Grb urezan na carigradskom patrijarhatu u Istanbulu
Vaseljenski
ili
Ekumenski carigradski patrijarhat
(
gr?ki
: Οικουμενικ? Πατριαρχε?ο Κωνσταντινουπ?λεω?, latini?no:
Oikumeniko Patriarkheio K?nstantinoupole?s
,
turski
:
Rum Ortodoks Patrikhanesi
, neslu?beno poznat i kao
Fener Rum Patrikhanesi
,
srpski
: Васе?енска Патри?арши?а) je jedna od ?etrnaest
autokefalnih
pravoslavnih
crkava.
Bizantion
je u po?etku bio episkopija pot?injena
mitropolitu
Herakleje, u
Trakiji
, ali ?im je, zahvaljuju?i caru
Konstantinu
(
306
.-
331
.), postao prijestolnica carstva, drugi Rim, on je stekao veliku crkvenu i politi?ku va?nost.
Jurisdikciju carigradskog patrijarha odredili su
ekumenski sabori
:
Carigradski
(381.), tre?im kanonom, daje mu prvenstvo ?asti, poslije Rima;
Kalcedonski
(451.), dvadeset osmim kanonom, dodaje mu eparhije Trakije,
Male Azije
i Ponta. U 11. stolje?u pod njegovom jurisdikcijom nalaze se ne samo
bizantski
Grci
, nego i kr??ani Sjeverne
Afrike
, Ju?ne
Italije
i
Sicilije
, Male Azije ,
Balkanskog
poluotoka,
Rusije
i
rumunjskih
zemalja.
U to vrijeme Carigradski patrijarhat imao je 600
episkopskih
tronova. Latinski
kri?ari
osvajaju
Carigrad
1204
. godine; poslije toga
patrijarh
premje?ta svoje sjedi?te u
Niceju
, gdje je ostao u prognanstvu sve do
1272
. godine. Zatim Carigrad pada pod
Turke
1453. godine. Taj događaj utjecao je na to da se znatno svede crkvena va?nost Carigradskog patrijarhata. Isto tako i formiranjem mjesnih autokefalnih Crkava, na kraju 19. stolje?a, njegova se jurisdikcija su?ava. Godine
1928
. ?etrdeset i devet episkopija bilo je predato
Gr?koj Crkvi
. Pod sada?nju njegovu jurisdikciju ulaze
Grci
vjernici u Carigradu, eparhije u Turskoj, nekoliko eparhija Dodekaneza, kao i
Sveta Gora
.
Uloga carigradskog patrijarha
[
uredi
|
uredi kod
]
Kao prvi po ?asti među pravoslavnim episkopima (
primus inter pares
), carigradski patrijarh predsjeda osobno ili putem izaslanika svakim saborom pravoslavnih crkvenih poglavara, te ima ulogu glasnogovornika
pravoslavlja
, posebice u
ekumenskim
susretima s drugim kr??anskim crkvama. On ipak nema izravne
jurisdikcije
nad drugim
patrijarsima
ili
autokefalnim
pravoslavnim crkvama. Njegovo je pravo sazivati izvanredne
sinode
na kojima ?e sudjelovati poglavari ostalih pravoslavnih crkava ili njihovi izaslanici, gdje se raspravlja o iskrslim probelmima. Usto, od
1960-ih
saziva i dobro posje?ene svepravoslavne sinode.
Osim ?to je duhovni vođa oko 300 milijuna pravoslavnih kr??ana u cijelom svijetu, on je i izravni poglavar pravoslavnih
episkopija
u
Sjevernoj
i
Ju?noj Americi
,
Zapadnoj Europi
,
Australiji
i
Novom Zelandu
,
Hong Kongu
,
Jugoisto?noj Aziji
,
Koreji
i dijelovima dana?nje
Gr?ke
.
Jedinstveni polo?aj u pravoslavlju
[
uredi
|
uredi kod
]
Kao prvi među jednakima, Carigradski patrijarhat i njegov patrijarh imaju osobiti polo?aj u pravoslavlju.
