Gorski vijenac (u prvom izdanju: Горскıй вıенацъ ) je pesni?ki ep i drama koja se smatra vrhunskim djelom crnogorske knji?evnosti epohe romantizma . Autor ?Gorskog vijenca“ je crnogorski episkop , vladar i pesnik Petar II Petrovi? Njego? .

Njego? je ovo delo napisao narodnim jezikom u desetercu u formi narodne epike. Delo je napisano 1846 . na Cetinju , a ?tampano februara 1847 . u jermenskom manastiru u Be?u .

Gorski vijenac opisuje događaje iz crnogorskog ustanka s kraja XVII veka , poznate kao ? istraga poturica “, odnosno istrebljenje doma?ih muslimana .

Istorijska pozadina

Glavni ?lanak: Istraga poturica

Njego? opisuje zbivanja u Crnoj Gori s kraja 17. veka (noviji autori smatraju je u pitanju po?etak 18. vijeka ), poznata kao ? istraga poturica “. Radi se o masovnim progonima muslimana iz Crne Gore (tzv. "poturica"), potaknutim slabljenjem Otomanskog carstva u Evropi , tokom Velikog be?kog rata ( 1683 - 1699 ). Ohrabreni vojnim uspesima hri??anskih zemalja, crnogorski pravoslavci su, predvođeni Njego?evim pretkom vladikom Danilom ??ep?evi?em, nameravali da se oslobode od Turaka tako ?to bi doma?e muslimane pokrstili ili ih istrebili. ^[1] Njego? ovaj tragi?an sukob predstavlja kao nu?nost radi oslobođenja Crne Gore.:)

Sadr?aj

Gorski vijenac se sastoji iz slede?ih poglavlja ^[2] :

• Posveta Prahu Oca Srbije (predgovor u stihu kojim se ovo delo, koje govori o oslobođenju Crne Gore od Turaka, posve?uje ubijenom Karađorđu , koji je zapo?eo oslobođenje Srbije od Turaka)
• Lica (nabrajaju se svi likovi koji se pojavljuju u Gorskom vijencu)
• Skup?tina uo?i Troji?ina dne na Lov?enu (skup crnogorskih glave?ina na kojem pravoslavni vladika Danilo donosi odluku o " ?i??enju " Crne Gore od muslimana ; on odlu?uje da prvo poku?a da ubedi doma?e muslimane da se dobrovoljno pokrste)
• Skup?tina o Malome Gospođinu Dne na Cetinju (sastanak sa predstavnicima muslimanima na kojem im uru?uju ultimatum o povratku na " veru prađedovsku "; muslimani poku?avaju da smire situaciju i izbegnu krvoproli?e ali ne uspevaju)
• Badnje ve?e (tokom kojeg je izvedena koordinirana akcija protiv muslimana na Cetinju i okolnim mestima; na bo?i?nje jutro glasnici dolaze i izve?tavaju episkopa Danila o uspe?no obavljenom "?i??enju")
• Novo ljeto ( novogodi?nje jutro tokom kojeg sti?u glasnici iz okolnih mesta - Dupilo , Crmnica , Rijeka Crnojevi?a - koji su ohrabreni pogibijom "Turaka" na Cetinju proterali muslimane iz svojih naselja)

Posveta

Ovo Njego?evo delo je posve?eno Prahu Oca Srbije , odnosno ubijenom vo?du Karađorđu , koji je zapo?eo oslobođenje Srbije od Turaka:

Al' heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,

sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome:

di?e narod, krsti zemlju, a varvarske lance sru?i,

iz mrtvijeh Srba dozva, dunu ?ivot srpskoj du?i.

Njego? radosno zaklju?uje da Srpkinje ponovo rađuju heroje i da je do?lo blagorodno vreme za Srpstvo. Posveta je pisana u Be?u na Novo ljeto 1847 . godine.

