Kir Veliki
Ilustracija Kira Velikog
Veliki kralj Perzije
Vladavina	559. - 530. pne. (30 godina)
Krunidba	546. pne. (Kralj Perzije i Medije)
Prethodnik	Kambiz I.
Nasljednik	Kambiz II.
Supruga	Kasandana Amitis
Djeca	Kambiz II. , Smerdis , Artistona , Atosa , ostali nepoznati
Puno ime
Kir II. Veliki od Perzije
Dinastija	Ahemenidi
Otac	Kambiz I.
Majka	Mandana od Medije
Rođenje	600. ili 576. pne. An?an , Fars
Smrt	kolovoz 530. pne. Skitija (prema Herodotu ) ili Pasargad (prema Ksenofontu )
Pokop	Pasargad

Kir Veliki , (rođen 600. pne. ili 576. pne. , umro u augustu 530. ili 529. pne. ), poznat i kao Kir II Perzijski ili Kir Stariji , perzijski je veliki kralj iz iranske dinastije Ahemenida , vojskovođa, zakonodavac i osniva? Ahemenidske Perzijske Monarhije . Za vrijeme vladavine pro?irio je dr?avu na ve?i dio Jugozapadne i Centralne Azije , od Egipta i Bospora na zapadu do rijeke Ind na istoku, te stvorio prvi i najve?i imperij starog vijeka . U ovoj dr?avi ?e pola vijeka nakon njegove smrti ?ivjeti ?e 50 % stanovnika na?e planete.

Tokom 30 godina vladavine, Kir je pobijedio i pokorio neke najve?e monarhije tog doba, uklju?uju?i Mediju , Lidiju i Babiloniju , a vodio je vojne ekspedicije i u Centralnu Aziju gdje je pokorio sve narode. Ipak, nije i?ao u pohode na afri?ki Egipat ili evropsku Gr?ku kao kasnije Kambiz II. i Darije I. Veliki . Prema Herodotu , poginuo je u bitci protiv Skita u ljeto 530. ili 529. pne. Naslijedio ga je sin Kambiz II. koji je osvojio Egipat tokom kratke vladavine. Kir je najvjerojatnije bio sljedbenik zoroastrijske religije ^[1] . Osim jakog utjecaja na iransku historiju , Kir je sna?no utjecao i na judaizam , ljudska prava , politiku , vojnu strategiju te op?enito na isto?nu i zapadnu civilizaciju .

Rije? Kir je latinska odnosno gr?ka izvedenica staroperzijskog imena Kuru? . Anti?ki histori?ari Ktezije i Plutarh navode kako je Kir dobio ime od rije?i Kuros ?to zna?i sunce odnosno ?poput sunca“, spominju?i poveznicu s perzijskom imenicom za sunce ( Kor/Hor ) uz koji stoji sufiks -va? ?to zna?i sli?nost ^[2] . Ipak, neki moderni histori?ari poput Karla Hoffmanna i Rudigera Schmitta u Iranici navode kako ime zna?i verbalni pobjednik .

U modernom Iranu , Kir je uvijek oslovljavan kao Kuro?e Kabir ili Kuro?e Bozorg ?to je perzijska izvedenica od imena Kir Veliki. U Bibliji , poznat je pod jednostavnim imenom Kore? , dok je mogu?e da se i u Kuranu spominje kao Zul-Karnain koji je pokorio isto?ne i zapadne zemlje.

Glavni ?lanak: Ahemenidi

Sukladno s herojima drugih kultura i osniva?ima velikih monarhija , tradicionalna predaja o Kirovoj porodici je vrlo bogata. Prema Herodotu , Kir je bio unuk medijskog kralja Astijaga odgojen u skromnoj pastirskoj obitelji. U drugoj verziji pri?e, bio je sin siroma?nih roditelja i radio je medijskom dvoru. Te pri?e su kontradiktorne Kirovnim osobnim svjedo?enjima prema kojima je naslijedio tron od svoga oca, djeda i pradjeda.

Od 10 do 15 perzijskih plemena, Kir potje?e iz okolice grada Pasargada , iz porodice Ahemenida . Prije nego ?to je ujedinio Perzijance i Medijce unutar jedne monarhije, bio je vladar Perzije te je prema kraljevskoj lozi polagao pravo na tron An?ana , koje je bio vazalno kraljevstvo unutar Medijske Monarhije , a prostiralo se u pokrajini Fars na jugozapadu Irana . Na tom podru?ju Kir ?e kasnije osnovati Pasargad , budu?i glavni grad Perzijske Monarhije .

Dinastiju je najvjerojatnije osnovao Ahemen oko 700. pne. , kojeg je naslijedio sin Teisp ^[3] . Prema natpisima, poslije Ahemenove smrti na tron su do?la dva njegova sina, Kir I. od An?ana i Arijaramn od Perzije. Njih su pak naslijedili njihovi sinovi Kambiz I. od An?ana odnosno Arsam od Perzije. Ipak, autenti?nost tih starovjekovnih natpisa se dovodi u pitanje s obzirom na kompleksnost i nepouzdanost izvora o Kirovim precima.

Kambiz I. se prema Herodotu smatra plemi?em a ne kraljem ^[4] , a izvori govore kako se o?enio princezom Mandanom , k?eri lidijske princeze Arijene i Astijaga , vladara Medijske Monarhije . Iz navedenog braka rođen je samo jedan sin, Kir II., poznat kao Kir Veliki, koji je dobio ime prema djedu.

