Opsada Dubrovnika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostala zna?enja, vidi Opsada Dubrovnika (razvrstavanje) .
Opsada Dubrovnika
Segment Rat u Hrvatskoj

Kola? događaja tijekom opsade u smjeru kazaljke na sat, po?ev?i od vrha: pozicije JNA nadgledaju Dubrovnik; o?te?ena zgrada nakon bombardiranja; ljudi u redu ?ekaju na izvor pitke vode; pripadnici JNA pregledavaju dokumente
Datum 1. 10. 1991 . - 31. 5. 1992 .
Lokacija Dubrovnik i okolica
Ishod sporazum
Sukobljene strane
JNA
Hrvatska Hrvatska
Komandanti i vođe
Pavle Strugar
Miodrag Joki?
Vladimir Kova?evi?
Milan Zec
Mile Ru?inovski
Branko Stankovi?
Jevrem Coki?
Bo?idar Vu?urevi? 		Nojko Marinovi?
Janko Bobetko (1992)
Snage
7.000 vojnika 480?1.000 vojnika (1991)
?rtve i gubici
Poginulih vojnika
165 		Poginulih vojnika
194
Poginulih civila
82?88
Ukupno
276?282
16.000 raseljenih ili izbjeglica

Opsada Dubrovnika odvijala se od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA) i pripadnika Teritorijalne odbrane (TO) iz Crne Gore i Trebinja tijekom Rata u Hrvatskoj 1991. JNA je zapo?ela ofenzivu 1. 10. 1991. te je do kraja oktobra zauzela gotovo sav teritorij dubrova?kog zaleđa između poluotoka Pelje?ca i Prevlake du? Jadranske obale ?izuzev samog Dubrovnika. Napadi i bombardiranje Dubrovnika od JNA, pa ?ak i Staroga grada koji je bio svjetska ba?tina pod za?titom UNESCO -a, su kulminirali 6. 12. 1991. Bombardiranje je izazvalo zgra?anje i osuđivanje međunarodne zajednice te postala katastrofa odnosa sa javno??u za SR Srbiju i SR Crnu Goru , te doprinijelo njihovoj diplomatskoj i ekonomskoj izolaciji kao i međunarodnom priznanju neovisne Hrvatske . Nakon potpisivanja primirja u januaru 1992., JNA je prestala sa napadima, ali je ostala u okolici, dok je plja?kanje nastavljeno. Maja 1992., JNA se povukla sa Dubrovnika u susjednu Bosnu i Hercegovinu , ?ija je granica u nekim dijelovima bila tek jedan kilometar udaljena od obale, te predala cjelokupnu opremu Vojsci Republike Srpske (VRS). Tijekom tog razdoblja, Hrvatska vojska (HV) je napala sa zapada i odgurnula JNA/VRS sa teritorija zapadno od Dubrovnika, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, te se do kraja maja spojila sa vodom HV-a koji je branio sam grad. Borbe između HV-a i JNA isto?no od Dubrovnika su s vremenom jenjavale, te na kraju prestale.

Opsada i blokada grada od Jugoslavenske ratne mornarice prouzro?ila je smrt između 82 i 88 hrvatskih civila te 194 hrvatskih vojnika. JNA i TO su pretrpjeli 165 poginula vojnika. Do kraja 1992., cijelu regiju je zauzeo HV u operaciji Tigar i bitci za Konavle, a ukupno 417 vojnika HV-a je poginulo. Ofenziva je prouzro?ila 15.000 izbjeglica?ve?inom sa Konavla ?koji su pobjegli u Dubrovnik. Otprilike 16.000 izbjeglica je evakuirano iz Dubrovnika preko mora te je grad snabdijevan brodovima i ?amcima koji su izbjegavali blokadu. 11.425 zgrada je pretrpjelo jedan oblik ?tete a brojne ku?e, du?ani i javne zgrade su oplja?kane od JNA. Klju?ni trenutak u obrani Dubrovnika se dogodio kada je Major general Nojko Marinovi? prebjegao iz JNA na hrvatsku stranu, te pa?ljivo sastavio obranu grada na temelju svojeg znanja o JNA, koja se odr?ala usprkos broj?anoj slabosti. Napad je bio dio ?ireg plana vrha oficira JNA koji su htjeli zauzeti Dubrovnik i nastaviti dalje prema sjeveru kako bi se spojili sa jedinicama JNA u Dalmciji i Hercegovini . Ofenziva je nastala odmah nakon ratne propagande u Crnoj Gori, a koja je obmanjivala da hrvatski vojnici ?ele napasti i zauzeti Boku Kotorsku te da je ofenziva bila "rat za mir", kao i da JNA ne napada Stari grad. Crnogorski predsjednik Milo đukanovi? se 2000. ispri?ao Hrvatskoj za ovaj napad, te su ga zbog toga bijesno napali politi?ki suparnici u Crnoj Gori i Srbiji.

Međunarodni krivi?ni sud za biv?u Jugoslaviju (MKSJ) je osudio dva oficira JNA zbog umije?anosti u opsadu te predao tre?eg optu?enika Srbiji za suđenje. Optu?nica MKSJ-a je tvrdila da je ofenziva imala za cilj odvojiti Dubrovnik od Hrvatske te ga pripojiti dr?avom pod srpskom dominacijom stvaranjem nepriznate Dubrova?ke Republike 24. 11. 1991. Uz to, crnogorski sudovi su osudili ?etiri biv?a vojnika JNA zbog zlostavljanja zarobljenika u logoru Morinj . Hrvatska je isto tako optu?ila nekoliko biv?ih oficira JNA i VRS-a, ali nijedan od njih nije doveden pred neki sud. Opsada Dubrovnika predstavlja jedan od najpoznatijih događaja jugoslavenskih ratova , odnosno simbol razaranja i zlo?ina vezanih za taj period.

Pozadina [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Rat u Hrvatskoj
Dubrovnik na karti Hrvatske. Podru?ja pod kontrolom RSK i JNA 1992. u crvenoj boji.

Augusta 1990., zapo?eta je Balvan revolucija u podru?jima zaleđa Dalmacije i Knina sa ve?inskim stanovni?tvom hrvatskih Srba , [1] kao i dijelovima Like , Korduna , Banovine i isto?ne Hrvatske. [2] Ta su podru?ja kasnije preimenovana u nepriznatu Republiku Srpsku Krajinu (RSK) koja je objavila da se namjerava pripojiti SR Srbiji , te je vlada SR Hrvatske to smatrala pobunom. [3] Od prolje?a 1991. nadalje, okr?aji su polako po?eli eskalirati u Rat u Hrvatskoj . [4] Juna 1991., Hrvatska je proglasila neovisnost kako se odvijao raspad SFRJ . [5] Uslijedio je tromjese?ni moratorij na tu odluku, [6] nakon ?ega je odluka stupila na snagu 8. 10. [7] RSK je pokrenula kampanju " etni?kog ?i??enja " protiv hrvatskih civila, te protjerala ve?inu nesrba do 1993. Do novembra 1993., ostalo je tek oko 400 Hrvata u sektoru jug, [8] i dodatnih 1.500?2.000 u sektoru sjever RSK. [9]

Jugoslavenska narodna armija (JNA) je sve vi?e podupirala RSK te se hrvatska policija nije mogla nositi sa situacijom, te je tako osnovan Zbor narodne garde (ZNG) maja 1991. Novembra, ZNG je postao Hrvatska vojska (HV). [10] Razvoj hrvatskih oru?anih snaga ote?ao je embargo UN -a na oru?je na cijelom podru?ju biv?e Jugoslavije , [11] a vojna razaranja su dosegla vrhunac tijekom bitke za Vukovar , koja je zapo?ela 26. 8. [12]