Lica

• Vladika Danilo , pravoslavni episkop Crne Gore. On je glavni lik u delu i predstavlja Njego?evu vladarsku i energi?nu figuru. On poziva narod na zbor i progla?ava rat protiv doma?ih "poturica".
• Iguman Stefan , duge sede brade i kose, predstavlja filozofski glas Gorskog vijenca.
• Vuk Mandu?i? , ?uveni junak koji je veoma dobar sa oru?jem. Njegov lik je zasnovan na istorijskoj li?nosti dalmatinskog uskoka.
• Vuk Mi?unovi? , vođa hajduka koji gone Turke.Njegov lik je zasnovan na istorijskoj licnosti.Jedan od najvecih Crnogorskih junaka.
• Knez Rogan , seoski knez, ugledna starina od osamdeset ljeta.
• Serdar Radonja , prekaljeni borac, ima oko pedeset godina.
• Vojvoda Batri? , nepomirljiv prema turcima i poturcima.
• Vojvoda Dra?ko , gor?tak koji se igrom slu?aja obreo u Veneciji, gdje se na?in ?ivota i mi?ljenja veoma razlikuju od onog na koji je navikao. Njegovi utisci oslikavaju poglede crnogorskih gor?taka na zapadnu kulturu.
• Had?i-Ali Medovi? , kadija, predstavnik muslimana.
• Skender-aga , glas razuma koji poku?ava da spre?i predstoje?e krvoproli?e.
• Ferat Za?ir , kavazba?a, turski zapovednik.
• Kolo predstavlja glas naroda . Ima funkciju naratora koji daje relevantne istorijske podatke i iznosi zajedni?ke stavove. ^[3]

I veliki broj sporednih likova koji odslikavaju prilike u onda?njoj Crnoj Gori.

Skup?tina na Lov?enu

Skup?tina na Lov?enu je odr?ana uo?i Troji?ina dne. Troji?ina dne, odnosno praznik svete Trojice , je pokretni hri??anski praznik koji se obele?ava u nedelju 50 dana nakon Uskrsa ^[4] , ?to zna?i da je sabor crnogorskih glave?ina verovatno odr?an krajem maja ili po?etkom juna .

Na ovom saboru glave?ine raspravljaju o tome kako po?eti ≪ ?i??enje ≫ zemlje od muslimana. Najpre se episkop Danilo ?ali kako je ≪srpstvo uga?eno≫, a za to je kriv la?ni ≪demonski mesija≫ ( Muhamed ) koji ≪la?ne vjere pru?a poslastice≫. Pravoslavni episkop Srpske pravoslavne crkve je kivan na svoje sunarodnike jer toleri?u islam .

Jedan od prisutnih junaka, Vuk Mi?unovi?, ga tada upita ho?e li krenuti u ≪?i??enje≫ muslimana ili ?emo samo kukati:

Da li ovo svetkovanje nije

na komu si sabra Crnogorce

da ?istimo zemlju od nekrsti?

On mu re?e kako ima 500 momaka, koje mu stavlja na raspolaganje. Svi su spremni da se oku?aju u tom poslu, odnosno da tamane doma?e ≪turke≫ do smrti:

borbi na?oj kraja biti ne?e

do istrage turske ali na?e...

Nakon toga su iznijeli krste s Lov?ena navrh Crkvine, gde su gledali munje i zaklju?ili da je to povoljno znamenje za predstoje?e događaje.

Skup?tina na Cetinju

Skup?tina na Cetinju je odr?ana o Malome Gospođinu Dne. Mala Gospojina , je nepokretni hri??anski praznik koji se slavi 21. septembra ^[5] (odnosno 8. septembra po tada?njem starom kalendaru ^[6] ), ?to je datum ovog skupa.

Sabor po?inje glasom narodnoga Kola , odnosno naratora, koji identifikuje dva glavna uzroka propasti srpskog carstva : zapostavljanje boga i ≪velika?ki≫ separatizam , te propast dr?ave i ?svekolikog srpstva“ tuma?i kao zaslu?enu bo?ju kaznu. On, međutim, ostavlja nadu da nije sve izgubljeno. Sve ?to je valjalo od nekada?njih junaka, a nisu ubijeni ili pokr?teni, uteklo je ≪u ove planine≫. Stoga, svi oni su izabrani. ^[7] Ali avaj, i pored njihovog juna?tva, do?la su takva vremena da se vi?e ne ratuje, ?gore su umu?ale“ i ?ne razle?u ratnijem klicima≫, ?to za njih nije ?eljena situacija. Rđa se nahvatala na sjajno oru?je jer muslimani zajedni?ki ?ive sa hri??anima:

Ujedno su ovce i kurjaci,

zdru?io se Tur?in s Crnogorcem,

od?a ri?e na ravnom Cetinju !

