Sadam Husein
(
Tikrit
,
28. travnja
1937.
?
Bagdad
,
30. prosinca
2006.
),
ira?ki
predsjednik od
1979.
do
2003.
godine.
Sadam Husein rođen je
28. travnja
1937.
godine u malom selu
Alaw-Awjaba
u blizini grada
Tikrita
, u plemenu
Bani al-Nasiri
. Neki izvori navode da je rođen
1935.
ili
1939.
godine. Svoje rano djetinstvo proveo je u blatnjavoj kolibi u ve?inom
sunitskom
djelu
Iraka
. Husseinov otac - Hussein 'Abd al-Majid, umro je ili napustio obitelj (ovisno o izvoru) nedugo nakon njegova rođenja. To?no podatke te?ko je dobiti u zemlji gdje se Husseinov rođendan slavi kao nacionalni praznik. Dok se nije udala za drugog mu?a, Ibrahima al-Hassana, Saddamova majka Subha sama ga je odgajala. Ibrahim al-Hassan bio je nasilan prema svojoj obitelji, ?to mo?da i nije ?udno za osobu koja je u svome kraju bila poznata kao lopov. Naime, biv?i osobni Saddamov
tajnik
tvrdi kako je Saddamov poo?im zlostavljao Saddama te ga prisiljavao na
krađu
koko?iju i ovaca, koje bi kasnije prodavao. To je potrajalo sve do Saddamove desete godine kada mu je bilo dopu?teno preseliti se kod maj?inog brata Khayrallah Tulfaha u
Bagdad
.
U
Bagdadu
Hussein je potpao pod utjecaj maj?inog brata. Khayrallah je politi?ki simpatizirao snage unutar ira?ke vojske koje su okarakterizirane kao pronacisti?ke, a ?iji je poku?aj dr?avnog udara podr?avao. Ujedno, snage koje je Khayrallah podr?avao bile su ogor?ene
Britancima
i britanskim
imperijalizmom
. Ta ogor?enost uskoro se prenijela i na Saddama. Potaknut politi?kom
indoktrinacijom
maj?inog brata poku?ao se upisati na presti?nu Bagdatsku vojnu akademiju kako bi preko vojne karijere ostvario svoje politi?ke zamisli. No, nije uspio u toj namjeri jer su ga u tome sprije?ile njegove lo?e ocjene pa se stoga jo? dublje upleo u politi?ke vode. Tako je
1956.
godine sudjelovao u neuspje?nom poku?aju dr?avnog udara protiv kralja
Faisala II
. Godinu dana kasnije (
1957.
) pridru?io se
Baath
stranci, radikalnom nacionalisti?kom pokretu. Ipak, skupini vojnih ?asnika
1958.
godine uspjeva svrgnuti kralja Faisala II. s vlasti. Tu skupinu predvodio je proljevi?arski orijentiran general
Abdul Karim Qassim
. Ve? godinu dana kasnije Saddam i grupa pripadnika Baath stranke poku?ava atentat na generala Qassima. Unato? neuspjehu atentat je pomogao Saddamu Husseinu da uđe u sam vrh Baath stranke. U samom atentatu Saddam je lak?e ranjen te bje?i u
Siriju
. Iz Sirije odlazi u
Egipat
, to?nije u
Kairo
, gdje ?e provesti naredne ?etiri godine.
U Egiptu je nastavio ?kolovanje i u dobi od 24 godine nastavio svoje politi?ko obrazovanje. No, ni u Egiptu nije imao mira. Naime, bio je uhi?ivan u dva navrata. Prvi je puta verbalno prijetio kolegi, a drugom je prijetio ozbiljnije - no?em. U oba slu?aja radilo se o politi?kim neistomi?ljenicima. Godine
1961.
upisao je u Kairu Pravni fakultet, ali ga nije zavr?io. Dvije godine kasnije (
1963.
) skupina vojnih ?asnika, pripadnika Baath stranke, mu?ila je i ubila generala Qassima i to pred kamerama ira?ke nacionalne televizije. Također su unakazili mnoge Qassimove prista?e te njihova osaka?ena i unaka?ena tijela prikazivali vi?e puta u ve?ernjim vijestima ira?ke nacionalne televizije. Kada je Saddam ?uo novosti brzo se spakirao i krenuo za Irak kako bi sudjelovao u revoluciji.
Nakon uspostave nove vlasti, Saddam se brzo probijao unutar strana?ke strukture, prvenstveno zahvaljuju?i svojim nadasve uspje?nim metodama mu?enja. Godine 1963. dolazi do raskola u stranci Baath, a Saddam se priklanja pobjedni?koj struji. U novoj strana?koj preraspodjeli imenovan je ?lanom Baatisti?kog regionalnog zapovjedni?tva. No, ve? godinu kasnije (
1964.