Prema Kteziju , Kir Veliki o?enio je Astijagovu k?er po imenu Amitis , ?to se ?ini nelogi?nim jer bi tada ona bila i njegova ?ena i ujna. Vjerojatno obja?njenje jest da se Astijag prethodno o?enio jo? jednom ?enom koja mu je rodila Mandanu ^[5] , dok je Amitis bila k?er Kijaksara , odnosno Astijagova sestra. Kirova prva ?ena Kasandana , je jednako zagonetna. Prema Herodotu i Behistunskim natpisima , rodila je Kiru najmanje dva sina, Kambiza II. i Smerdisa ^[6] . Oba sina kasnije su zasebno vladala Perzijom na kratko vrijeme. Kir je imao i k?eri Artistonu ^[7] i Atosu koja ?e se kasnije udati za Darija Velikog . Ovo ?e poslije biti zna?ajno jer ?e Atosa roditi Kserksa I , Darijevog nasljednika ^[8] .

Najpoznatiji datumi Kirova rođenja su 600. / 599. pne. prema Tori ili 576. / 575. pne. prema modernim procjenama. Malo je toga poznato o njegovom djetinjstvu i ranom ?ivotu s obzirom na nedostatak izvora odnosno na njihovo o?te?enje ili gubitak.

Herodotova pri?a o Kirovom ranom ?ivotu pripada ?anru legendi o napu?tenoj djeci poput Edipa , Mojsija ili Romula i Rema koja se kasnije bore za vladarski tron. Kirov nadređeni bio je njegov djed Astijag , vladar mo?ne Medijske Monarhije .

Poslije Kirovog rođenja, Astijag je imao san koji je njegov mag protuma?io kao znak da ?e ga njegov unuk zbaciti s trona. Svojim naredniku Harpagu naredio je da ubije dijete. Harpag , kojem moral nije dopustio da ubije novorođen?e, pozvao je kraljevskog pastira Mitradata iz planinske regije pokraj granice s Saspirom, i naredio mu da ostavi dijete da umre u planinama. Sre?om, pastir i njegova ?ena Cina su se sa?alili nad njime pa su ga prisvojili i odgojili kao svoje dijete, dok su svoje mrtvorođen?e pokazali Harpagu kao Kira ^{[9] [10]} .

Kad je Kir imao deset godina, Herodot tvrdi da je bilo o?ito da Kir nije bio pastirev sin jer se pona?ao previ?e gospodski. Nakon ?to je Kir u dje?joj igri dao bi?evati sina medijskog plemi?a Artembara ^[11] , kralj Astijag ispitao je dje?aka ^[12] i otkrio kako vrlo sli?e jedan drugom ^[13] . Astijag je tada zatra?io od Harpaga da objasni ?to je u?inio s dijetetom, i nakon ?to mu je ovaj priznao kako nije ubio novorođen?e, kralj ga je prevario pozivom na banket gdje mu je poslu?io vlastita sina. Astijag je bio popustljiv prema Kiru, pa je dozvolio da se vrati svojim biolo?kim roditeljima, Kambizu i Mandani ^[14] . Iako se smatra kako je Herodotova pri?a samo legenda , ona ipak daje uvid u likove iz Kirovog ranog ?ivota.

Glavni ?lanak: Perzijski ustanak

Nakon ?to mu je umro otac 552. pne. Kir je naslijedio oca na mjestu kralja An?ana . Ipak, Kir time nije jo? postao nezavisni vladar. Kao i njegovi prethodnici, Kir je morao priznati vrhovnu vlast Medije. U doba Astijagove vladavine, Medijska Monarhija uklju?ivala je ve?e dijelove Starog Istoka , od maloazijske Lidije na zapadu do plemena Parta i Perzijanaca na istoku.

U Herodotovoj verziji, ponukan osvetom Harpag je uvjerio Kira da pobuni Perzijance protiv njihovih nadređenih, Medijaca. Dodu?e, vrlo je vjerojatno da su se Harpag i Kir zajedno pobunili zbog neslaganja s Astijagovom politikom ^[15] . Od po?etka perzijskog ustanka u ljeto 553. ili 552. pne i prvih bitaka u 552. pne. Kir je uz Harpagovu pomo? vodio svoju vojsku protiv Medijaca sve dok 549. pne. nije pao glavni grad Ekbatana , ?ime je i sama Medijska Monarhija kona?no bila osvojena.

Iako se ?ini kako je Kir prihvatio medijsku krunu, godine 546. pne. slu?beno je zamijenio titulu proglasiv?i se vladarem Perzije. Arsam , koji je bio vladar Perzije pod Medijcima, zbog Kirovog je ?ina morao odstupiti. Njegov sin Histasp , ina?e Kirov drugi rođak, progla?en je satrapom Partije i Frigije . Arsam ?e po?ivjeti jo? dovoljno dugo da na prijestolju vidi svog unuka Darija I. Velikog , koji je postao ?ah ( veliki kralj ) nakon smrti obaju Kirovih sinova.

Kirovo pokoravanje Medije pokrenulo je niz njegovih ratova. Astijag je bio saveznik s ?urjakom Krezom od Lidije , Nabonidom od Babilona i Amazisom II. od Egipta , koji su namjeravali udru?iti snage protiv Kira.