Dubrovnik je najve?i hrvatski grad na krajnjem jugu dr?ave. Nalazi se na obali Jadranskog mora . Dubrova?ke zidine , koje okru?uju Stari grad, su mjesto kulturne ba?tine koje potje?u jo? od Dubrova?ke Republike ; grad je stavljen pod za?titu UNESCO -a zbog iznimnog kulturnog zna?aja i ljepote. Od 1972. vi?e nije bilo nikakvih vojarni JNA u gradu radi priljeva turista. 1991., grad je brojao oko 50.000 stanovnika, od ?ega su 82,4% bili Hrvati a 6,8% Srbi . Hrvatski teritorij prote?e se od poluotoka Pelje?ac na zapadu pa sve do Boke Kotorske uz granicu sa Crnom Gorom. [13] Ovaj teritorij je vrlo uzak, te je oko naselja Ro?at i Komolac ?irok i manje od kilometra od bosanskohercegova?ke granice. [14] [15]

Uvod [ uredi | uredi kod ]

Dubrovnik (gore) se nalazi u eksklavi koja je odsije?ena od Hrvatske (dolje), te je JNA smatrala da bi stoga bio lak plijen da se taj teritorij potpuno odvoji
Glavni ?lanak: Uloga medija u jugoslavenskim ratovima

Sredinom 1991., vrhu?ka JNA?među njima federalni ministar obrane general Veljko Kadijevi? , Na?elnik General?taba JNA Blagoje Ad?i? i zamjenik ministra obrane Stane Brovet ?je planirala vojnu kampanju JNA po Hrvatskoj, te i napad na Dubrovnik koji bi nastavio prema sjeveru, prema Hercegovini gdje bi se trebao spojiti sa 9. kninskim korpusom JNA u Dalmaciji. General Jevrem Coki? predao je plan za ofenzivu na Dubrovnik Ad?i?u kako bi dobio odobrenje. [16]

Septembra 1991., JNA i vodstvo SR Crne Gore je reklo da bi Dubrovnik trebalo napasti i neutralizirati kako bi se osigurao "crnogorski teritorijalni integritet", "sprije?ili etni?ki okr?aji" i o?uvala Jugoslavija. Crnogorski premijer Milo đukanovi? je izjavio da je potrebna revizija hrvatskih granica, jer su postoje?e rezultat "slabo obrazovanih bolj?evi?kih kartografa". [17] Propaganda se odrazila i kada je pukovnik general JNA Pavle Strugar tvrdio da "30.000 usta?a i 7.000 kurdskih terorista pla?enika" planiraju napasti Crnu Goru i Boku Kotorsku. [18] Novine Pobjeda je bio zna?ajan medijski izvor koji je doprinjeo ?irenju propagande i straha. [19] Jula 1991., srbijanski slu?benik Mihalj Kertes je tijekom politi?kog sastanka u Nik?i?u izjavio da se treba uspostaviti srpska dr?ava zapadno od Crne Gore sve do Nereteve u kojoj bi glavni grad bio Dubrovnik?preimenovan u 'Nik?i?-na-moru'. [20] Iako je geograf Jovan Ili? tvrdio da SAO Krajina i isto?na Slavonija pripadaju Srbiji na temelju srpskog pu?anstva, također je pravdao i napad na Dubrovnik i nekoliko otoka po Jadranu: priznao je da "prema etni?kom principu ovo podru?je [Dubrovnik] bi trebalo pripasti Hrvatskoj", ali je tvrdio da je zauzimanje tih podru?ja opravdano "primarno zbog terapije za lije?enje etno-psihi?kih poreme?aja... osobito među hrvatskim pu?anstvom". Za Ili?a, Srbi bi trebali imati "dodatno pravo za samoopredjeljenje i udru?ivanje zbog izlo?enosti genocidnom istrebljenju u nekoliko navrata." [21]

16. 9. 1991., JNA je vr?ila mobilizaciju po Crnoj Gori. Usprkos radio pozivu 2. titogradskog korpusa JNA 17. 9., zna?ajan broj rezervista je odbilo odazvati se pozivu. [22] 18. 9., đukanovi? je dezerterima zaprijetio te?kim kaznama. [19] Mobilizacija i propaganda su bile u suprotnosti sa uvjeravanjem federalnih jugoslavenskih vlasti u Beogradu da ne?e biti napada na Dubrovnik. [23] Strate?ki plan JNA da napadne Hrvatsku uklju?ivao je i ofenzivu koja bi odsjekla najju?nije dijelove te dr?ave, pa i Dubrovnik. [24]

23. 9., artiljerija JNA je napala selo Vitaljina na istoku Konavla te Brgat . [19] Dva dana kasnije, Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) je blokirala pomorske linije prema gradu. [19] 26. 9., JNA je preimenovala isto?nu hercegova?ku operacijsku grupu u 2. operacijsku postrojbu te ju podredila izravno federalnom ministarstvu obrane i General?tabu JNA. [25] Coki? je imenovan prvim zapovjednikom 2. operacijske postrojbe ali ga je 5. 10. zamijenio general Mile Ru?inovski nakon ?to je Coki? poginuo u padu helikoptera. Strugar je zamijenio Ru?inovskog 12. 10. [16] [26]

Oru?ane snage [ uredi | uredi kod ]

Odred naoru?anih brodova Dubrovnik

JNA je zadu?ila 2. titogradski korpus i 9. bokokotorski vojno pomorski sektor (VPS)?oboje su ?inili 2. operacijsku postrojbu?da odsijeku i zauzmu dubrova?ko podru?je. 2. titogradski korpus je uklju?io 1. nik?i?ku brigadu dok je 9. bokokotorski VPS anga?irao 5. i 472. motoriziranu brigadu. Određena je granica korpusa du? sjevera i juga Dubrovnika. [27] 2. operacijska postrojba je zapovijedala i 16. grani?nom patrolom i 107. artiljerijskom obalnom postrojbom, te mobilizirala Teritorijalnu odbranu (TO) iz raznih gradova ( Herceg-Novi , Kotor , Tivat , Budva , Bar , Mojkovac , Bijelo Polje , Trebinje ). Strugar je bio sveukupni zapovjednik 2. operativnom postrojbom dok je 9. bokokotorski VPS bio pot?injen admiralu Miodragu Joki?u . [28] Joki? je zamijenio admirala Krstu đurovi?a, koji je umro pod nerazja?njenim uvjetima satima preije po?etka ofenzive. [29] Major general Nojko Marinovi? , koji je neko? zapovijedao 472. motoriziranom brigadom te bio podređeni đurovi?u, je rekao da je JNA ubila admirala jer se protivio ofenzivi. Marinovi? je dao otkaz sa svojeg polo?aja te se 17. 9. pridru?io hrvatskoj strani. [30] 2. operativna postrojba je isprva anga?irala 7.000 vojnika te tu razinu odr?ala tijekom cijele ofenzive. [31] [32]

Obrana Dubrovnika bila je gotovo nepostoje?a?kada su po?ela neprijateljstva, bilo je tek 480 mobilizirana vojnika u okolici grada, [33] od kojih je tek 50 pro?lo neku obuku. [31] Jedina stru?na vojna jedinica bio je vod naoru?an sa laganim pje?a?kim oru?jem koje je stavljeno u utvrdu Imperial na vrhu Srđa koji nadgleda Dubrovnik. Ostatak vojnika u podru?ju bio je slabo naoru?an jer je hrvatski TO razoru?an 1989. od JNA. [34] Za razliku od velikog ostatka Hrvatske, nije bilo nikakvih kasarni JNA u Dubrovniku od 1972. te je stoga jako malo oru?ja zaplijenjeno tijekom bitke za kasarne za obranu Dubrovnika. [23] 26. 9. oko 200 pu?aka i ?etiri topni?tva je zarobljeno od JNA na otoku Kor?uli te poslano da brane grad. [31] Pu?ke su bile tip M1942 (ZiS-3) od 76 mm i D-44 od 85 mm iz doba drugog svjetskog rata. [35] Uz ovo, improvizirana vozila su isporu?ena gradu. [36] U Dubrovnik su pristigli i dodatni vojnici HV-a, hrvatske policije i HOS ?a iz drugih dijelova Hrvatske. [37] [38] Time je broj branitelja porastao za dodatnih 600 osoba. Do kraja godine, oko 1.000 hrvatskih vojnika je branilo grad. [39] 19. 9., Marinovi? je imenovan glavnim zapovjednikom obrane Dubrovnika, [35] kada je procijenio da je nedovoljna. [40] Vojnici, isprva organizirani u TO Dubrovnika, [35] su razmije?teni u HV-ovu 75. neovisnu bojnu 28. 12. 1991. te ih je oja?ao priljev 116. brigade HV?a 13. 2. 1992. [41] Marinovi? se mogao osloniti i na prijateljsku pomo? Jovana Sredojevi?a, zastavnika JNA i Srbina, koji se protivio napadu na Dubrovnik te mu pomagao tako da je o?tetio radare JNA na ?ipanu a civile koristio da bi Marinovi?u poslao podatke o kretanjima postrojbi JNA. Sredojevi? je 1992. smaknut od JNA. [42] Odred naoru?anih brodova Dubrovnik, volonterska vojna jedinica Hrvatske ratne mornarice sastavljena od 23 plovila i 117 volontera, je uspostavljena 23. 9. kako bi kontrirala blokadi JRM. [43] [44]