Kanonski
propisi pravoslavne Crkve carigradskom patrijarhu daju pravo da bude prizivna instanca u nesporazumima i sukobima među biskupima. Ipak, sve autokefalne crkve ne priznaju ovo njegovo pravo izvan granica Carigradskog patrijarhata. Osobito je o tome otvorena rasprava između
Ruske pravoslavne Crkve
i Carigrada. Kroz povijest carigradski je patrijarh vr?io takvu slu?bu, primjerice ve? u doba
sv. Ivana Zlatoustog
(
5. stolje?e
). I u suvremeno je doba bilo takvih slu?ajeva. Carigradski patrijarh pozvan je
2006
. u pomo? prilikom progla?enja arhiepiskopa
Ciparske pravoslavne Crkve
nesposobnim za vr?enje slu?be zbog
Alzheimerove bolesti
. Prije toga,
2005
. sazvao je svepravoslavni sinod na kojem su poglavari pravoslavnih crkava potvrdili svrgavanje jeruzalemskog patrijarha. S druge strane, na carigradskog se patrijarha
2006
. pozvao jedan ruski pravoslavni episkop u
Ujedinjenom Kraljevstvu
, koji je bio u sukobu s ruskim patrijarhom, no moskovski je patrijarh odbio svako mije?anje carigradskog u nutarnje poslove Ruske pravoslavne Crkve.
Uloga simbola koji sjedinjuje sve pravoslavne crkve ?esto dovodi do toga da se carigradskog patrijarha naziva i duhovnim vođom
pravoslavlja
, premda to nije njegov slu?beni naziv. Usto, njegovu se ulogu u pravoslavlju ne mo?e usporediti s ulogom kakvu na Zapadu ima rimski
papa
.
Carigradski patrijarhat do?ivio je kroz povijest razvoj koji je ?esto ovisio o politi?kim prilikama i odnosima snaga.
Carigradska episkopija ima neprekinutu povijest od vremena kad je
Konstantin I. Veliki
330
. utemeljio grad. Budu?i da je Carigrad utemeljen kao ≫Novi Rim≪, porastao je i ugled episkopa Bizantiona koji je prethodno bio podređen
mitropolitu
iz
Herakleje
. Usto, bila je ra?irena i predaja da je ovu biskupiju osnovao
sveti Andrija
apostol i
Petrov
brat. Stoga je ubrzo nakon osnivanja grada ova biskupija postala nadbiskupijom (arhiepiskopija).
Rimski pape dugo su se opirali takvom porastu ugleda carigradskog episkopa, ?ele?i za?tititi polo?aj ?to su ga u isto?noj Crkvi dotad imali episkopi
Aleksandrije
i
Antiohije
. Ipak,
381
.
Prvi carigradski sabor
potvrdio je da ≫carigradski biskup treba imati prvenstvo ?asti neposredno nakon rimskog biskupa, jer Carigrad je Novi Rim≪ (3. kanon). Papa
Damaz I.
i kasnije
Grgur I.
odbili su potvrditi ovaj kanon. Unato? tome, va?nost Carigradskog patrijarhata bila je sve ve?a, zahvaljuju?i i podr?ci koju mu je davao bizantski car. Na kraju su i pape priznali ovu ulogu Carigrada.
Na
Kalcedonskom saboru
carigradska arhiepiskopija podignuta je na ?ast patrijarhata s crkvenom jurisdikcijom nad
Malom Azijom
,
Trakijom
, te takozvanim
barbarskim
podru?jima, to jest neobra?enim zemljama izvan teritorija patrijarhata Zapada (tj. rimske Crkve),
Aleksandrijskog
,
Antiohijskog
i
Jeruzalemskog patrijarhata
. Usto, Carigradski patrijarhat postaje prizivna instanca u nesporazumima među crkvama, premda se zadr?ava prvenstvo rimskog pape (28. kanon). Papa
Lav I.