Precizni datumi osvajanja Lidije su nepoznati, no pretpostavlja se da su se dogodili između Kirovog pokoravanja Medijske Monarhije (550. pne.) i osvajanja Babilona ( 539. pne. ). U pro?losti je bilo uobi?ajeno uzimanje 547. pne. kao godine pada Lidije prema citatima iz Nabonidovih kronika, no nije pouzdano ^[16] . Lidijci su prvi napali perzijski grad Pteriju u Kapadokiji . Krez je postavio opsadu oko grada, i potom odveo stanovnike u roblje . U međuvremenu, Perzijanci su pozvali stanovni?tvo Jonije koji su pripadali Lidijskoj Monarhiji da se pobune protiv njihovog vladara. Ponuda je odba?ena, zbog ?ega je Kir okupio vojsku i krenuo u vojni pohod u Lidiju prilikom kojeg su mu se putem pridru?ivali mnogi narodi. Bitka kod Pterije zavr?ila je nerje?enim ishodom pri ?emu su obje strane prije sutona do?ivjele velike gubitke. Lidijski kralj Krez povukao se u Sard sljede?eg jutra ^[17] .

Za vrijeme boravka u Sardu, Krez je poslao apel svojim saveznicima da po?alju pomo? Lidiji. Ipak, pred kraj zime prije nego ?to su se Krezovi saveznici mogli okupiti, Kir je u?ao duboko u Lidiju i opkolio Kreza u glavnom gradu Sardu . Nedugo prije kona?ne bitke kod Timbre između Kira i Kreza, Harpag je savjetovao Kira da postavi svoje deve ispred vojnika, ?to je trebalo upla?titi lidijske konje koji nisu navikli na miris deva. Strategija je uspjela i lidijsko konjani?tvo se razbje?alo, a Kir je porazio i zarobio Kreza nakon opsade Sarda . Glavni lidijski grad bio je u Kirovim rukama, ?to je podrazumijavalo kona?an pad Lidijske Monarhije. Prema Herodotu, Kir je po?tedio Krezov ?ivot i uzeo ga kao savjetnika. Krajem 20. vijeka smatralo se da ovim tvdnjama proturje?e Nabonidove kronike u kojima se navodi kralj monarhije Lu... bio pogubljen, ali danas se generalno prihva?eno da se ne radi o Lidiji ve? nekoj drugoj, nepoznatoj monarhiji ^[18] .

Prije nego ?to se vratio u glavni grad, Kir je Lidijcu po imenu Paktije povjerio da prenese Krezovo blago u Perziju . No, ubrzo nakon Kirovog odlaska Paktije je unajmio pla?enike i izazvao pobunu u Sardu protiv perzijskog satrapa (lidijskog namjesnika) Tabala . Kir je tada poslao Mazara , jednog od svojih vojskovođa, da ugu?i pobunu ali da dovode Paktija ?ivog. Prilikom dolaska Mazara u Lidiju, Paktije je pobjegao u Joniju gdje je unajmio pla?enike s kojima je napao gr?ke gradove Magneziju i Prijenu , gdje je uhva?en i poslan natrag u Perziju da ga se kazni.

Mazar je nastavio s osvajanjem Male Azije , no umro je zbog nepoznatih razloga prilikom ekspedicije u Joniji . Kir je tada poslao Harpaga da dovr?i Mazarevo osvajanje Male Azije, a on je osvojio Likiju , Kilikiju i Fenikiju , koriste?i posebne opsadne tehnike za probijanje gradskih zidova koje su bile nepoznate Grcima . S osvajanjima je zavr?io oko 542. pne. i vratio se u Perziju.

Godine 539. pne. Kir je osvojio Elam i glavni grad kraljevstva Suzu ^[19] . Pred kraj rujna iste godine, Kirova vojska pod zapovjedni?tvom Gubarua , guvernera Guteje, napala je Opis na rijeci Tigris i porazila babilonske snage ^[20] .

Do 10. 10. , grad Sipar je pokoren bez borbe jer njegovi stanovnici gotovo nisu pru?ali otpor ^[20] . Vjerojatno je da se Kir upustio u pregovore s babilonskim generalima i tako dogovorom izbjegao oru?ani sukob. Babilonski kralj Nabonid je boravio u gradu u to vrijeme, no ubrzo je pobjegao u glavni grad Babilon kojeg nije godinama posje?ivao.

Dva dana poslije, 12. 10. prema julijanskom , odnosno 7. 10. prema gregorijanskom kalendaru , Gubarove trupe u?le su u Babilon u kojem nije zabilje?en otpor ^[21] . Herodot obja?njava da su Perzijanci nasamarili Babilonce time ?to su preusmjerili tok Eufrata u susjedni kanal zbog ?ega je vodostaj rijeke opao na dovoljnu razinu da se perzijski vojnici koritom rijeke provuku ispod barijera u centar grada ^[22] . Nedugo poslije, 29. listopada Kir je osobno u?ao u grad Babilon i zarobio Nabonida ^[20] .

Prije Kirove invazije na Babilon, Novobabilonska Monarhija osvojila je mnoga susjedna kraljevstva. Sva podređena kraljevstva sada su pripala Kiru Velikom, uklju?uju?i Siriju i Judeju .

Poslije pada Babilona, Kir se proglasio ?kraljem Babilona, kraljem Sumera i Akada , kraljem ?etiriju krajeva svijeta“; zabilje?enim na famoznom Kirovom cilindru, valjkastom natpisu polo?enim u temelje esagilskog hrama posve?enom glavnom babilonskom bogu Marduku . Tekst cilindra opisuje Nabonida kao bezbo?nog, dok pobjednika Kira spominje kao prijatnog Marduku. U nastavku se spominje kako je Kir unaprijedio ?ivotni standard stanovnika Babilona, te da je pomagao izbjeglicama i obnavljao hramove , zbog ?ega se Kirov cilindar smatraju prvim pisanim dokumentom o ljudskim pravima u historiji.