Tijek bitke [ uredi | uredi kod ]

Ofenziva JNA [ uredi | uredi kod ]

Karta vojnog pohoda JNA prema Dubrovniku 1991.

1. 10., JNA je zapo?ela ofenzivu prema Dubrovniku, te je 5.motorizovana brigada i 2. titogradska postrojba krenula zapadno od Popovog polja , sjeverno od grada. [24] JNA je uni?tio hercegova?ko selo Ravno [45] prije nego li je krenula ju?no na Dubrova?ko primorje , ?ime je htjela staviti obru? oko Dubrovnika sa zapada. [24] Drugi smjer JNA sastojao se od 9. bokokotorske VPS koja je i?la kroz Konavle. Njihov vojni pohod, koriste?i nekoliko cesta u regiji, je podupirala Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) i Jugoslavenska ratna avijacija . [29] Hrvatska obrana je bila nepostoje?a u Konavlu te lagana u Dubrova?kom primorju, te je tog dana JNA pretrpjela jedine gubitke prilikom zasjede ZNG-a u selu ?epiku?e . [46] Prilikom prvog dana ofenzive, artiljerija JNA je napadala Srđ i ?arkovicu, sjeverno i isto?no od Dubrovnika, [47] dok su jugoslovenski MiGovi-21 napadali Komolac i Rijeku dubrova?ku na zapadu, [48] te uni?tili opskrbu elektri?ne struje i vode Dubrovniku. [49] Do kraja godine, Dubrovnik se oslanjao na pitku vodu koju je dobivao preko brodova dok je struju dobivao preko nekoliko rezervnih elektri?nih generatora . [50]

Sljede?ih tri dana, JNA je sporo napredovala. Topni?tvom je napala Srđ , utvrdu Imperial i ?arkovicu 2. 10. Idu?eg dana, JNA je bombardirala dubrova?ki Belvedere Hotel, gdje se nalazila obrambena pozicija ZNG-a, dok su jugoslavesnki ratni zrakoplovi bombardirali gradski Argentina Hotel. [47] 4. 10. JNA je zauzeo Slano u Dubrova?kom primorju, ?ime je presjekao Jadransku magistralu i izolirao Dubrovnik od ostatka Hrvatske. [46] 5. 10., okolica Plo?a je bombardirana, a borbeni zrakoplovi su potom napali utvrdu Fort Imperial idu?eg dana. [51] Među ?rtvama tog dana bio je i Milan Mili?i? , pjesnik srpskog podrijetla, koji je u svom stanu ubijen od krhotina granate ispaljenih s raketne topovnja?e JRM. [52]

15. 10., Hrvatska je ponudila mirovne pregovore Crnoj Gori, ali je predsjednik Srbije Slobodan Milo?evi? odbacio ponudu. [53] Ponudu su dobili crnogorski oficiri jer su ofenzivu podr?ali pripadnici crnogorske vlade 1. 10. [23] Tri dana kasnije, Srbija se javno distancirala od tog poteza, te krivila Hrvatsku zbog navodne provokacije JNA. [54] Sedmog dana ofenzive, crnogorski parlament je okrivio JNA za napad. [55] 16. 10. JNA je zauzela Cavtat [56] uz pomo? pomorskog desanta 5 km isto?no od Dubrovnika, nakon ?ega je 18. 10. uslijedio zra?ni napad na Plo?e i sam Dubrovnik. [51] Idu?eg dana, dogovoreno je primirje, ali je ubrzo prekr?eno. [57] 20. 10., jugoslavenski ratni zrakoplovi su napali Dubrovnik a 22. 10. JRM je bombardirala hotele u kojem su bile izbjeglice na podru?ju Lapada . [51]

23. 10. JNA je zapo?ela artiljerijski napad na Dubrovnik, te po prvi puta gađala i Stari grad unutar zidina, [58] ?to je dovelo do prosvjeda Dr?avnog sekretarijata SAD-a idu?eg dana. [57] 9. VPS je zauzeo ?upu Dubrova?ku i Brgat 24. 10., [59] dok je JRM bombardirala otok Lokrum . [51] Idu?eg dana, JNA je izdala ultimatum gradu, te zahtijevala da se preda kao i da se izabrani slu?benici smijene. [60] 26. 10. JNA je zauzela ?arkovicu, 2,3 km jugoisto?no od gradskog sredi?ta, te time dobila visoki pregled nad Dubrovnikom 27. 10. [47] [51] [61] 28. 10., grad je podvrgnut bombardiranju minobaca?a koje je trajalo ?etiri sata. [39] Juri? 2. postrojbe je bio sporiji. Uni?tila je zna?ajan dio Trsteno Arboretuma , spomenika vrtne arhitekture. [62] Pohod JNA je doveo do 15.000 raseljenih osoba, koje su pobjegle sa podru?ja koja su zauzeta. Oko 7.000 ljudi je evakuirano iz Dubrovnika preko mora u 10. mjesecu, dok je ostatak prona?ao skloni?te po hotelima i drugdje po gradu. [49]

Obrana Dubrovnika [ uredi | uredi kod ]

Dnevna rutina na Stradunu tijekom opsade

JNA je nastavila sa artiljerijskim napadima po Dubrovniku 30. 10. te je bombardiranje nastavljeno sve do 4. 11., te su mete bile uglavnom zapadna podru?ja grada? Gru? i Lapad?kao i Babin Kuk i hoteli Argentina, u kojima su bile izbjeglice . [51] [60] 3.?4. 11., JNA je napala Stari grad i Argentina Hotel strelja?kim naoru?anjem i snajperskom vatrom sa polo?aja koje je dr?ala 3. bojna 472. motorizirane brigade, koja je dr?ala polo?aje najbli?e gradskom centru. [29] [51] [60] Idu?eg dana, utvrda Imperial je ponovno bombardirana. [51] 7. 11., JNA je izdala novi ultimatum i zahtijevala predaju Dubrovnika do podne. Nakon ?to su Dubrov?ani odbili ponudu, Joki? je objavio da ?e JNA po?tedjeti jedino Stari grad od uni?tenja. [60] Istoga dana, borbe su otpo?ele u Slanom. [63]

