrael nije ?lan ni jedne od pet geografskih grupacija koje bi ga kvalifikovale za ?lanstvo u Vije?u Sigurnosti po prihva?enoj praksi zbog odbijanja Islamskih zemalja. Ima vremenski neodređeno privremeno ?lanstvo u grupi "Zapadna Evropa i Drugi" ali se slo?io da ne tra?i ?lanstvo u UNVS po toj osnovi. Vi?e od polovine hitnih sjednica UN-a su bile odgovor na regionalne krize.

Ratovi [ uredi | uredi izvor ]

Uspostavljanje dr?ave Izrael, 1948, i njegovo postojanje je bilo uzrok ?estim agresijama od strane arapskih zemljama poput Sirije, Libana, Jordana, Egipta, Iraka i Saudijske Arabije. Ratno stanje između Egipta i Izraela je okon?ano potpisivanjem Izraelsko-egipatskog mirovnog sporazuma 26. marta, 1979. Ratno stanje sa Jordanom je zvani?no okon?ano potpisivanjem Izraelsko-jordanskog mirovnog sporazuma 26. oktobra, 1994. Sporadi?ni pregovori sa Libanom i Sirijom, preostalim susjedima sa kojima Izrael nije potpisao mirovne sporazume, su jo? bez rezultata. Izrael je trenutno umje?an i u teku?i sukob sa Palestincima u teritorijama koje kontroli?e od ?estodnevnog rata, 1967, uprkos potpisivanju Sporazuma iz Osla 13. septembra, 1993, i naporima Izraela, Palestinaca i svjetskih mirotvoraca.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Reference [ uredi | uredi izvor ]