Prema Behistunskim natpisima Darija Velikog , Kirova vlast obuhva?ala je najve?i imperij dotad u historiji. Na koncu Kirove vladavine, Ahemenidska Monarhija protezala se od Male Azije i Judeje na zapadu do rijeke Ind na istoku.

Detalji o Kirovoj smrti se razlikuju prema zapisima. Herodot navodi kako je Kir Veliki poginuo u vatrenoj bitci protiv Masageta , plemena iz ju?nih pustinja Horezma i Kizilkuma na najju?nijem dijelu stepa u dana?njem Kazahstanu i Uzbekistanu , gdje je i?ao na nagovor Kreza da se obra?una s njima na njihovom tlu ^[23] . Plemena Masageta bila su u srodstvu s Skitima sude?i prema odijevanju i na?inu ?ivota; bili su vrsni konjanici . U cilju da osigura monarhiju, Kir je prvo poslao bra?nu ponudu kraljici Tomiris , ?to je ona odbila. Zatim je odlu?io teritorij plemena Masageta zauzeti silom, pa je krenuo s gradnjom mostova i brodova uzdu? rijeke Jaksart ( Sir-Darja ) koja ih je razdvajala. Kraljica Tomiris pozvala je Kira da obustavi napad, i da se njihove snage obra?unaju na dostojanstven na?in, na unaprijed dogovorenoj lokaciji, oko dan hoda od rijeke. Kir Veliki je prihvatio ponudu, ali je odlu?io pripremiti im lukavu zamku. Naime, pleme Masageti nije bilo upoznato s vinom i njegovim u?incima. Postavio je logor na dogovorenom mjestu i u njemu ostavio mnogo hrane i vina , te ga je ostavio na ?uvanje najslabijim vojnicima, dok je one najsposobnije vojnike poveo sa sobom van logora. General Tomirisine vojske (ujedno i njen sin) Spargapis i njegova vojska napali su Kirov logor i porazili onaj slabiji dio perzijske vojske ?to ga je ostao ?uvati, nakon ?ega su po?eli tro?iti perzijske zalihe hrane i vina, i tako se nesvjesno napili ?to je znatno smanjilo njihove obrambene sposobnosti. Tada ih je napao Kir s glavninom svoje vojske i s lako?om ih porazio, a Spargapis iako po?teđen i zarobljen, kad je do?ao svijesti po?inio je samoubojstvo . Kada je ?ula za Kirovu pobjedu ostvarenu lukavstvom, Tomiris se zaklela na osvetu i povela u borbu drugi val vojnika koje je osobno predvodila. Kir je bio ubijen a njegove snage pretrpjele su velike gubitke u bitci koju je Herodot opisao kao naj?e??om i najkrvavijom u karijeri Kira Velikog i u generalno dotad u starom vijeku . Kad je bitka zavr?ila, Tomiris je naredila da se Kirovo tijelo dovede pred nju, da mu se odsije?e glava i baci u posudu s krvlju, kao simboli?ni ?in osvete za ubojstvo njena sina ^{[24] [23]} . Ipak, mnogi histori?ari smatraju tu verziju pri?e upitnom, jer i sam Herodot je priznao kako je to ipak samo jedna od verzija o smrti Kira Velikog koja mu je ispri?ana. Međutim, drugi tvrde kako su perzijski vojnici uspijeli vratiti tijelo Kira Velikog, ili da je Tomiris prona?la i razapela negog drugog a ne samog Kira, ili pak Kirovog dvojnika.

Ktezije u svojoj Persici navodi kako je Kir Veliki poginuo prilikom borbe s Derbicovim pje?a?tvom potpomognutim skitskim strijelcima i konjanicima , te Indijcima sa slonovima . Prema njegovom izvoru, ovaj događaj dogodio se sjeveroisto?no od Sir-Darje . Alternativna verzija iz Ksenofontove Kirupedije je proturje?na ostalima jer tvrdi kako je Kir Veliki mirno umro u glavnom gradu Perzije ^[25] . Kona?na verzija o Kirovoj smrti dolazi od Berosa , koji pak tvrdi kako je Kir Veliki poginuo prilikom borbe s dahijskim strijelcima sjeveroisto?no od Sir-Darje .

Posmrtni ostaci Kira Velikog navodno su u gradu Pasargadu , gdje grobnica postoji i dan danas za koju su mnogi sigurni da se radi o grobnici samog Kira. Strabon i Arijan jednako su opisali njegov grob, prema viđenjima Aristobula od Kasandrije, koji je u doba Aleksandra Makedonskog dvaput posjetio grobnicu. Iako je drevni grad u ru?evinama, grobnica Kira Velikog je gotovo neo?te?ena; no grobnica je zadnjih godina parcijalno restaurirana. Prema Plutarhu , epitaf na grobnici ka?e:

? Oj ?ovje?e, tko god da jesi i otkud god dolazio, ja sam Kir koji je stvorio Perzijski Imperij. Ne sudi mi prema ovom komadi?u zemlje koji skriva moje tijelo. “

Historijski nalazi iz Babilona upu?uju na to da je Kir Veliki umro u kolovozu 530. pne. , i da ga je naslijedio njegov sin Kambiz II. Njegov mlađi sin Smerdis je umro prije nego je Kambiz krenuo u osvajanje isto?nog fronta. Prema Herodotu, Kambiz je ubio brata da izbjegne svađe oko naslijeđivanja vladarskog trona tokom njegove odsutnosti. Kambiz II. je nastavio o?evu politiku geografskog ?irenja i uspio je pokoriti Egipat koji je dodao Perzijskoj Monarhiji, no umro je nakon samo sedam godina vladavine. Nakon njegove smrti monarhijom je sedam mjeseci vladao uzrupator Gaumata koji se prozvao Smerdisom, no s trona ga je uklonio Darije Veliki .