JNA i JRM su gađale Dubrovnik između 9. i 12. 11., poglavito Stari grad, Gru? , Lapad i Plo?e, kao i hotele Belvedere, Excelsior, Babin Kuk, Tirena, Imperial i Argentina. Navođeni projektili su iskori?teni da napadnu brodove po luci Staroga grada, [51] dok su neki ve?i brodovi u luci Gru??među njima i trajekt Adriatic [64] i brod Pelagic pod ameri?kim vlasni?tvom, [65] zapaljeni i uni?teni pucnjavom. JNA je svojedobno javno osporavala da je gađala Stari grad: Rajko Milosavljevi?, glasnogovornik vojnog okruga u Herceg Novom, je tvrdio: " Dubrovnik nije samo jugoslovenski grad! Dubrovnik je svetski grad! " [39] JNA je opet napala utvrdu Imperial 9., 10. i 13. 11. [51] Nakon ovih napada, uslijedilo je zati?je koje je trajalo do kraja 11. mjeseca po?to su promatra?i EEZ -a posredovali u pregovorima između JNA i hrvatskih vlasti u Dubrovniku. Promatra?i su evakuirani nakon ?to je njihovo osoblje napdala JNA, te je posredovanje preuzeo francuski dr?avni sekretar za humanitarne poslove Bernard Kouchner i glava UNICEF -ove misije Stephan Di Mistura. Dogovoreno je primirje 19. 11 i 5. 12., ali nijedno nije za?ivjelo. [66] Umjesto toga, JNA je sa sjevero-zapada kranula na grad, te do?la do najdalje to?ke napredovanja 24. 11., [47] po?to su branitelji Dubrovnika odgurani do linije Sustjepan ?hotel Belvedere. [67] Toga dana, JNA je poku?ala da se uspostavi Dubrova?ka Republika na podru?ju pod svojom kontrolom, [68] ali je taj napor do?ivio krah. [69]

Dubrovnik je po?eo primati najve?e po?iljke humanitarne pomno?i od po?etka napada. Prvi uspje?ni poku?aj bio je konvoj Libertas?flota od nekoliko civilnih plovila, a najve?i je bio Slavija od Jadrolinije ?koja je stigla u Dubrovnik 31. 10. Konvoj je krenuo iz Rijeke i stao nekoliko puta, dok nije narastao do 29 plovila kako bi stigao do odredi?ta. Konvoj?u kojem su bili promatra?i EEZ-a, 1.000 prosvjednika, biv?i predsjednik Jugoslavije Stjepan Mesi? i biv?i premijer Hrvatske Franjo Greguri? ?je isprva zaustavljen od jugoslavenske ratne mornarice JRM Split između otoka Bra?a i ?olte , a idu?eg dana i od jugoslavenske pomorske stra?e kraj Kor?ule, ali je svejedno nastavio i stigao u dubrova?ku luku Gru?. [70] [71] [72] Pri povratku, iako je imala kapacitet za 700 osoba, Slavija je evakuirala 2.000 izbjeglica iz Dubrovnika, iako je prvo morala zaustaviti se u Boki Kotorskoj kako bi ju pregledala JRM. [73]

Dubrov?ani gledaju nove osmrtnice na zidu.
Uni?ten brod u blizini Dubrovnika

Grad je bio potpuno opkoljen i sa kopna i sa mora. U jednom trenutku, obru? je ostavio stanovnike Dubrovnika na prostoru kretanja du?ine svega 7 do 8 kilometara?na zapadu je zavr?avao na ulasku u Rijeku dubrova?ku, a na istoku podno sela Bosanka , iznad Jadranske magistrale. [74] Dubrova?ki gradona?elnik Petar Poljani? je u intervjuu za New York Times izjavio: " Mi smo objektivno jedan geto. " [39] 2. i 3. 12., JNA je nastavila pucati po Starom gradu, pa i minobaca?ima na utvrdu Imperial 4. 12. [66] Najte?e bombardiranje Staroga grada odigralo se 6. 12. koje je po?elo u 5:48 ujutro?na Stari grad su ba?ena 48 projektila od 82 mm, 232 ?ahure od 82 mm i 364 ?ahura od 120 mm minobaca?a, kao i 22 navođena projektila. Dva kratera su ukazivala na upotrebu te?kog oru?ja. Bombardiranje je najvi?e zahvatilo Stradun ?glavnu promenadu Starog grada?kao i podru?ja sjeveroisto?no od Straduna, dok su drugi dijelovi Staroga grada pretrpjeli relativno malo ?tete. Napad je napojon po?eo jenjavati 11:30 ujutro. U njemu je ubijeno 13 civila?najte?i gubitak civilnog ?ivota tijekom cijele opsade. [75] [76] Dubrova?ka sredi?nja sveu?ili?na knji?nica, u kojoj je bilo 20.000 knjiga, je isto uni?tena u napadu dok je hotel Libertas gađan topni?tvom JNA sa namjerom da ubije vatrogasce koji su gasili po?ar nastao prethodnoga dana. [60] Napad 6. 12. izazvao je sna?ne prosvjede od međunarodnih medija, glavnog tajnika UNESCO -a Federica Mayora Zargoze , posebnog izaslanika UN-a Cyrusa Vancea kao i promatra?e EEZ-a na sam dan bombardiranja. Kasnije, JNA je objavila izjavu kojom se ispri?ava te je obe?ala istragu. 7. 12., predstavnici JNA posjetili su Stari grad da istra?e opsege razaranja, ali nakon toga nisu u?inili vi?e nikakve daljnje mjere. [75]

Sve hrvatske obrane bile su tri do ?etiri kilometara udaljene od Staroga grada, izuzev u utvrdi Imperial oko kilometar na sjeveru. [75] Utvrda je napadnuta u 5:50 ujutro, par minuta nakon napada na Stari grad. Napad je izvr?ila 3. bojna 472. motorizirane brigade, koja je krenula istodobno iz dva smjera. Napad se sastojao od voda pje?a?tva i potpore T-55 tenkova i topni?tva. Do 8:00 ujutro, vod je stigao do utvrde Imperial, te natjerala hrvatske vojnike da se zabarikadiraju u samoj utvrdi i zatra?e pomo?. Marinovi? je naredio artiljeriji HV-a da puca na utvrdu i po?alje hrvatske specijalne jedinice kako bi osna?ile garnizor utvrde Imperial. Do 14:00 sati, JNA je opozvala napad. [77] Toga dana, Sveti Vlaho ?prvo plovilo Odreda naoru?anih brodova Dubrovnika?je pogođen od navođenog projektila te je potonulo. [78]

Hrvatski protunapad [ uredi | uredi kod ]

Karta protunapada HV-a oko Dubrovnika 1992. i po?etak operacije "Lipanjske zore"

7. 12. 1991., dogovoreno je primirje, te je opsada JNA od tada postala uglavnom neaktivna. [61] [79] Januara 1992., postignut je sarajevski sporazum između Hrvatske, JNA i UN-a, te su borbe jenjavale. [80] UNPROFOR je raspoređen po Hrvatskoj kako bi proveo dogovor. [81] Srbija je nastavila podupirati RSK. [82] Rat je postao " zamrznuti sukob ", a najavljenim međunarodnim priznanjem Hrvatske, JNA se po?ela povla?iti u Bosni i Hercegovinu, gdje se o?ekivalo izbijanje jo? jednog sukoba . [80] Jedina iznimka je bilo podru?je Dubrovnika, [83] gdje je JNA napala zapadno sa Dubrova?kog Primorja, te odgurnula HV-ovu 114. i 116. brigadu i stigla do Stona po?etkom 1992. [84]

Kapaciteti HV-a su se dramati?no pobolj?ali u prvim mjesecima 1992. zbog dobijanja skladi?ta oru?ja iz vojarni JNA. [79] [85] Nakon ?to je JNA napustila Hrvatsku, njeno osoblje je po?elo uspostavljati novu srpsku vojsku, Vojsku Republike Srpske (VRS). Taj ?in je pratilo progla?enje Republike Srpske 9. 1. 1992., davno prije referenduma o neovisnost Bosne i Hercegovine 29. 2. i 1. 3. 1992., [86] [87] JNA i VRS u Bosni su suo?eni sa Armijom Republike Bosne i Hercegovine i HVO -om. HV je povremeno poslan u Bosnu da daje potporu HVO-u. [88]