odbio je prihvatiti ovaj kanon, tvrde?i da nije pravovaljan, budu?i da je donijet u odsutnosti njegovih izaslanika. U 6. stolje?u carigradski patrijarh nosi slu?beni naziv ≫arhiepiskop Carigrada, Novog Rima, i ekumenski patrijarh.≪
Osmansko razdoblje i etnarhija
[
uredi
|
uredi kod
]
Patrijarhovo prijestolje na Fanaru u Istanbulu
Kad su
Turci
osvojili Carigrad
1453
., patrijarhat je privremeno prestao postojati, a slu?bu patrijarha preuzima ve?
1454
. poznati bizantski
monah
i u?enjak Grgur Skolar, poznat po suprotstavljanju utjecaju Zapada. On uzima ime
Genadij II.
, te tako ispunjava nakanu
muslimanskog
osmanskog vladara, sultana
Mehmeda II.
, koji je ?elio vladati kao izravni nasljednik isto?nih rimskih careva, te je preuzeo i naslov
Kayser-i-Rum
(car Rimljana).
U tom je smislu patrijarh priznat kao
etnarh
≫Rimljana≪, to jest svih pravoslavaca pod turskom vla??u, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Ovu je slu?bu ipak uvijek vr?io
Grk
. Nekoliko je patrijarha u ovom razdoblju pogubljeno, a najpoznatiji je od njih patrijarh Grgur V., koji je pogubljen na Usrksni ponedjeljak
1821
. u znak odmazde za posljednji i jedini uspja?an ustanak Grka protiv osmanske vlasti.
U 19. stolje?u, buđenje nacionalne svijesti među
balkanskim
pravoslavcima dovelo je do ustanovljenja vi?e
autokefalnih
narodnih crkava s vlastitim patrijarsima ili arhiepiskopima, ?to je carigradskom patrijarhu znatno suzilo izravnu jurisdikciju.
Vjerska sloboda u dana?njoj Turskoj
[
uredi
|
uredi kod
]
Suvremena
turska
dr?ava jo? uvijek nala?e da carigradski patrijarh bude turski dr?avljanin, premda je velika ve?ina Grka pravoslavaca deportirana iz Turske u doba
Istanbulskog pogroma
. Ipak, dr?ava ostavlja slobodu Sinodu i metropolitima da sami izaberu patrijarha. Stoga su od osnutka suvremene Turske patrijarsi uvijek bili Grci koji su od rođenja morali biti i građani Turske.
Aktivisti za ljudska prava, vlade zemalja
Europske unije
, kao i administracija
SAD
-a, vi?e su puta prosvjedovali protiv uvjeta koje pred carigradskog patrijarha postavlja turska vlada. Primjerice, ekumenski status ?to mu ga priznaje ?itavo pravoslavlje, koji su mu priznavale i osmanske vlade, unutar Republike Turske vi?e je puta zanijekan. Prema zakonu o vjerskim manjinama Turska priznaje carigradskog patrijarha kao ≫patrijarha Fanara≪ (Fanar je dio Istanbula gdje je smje?teno patrijarhovo sjedi?te). Oduzimanje crkvenog vlasni?tva i zatvaranje Pravoslavne bogoslovije na Halkiju također je zaokupilo pozornost aktivista za ljudska prava. Unato? tome, patrijarh
Bartolomej I.
uspio je
2004
., nakon osamdeset godina, pro?iriti Stalni Sinod mitropolita, tako da sada mo?e uklju?iti do ?est episkopa s podru?ja izvan Turske. Usto, dvaput godi?nje saziva u Carigradu susrete svih episkopa koji su pod njegovom jurisdikcijom.
Vi?e je puta carigradski patrijarh bio i metom bomba?kih napada (1993., 1994., 1996., 1997., 1998. i 2004.), ?emu valja jo? pribrojiti i oskvrnjivanje patrijarhalnog groblja, te upu?ivanje osobnih uvreda.