Kir Veliki se slavi u Tanahu (Izaija 45:1-6), no također je kritiziran zbog vjerovanja u navodno la?na izvje??a Kuthita, koji su ?eljeli sprije?iti gradnju Drugog hrama u Jeruzalemu . Naime, oni su optu?ili ?idove da spremaju pobunu pa je Kir odu?io prekinuti gradnju hrama koji ne?e biti zavr?en sve do 516. pne. . u vrijeme vladavine Darija Velikog.

Citat knjige Charles Freemana, The Greek Achievement :

? U domeni opsega dostignu?a nalazi se daleko iznad makedonskog kralja Aleksandra (?Velikog“) koji je devastirao imperij 320. pne. no nije osigurao nikakvu stabilnu alternativu. “

Kir Veliki je jednako prepoznatljiv i kao dr?avnik i kao vojnik. Provode?i politiku velikodu?nosti umjesto represije i po?tivanja drugih lokalnih religija, bio je u stanju pretvoriti pokorene narode u svoje gorljive sljedbenike ^[26] . Zbog politi?ke infrastrukture koju je postavio, Ahemenidska Perzijska Monarhija zadr?ala se jo? dugo nakon Kirove smrti.

Uspon Perzije tokom Kirove vladavine ostavilo je sna?an pe?at na tok svjetske historije. Iranska filozofija, knji?evnost i religija imali su dominantnu ulogu u svjetskim razmjerima idu?ih tisu?u godina. Unato? muslimanskom osvajanju Perzije u 7. vijeku i stvaranja islamskih kalifata , Perzija je zadr?ala svoj dominantni utjecaj i na islamsku kulturu tokom Zlatnog doba islama , ?to je jedan od glavnih razloga uspje?ne islamske ekspanzije.

Mnoge post-ahemenidske dinastije ( Seleukidi , Sasanidi , Pahlavi ) tvrdili su kako su nasljednici Kira Velikog. Muhamed-Reza Pahlavi je slavio 2500. obljetnicu iranske monarhije 1971 . godine (iako se njen nastanak datira ranije). Kira su hvalili i drugi moderni politi?ari dijametralno suprotnih politi?kih svjetonazora poput Davida Ben-Guriona i Mahmuda Ahmadine?ada . Mnogi u?enjaci s obzirom na dostignu?a danas smatraju Kira Velikog jednakim ili ve?im od Aleksandra Makedonskog .

Prema profesoru Richardu Fryeu: ^[27]

? Dokaz sposobnosti osniva?a Ahemedindske Perzijske Monarhije jest to da se imperij nastavio ?iriti i poslije Kirove smrti i da je bilo cjelovit idu?a dva vijeka. No Kir nije bio samo veliki osvaja? i administrator; u mislima perzijskog pu?anstva on ima sli?nu ulogu kao i Romul i Rem za Rimljane ili Mojsije za ?idove. Predaja o njemu u mnogim detaljima podsje?a na pri?e o drugim herojima i osvaja?ima starog vijeka. Fabula u kojoj se novorođen?e Kir daje pastiru na odgoj podsje?a na pri?u o Mojsiju u Egiptu, a njegovo svrgavanje tiranskog djeda ima odjeka u drugim mitovima i legendama. Nema sumnje da je predaja o Kiru rasla među Perzijancima i da je bila poznata i Grcima. Osje?aji po?tovanja ili ?ak strahopo?tovanja u kojima je predaja prepri?ana Grcima pokazuju kako nije slu?ajnost da je Ksenofont odabrao Kira Velikog kao model vladara kojeg bi preporu?io svojim Grcima. “

Ukratko, lik Kira je pre?ivio kroz historiju kao mnogo ne?to mnogo ve?e od ?ovjeka koji je osnovao imperij. On je postao epitom za visoke kvalitete koje su se o?ekivale od drevnih vladara, ?to je uklju?ivalo herojske osobine poput osvaja?a koji je bio tolerantan i velikodu?an jednako koliko hrabar i odva?an. Njegova osobnost utjecala je na Grke i na samog Aleksandra Makedonskog, te naknadnim preno?enjem tradicije i na Rimljane i Evropljane.

Jedini poznati primjer njegove religijske politike je njegov odnos prema ?idovima u Babilonu . Biblija tvrdi kako je ostatak ?idovske populacije vra?en iz Babilona u Obe?anu zemlju , te kako je Kirov edikt nalo?io obnovu hrama u Jeruzalemu . Ovaj edikt je u potpunosti objavljen u Knjizi Ezre. Kao rezultat Kirove politike, ?idovi su ga slavili kao dostojanstvenog i legitimnog kralja. Kir je jedini ne?idov opisan kao mesija ili bo?anski kralj u Tanahu (Izaija 45:1-6). Međutim, istovremeno su postojale i ?idovske kritike na njegov ra?un nekon ?to je slagan od strane Kuthita, koji su ?eljeli sprije?iti gradnju Drugog hrama. Optu?ili su ?idove da spremaju pobunu, pa je Kir obustavio gradnju hrama koji ?e ne?e biti zavr?en sve do 516. pne. , u doba vladavine Darija Velikog.