Aprila 1992., JNA je zapo?ela ofenzivu protiv HV-a i HVO-a u zapadnoj i ju?noj Hercegovini ( Kupres i Stolac ). Strugar, koji je zapovijedao postrojbom JNA, je htio zauzeti Stolac i ve?inu isto?ne obale Neretve ju?no od Mostara . [89] Bitka za Mostar zapo?ela je 6. 4. [90] JNA je odbacila HV/HVO snage od Stolca 11. 4. te je otvorena pucnjava na ?apljinu . [91] Dogovoreno je primirje 7. 5., ali je JNA nastavila napad idu?eg dana. [89] [91] 12. 5., jedinice JNA stacionirane u Bosni u postale dijelom VRS-a, te je 2. opercijska postrojba JNA priemenovana u 4. korpus VRS-a. [92] [93] Hrvatska je smatrala da je to uvod u napad na ju?nu Hrvatsku, osobito Plo?e i mo?da Split . [94] Kako bi kontrirala prijetnji, HV je imenovao generala Janka Bobetka da zapovijeda ju?nim frontom, koji je obuhva?ao Hercegovinu i dubrova?ko podru?je. Bobetko je sastavio novu zapovijednu liniju HVO-a i preuzeo zapovijedanje nad 1. i 4. brigadom. [84] [95]

Snage VRS/JNA su napale sjeverno od Stona 11. 4., odbacile 115. brigadu HV-a. Linije boji?nice su se stabilizirale 23. 4., te je HV-ov protunapad zauzeo dio teritorija 27. 4. Dne 17. 5., Bobetko je naredio veliki napad dvijema brigadama. 1. brigada je trebala napredovati do stonske brigade i ?uvati pristup Pelje?cu, i potom napredovati u Slano. 4. brigada je dobila zadatak osigurati zaleđe Duborvnika napredovanjem uz Popovo polje. Istodobno, JNA je bila pod pritiskom međunarodne zajednice da se napokon povu?e sa dubrova?kog podru?ja. [96]

1. brigade, uz pomo? 115. brigade, je zauzela ?epiku?e 21. 5. a Slano 22. i 23. 5. [97] U no?i 23.?24. 5., JNS je napala Sustjepan i sjeverna predgrađa Dubrovnika. 26. 5., JNA je zapo?ela povla?enje iz Moko?ica i ?arkovice. [98] 163. brigada je napredovala do Dubrovnika; njena prva bojna je zauzela polo?aje Brgata i ?upe Dubrova?ke, a 2. bojna je oti?la u Osojnik . [96] 29. 5., 4. brigada je zauzela Ravno. [99] 31. 5., 2. bojna 163. brigade je odbacila JNA na Golubov Kamen koji nadgleda jadransku magistralu oko Rijeke Dubrova?ke, ali nije uspijela zauzeti planinski masiv. Stigla je i 145. brigada 15. 6. Dubrovnik je ponovno gađan artiljerijom JNA neprekidno sve do 16. 6., a potom sporadi?no do 30. 6. [98] 7. 6., 1. i 4. brigada su prekinuli napredovanje u Dubrova?ko Primorje u blizini Orahova Doa , sela sjeverno od Slanog. [97]

3. 11. 1992., hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je na dubrova?kom trgu objavio "oslobođenje grada", uz glasna zvona crkve. [100] Situacija se od tada stabilizirala te se mir vratio u grad i okolicu, iako su sporadi?ni minobaca?ki napadi sa Trebinja zabilje?eni i 17. 8. 1995., kada su dubrova?ke vlasti savjetovali građanima da ostanu u svojim domovima. [101]

Posljedice [ uredi | uredi kod ]

Bombardiranje Staroga grada

Neovisno o vojnom ishodu, opsada Dubrovnika je ostala u sje?anju zbog rasprostranjenog plja?kanja JNA i bombardiranja Dubrovnika?osobito Staroga grada. Reakcija međunarodnih medija i medijska pokrivenost opsade su poja?ale to mi?ljenje, koje je ve? poprimalo oblik padom Vukovara : da je pona?anje JNA i srbijanskih paravojnih formacija zlo?ina?ko, sa ciljem gospodarenja Hrvatske?bez obzira na uni?tavanje tisu?ljetne kulturne ba?tine tijekom tog procesa. [61] Srbijanske vlasti su smatrale da međunarodna zajednica nema moralnih osnova osuđivati ih jer nisu intervenirali kada je na stotine tisu?a Srba ubijano tijekom velikohrvatske NDH u drugom svjetskom ratu. UNESCO je reagirao i tokom opsade odmah stavio Dubrovnik na listu ugro?enih mjesta svjetske ba?tine . [102] Uz prosvjede Mayora Zaragoze, Vancea i promatra?a EEZ-a, [75] 104 dobitnika Nobelove nagrade je potpisalo pla?eni oglas u New York Timesu 14. 1. 1992. na inicijativu Linusa Paulinga , u kojem pozivaju vlade svijeta da zaustave nesrazmjerno uni?tavanje Dubrovnika od JNA. [103] Zbog toga ?to je opsada oblikovala stav međunarodne zajednice o Ratu u Hrvatskoj, postala je zna?ajan faktor u međunarodnoj diplomatskoj i ekonomskoj izolaciji Srbije i krnje Jugoslavije , [61] koja je stekla reputaciju dr?ave-agresora na Zapadu. [104] 17. 12. 1991., Europska ekonomska zajednica je odlu?ila priznati neovisnost Hrvatske 15. 1. 1992. [105]

Do kraja 1991., JNA je zauzela otprilike 1.200 km 2 teritorija oko Dubrovnika?ali je sve ponovno vratio HV u protunapadu u maju 1992., i kasnijim ofenzivama operacija Tigar i bitka za Konavle između jula i oktobra 1992. [95] [106] [107] Opsada JNA je uzrokovala smrt između 82 i 88 hrvatska civila. [76] Dodatnih 225 osoba je sveukupno ranjeno. [108] Između 13 [75] i 22 civila je poginulo u danu najte?eg bombardiranja, 6. 12. [108] 194 hrvatskih vojnika je isto izgubilo ?ivote. [109] 94 njih je poginulo između 1. 10. i 31. 12. 1991. [110] Ukupno je 417 vojnika poginulo u svim vojnim operacijama oko Dubrovnika do 1. 10. 1992. [111] JNA i TO su imali 165 poginulih vojnika. [112] Oko 15.000 izbjeglica ili raseljenih je pobjeglo u sam Dubrovnik od ofenzive JNA. Dobar dio ih je evakuiran u druge dijelove Hrvatske. [50] JNA je uspostavila dva zarobljeni?ka logora ? Bile?a i logor Morinj ?kako bi dr?ala ratne zarobljenike. Oko 432 osoba, ve?inom civila iz Konavla, je tamo zarobljeno: 292 u Morinju i 140 u Bile?i, gdje su podvrgnuti fizi?kom i psihi?kom zlostavljanju. [113] Izvr?itelji su bili pripadnici JNA i paravojne formacije, a sastojale su se od premla?ivanja i la?nih egzekucija. [114] Velik dio logora?a je razmijenjen 12. 12. 1991., [115] iako su logori JNA radili sve do augusta 1992. [116]

Spomenik hrvatskim vojnicima Dubrovnika poginulim pod utvrdom Strin?jera - obilje?avanje 18. obljetnice.

