Reinhard Tristan Eugen Heydrich
(
Halle
,
7. o?ujka
1904.
?
Prag
,
4. lipnja
1942.
) bio je visokopozicionirani
nacisti?ki
?asnik tijekom
Tre?eg Reicha
. Bio je
SS-Obergruppenfuhrer
(general) i
General der Polizei
(General policije), predsjednik
RSHA
-a (uklju?uju?i
SD
,
Gestapo
i
Kripo
) i
Stellvertretender Reichsprotektor
(protektor)
?e?ke i Moravske
. Predsjedavao je
Konferencijom u Wannseeu
1942.
godine na kojoj je donesena odluka o "
kona?nom rje?enju ?idovskog pitanja
". Dana
27. svibnja
1942.
voze?i se
Pragom
, smrtno su ga ranila dva ?lana
UVOD-a
(automatska pu?ka Jozefa Gab?ika je zatajila, bomba Jana Kubi?a je ranila Heydricha).
[1]
Iako je
Heinrich Himmler
poslao najbolje lije?nike, Heydrich je pao u
komu
i umro
4. lipnja
1942.
u dobi od samo 38 godina.
Reinhard Heydrich je rođen
7. o?ujka
1904.
godine u
Halleu na Saali
kao sin skladatelja
Richarda Heydricha
i njegove supruge Elisabethe Anne Marie Amalije Kranz, k?eri Hofrata Kranza, osniva?a Konzervatorija u
Dresdenu
.
[2]
Reinhardova prva dva imena patriotske su reference na glazbena djela: Reinhard je ime lika iz o?eve mu opere
Amen
, dok je Tristan lik iz slavne
Wagnerove
opere
Tristan i Izolda
. Tre?e ime, Eugen, vjerojatno je dobio prema
Eugenu Savojskom
, slavnom vojskovođi. Rođen je u dobrostoje?oj
katoli?koj
obitelji. Glazba je bila svakodnevna pojava tijekom Reinhardova djetinjstva zbog ?injenice da mu je otac bio operni pjeva? i skladatelj, te osniva? Konzervatorija u Halleu. Njegov najdra?i instrument bila je
violina
koju je svirao s velikim talentom, a tu je ljubav zadr?ao do svoje smrti.
Heydrichov je otac bio njema?ki
nacionalist
te je te ideje prenio i na svoje troje djece.
[3]
U skladu s tim, disciplina i strogo?a su bili na visokoj razini ?to je za posljedicu imalu ?e?to ka?njavanje djece kad je bilo potrebe za tim. Mladi je Reinhard s bratom
Heinzom
, tijekom djetinjstva, ?esto imao dvoboje u
ma?evanju
, zbog ?ega je i u kasnijoj dobi imao dobra znanja iz tog sporta. Heydrich je pohađao
Reform-Realgymnasium
i pokazivao je iznimnu inteligenciju i spretnost prilikom rje?avanja ?kolskih obveza. Ujedno je bio i dobar sporta? te se, osim u spomenutom ma?evanju, isticao i u
plivanju
. No, unato? svemu tome, bio je vrlo samozatajan i ?esta meta zlostavljanja zbog svog visokog glasa (kojeg je
zadr?ao
i u odrasloj dobi) i svoje katoli?ke vjere (tamo?nja je zajednica bila ve?inski
protestantska
). Postojale su i neke teorije o njegovom mogu?em
?idovskom porijeklu
, ?to su njegovi oponenti kasnije iskoristili protiv njega kako bi mu ukaljali ugled i stekli ve?u kontrolu nad njim, no kasniji izvje?taju opovrgli su ovu tezu.
Kada je
28. srpnja
1914.
izbio
Prvi svjetski rat
, tada desetogodi?nji Heydrich bio je premlad kako bi bio regrutiran u vojsku. Pridru?io se Maerckerovim volonterima (prvoj jedinici
Freikorpsa
osnovanoj za Ministra obrane Gustava Noskea), desni?arskoj paravojnoj organizaciji koja se sna?no protivila
komunistima
. Pridru?io se i organizaciji
Deutschvolkischer Schutz und Trutzbund
(
Nacionalna njema?ka liga za za?titu i sigurnost
), koja je po svojoj ideologiji bila
ansemitska
.
[4]
Dana
11. studenog
1918.
, rat je zavr?io, a
Njema?ko Carstvo
je pora?eno. Zbog uvjeta
Versajskog sporazuma
, Njema?ku je zahvatila
inflacija
zbog koje su mnoge obitelji, uklju?uju?i i Heydrichove, izgubile svoje u?teđevine.
Godine
1922.