) Husseina pritvaraju vojni ?asnici koji su se protivili tome da Baath stranka preuzme vlast. Međutim Husseinu poma?e njegov brati?, general
Ahmed Hassan al-Bakr
, zahvaljuju?i kojem postaje zamjenik glavnog tajnika Baath stranke
1966.
godine. Godine 1966. Hussein bje?i iz zatvora i utemeljuje internu baatisti?ku sigurnosnu organizaciju zvanu
Jihaz Haneen
. Ne?to kasnije, godine
1968.
novi politi?ki potres Husseinu daje najve?u priliku za dalje napredovanje, njegov mentor general Bakr i baatisti preuzimaju vlast. Hussein je odmah imenovan zamjenikom predsjednika Revolucionarnog vije?a, zadu?en za unutarnju sigurnost.
U dobi od 31 godine ve? je imao ?vrste oslonce vlasti koje ?e u narednih deset godina sve vi?e u?vr??ivati. Svoju vlast bazirat ?e na dvije klju?ne to?ke - brojnim ?lanovima obitelji koji ?e zauzeti sve bitne polo?aje u ira?koj vlasti i vladi. Druga to?ka bit ?e golemi sigurnosti aparat kojeg ?e ?initi ?pijuni i
dou?nici
u cijelome Iraku. No, njega nije interesirala samo mo? ve? i bogatstvo koje je po?eo akumulirati u svojim rukama. Prvenstveno je tu rije? o bogatstvu koje stvara
naftna
industrija. Naime, Irak dr?i 11% svjetskih zaliha nafte. Međutim ni druge gospodarske grane nisu izmakle Saddamovoj ?elji za bogatstvom, a sve zahvaljuju?i mre?i ?pijuna i nekolicini osobnih ubojica. Godine
1978.
Irak je po?eo okupljati
arapske
nacije s ciljem izolacije Egipta zbog njegove diplomatske inicijative rje?avanja
Izraelsko-arapskog pitanja
. Njegov saveznik sirijski predsjednik
Hafez al-Assad
, skoro je postao prepreka daljnjem Husseinovom usponu ka vrhu vlasti. Da je Sirijsko-ira?ka federacija, kao protute?a Egiptu, oformljena Assad, a ne Hussein, zauzeo bi mjesto na kojem bi imao golem utjecaj. Naime, predsjednik Bakr trebao je biti ?elnik federacije, a Assadu bi pripalo mjesto njegova zamjenika. Hussein nije mogao dopustiti da se takvo ?to dogodi, po?eo je poduzimati korake ka ?to br?em sila?enju aktualnog ira?kog predsjednika s vlasti. Uskoro je ponovo je uz pomo? porodi?nih veza i sigurnosnog aparata Hussein uspio do?i do cilja.
Dana
16. srpnja
1979.
godine predsjednik Bakr podnio je ostavku. Slu?beno, zbog zdravstvenih problema. Neslu?beno, on je bio ?rtva Husseinove borbe za vlast. Nakon Bakra na mjesto predsjednika do?ao je Saddam Hussein koji je brzo po?eo u?vr??ivati svoju vlast. Tako je sazvao glave?ine Baath stranke
22. srpnja
iste godine na sastanak. Na tom sastanku okupili su se ?lanovi razli?itih obitelji i tada je Saddam Hussein iznio svoj stav kako stranka mora biti o?i??ena. Hussein je tada pro?itao listu imena osoba koje su zamoljene da odstupe sa svojih polo?aja. Cijeli događaj snimale su tv kamere, a nakon ?to su prozvani odmah su odvođeni u pritvor, a potom su svi poubijani. Ali Saddam Hussein nije se zaustavio samo na tome da poubija potpuno nevine ljude. Visoko pozicionirani ?lan Revolucionarnog vije?a i ?ef radni?kih sindikata te vode?i
?ijitski
?lan vije?a zajedno s dvadeset drugih visokih dr?avnih du?nosnika sustavno su i osobno ubili Saddam Hussein i njegovi visoki strana?ki du?nosnici. U narednih nekoliko dana ubijeni su mnogi vojni ?asnici, zamjenici ministara i stranci nevjerne osobe. Takva nemilosrdna ?istka omogu?ila je Saddamu konsolidaciju vlastite mo?i u Iraku. Saddam nije ?istio samo unutar svoje stranke ve? je eliminirao i
komuniste
, koji su dotad od svih arapskih zemalja jedino u Iraku imali znatniji utjecaj. Taj potez u trenutku kada
Sovjetski Savez
ra?una na Siriju i Irak osigurao mu je nemale simpatije u
Washingtonu
, osobito među paranoi?no antikomunisti?kim republikancima. Saddam je u o?ima Washingtona tada bio razboriti
musliman
, neopsjednut religijom, ujedno svjestan toga ?to nafta zna?i ameri?kim motorima i ira?koj blagajni.