11.425 zgrada u regiji je o?te?eno: 886 je potpuno uni?teno, a 1.675 je pretrpjelo te?a razaranja. [117] Tro?kovi ?tete bile su oko 480 milijuna DEM . [118] UNESCO je do 1998. izdvojio 300.000 $ za obnovu ?tete. [102] Razaranje jezgre Starog grada promatrali su i dokumentirali promatra?i UNESCO-a od 27. 11. do 20. 12. 1991. [119] Prema procjenama je 55,9% zagrada o?te?eno, od ?ega 11% te?e dok je 1% potpuno uni?teno u plamenu. Nekoliko razorenih baroknih pala?a predstavljalo je najve?i gubitak. [120] Stari grad je napadnut sna?nim oru?jem 23. i 24. 10., 8?13. 11. te 6. 12. 1991. Ponovno je bombardiran 25., 29., 30. i 31. 5. 1992., kao i 1. 3., 4. 8., 9., 17. i 19. 6. 1992. Tijekom tih opetovanih napada, oko 2.000 ?ahura razli?itog kalibra je ispaljeno na unutarnji grad. 563 (68%) od 824 građevina Staroga grada je pogođeno projektilima. [121] O?te?ena je i dubrova?ka sinagoga , izgrađena 1352. a koja se ubraja u najstarije u Europi. [39] Mala Onofrijeva ?esma je rastavljena i sklonjena na sigurno kako bi se za?titila od granata. [39] Pojedini građani su morali i?i do mora kako bi slanom vodom ispirali svoje zahode tijekom nesta?ice vode. Zbog manjka vode i hrane, zabilje?eno je nekoliko slu?ajeva obolijevanja od hepatitisa B . [39]

Velik ekonomski gubitak nastao je i zbog upropa?tene ljetne sezone jer je ratna fronta odvratila priljev turista : [122] dubrova?ko podru?je je 1990. registiralo 832.805 turista, da bi 1992. njihov broj spao na 10.950, odnosno za preko 98%. [123] Dodatne ?tete bile su u vidu plja?kanja muzeja, trgovina i ku?a od vojnika JNA. Jedan je primjer potpuno plja?kanje muzeja na Cavtatu, [56] kao i vrijednosti hotela u Kuparima . Franjeva?ki samostan Sv. Jeronima u Slanom je isto bio oplja?kan. [49] Jedna od najslavnijih ?rtava plja?ke bila je pjeva?ica Tereza Kesovija , ?iju su vilu oplja?kali paravojnici, a dio tog ?ina ?ak je emitirano na televiziji Crne Gore. [100] JNA je priznala plja?ku, ali je Joki? rekao da ?e se imovina raspodijeliti srpskim izbjeglicama 15. 12. 1991. Vjerojatnije je da je oplja?kana imovina zavr?ila u domovima plja?ka?a ili se na?la u rukama trgovaca na crnom tr?i?tu. [124] Oprema zra?ne luke Dubrovnik je isto oplja?kana i preba?ena u zra?ne luke Podgorica i Tivat . [125]

Nakon poku?aja da opravdaju ofenzivu JNA, vlasti Srbije i Crne Gore su poku?ale nijekati bombardiranje Staroga grada. Radio Televizija Srbije je tvrdila da je dim koji izlazi iz Staroga grada rezultat Hrvata koji pale stare gume u Dubrovniku, [126] ?to je preslika i tvrdnji Kadijevi?a. [127] Slu?benici i mediji u Crnoj Gori su ofenzivu zvali "ratom za mir", [128] ili blokadom. [129] Prema javnom istra?ivanju u Srbiji 2010, 40% ispitanika nije znalo tko je bombardirao Dubrovnik, dok je ?ak 14% smatralo da nije ni bilo bombardiranja. [130] Kada je 2000. sastao sa hrvatskim predsjednikom Mesi?em, predsjednik Crne Gore Milo đukanovi? se ispri?ao Hrvatskoj zbog napada na Dubrovnik. [131] Hrvatska je pozdravila gestu, [132] ali su je osudili đukanovi?evi politi?ki suparnici u Crnoj Gori i vlast u Srbiji. [133] Njegov ?in zna?ajno je doprinjeo u dugoro?noj normalizaciji hrvatsko?crnogorskih odnosa.

Antiratni protesti u Srbiji i Crnoj Gori [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Antiratni protesti u Beogradu 1991.

Kunem vas Svetim Vasilijem i Svetim Petrom, zaustavite izvedenu vojsku, ne uvodite je u stra?no krvoproli?e, ne dajte da se lomi i razvaljuje Dubrovnik, ne okupajte kamenje zaludnom krvlju, ne pustite grijeh toliki na ovo vrijeme. [134]

?  Crnogorski knji?evnik Vojislav Vulanovi? , 25. X 1991.

Tokom 1991. i 1992. godine u Beogradu su odr?avani antiratni protesti radi deblokade Dubrovnika od strane JNA. Demonstranti su stoga tra?ili samo deblokadu grada jer nisu ni slutili da je Dubrovnik granatiran. Demonstranti su vr?ili pritisak na General?tab JNA u Beogradu, poku?avaju?i da ubede vojsku u "zloslutnost blokade". Gotovo istovremeno sa beogradskim protestima, na Cetinju su crnogorski građani pod vodstvom Liberalnog saveza Crne Gore protestvovali protiv u?e??a crnogorskih vojnika u napadu na Dubrovnik pesmom: "Sa Lov?ena vila kli?e, oprosti nam Dubrovni?e".

Sve armije u pro?losti su nastojale odbiti voditi rat ili napadati grad Dubrovnik. Bilo je jednostavno nezamislivo da bilo tko napadne ili uni?tava Dubrovnik. U 1800-ima, Dubrovnik je zauzela vojska Napoleona, ali bez borbi. Ruska flota admirala Senjavina je do?la da napadne Dubrovnik, ali je odlo?ila oru?ja i topove. Nijedan metak ili topovska kugla nije ispaljena na Dubrovnik. To je povijest Dubrovnika, i to govori o razini ljudske civilizacije, razini po?tovanja prema Dubrovniku. Ono ?to smo mi u?inili bila je najve?a sramota koja je u?injena 1991. [135]

Nikola Samard?i?, biv?i crnogorski ministar vanjskih poslova, na suđenju Strugaru pred MKSJ-om.

Optu?be za ratne zlo?ine [ uredi | uredi kod ]

Karta Staroga grada na kojima su ozna?ene ?tete bombardiranja JNA

Međunarodni krivi?ni sud za biv?u Jugoslaviju (MKSJ) je uspostavljen 1993. kako bi sudio ratnim zlo?incima tijekom ratova u 1990-ima. [136] Tu?itelji su zbog opsade Dubrovnika podigli optu?nicu protiv Milo?evi?a, Strugara, Joki?a, Milana Zeca i zapovjednika 472. motorizirane brigade, Vladimira Kova?evi?a . Prema optu?nici, cilj je bio odvojiti Dubrovnik od Hrvatske te ga pripojiti Srbiji ili Crnoj Gori. [137] [138] Joki? je rekao da je ofenziva samo trebala vr?iti blokadu Dubrovnika, [139] ali je tu tvrdnju kasnije osporio Coki?. [16] Mihailo Crnobrnja, biv?i veleposlanik Jugoslavije EEZ-a, je pretpostavljao da je opsada trebala prisiliti Hrvatsku da prekine bitku za vojarne JNA, te da Crna Gora anketira cijeli teritorij Prevlake. [140]

Suđenje Milo?evi?u ostalo je nedovr?eno zbog njegove smrti 11. 3. 2006. [141] Optu?nica ga je teretila za smrt 43 dubrova?kih civila, odnosno za ubojstvo kao zlo?in protiv ?ovje?nosti , hotimi?no li?avanje ?ivota kao te?ku povredu ?enevskih konvencija , nehumana djela, okrutno postupanje, napada na civile, uni?tavanje ili hotimi?no nano?enje ?tete istorijskim spomenicima i ustanovama namenjenim obrazovanju ili religiji, plja?kanje , bezobzirno razaranje kao kr?enje zakona i obi?aja ratovanja. [142] Strugar je uhi?en i preba?en u MKSJ 2001. Suđenje je dovr?eno 2005., kada je osuđen za ratne zlo?ine napada na civile, uni?tavanje ili hotimi?no nano?enje ?tete ustanovama namenjenim religiji, dobrotvornim svrhama i obrazovanju , umetnosti i nauci, istorijskim spomenicima i umjetni?kim i nau?nim delima, pusto?enje koje nije opravdano vojnom nu?dom i kr?enja obi?aja ratovanja. Osuđen je isprva na osam godina zatvora, ali mu je zbog zdravstvenog stanja kazna skra?ena na 7,5 godina. [143] Joki? je isto isporu?en 2001., gdje je priznao krivicu te je osuđen za ubojstvo , okrutno postupanje, napad na civile i kr?enje obi?aja ratovanja. Osuđen je na sedam godina zatvora, te preba?en na slu?enje kazne u Danskoj. [144] MKSJ je povukao optu?nicu protiv Zeca 2002. [145] Kova?evi? je uhi?en 2003. Ipak, progla?en je umobolnim , [146] te ga je MKSJ prebacio vlastima Srbije. Tamo je preba?en u mentalnu ustanovu radi psihijatrijskog lije?enja. [147] Srbija smatra da nije sposoban za suđenje. [148] Optu?be su uklju?ivale ubojstvo, okrutno postupanje, razaranje i kr?enje obi?aja ratovanja. [149]