, pridru?io se
mornarici
, koriste?i privilegiju besplatnog obrazovanja i osigurane
mirovine
koja mu je ponuđena. Postao je kadet u glavnoj bazi u
Kielu
. Kada se među njegovim kolegama po?ela ?iriti glasina o Heydrichovom ?idovskom porijeklu, postao je iznimno nepopularan. Godine
1926.
postao je
poru?nik
(
Leutnant zur See
) i dobio posao kao signalizacijski ?asnik na brodu
SMS Schleswig-Holstein
. Postav?i tako nadređeni svim onim ?asnicima koji su ga prije zlostavljali, dobio je priliku za osvetu, zbog ?ega ih je prisiljavao na mukotrpan rad i tretirao kao robove.
Heydrich je također stekao reputaciju ozlogla?enog ?enskara, o ?emu su svjedo?ile brojne afere koje je imao. Jedne ve?eri tijekom
1930.
godine, prisustvovao je balu vesla?kog kluba i upoznao mladu ?enu po imenu
Lina von Osten
. Njih su dvoje stupili u vezu i ubrzo objavili zaruke. Jedna od njegovih biv?ih ljubavnica, k?i direktora
brodogradili?ta
, bila je toliko bijesna ?to ?e se Heydrich o?eniti drugom da se po?alila svome ocu, koji je bio prijatelj
admirala
Ericha Raedera
, tada ?efa Pomorskih operacija. Ubrzo je do?lo do slu?bene prijave protiv Heydricha zbog bla?enja ?asti mlade ?ene. Optu?en je za "pona?anje neprili?no za ?asnika i gospodina" ?to je rezultiralo i slu?benom istragom. Heydrich je pozvan pred sud ?asti gdje je branio svoju nevinost, tvrde?i da doti?na ?ena la?e. Iako je oslobođen, ?asnici su zahtijevali kaznu zbog nedoli?nog pona?anja. U travnju
1931.
, Raeder je osudio Heydricha na "otpust zbog bludni?enja". Otpu?ten je iste godine.
[5]
Iako dotu?en, ostao je zaru?en za Linu von Osten, ali bez ikakve nade za napredak u karijeri.
Godine
1931.
, Himmler je zapo?eo s uspostavom kontraobavje?tajne slu?be unutar
SS
-a. Djeluju?i prema savjetu
Karla von Ebersteina
, prijatelja Line von Osten, Himmler je pozvao Heydricha na razgovor. Danas se uglavnom smatra kako je Himmler instantno bio impresioniran Heydrichom te mu je ponuđeni posao dao odmah. Heydrichova po?etna pla?a bila je 180
reichsmaraka
. Heydrich je tako uspje?no inkorporiran u hijerarhiju nacisti?ke stranke, a zbog svojih ?e budu?ih zasluga od Himmlera dobiti i
Totenkopfring
.
Kako bi zapo?eo raditi, Heydrich je prvo otvorio ured u
Smeđoj ku?i
, sredi?tu
NSDAP
-a u
Munchenu
, i krenuo sa svojim prvim zadatkom - stvaranjem renomirane i pouzdane kontraobavje?tajne slu?be.
U ovom je razdoblju jo? uvijek bio poprili?no bezna?ajan u hijerarhiji stranke, zbog ?ega je sam sastavio tim
?pijuna
i obavje?tajaca koje je poslao da mu nabave informacije koje bi mogao iskoristiti za
ucjenu
, kako strana?kih protivnika tako i nekih visokopozicioniranih slu?benika stranke.
U prosincu
1931.
, Heydrich i Lina von Osten su se vjen?ali. Iste godine postao je i
bojnik
u
SS
-u. Ovi su uspjesi i usponi Heydricha, tada jo? momka od 27 godina, u?inili jednim od najopasnijih ljudi unutar stranke. Također, sudbina protivnika stranke bila je, zbog njegovog pa?ljivo odr?avanog karti?nog indeksa, samo u njegovim rukama.
No,
1932.
godine, Heydrich je dobio ?to je tra?io i to od samog
Hitlera
. Nekoliko je Heydrichovih neprijatelja otkrilo podatak o njegovom mogu?em ?idovskom porijeklu i po?elo ih ?iriti uokolo. Unutar stranke, ovakva je glasina mogla biti opasna po ?ivot, ?ak i za ?efa kontraobavje?tajne slu?be. Ubrzo je zapo?eta istraga o Heydrichovom porijeklu pod vodstvom Dr. Achima Gerckea, glavnog rasnog eksperta nacisti?ke stranke. Po zavr?etku istrage, dr. Gercke je zaklju?io da je Heydrich
"... ?istog njema?kog porijekla bez ikakvih obojenih i ?idovskih korijena."
[6]
No, Himmlera je smetala i sama pomisao da bi osoba "mutnog" porijekla mogla voditi njegovu kontraobavje?tajnu slu?bu. Godine
1942.