Narator ovde zavr?ava izlaganje, a jedan od crnogorskih vojvoda, Milija, povika:

Udri vraga, ne ostav mu traga

Drugi vojvoda, Stanko, nastavi da potpiruje anti-muslimansko raspolo?enje, nazivaju?i muslimane pogrdnim imenima:

?to ?e đavo u kr??enu zemlju?

?to gojimo zmiju u njedrima?

Kakva bra?a, ako Boga znate,

kada gaze obraz crnogorski,

kada javno na krst ?asni pljuju!

U tom trenutku na gorski sabor stigo?e i Ozrini?i , koji se pohvali?e uspe?nom plja?kom. Naime, njih dvadest-tridest su sa ?etom do?ekali karvan od Nik?i?a ; Ubili su ?etrnaest nik?i?kih muslimana, uzeli im sedamdeset konja i uhvatili dvije tri ≪robinje≫. Nakon toga su i?li da se sastanu sa njima da im daju ≪roblje≫ na otkup, pa stoga su malo zadocnili. Na razmeni su se posvađali oko vjere, nakon ?ega je do?lo do pucnjave u kojoj pogibe ≪?est na?ijeh, devet njihovijeh.≫

Kona?no, dođo?e i Martinovi?i , koji ?ive najbli?e a najvi?e su okasnili jer im, kako ka?u, ≪Turci ?enu ugrabi?e≫. Naime, Mujo Ali? je odveo Ru?u Kasanovu. Ispostavlja se da su oni ve? neko vreme bili u vezu i da je ona dobrovoljno oti?la s njim:

Evo ima vi?e no godina

otka ne?to među sobom glave.

Ali ko bi moga pomisliti

da ?e uzet Srpkinja Tur?ina?

Iz daljeg razgovora se saznaje da su Mujo i Ru?a htjeli da se ven?aju, ali su Martinovi?i stigli svatove i ubili ih - Muja Ali?a, njegovog brata i ≪nesre?nu nevjestu≫. ^[2] Ubrzo potom vladika Danilo iziđe među okupljene. Mladi i energi?ni Vuk Mi?unovi? zatra?i da ih vi?e ne dr?i u neizvesnosti i prebaci mu da previ?e razmi?lja o sudbini Turaka (≪a ja zebem od mnogo mi?ljenja≫). Nakon du?eg razmi?ljanja, vladika prozbori:

Ne bojim se od vra?jega kota,

neka ga je ka na gori lista,

no se bojim od zla doma?ega.

Nakon ovog zaklju?ka, vladika nastavi razmatrati da napadnu ≪doma?e Turke≫. Tu se nadoveza brat Rade da razre?i njegovu neodlu?nost:

?ali? ne?to, a ne zna? ?to ?ali?;

s Turcima rati?, a Turke svojaka?,

...

Nego udri dokle mahat mo?e?,

a ne ?ali ni?ta na svijetu!

Sve je po?lo đavoljijem tragom,

zaudara zemlja Muhamedom .

Svi mu?e. No? je mjese?na; sjede oko vatri. Narator po?inje:

?a?u meda jo?t niko ne popi

?to je ?a?om ?u?i ne zagr?i;

nagla?avaju?i dramati?nost situacije. Vladika Danilo ustaje i progla?ava sveti rat :

Udri za krst , za obraz juna?ki,

ko gođ pa?e svijetlo oru?je ,

ko gođ ?uje srce u prsima!

Hulitelje imena Hristova

da krstimo vodom ali krvlju!

Trijebimo gubu iz torine!

Nek propoje pjesna od u?asa,

oltar pravi na kamen krvavi !

Svi glavari sko?i?e na noge i podr?a?e s velikom grajom. Vladika Danilo apelova da pru?e muslimanima ?ansu, da pozovu “glavare bra?e istur?ene“ da se dobrovoljno preobrate. Oni ih pozva?e i na skup ubrzo dođo?e “turske poglavice” i posjeda?e s Crnogorcima. Had?i-Ali-Medovi? ( kadija ) naivno pretpostavi da su se skupili radi mirenja krvne osvete :

Ja znam divno ?to smo okupljeni:

da mirimo krvi međusobne.

i krvnice pu?ke objesimo!

