Vazal ili lenski gospodar bio je srednjovjekovni plemi? i feudalac koji se nalazio u dvostrano obvezuju?em odnosu sa svojim nadređenim lenskim gospodarem i feudalcem. Taj dvostrano obvezuju?i odnos nazivao se vazalsko-seniorski odnos. Rije? vazal potje?e od keltske rije?i gwas koja je ozna?avala mladog mu?kog roba i od njene latinske izvedenice vassus . ^[1]

Pojam i sadr?aj [ uredi | uredi kod ]

Vazalsko-seniorski odnos bio je do?ivotni odnos vjernosti dvoje slobodnih ljudi, nadređenog i podređenog, u kojem je svaka strana preuzimala određene obveze.

Senior ili nadređeni lenski gospodar obvezivao se svom vazalu pru?ati za?titu ?to je podrazumijevalo fizi?ku za?titu od napada sa strane, za?titu na sudu, davanje zemlji?nog posjeda ( feuda ), a ?esto i hrane, odje?e ili stana. Vazal je bio u obvezi biti podređen i poslu?an gospodaru, te za njega vr?iti razne slu?be kao ?to je na primjer vojna slu?ba u slu?aju da je gospodar u ratu. Vazal je također mogao biti u vazalsko-seniorskom odnosu prema ni?em feudalcu, ovaj puta u svojstvu gospodara. Sve te obveze bile su utvrđene vazalskim ugovorom a odnos je nastajao vazalskom prisegom koja je uklju?ivala i religiozne sadr?aje.

Vrhovni gospodar i senior na određenom podru?ju bio je monarh koji je bio vrhovni feudalac i koji je svojim vazalima dodjeljivao najve?e zemlji?ne posjede u zamjenu za vjernost kruni. Najmanje zemlji?ne posjede imali su najni?i vazali u hijerarhiji, sitni plemi?i koji su ponekad na sitnom zemljoposjedu imali samo nekoliko kmetova, a bilo je i mnogo vazala, takozvanih vitezova ? ratnika bezemlja?a, koji su bili na dnu plemi?ke i vazalske hijerahije.

Korijeni i razvoj vazalstva [ uredi | uredi kod ]

Razvoj vazalskog odnosa po?inje u ranom srednjem vijeku a korijeni mu se nalaze u germanskim plemenskim dru?tvima koja je opisao Tacit u svom djelu ? Germania ”. Osnovna jedinica tog dru?tva je bilo pleme na ?ijem ?elu je bio poglavica, a ratnici tog plemena imali su zada?u biti lojalni svom poglavici.

Sustavno se po?inje razvijati u 7. stolje?u kada se slobodni ljudi (budu?i vazali) po?inju grupirati oko plemenskog vođe (koji su bili za?etak novih srednjovjekovnih monarha ) o?ekuju?i distribuciju plijena koji je nastao plja?kom i ratovanjem, a sve kako bi se mogli hraniti, odijevati i naoru?avati za nove plja?ka?ke akcije. Svi ti vazali bili su poglavi?ini zakleti tjelohranitelji ?iji je status ovisio o statusu poglavice.

Karlo Veliki je vazalstvo i lojalnost po?eo nagrađivati zemljoposjedima, a samo vazalstvo se razli?ito razvijalo u pojedinim dijelovima sredjovjekovne Europe .

Razvojem nov?arstva , trgovine i gradova, te zamiranjem srednjovjekovnog na?ina ?ivota i gospodarstva, ukidanjem kmetstva i feudalizma te ovisnosti dru?tva o zemljoradnji , vazalstvo postepeno po?inje nestajati. Kao anakronizam vazalstvo se u ponekim dijelovima Europe zadr?alo i do 18. stolje?a .

Reference [ uredi | uredi kod ]