Pojedini moderni muslimanski u?enjaci smatraju kako je lik iz Kurana Zul-Karnain zapravo Kir Veliki. Ova teorija je postavljena od strane sunitskog u?enjaka Abula Kalama Azada i potvrđena od strane ?ijitskog u?enjaka Allameha Tabatabaeija u njegovom djelu Tafsir al-Mizan .

Za vrijeme vladavine, Kir je ostvario kontrolu nad golemim teritorijem osvojenih kraljevstva, postignutim zadr?avanjem i ?irenjem medijskih satrapija (pokrajina). Daljna organizacija osvojenih teritorija u pokrajine kojima vladaju lokalni kraljevi zvani satrapi nastavljena je i u doba Darija Velikog. Kirov imperij zahtjevao je samo porez i regrute iz svih krajeva dr?ave.

Kirovo osvajanje zapo?elo je novo doba u stvaranju monarhije, gdje se golema superdr?ava sastoji od desetaka manjih dr?ava, rasa, religija i jezika, koje objedinjuje centralna vlast koju mo? projicira preko lokalne administracije. Ovaj politi?ki sustav odr?ao se stolje?ima, i trajao je i u doba invazijske dinastije Seleukida za vrijeme njihove vladavine Perzijom, i u doba kasnijih iranskih dinastija Parta i Sasanida .

Godine 1992. Kir je uvr?ten u listu 100 najutjecanijih ljudi u historiji, prema Michaelu H. Hartu. U prosincu 2003. tokom prihva?anja Nobelove nagrade za mir, ?irin Ebadi se pozvala na Kira kazav?i:

? Ja sam Iranka, potomak Kira Velikog. Taj vladar je na vrhuncu mo?i prije 2500 godina proglasio kako ne ?eli vladati onima koji to ne ?ele. Obe?ao je da ne?e prisiljavati nikoga da promijeni svoju religiju ili vjeru i da ?e po?tivati sve manjine. Dokument Kira Velikog bi se trebao prou?avati u historiji ljudskih prava. “ ^[28]

Kirova ostav?tina se osje?a ?ak do dalekog Islanda i kolonijalne Amerike . Mnogi tvorci Sjedinjenih Dr?ava tra?ili su inspiraciju od Kira Velikog kroz radove poput Kirupedije . Primjerice, Thomas Jefferson je imao dva primjerka te knjige, koje je obavezno ?tivo za dr?avnika jednako kao i Machiavellijev Vladar ^[29] .

Glavni ?lanak: Kirov cilindar

Jedan od rijetkih pre?ivjelih izvora informacija iz njegova doba je Kirov cilindar, dokument koji je izdao sam Kir na glinenom valjku. Cilindar je napravljen povodom perzijskog osvajanja Babilona 539. pne. Tekst cilindra opisuje babilonskog kralja Nabonida kao bezbo?nog, dok pobjednika Kira spominje kao heroja prijatnog bogu Marduku . U nastavku se spominje kako je Kir pobolj?ao ?ivot stanovnika Babilona , da je izbjeglicama obnavljao domove i gradio hramove .

Cilindar je bio postavljen unutar babilonskih zidina kao kamen temeljac. Godine 1879. prona?ao ga je asirsko-britanski arheolog Hormuzd Rassam u temeljima Esagile (babilonskog hrama bogu Marduku) a danas se ?uva u Britanskom muzeju u Londonu . Godine 2010. direktori Britanskog muzeja i Iranskog nacionalnog muzeja u Teheranu dogovorili su privremeno premje?tanje Kirovog cilindra u iranski Teheran za posebnu izlo?bu ^[30] .

Prema Britanskom muzeju, cilindar predstavlja dugu tradiciju mezopotamskih vladara u kojima svoje vladavine obilje?avaju deklaracijama o politi?kim reformama ^[31] . Cilindar je sastavljen u formi dugotrajnih babilonskih stilova, a s politi?ke strane predstavlja Kirovu poruku babilonskom narodu u kojoj se progla?ava legitimnim kraljem, i u kojoj obe?ava po?tivanje vjerskih i politi?kih babilonskih tradicija. Dokument se gotovo punih stotinu godina smatrao instrumentom karakteristi?ne mezopotamske politi?ke propagande. Po?etkom 1970-ih godina 20. vijeka , iranski ?ah prihvatio je Kirov cilindar kao simbol 2500. obljetnice iranske monarhije, navode?i kako je to prvi pisani spomenik o ljudskim pravima u historiji. Neki stru?njaci i ustanove ga danas smatraju prvim slu?benim dokumentom o ljudskim pravima ^{[32] [33] [34]} dok se određeni eminentni histori?ari ahemenidskog perioda protive takvoj interpretaciji ^{[35] [36] [37]} . Bez obzira na kontroverzu njegova kopija se danas nalazi u sjedi?tu Ujedinjenih Naroda kao simbol bezvremenskih ljudskih prava. Cilindar je također privukao pozornost podacima o povratku ?idova u Palestinu nakon babilonskog ropstva ^[31] , a također se smatra i potvrdom biblijskih tekstova iz Knjige o Ezri ( Ezra 1.1-6, 6.1-5; Izaija 44.23-45.8; 2 Kronike 36.22-23).

Kira Velikog smatra se jednim od najve?ih vojskovođa starog vijeka , kojeg je kasnije opona?ao i Aleksandar Makedonski . Njegova strategija , hrabrost i lukavost doprinijeli su pokoravanju najve?ih tada?njih vojnih sila poput Medije , Babilonije i Lidije , te stvaranju najve?eg imperija .