Međutim episkop otpo?e govor o povratku izgubljenih sinova iz ?nevjere“ na vjeru. Jedan od muslimana, Skender-Aga, mu razlo?no odgovori:

Goni? kamen badava uz goru.-

Staro drvo slomi, ne ispravi.-

I zvjerad su isto kao ljudi,

rod svakoji svoju vjeru ima;

Međutim, okupljeni Crnogorci po?e?e glasno da tra?e kavgu. Vojvoda Batri? povika da je dosta bilo okoli?anja i zapreti:

No lomite munar i d?amiju ,

pa badnjake srpske nalagajte

i ?arajte uskrsova jaja ,

?asne dvoje postah da postite;

za ostalo kako vam je drago!

Ne ??este li poslu?at Batri?a,

kunem vi se vjerom Obili?a

i oru?jem, mojijem uzdanjem,

u krv ?e nam vjere zaplivati,-

bi?e bolja koja ne potone!

Tu nastade kome?anje i velika graja. Kadija Mustaj re?e:

?to zborite? Jeste li pri sebi?

Trn u zdravu nogu zabadate!

On poku?a da im objasni da muslimani ne?e napustiti ?pravu vjeru“ i da su se Crnogorci “pre?erano opjanili” Obili?em. Vuk Mi?unovi? pozva na krvoproli?e:

Krst i topuz neka se udare,

kome prsne ?elo, kuku njemu!

Knez Janko ga podr?a i odbrusi da ne?e vi?e ?slu?at od?e u ?ekli?e“! Nadalje su crnogorski muslimani uglavnom istrajavali na miru a vladi?ini ljudi na sukobu . Skender-aga odmerenim re?ima poku?a da umiri narod, podse?aju?i na etni?ko bratstvo, zajedni?ki ?ivot i zajedni?ke bitke:

?to je ovo bra?o Crnogorci?

Ko je ovaj plamen raspalio?

Otkud dođe ta nesre?na misa

o prevjeri na?oj da se zbori?

Nijesmo li bra?a i bez toga,

u bojeve jesmo li zajedno?

Zlo i dobro bratski dijelimo.

Ferat Za?ir, kavazba?a, takođe poku?a da smiri situaciju:

Iako je zemlja pouzana,

dvije vjere mogu se slo?iti,

ka u sahan ?to se ?orbe sla?u.

Mi ?ivimo kao dosad bratski,

pa ljubovi vi?e ne trebuje.

Knez Janko im odgovori da od te ljubavi nema ni?ta. Prepirka se nastavi do u no? i oni polijega?e. Janko se obrati Roganu koji le?a?e do njega:

Kako smrde ove poturice!

Opa?a? li ti ?togod, Rogane?

Knez Rogan mu odgovara:

Kad blizu njih sjedim u skup?tinu,

ja nos dr?im svagda u rukama;

da ne dr?im, ja bih se izbljuvao.

Pa sam s toga na kraj i uteka,

e blizu njih ne bih osvanuo.

Evo vidi? kako smo daleko,

i opeta ona te?ka vonja

od nekrsti ovde zaudara.

Ujutro, "Turci" jedan za drugijem svi odo?e, "ljuto sjetni". ^[2]

Badnje ve?e

Ovo poglavlje po?inje prazni?nom scenom u kojoj vladika Danila i iguman Stefan koji sjede kraj vatre , a oko njih veseli đaci igraju i nala?u badnjake . Oni slave badnje ve?e ( 24. decembar ) i nazdravljaju, a iguman Stefan poje uz gusle .

Slede?e jutro, nakon ?to su svr?ili bo?i?nu liturgiju , iziđo?e ispred crkve, a njihov razgovor ubrzo prekide pucnjava pu?aka niz polje. Vladika Danilo izjaha i vide bra?u Martinovi?e i Vuka Borilovi?a, sve krvave, kako dolaze sa pet-?est stotina naoru?anih ljudi. Vojvoda Batri? ?estita bo?i? i izvesti vladiku o ?veselim glasima“, da su sino? poklali doma?e muslimane, popalili im ku?e i sru?ili d?amiju :

Koliko je ravnoga Cetinja ,

ne ute?e oka ni svjedoka,

ni da ka?e kako im je bilo,

te pod sablju svoju ne metnusmo

koji ni se ne k?e pokrstiti;

Koji li se pokloni Bo?i?u,

prekrsti se krstom hristijanskijem,

uzesmo ga za svojega brata.

Ku?e turske ognjem izgorijesmo,

da se ne zna ni stana ni traga

od nevjerna doma?ega vraga.

Iz Cetinja u đekli? pođosmo.