Sadam Husein za vrijeme procesa suđenja 2004. godine.
Sadam je u rujnu
1980.
godine krenuo u pohod na
Huzestan
, jugozapadni rub
Irana
bogat naftom otkloniv?i tako bojazni ameri?kog ministra obrane Brown-a da bi Irak mogao okupirati
Kuvajt
i
Saudijsku Arabiju
.
[1]
Ra?unao je na pobjedu za nekoliko dana. Ponajvi?e zahvaljuju?i ?utljivoj, ali konkretnoj podr?ci
Sjedinjenih Dr?ava
, koja mu je tada za njegove petrodolare osiguravala kupovinu sofisticiranog oru?ja i pristup jo? sofisticiranijim tehnologijama masovnog uni?tavanja, zbog kojih ?e ga prozvati mnogo kasnije, pre?u?uju?i vlastitu ulogu u kreiranju monstruma. Ra?un je bio bez kr?mara, jer su Iranci uspjeli stvoriti pat poziciju i iscrpljivati Irak u stati?kom frontovskom ratu jo? punih osam godina. Iako je u tom ratu pobjedu izborio
Iran
, Saddamu Husseinu nije smetalo da svoj poraz proglasi pobjedom i po
Iraku
gradi spomenike toj pobjedi. U tom ratu prvi je puta upotrijebio ira?ko
kemijsko oru?je
. No, njegova ?eđ za ratom nije se zaustavila na Iranu ve? je zbog procjene kako bi ?ijiti mogli biti prijetnja njegovoj diktaturi
Kurde
(manjinu u Iraku) dao zausti otrovnim plinom, a zbog poku?aja svrgavanja ira?kog diktatora. Unato? ponovnoj upotrebi zabranjenog kemijskog oru?ja (ovaj puta i na civilima - ?enama i djecom, tijekom
Al-Anfal kampanje
) svijet nije ni?ta poduzeo protiv ira?kog diktatora. Godine
1990.
pokrenuo je novi rat invazijom na
Kuvajt
koji je Saddam nazivao odmetnutom pokrajinom. Na taj ?in međunarodne agresije
Ujedinjeni narodi
odgovorili su vojnom intervencijom. Nakon vojnog odgovora Saddam je do?ivio te?ak vojni?ki poraz te je kontrolu nad sjevernim i ju?nim Irakom morao prepustiti savezni?kim snagama koje su ratovale protiv njega (uglavnom onim Sjedinjenih Dr?ava). Unato? tome nastavio je vladati Irakom.
Tijekom devedesetih godina ni?u se krize oko navodnog programa Iraka za razvoj oru?ja za masovno uni?tenje koje kulminiraju
1998.
godine trodnevnim ameri?kim raketiranjem Iraka pod nazivom
Operacija Pustinjska lisica
. Kriza se nastavlja i nakon napada, te dolaskom
Georgea W. Busha
na polo?aj ameri?kog predsjednika i nakon
napada 11. rujna 2001.
godine kriza se poo?trava.
Propast Huseinove vladavine i smrt
[
uredi
|
uredi kod
]
U o?ujku
2003.
godine
Sjedinjene Dr?ave
i
Velika Britanija
pokrenule su jednostranu
vojnu akciju
(bez dopu?tenja Ujedinjenih naroda) protiv Iraka. Glavni cilj vojne akcije - svrgavanje Saddama Husseina s vlasti - postignut je nakon tri tjedna ratovanja.
Dana
13. prosinca
2003.
godine ameri?ke snage uhitile su Saddama Husseina blizu grada
Tikrita
. U srpnju
2004.
godine po?inje prvo sudsko saslu?anje, a u listopadu
2005.
godine zapo?elo je suđenje za zlo?ine koje je Saddam Hussein po?inio nad Kurdima i ?ijitima tijekom osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stolje?a. Dana 5. studenog
2006.
godine Saddam Hussein osuđen je na smrt vje?anjem.
Ira?ki
prizivni sud potvrdio je dana
26. prosinca
2006.
godine odluku prvostupanjskog suda kojom je Saddam Hussein osuđen na smrtnu kaznu. Ira?ke vlasti su dana
28. prosinca
2006.
godine uputile
ameri?koj
vojsci, koja ga dr?i u svojem zarobljeni?tvu, zahtjev za njegovom predajom, ?to se smatra prvim korakom ka izvr?enju smrtne kazne. Dana
30. prosinca
2006.
godine u 6:00 sati po mjesnom vremenu nad Saddamom Husseinom je izvr?ena smrtna kazna vje?anjem.
- ↑
James Mann:Vulkanci i njihov uspon