Jovan Vladimir
Jovan Vladimir
Dukljanski knez
Vladavina	1000. - 1016.
Prethodnik	Petroslav
Nasljednik	Stefan Vojislav
Supruga	Kosara
Djeca	Dragimir , Stefan Vojislav
Puno ime
Jovan Vladimir
Dinastija	Vojislavljevi?i
Otac	Petroslav
Smrt	1016.
Vjera	Hri??anin

Sveti Vladimir , poznat i kao Sveti Jovan Vladimir i Sveti Vladimir Dukljanski , dukljanski knez , svetac kanonizovan u okviru Srpske pravoslavne crkve , po?tovan među pravoslavnima ?irom Balkana . ^[1]

Uz to, Sv.Vladimir je jo? prije konca 12. vijeka u katoli?koj Dukljanskoj crkvi ( Barska nadbiskupija ) bio smatran bla?enim .

Povjesnica pretpostavlja da je Vladimir rođen oko 970. godine.

Na samom koncu 10. stolje?a Vladimir je bio de jure vladar Duklje , koja se tada prostirala od Boke kotorske do rijeke Bojane . U kompliciranim vanjskopoliti?kim uvjetima Vladimir je bezuspje?no poku?ao napraviti sporazum sa Bizantom protivu cara Samouila . To je izazvalo bijes Samouilov , pa je 997. poslao vojsku na Duklju .

Do sukoba je do?lo na rijeci Bojani i dukljanska je vojska bila pora?ena. Vladimir je zarobljen i odveden u Samouilov dvor na Prespi ( Makedonija ). Samouilova k?er, lijepa princeza Kosara , obratila se ocu za milost. Ona se zaljubila u dukljanskoga kneza i uz Samouilovu suglasnost su se Vladimir i Kosara ubrzo vjen?ali.

Vladimir se vratio u Duklju i bio je Samouilov vazal . No, nakon Samouilove smrti 1014. godine, novi makedonski vladar Vladislav , koji je 1015. nasilno oteo vlast caru Radomiru , odlu?io je ukloniti Vladimira . Pozvao ga je u Prespu a kao garanciju da mu se ne?e ni?ta desiti poslao je Vladimiru kri? nad kojim se zakleo u svoju miroljubivost. I Vladimir je do?ao u Prespu .

No, car je Vladislav pogazio obe?anje i dao je 22. maja 1016. pogubiti, sje?om glave, dukljanskoga kneza Vladimira . Na dukljanskom prijestolju ga je zamijenio Vojislav , utemeljitelj srpske dinastije Vojislavljevi?a . Vladimir je bio stric ili brat od strica Vojislavu .

Ljetopis popa Dukljanina (glava XXXVI .) izvje??uje ?to se zbilo nakon Vladimirove pogibije (citat na crnogorskom ):

...Glava mu je odsje?ena 22. maja ( svibnja - prim.a. ). Episkopi pak uzmu njegovo tijelo i sahrane ga u istoj crkvi uz himne i pohvale. A da bi Gospod obznanio zasluge bla?enog mu?enika Vladimira, mnogi mu?eni raznim slabostima, po?to su u?li u crkvu i molili se kod njegovog groba, ozdrave. No?u, pak, svi su tamo vidjeli bo?ansku svjetlost kao da je gorjelo mnostvo svije?a. ?ena bla?enog Vladimira plakala je velikim pla?em, vi?e nego ?to se mo?e iskazati, mnogo dana. Gledaju?i, pak, car ?udesna djela koja Bog tamo ?inja?e, dosta se upla?i i naveden kajanjem, dozvoli svojoj rođaci da uzme njegovo tijelo i odnese... ^[2]

Godine 1019. prenijete su Vladimirove mo?ti u samostan Sv.Marije Krajinske ( Pre?ista Krajinska ), na padinama crnogorske planine Rumije , iznad Skadarskoga jezera . Pop Dukljanin dalje opisuje:

"...Njegovo tijelo le?i u cijelo i miri?e kao da je namazano mnogobrojnim mirisima, a rukom dr?i onaj krst koji je dobio od cara. I u istoj crkvi svake godine na njegov praznik se okuplja mno?tvo naroda, i zahvaljuju?i njegovim zaslugama i njegovom posredovanju tu se i danas ?ine mnoga dobra onima koji mole iskrena srca. ?ena bla?enog Vladimira, Kosara, zamona?i se i ?ive?i pobo?no i sveto, u istoj crkvi okon?a ?ivot i tu bi sahranjena, kod nogu svoga mu?a..." ^[3]

Mo?ti Vladimirove bijehu ?udotvorne i progla?en je Vladimir za sveca . Kanonizirao ga je Carigradski patrijarhat , no, povijesni izvori svjedo?e i da je u katoli?koj Dukljanskoj crkvi , za vrijeme prvotne dinastije Vojislavljevi?a , također Vladimir bio smatran bla?enim .

Crkveni ?ivotopis , ?itje Sv.Vladimira , napisano je u 12. vijeku . Mo?ti Sv.Vladimira su 1215. prene?ene iz samostana Sv.Marije Krajinske u Elbasan ( Albanija ).

Albanski je plemi? Karlo Topija 1381. godine obnovio crkvu Svetog Jovana ( Svetog Ivana Krstitelja ) u Elbasanu kamo su pohranjene sve?eve mo?ti. Od toga se perioda Sv.Vladimir pominje i kao Sv.Jovan Vladimir ; obojici svetaca su odrubljene glave. Sv.Vladimir se na ikonama , ikonostasima i freskama uvijek prikazuje kako u lijevoj ruci dr?i odrubljenu glavu a u desnoj kri?. Ktitorski zapisi na crkvi Sv. Jovana u Elbasanu su na tri jezika - slavenskom , gr?kom i latinskom .

Arhiepiskop Kozma iz Dra?a ( Albanija ) prvi je tiskao 1690. u Veneciji ?itje Sv.Vladimira na crkvenoslavenskom i gr?kom jeziku.

Mo?ti Sv.Vladimira su do 1995. bile u crkvi u Elbasanu a od tada u Sabornoj crkvi u Tirani , gdje je sjedi?te autokefalne Albanske pravoslavne crkve .

Kri? od tisova drveta, du?ine 45 cm, ?irine 38 cm i debljine 2,5 cm, okovan vjerojatno u 16. vijeku u srebro se ?uva u pravoslavnoj obitelji Androvi?a , u selu Velji Mikuli?i , op?ina Bar , u Crnoj Gori . Vjeruje se kako je to kri? nad kojim se makedonski car Vladislav vjerolomno zakleo da dukljanskom knezu Vladimiru ne?e napraviti nikakva zla ako dođe u njegov dvor na Prespi .

?tovanje svetitelja, Sv.Vladimira , bilo je prisutno i u djelovima suvremene Hrvatske , u Dubrovniku i Dalmaciji .

Hrvatski knji?evnik Andrija Ka?i? Mio?i? u svome je poznatom djelu "Razgovori ugodni naroda slovinskog" iz 1756. unio "Pismu od Kralja Vladimira" .

Jovan Vladimir na Wikimedijinoj ostavi

• Dr. Pavle Mijovi?: O DUKLJANSKOM KNEZU VLADIMIRU ( (crn.) )
• Ivan Jovovi?: BLA?ENI KNEZ VLADIMIR ( (crn.) )