?ekli?ki se razbje?a?e Turci

malo koga od njih posjekosmo

ma njihove ku?e popalismo;

od me?eta i turske d?amije

napravismo prokletu gomilu,

neka stoji za uklin narodu.

Odgovara vladika Danilo:

Blago meni, moji sokolovi,

blago meni, juna?ka svobodo!

Jutros si mi divno voskresnula

iz grobovah na?ijeh đedovah!

Vladika siđe sa konja i izljubi svoje ?junake“. Oni zajedno nastavi?e niz polje ?pjevaju?i i pu?kama veselje ?ine?i“. Kada stigo?e do crkve, iguman Stefan im re?e da skinu kape kako bi u?inili pomen du?ama ?vitezova na?ega naroda“, od Kosova do danas. Iguman Stefan zatim pomenu cara Du?ana , Milo?a Obili?a , devet Jugovi?a i ?ostale na?e vitezove“.

Novo ljeto

U narednim danima su nastavaljene akcije protiv muslimana. Za novu godinu , dođe glasnik od Rijeke Crnojevi?a da izvesti episkopa o izvedenoj akciji u tom kraju. Ohrabreni "turskom" pogibijom na obli?njem Cetinju, oni su rije?kim muslimanima uputili slede?i ultimatum :

Ko ne misli na Koran pljunuti

neka bje?i glavom bez obzira!

Rije?ki muslimani objesi?e glasnike i pobego?e iz grada ?u lađama put bijela Skadra “, a Crnogorci uhvati?e i ubi?e rije?kog kadiju. Glasnik jo? dodade i to da su ?serdar i glavari“ htjeli li?no do?i da sve potanko ispri?aju svom episkopu, ali nema?e kada jer su zauzeti razaranjem grada Obodnika i njegovih d?amija, da im pazar "ne smrdi nekr??u". ^[2] Glasnik poljubi vladiku u ruku, ostavi mu pismo, i ode. Vladika Danilo pozove đa?e i dade mu pismo da pro?ita naglas. Njime Nikola, seoski knez Dupila, izve?tava vladiku da se Dupiljani pokla?e sa doma?ijem ?Turcima“, da je pokolj trajao ?dan i no?“ i da je reka Crmnica bila puna Turaka. Dalje ka?e da su Dupiljani takođe ?grdno izginuli“, da je nestalo mesta na groblju oko crkve ali da je krajnji ishod zadovoljavaju?i:

Po Crmnici Turke isjekosmo

i grad Besac s zemljom izravnismo.

sad ti nema u na?u nahiju

obilje?ja od turskoga uha

do trupine ali razvaline.

Vladika Danilo pla?e zbog crnogorskih ?rtava, a iguman Stefan se smije zbog pobjede. Utom ulete Vuk Mandu?i?, sav namr?en, pocepan i krvav, sa slomljenom pu?kom u rukama. On se beja?e veoma rastu?io jer je tokom borbi izgubio omiljenu pu?ku te pla?u?i moli vladiku da mu je negde odnese na popravku. Vladika se samo nasme?i i re?e:

Zdravo tvoja glava na ramena,

ti ?e? pu?ku drugu nabaviti

a u ruke Mandu?i?a Vuka

bi?e svaka pu?ka ubojita!

Vladika ustade i dade Mandu?i?u iz odaje svoje jedan dobar d?eferdar . (kraj)

Kontroverze

Izme?tanjem sukoba iz oblasti krvne osvete u kosmi?ku dvojnost dobra i zla, Njego? postavlja slovenske muslimane u trajno stanje drugosti. ^[8]

?  Michael Sells

Gorski vijenac se prvenstveno kritikuje stoga ?to glorifikuje tzv. ? istragu poturica “, odnosno pokolj muslimanskog stanovni?tva stare Crne Gore po?etkom XVIII veka, izvr?en za vreme vladike Danila Petrovi?a. ^[9] Prema kriti?arima, Gorski vijenac je delo koje slavi i opravdava zlo?ine etni?kog ?i??enja i bratoubila?kog rata. ^{[10] [11]} Ovo tuma?enje je uglavnom prisutno među zapadnim i bosanskim autorima, a pojavilo se u kontekstu krvavih ratova koji su pratili raspad Jugoslavije . ?tavi?e, neki bo?nja?ki autori ovaj spis dovode u izravnu vezu sa genocidom u Bosni i Hercegovini . ^[12]