Glavni ?lanak: Opsada pasargadskog brda

U prolje?e 551. pne. medijski kralj Astijag sakupio je golemu vojsku od 150.000 ljudi i krenuo ugu?iti perzijsku pobunu predvođenu Kirom. Perzijski vladar zapovjedao je mnogo manjom vojskom od 10.000 ljudi, uglavnom Perzijskih besmrtnika (elitno te?ko pje?a?tvo ). Uz broj?anu inferiornost, perzijski problem bio je i taj ?to su sa sobom vodili cijele obitelji, uklju?uju?i ?ene i djecu, te starce. Kako bi neutralizirao medijsku broj?anu prednost, Kir Veliki stacionirao je svoju vojsku skupa s narodom na vrh strmog brda u blizini Pasargada . Medijci su poku?ali iznenaditi Perzijance napadaju?u istovremeno planinske prolaze i penju?i se uz planinu, no Perzijanci su ih odbacili. Idu?eg jutra Astijag je odlu?io napasti s glavninom vojske, dok je dio Perzijanaca vidjev?i golemu vojsku pobjegao na vrh brda gdje su bili njihovi civili. Nakon ?to su ih navodno izvrijeđale perzijske ?ene nazvav?i ih kukavicama, Perzijanci se vra?aju na boji?te i koriste?i povoljan teren uni?tavaju medijsku vojsku koja je brojila gubitke od oko 60.000 vojnika ^[38] .

Glavni ?lanak: Bitka kod Timbre

Kir je iznenadio lidijskog kralja Kreza samim po?etkom invazije na Lidiju za vrijeme zime odnosno velikih hladno?a u Maloj Aziji , na ?to lidijska vojska nije bila pripremljena, a njihovi saveznici poput Babilonaca , Arapa i Grka nisu stigli prikupiti trupe za vojnu pomo? Lidiji. Ipak, lidijska je vojska svejedno brojala tri do ?etiri puta ve?i broj trupa od perzijske, a okosnicu lidijske vojske ?inila je golema konjica . Na samom putu prema Lidiji, Kir Veliki primjetio je kako se konji iz njegove vojske pla?e deva koje su im slu?ile za opskrbu, jer konji nisu navikli na njihov miris. Neposredno prije bitke, Kir je osnovao prvu vojnu jedinicu sastavljenu od deva koje je stavio na ?elo svoje vojske. Strategija je uspjela i na samom po?etku bitke kod Timbre veliko lidijsko konjani?tvo se razbje?alo, a Kir je porazio Krezovu vojsku. Sam Krez je zarobljen nakon opsade Sarda iste godine, gdje su se prema Kteziju Perzijanci opet poslu?ili lukavstom; general Oebar savjetovao je Kira Velikog da perzijski vojnici hodaju na motkama tako da izgledaju kao gigantski ratnici, ?to je navodno prestra?ilo građane Sarda i dovelo do samog pada grada ^[39] , odnosno zarobljavanja samog Kreza.

Prilikom vojnih ekspedicija protiv polunomadskih plemena Skita u srednjoj Aziji , Kir je dogovorio bitku protiv vojske plemena Masageta . Uo?i bitke, na dogovorenom mjestu odlu?io im je pripremiti lukavu zamku. Vojsku je podijelio na dva dijela; slabiji dio trupa postavio je slabo za?ti?enom logoru prepunom hrane i vina , dok je sna?niji dio vojske sakrio u neposrednoj blizini. Pleme Masageta nije bilo upoznato sa vinom, niti sa u?incima alkohola . General skitske vojske (ujedno i plemenski princ) napao je Kirov logor i porazio slabiji dio perzijske vojske, nakon ?ega je njegova vojska po?ega konzumirati pronađenu hranu i vino, nesvjesno se napiv?i ?to je znatno smanjilo njihove obrambene sposobnosti. U mamurluku ih napada Kir s glavninom svoje vojske i s lako?om pora?ava.

Perzijska opsada Babilona, u to vrijeme najve?eg i najbogatijeg grada na svijetu, primjer je jedne od najlukavijih opsada ikada, usporediva s legendarnom pri?om opsade Troje . Za opsadu grada Babilona, Perzijancima je poslu?ila rijeka Eufrat koja je prolazila kroz samo sredi?te grada. Perzijanci su nasamarili Babilonce time ?to su preusmjerili gornji rijeke u susjedni kanal, zbog ?ega je vodostaj rijeke opao ispod razine barijera, odnosno na dovoljnu razinu da se perzijski vojnici prikriveni provuku koritom u sam grad. Nakon infiltracije perzijske vojske poslije ?ega se babilonska vojska predala gotovo bez otpora, Kir je osobno u?ao u grad i zarobio babilonskog kralja Nabonida ^[20] , ?ime je Babilonija kona?no bila pokorena.

Najzna?ajniji Kirov graditeljski projekt svakako je gradnja Pasargada , novog glavnog grada Perzije. Histori?ar Strabon tvrdi kako je Kir odabrao tu lokaciju zbog politi?kih razloga jer je tu pobijedio Medijce , dok se kao odabir lokacije navode i estetski razlozi jer radi se o povi?enju doline okru?enoj planinama sa svih strana ^[40] . Gradnja je po?ela 546. pne. ili kasnije, i ubrzo je postao sredi?tem politi?ke mo?i golemog imperija . Osim kao administrativno sredi?te, Pasargad je slu?io i kao odmori?te perzijskom vladaru pa su u njemu izgrađeni brojni vrtovi , te sofisticiran sustav navodnjavanja pomo?u kanata . Zahvaljuju?i tom vodovodnom sustavu i umije?em kontroliranja tlaka, u pasargadskom vrtu izgrađen je pravocrtni kanal du?ine gotovo 1000 m uzdu? kojeg su se nalazile malene fontane .