2008., crnogorske su vlasti optu?ile ?estero biv?ih pripadnika JNA zbog zlostavljanja zatvorenika u Morinju 1991. [150] ?etvero ih je osuđeno 2013. Ivo Menzalin je dobio ?etiri godine zatvora, ?piro Lu?i? i Boro Gligi? su dobili tri a Ivo Gonji? dvije godine. Vrhovni sud Crne Gore odbio je njihovu ?albu na presudu za ratne zlo?ine. [151] Nekoliko je logora?a tu?ilo Crnu Goru te im je ispla?ena od?teta. [152]

2008., Hrvatska je optu?ila Bo?idara Vu?urevi?a , gradona?elnika Trebinja, zbog napada na civilno pu?anstvo Dubrovnika. [153] [154] Joki? je tvrdio da je dobivao naredbe od Strugara i Vu?urevi?a. [155] 4. 4. 2011., Vu?urevi? je uhi?en u Srbiji te je Hrvatska zatra?ila izru?enje. Pu?ten je na slobodu uz jam?evinu 17. 6.. [154] Izru?enje je formalno odobreno, ali je jednom na slobodi Vu?urevi? napustio Srbiju i pobjegao u Trebinje. Lokalne vlasti nisu poduzimale nikakve napore da ga uhite ili mu sude zbog optu?nice. [153] 2009., hrvatsko sudstvo je podiglo optu?nice protiv 10 oficira JNA, među njima i protiv Coki?a, Ru?inovskog, Strugara, Joki?a, Zeca i Kova?evi?a. Optu?eni su za zlo?ine prije 6. 12. 1991, koji nisu pokriveni optu?nicama MKSJ-a. Optu?nice su podignute nakon ?to su vlasti dobile dokumente MKSJ-a tijekom istra?ivanja. [16] Optu?en je i Veljko Kadijevi?, ali je isti pobjegao u Rusku Federaciju gdje mu je vlada Vladimira Putina dala imunitet i dr?avljanstvo. Ruske vlasti nisu poduzele nikakve korake da istra?e navode iz optu?nice, te je Kadijevi? tamo ostao do svoje smrti. 2012., Hrvatska je optu?ila zapovjednika 3.bojne 5. motorizirane brigade JNA zbog pale?i 90 ku?a, trgovina i javnih zgrada u ?ilipima od 5. do 7. 10. 1991. [156]

Od 1. oktobra 1991. do 7. decembra 1991. Slobodan Milo?evi?, deluju?i sam ili u dogovoru sa drugim poznatim i nepoznatim u?esnicima udru?enog zlo?ina?kog poduhvata , planirao je, podsticao, naredio, po?inio ili na drugi na?in pomagao i podr?avao planiranje, pripremu ili izvr?enje vojne kampanje usmerene na grad Dubrovnik i njegovu okolinu da bi se postiglo prisilno uklanjanje njegovog nesrpskog stanovni?tva. U tom vremenskom periodu, srpske snage koje su se sastojale od kopnenih, vazdu?nih i pomorskih jedinica JNA , kao i jedinica TO-a , te dobrovolja?kih jedinica i jedinica specijalne policije iz Srbije i Crne Gore podređenih JNA i pod efektivnom kontrolom Slobodana Milo?evi?a i drugih u?esnika udru?enog zlo?ina?kog poduhvata, posebno Momira Bulatovi?a , pokrenule su vojni napad velikih razmera na obalska podru?ja Hrvatske između grada Neuma , u Bosni i Hercegovini, na severozapadu, i crnogorske granice na jugoistoku. Cilj srpskih snaga bio je da odvoje to podru?je od Hrvatske i pripoje ga Crnoj Gori.

?  MKSJ u optu?nici protiv Milo?evi?a [142]

Filmovi [ uredi | uredi kod ]

2007., crnogorski filma? Ko?a Pavlovi? je objavio dokumentarni film Rat za mir u kojem je detaljno pokrio propagandu tijekom opsade, kao i intervjue sa logora?ima u Morinju i vojnicima JNA. [157] [158] 2011., Radio Televizija Crna Gora je emitirala dokumentarnu seriju Rat za Dubrovnik , usprkos nastojanjima nekih da uni?te arhive ratnohu?ka?ke propagande televizije i novina Pobjeda iz tog razdoblja. [159] [160] 2012., Aleksandar ?r?ek i Marin Maru?i? su snimili dokumentarni film Konvoj Libertas o dostavi humanitarne pomo?i Dubrovniku tijekom tog razdoblja. [161]

Fusnote [ uredi | uredi kod ]