Njego? u Gorskom vijencu muslimane, po pravilu, naziva slede?im imenima: "poturice", "guba", " kuga ", "smrad", " đavo ", "vrag", "nekrst", "doma?e zlo " i sli?no. ^[2] Kriti?ari izdvajaju vi?e problemati?nih mesta, usredsređuju?i se na anti-muslimanska ose?anja koje ovaj ep raspaljuje. ^[13]

U srbijanskim kriti?kim krugovima Gorski vijenac se navodi kao drasti?an primer "totalne inverzije smisla Bo?i?nog praznovanja koje bi celom svetu trebalo da donese mir Bo?iji", ?ime Srpska pravoslavna crkva radi ostvarenja svojih politi?kih ciljeva odustaje od samih hri??anskih vrednosti. ^[14] Crnogorski pisac i politi?ar Novak Kilibarda smatra da su Crnogorci inspirisani parolama iz "Gorskog vijenca" po?inili zlo?ine nad muslimanima u Crnoj Gori nakon Berlinskog kongresa 1878 i tokom balkanskih ratova 1912 . godine, kao i pokolj muslimana ?ahovi?a 1924 . godine. ^[15]

2013 . godine je Ministarstvo kulture Crne Gore, povodom dvjestogodi?njice Njego?evog rođenja, predlo?ilo novi dr?avni praznik ? Crnogorski dan kulture, na Njego?ev rođendan. Protiv toga se ?estoko pobunila Bo?nja?ka stranka u Crnoj Gori slede?im saop?tenjem:

Ne ocjenjuju?i knji?evnu dimenziju i zna?aj Njego?evog djela, smatramo krajnje neprimjerenim da se u građanskoj Crnoj Gori, dr?avnim praznikom progla?ava njegov rođendan, pogotovo ako se zna da su neke ideje tog djela, u svojoj bukvalnoj interpretaciji, bile idejni koncept i opravdanje izvođa?ima zlo?ina i genocida nad islamskim stanovni?tvom i u 19. i u 20. vijeku, u Crnoj Gori i okru?enju. ^[16]

Prema crnogorskom autoru Andreju Nikolaidisu , Gorski vijenac osim ?to je spjev o borbi za slobodu od turskog osvaja?a, on je također i spjev o “?i??enju” zajednice od pripadnika druge vjere, on je mit o stvaranju homogene, jednonacionalne i jednovjerske zajednice, koja ?e se “pro?istiti” kroz krv i oganj. ^[16]

Na suđenju Radovanu Karad?i?u optu?enom za genocid , tu?iteljka ha?kog Tribunala Catrina Gustafsson op?irno je citirala stihove "Gorskog vijenca" tokom ispitivanja svedoka odbrane Gojka Kli?kovi?a koji je pomenuo da se Karad?i?, tokom rata u BiH, ?esto pozivao na taj spev. Tu?ila?tvo Tribunala je ocenilo da Njego? u Gorskom vijencu "slavi ubijanje Muslimana, uni?tavanje njihovih ku?a i ru?enje njihovih d?amija". ^[17] ,,Gorski vijenac" ima 2819 stihova.

Adaptacija

Godine 2000. je u Crnoj Gori, tada jo? uvijek u okviru SR Jugoslavije po motivima Njego?evog djela snimljen istoimeni igrani film u re?iji Petra Bo?ovi?a .

Izvori

Vidi jo?

• Petar II Petrovi? Njego?
• Istraga poturica
• Vladika Danilo

Vanjske veze

• Tekst Gorskog vijenca ( wikisource )
• Projekat Rastko : Горски ви?енац
• Digitalni faksimil prvog izdanja
• Njego? i genocid nad bo?njacima Arhivirano 2010-06-15 na Wayback Machine-u
• Drugi genocid nad Bo?njacima I dio - "Istraga poturica" ^{[ mrtav link ]}
• Dr Esad Bajtal, "Gor'ki vijenac" kroz prizmu postgenocidnog iskustva Sreberenice Arhivirano 2017-04-29 na Wayback Machine-u
• ( en ) Edward Dennis Goy, The Sabre and the Song (kriti?ki osvrt)
• ( en ) The Mountain Wreath: Poetry or a Blueprint for the Final Solution? Arhivirano 2014-08-10 na Wayback Machine-u
• ( en ) Slavic Muslims Portrayed as Christ-Killers in The Mountain Wreath