Srce kompleksa u Pasargadu ?ini tvrđava Tal-e Taht (?Prijestolni bre?uljak“) koja se nalazi na povi?enju u odnosu na okolinu ^[41] , te koja gleda na okolne ?rajske“ vrtove sa ju?ne strane. Tvrđava se sastoji od dva manja dijela; rezidencijalne pala?e i dvorane za prijem (?Apadana“), karakteristi?ne za perzijsku arhitekturu . Apadana ili dvorana za prijem sastoji se od brojnih stupova i ima pristup s jugoistoka, gdje posjetitelj prvo mora pro?i kroz vrata a potom prije?i most preko rijeke Pulvar ^[42] . Smje?taj i oblikovanje kompleksa indiciraju kako je prema kompleksu u Pasargadu oblikovana i kasnije sagrađena atenska Akropola . Op?enito, umjetnost i arhitektura u Pasargadu prestavljaju perzijsko mije?anje razli?itih tradicija koje objedinjuje umjetni?ke elemente Elama , Babilonije , Asirije , Egipta , te Anatolije .

Pasargad se smatra kolijevkom popularnih perzijskih vrtova , koji su uzori modernim parkovima u zadnjih 2500 godina. Karakteristika perzijskih vrtova je pravokutan oblik simetri?no podijeljen ortogonalnim glavnim komunikacijama na ?etiri dijela; one formiraju kri? u unutra?njosti parka i tu se u bazenima i kanalima nalazi voda , dok ?etnice imaju hlad od visokog raslinja. Pasargadski vrt ima kolosalne dimenzije od 2 x 3 km ^[43] , a kanali s vodom protezali su se gotovo kilometar u du?inu, dok su se male fontane nalazile svakih 16 metara.

Novija istra?ivanja strukturalne tehnologije u Pasargadu pokazala su kako su perzijski in?enjeri sagradili grad koji je mogao izdr?ati jake potrese , ?ak do 7. stupnja prema Richterovoj ljestvici ^[44] . Temelji graditeljskih zdanja u Pasargadu građeni su tehnologijom izolirane baze temelja, koja se danas koristi pri gradnji modernih osjetljivih objekata poput nuklearnih elektrana , zbog za?tite od seizmi?kih aktivnosti. Zna?ajan doprinos graditeljstvu prestavlja i uporaba konstruktivnih spona (kop?i) između kamenih blokova, koje su izgrađene od metala . Takav konstruktivni sustav zajedno s izoliranom bazom temelja stvorili su preduvjete za gradnju mnogo ve?ih odnosno vi?ih i tankijih konstruktivnih elemenata, koji su svoj vrhunac do?ivjeli u Perzepolisu .

Legenda ka?e kako je u doba islamskog osvajanja Irana arapska vojska htjela razoriti grobnicu, no kako je tamo?nje stanovni?tvo uvjerilo arapske zapovjednike kako se ne radi o grobnici Kira Velikog, ve? o grobnici majke kralja Salomona , ?to je po?tedjelo njeno ru?enje. Kao rezultat, natpis na grobnici zamijenjen je citatom iz Kurana i grobnica je postala poznata kao Kabr-e Madar-e Sulajman , odnosno ?grobnica Salomonove majke“. U dana?nje vrijeme postoje samo ru?evine neko? veli?anstvenog kompleksa u Pasargadu i njegovih vrtova, koje su uni?tili vrijeme, brojni potresi i osvaja?ka razaranja Makedonaca , Arapa te posebno Mongola . Osim arheolo?kog zna?aja, Pasargad danas je i popularno turisti?ko odredi?te u Iranu .

Prethodnik:	Veliki kralj Perzije ( 559. - 530. pne. ) ____________________ Kralj Medije ( 550. - 530. pne. )	Nasljednik:
Kambiz I. ( 580. - 559. pne. ) ____________________ Astijag ( 585. - 550. pne. )		Kambiz II. ( 530. - 522. pne. )

• Iran, Zaboravljena slava - Dokumentarni film o anti?koj Perziji (Ahemenidi i Sasanidi) Arhivirano 2010-04-28 na Wayback Machine-u
• Kratki dokumentarni film ? U potrazi za Kirom Velikim “ redatelja Cyrusa Kara, na stranicama International Committee to Save the Archaeological Sites of Pasargadae Arhivirano 2010-03-04 na Wayback Machine-u (9 min. i 58 sek.)
• Ksenofont, Kirupedija: nauka o Kiru , preveo Henry Graham Dakyns, pregledao F.M. Stawell, Project Gutenberg

Iran Chamber Society:

• Historijske osobe - Kir Veliki
• Kenofontova Kirupedija

Ostalo:

• Perzijski DNA Kir Veliki - Perzijska Monarhija i najve?i vladar u historiji
• Fotografije grobnice Kira Velikog Arhivirano 2010-03-17 na Wayback Machine-u
• Kirov cilindar Arhivirano 2007-02-24 na Wayback Machine-u Puni babilonski tekst na Kirovom cilindru poznat u 2001. godini; prijevod i kratki uvod
• Kir Veliki, perzijski tekst ????? ????? ???????
• Tko je bio Zulqarnain? Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u
• Kir Veliki Arhivirano 2019-08-29 na Wayback Machine-u
• Fotografije Kirove grobnice
• Kirov cilindar se vra?a u Iran , Cultural Heritage News Agency, Teheran , 25. 6. 2008., Link na ?lanak .