  1. ↑ The New York Times & 19 August 1990
  2. ↑ ICTY & 12 June 2007
  3. ↑ The New York Times & 2 April 1991
  4. ↑ The New York Times & 3 March 1991
  5. ↑ The New York Times & 26 June 1991
  6. ↑ The New York Times & 29 June 1991
  7. ↑ Narodne novine & 8 October 1991
  8. ↑ Department of State & 31 January 1994
  9. ↑ ECOSOC & 17 November 1993 , pasus J, to?ke 147 & 150
  10. ↑ EECIS 1999 : str. 272?278
  11. ↑ The Independent & 10 October 1992
  12. ↑ UNSC & 28 December 1994 , Odlomak III
  13. ↑ Pavlovi? 2005 : str. 58
  14. ↑ Lupis, Koncul & Sjekavica 2012 : str. 222
  15. ↑ UNSC & 28 December 1994 , Odlomak II/A
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 Monitor & 7 May 2010
  17. ↑ Pavlovi? 2005 : str. 61
  18. ↑ Pavlovi? 2005 : str. 66?67
  19. ↑ 19,0 19,1 19,2 19,3 Pavlovi? 2005 : str. 60
  20. ↑ Ramet 2006 : str. 501
  21. ↑ MacDonald 2007 , str. 184
  22. ↑ Pavlovi? 2005 : str. 61?62
  23. ↑ 23,0 23,1 23,2 Pavlovi? 2005 : str. 67
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 CIA 2002 : str. 103
  25. ↑ Marijan 2012 : str. 268
  26. ↑ Dubrova?ki list & 30 November 2011
  27. ↑ CIA 2002 , Mapa 7
  28. ↑ Pavlovi? 2005 , Bilje?ka 40
  29. ↑ 29,0 29,1 29,2 Pavlovi? 2005 : str. 63
  30. ↑ Armatta 2010 : str. 184?185
  31. ↑ 31,0 31,1 31,2 Armatta 2010 : str. 182
  32. ↑ IWPR & 30 January 2003
  33. ↑ Dubrova?ki list & 20 November 2011
  34. ↑ UNSC & 28 December 1994 , Odlomak IV/B
  35. ↑ 35,0 35,1 35,2 Dubrova?ki list & 23 November 2011
  36. ↑ Slobodna Dalmacija & 29 May 2009
  37. ↑ Dubrova?ki vjesnik & 15 January 2010
  38. ↑ Dubrova?ki list & 21 December 2011
  39. ↑ 39,0 39,1 39,2 39,3 39,4 39,5 39,6 The New York Times & 9 November 1991
  40. ↑ Ramet 2006 : str. 185
  41. ↑ Dubrova?ki list & 8 February 2012
  42. ↑ Gilbu?i? & 17. 3. 2014
  43. ↑ Hrvatski vojnik & 26 September 1996
  44. ↑ HRT & 23 September 2011
  45. ↑ Ramet 2006 : str. 416
  46. ↑ 46,0 46,1 Marijan 2012 : str. 270
  47. ↑ 47,0 47,1 47,2 47,3 Pavlovi? 2005 : str. 68
  48. ↑ Dubrova?ki vjesnik & 30 September 2012
  49. ↑ 49,0 49,1 49,2 Pavlovi? 2005 : str. 70
  50. ↑ 50,0 50,1 UNSC & 28 December 1994 , Odlomak VI/B
  51. ↑ 51,00 51,01 51,02 51,03 51,04 51,05 51,06 51,07 51,08 51,09 UNSC & 28 December 1994 , Odlomak VI/C
  52. ↑ New York Times & 16. 11. 1991
  53. ↑ Pavlovi? 2005 : str. 66
  54. ↑ Pavlovi? 2005 : str. 64?65
  55. ↑ Pavlovi? 2005 : str. 65
  56. ↑ 56,0 56,1 Pavlovi? 2005 : str. 71
  57. ↑ 57,0 57,1 Ramet 2006 : str. 409
  58. ↑ Ramet 2006 : str. 182
  59. ↑ Dubrova?ki list & 26 October 2011
  60. ↑ 60,0 60,1 60,2 60,3 60,4 Pavlovi? 2005 : str. 69
  61. ↑ 61,0 61,1 61,2 61,3 CIA 2002 : str. 104
  62. ↑ Stewart 2006 : str. 297
  63. ↑ Slobodna Dalmacija & 6 July 1999
  64. ↑ Hooker 1997 : str. 9
  65. ↑ American Maritime Cases 1994
  66. ↑ 66,0 66,1 UNSC & 28 December 1994 , Odlomak VI/D
  67. ↑ Novi list & 6 December 2011
  68. ↑ Dubrova?ki list & 4 January 2012
  69. ↑ Zabkar 1995 : str. 75
  70. ↑ Mesi? 2004 : str. 389?390
  71. ↑ Dubrova?ki vjesnik & 25 October 2009
  72. ↑ Los Angeles Times & 31 October 1991
  73. ↑ The New York Times & 15 November 1991
  74. ↑ Goldstein 2010 , str. 149
  75. ↑ 75,0 75,1 75,2 75,3 75,4 UNSC & 28 December 1994 , Odlomak VI/E
  76. ↑ 76,0 76,1 UNSC & 28 December 1994 , Odlomak VII/C
  77. ↑ Dubrova?ki list & 11 January 2012
  78. ↑ Slobodna Dalmacija & 6 December 2001
  79. ↑ 79,0 79,1 UNSC & 28 December 1994 , Odlomak VI/F
  80. ↑ 80,0 80,1 The New York Times & 3 January 1992
  81. ↑ Los Angeles Times & 29 January 1992
  82. ↑ Thompson 2012 : str. 417
  83. ↑ CIA 2002 : str. 158
  84. ↑ 84,0 84,1 Dubrova?ki list & 7 March 2012
  85. ↑ CIA 2002 : str. 109
  86. ↑ Ramet 2006 : str. 382
  87. ↑ Ramet 2006 : str. 428
  88. ↑ Ramet 2006 : str. 427
  89. ↑ 89,0 89,1 CIA 2002 : str. 154
  90. ↑ CIA 2002 : str. 155?156
  91. ↑ 91,0 91,1 CIA 2002 : str. 156
  92. ↑ Delpla, Bougarel & Fournel 2012 : str. xv
  93. ↑ Thomas, Mikulan & Pavlovi? 2006 : str. 54
  94. ↑ CIA 2002 : str. 154?155
  95. ↑ 95,0 95,1 CIA 2002 : str. 155
  96. ↑ 96,0 96,1 Dubrova?ki list & 30 March 2012
  97. ↑ 97,0 97,1 Dubrova?ki list & 11 April 2012
  98. ↑ 98,0 98,1 Dubrova?ki list & 2 May 2012
  99. ↑ Dubrova?ki list & 1 April 2012
  100. ↑ 100,0 100,1 New York Times & 3. 11. 1992
  101. ↑ The New York Times & 17. 8. 1995
  102. ↑ 102,0 102,1 UNESCO & 1. 12. 1998
  103. ↑ Blaskovich 1997 : str. 33
  104. ↑ CIA 2002 : str. 110
  105. ↑ Lucarelli 2000 : str. 125?129
  106. ↑ Dubrova?ki list & 3 October 2012
  107. ↑ CIA 2002 : str. 157?158
  108. ↑ 108,0 108,1 Frykman 2003 , str. 72
  109. ↑ Al Jazeera & 6 December 2011
  110. ↑ Jutarnji list & 6 December 2011
  111. ↑ Slobodna Dalmacija & 1 October 2012
  112. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 620
  113. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 549?550
  114. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 553
  115. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 552
  116. ↑ Jutarnji list & 7 December 2010
  117. ↑ UNSC & 28 December 1994 , Odlomak VIII/B
  118. ↑ UNSC & 28 December 1994 , Odlomak VIII/C
  119. ↑ UNSC & 28 December 1994 , Odlomak IX/A
  120. ↑ UNSC & 28 December 1994 , Odlomak IX/C
  121. ↑ UNESCO 1993 , str. 25
  122. ↑ Ban & Vrtiprah 1999 , str. 226?246
  123. ↑ Bukvi? 2003 , str. 129
  124. ↑ CIA 2002 , Bilje?ka II/53
  125. ↑ Slobodna Dalmacija & 6 March 2004
  126. ↑ The New York Times & 10 August 1997
  127. ↑ Armatta 2010 : str. 186
  128. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 402
  129. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 640
  130. ↑ Novi list & 28 May 2011
  131. ↑ BBC News & 25 June 2000
  132. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 616
  133. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 564
  134. ↑ Ilija T. Radakovi?: BESMISLENA YU-RATOVANJA 1991-1995
  135. ↑ ICTY & 23 January 2004 : str. 1145
  136. ↑ Schabas 2006 : str. 3?4
  137. ↑ ICTY & 23 October 2002 : str. 2?3
  138. ↑ ICTY & 2 October 2001
  139. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 512
  140. ↑ Crnobrnja 1996 : str. 172
  141. ↑ ICTY & IT-02-54 : str. 1
  142. ↑ 142,0 142,1 ?Tu?ilac Međunarodnog suda protiv Slobodana Milo?evi?a?Druga izmenjena optu?nica” .  
  143. ↑ ICTY & IT-01-42 : str. 1
  144. ↑ ICTY & IT-01-42/1 : str. 1
  145. ↑ ICTY & IT-01-42 : str. 2
  146. ↑ B92 & 15 March 2004
  147. ↑ Nova TV & 18 August 2007
  148. ↑ Blic & 25 May 2012
  149. ↑ ICTY & IT-01-42/2 : str. 1?2
  150. ↑ Deutsche Welle & 18 August 2008
  151. ↑ Balkan Insight & 25 April 2014
  152. ↑ Dan & 30 October 2012
  153. ↑ 153,0 153,1 Nacional & 11 September 2011
  154. ↑ 154,0 154,1 B92 & 4 April 2011
  155. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 504
  156. ↑ B92 & 6 December 2012
  157. ↑ Pavlovi? 2005 , Bilje?ka 4
  158. ↑ Index.hr & 30 May 2007
  159. ↑ Slobodna Dalmacija & 10 March 2011
  160. ↑ Helsinki Committee 2006 : str. 518
  161. ↑ Novi list & 19 January 2012

Reference [ uredi | uredi kod ]

Knjige [ uredi | uredi kod ]

Vijesti i novinski izvje?taji [ uredi | uredi kod ]

Ostali izvori [ uredi | uredi kod ]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Opsada_Dubrovnika&oldid=41868171