, Himmler je
Felixu Kerstenu
, svom osobnom maseru, rekao kako je prije 10 godina pri?ao s Hitlerom o toj stvari, u vremenu kada je jo? bio ?ef bavarske politi?ke policije. Hitler je tada porazgovarao s Heydrichom i zaklju?io da se radi o
"iznimno darovitom, ali i opasnom ?ovjeku, ?ije je talente pokret morao ugu?iti"
.
[7]
Himmler je Kerstenu rekao da je Hitler dodao kako je Heydrichovo
"nearijevsko porijeklo bilo iznimno korisno; jer bi im bio toliko zahvalan ?to ga nisu izbacili da bi im bio bezuvjetno odan"
.
[7]
Himmler je dodao i kako je Hitlerovo predviđanje bilo to?no - Heydrich im je doista bio bezuvjetno odan.
[7]
No, Kerstenov iskaz vezan uz ovaj događaj osporio je povjesni?ar
Max Williams
koji je naglasio kako se cijeli iskaz iz Kerstenove autobiografije ne smije uzimati kao apsolutno istinit.
[8]
Do srpnja
1932.
, Heydrichova je protuobavje?tajna slu?ba postala mo?an aparat straha i terora. Dok je Hitler zazivao apsolutnu kontrolu nad dr?avom, Himmler i Heydrich su ?eljeli potpunu kontrolu policijskih snaga u svih 17 saveznih dr?ava, a odlu?ili su po?eti s
Bavarskom
. Godine
1933.
, Heydrich je skupio nekolicinu ljudi iz
SD
-a i zajedno s njima uletio u sjedi?te
minhenske
policije, preuzev?i kontrolu pomo?u taktike zastra?ivanja. Himmler je uskoro postao ?ef bavarske politi?ke policije, a Heydrich je postavljen za njegovog zamjenika. Duo je tada iz Bavarske krenuo na osvajanje preostalih 16 dr?ava. Nakon ?to su bez ve?ih proplema stekli kontrolu i njih 15, ostao je jedino
Hermann Goring
i njegova nedodirljiva
Prusija
, koje je ?ak i tada imala poseban status.
Goring je bio neosporivi vođa svih policijskih snaga u Prusiji, a Himmlera i Heydricha nije nimalo simpatizirao. Goringova ideja bila je od pruske policije napraviti neovisnu policijsku snagu, odvojenu od ostalih, koja ne bi morala podlijegati standardnim zakonima, ve? bi ih stvarala sama. Svoju je organizaciju nazvao
Geheime Staatspolizei (Tajna dr?avna policija)
. Organizacija je ubrzo postala poznatija po skra?enici, Gestapo, koju je skovao po?tanski slu?benik kako bi naziv organizacije mogao uklopiti na po?tansku marku. Goring je ?elio premjestiti Gestapovce iz policijskog sredi?ta i dati im vlastiti zapovjedni centar.
Iako je
30. sije?nja
1933.
Adolf Hitler
potao
Reichskanzler
, jo? uvijek nije imao
diktatorske
ovlasti koje je ?elio. Kako bi to postigao, nagovorio je predsjednika
Paula von Hindenburga
da potpi?e niz dekreta kojima je oslabljen politi?ki utjecaj opozicijskih stranaka kao ?to su bili komunisti ili
socijalisti
. Uz pomo? ovih je dekreta policija dobila pravo na pretrese, konfiskaciju imovine i pritvaranje (i zatvaranje) bez prava saslu?anja i suđenja. Heydrich je konzultirao svoj popis i
SS
-ovcima i smeđoko?ulja?ima unutar
SA
-a predao imena "prijestupnika" koje je trebalo pozatvarati. Kako su Heydrichove kartice bile u tisu?ama, zatvori su ubrzo pre?li granice popunjenosti, ?to je dovelo do uspostave prvih
koncentracijskih logora
.
Dana
20. travnja
1934.
,
Goring
i
Himmler
su odlu?ili uspostaviti normalan odnos, ponajvi?e zbog zajedni?ke mr?nje prema
Sturmabteilungu
. Goring je sve ovlasti u Gestapu prebacio na Himmlera, koji je postao i ?ef svih policijskih snaga izvan
Prusije
. Himmler je potom, ve?
22. travnja
1934.
, imenovao Heydricha ?efom Gestapa.
[9]
Kada su se kona?no domogli kontrole, njih su dvojica planirali kako ?e s Gestapom, uz pomo?
SS
-a, uni?titi SA.
Heydrich je svojim ljudima ubrzo naredio da pronađu la?ne "dokaze" kako
Ernst Rohm
, ?ef SA, planira svrgnuti Hitlera s vlasti. Himmler je, u međuvremenu, vr?io pritisak na Hitlera da eliminira Rohma i ostatak vodstva SA-a. Popustiv?i, Hitler je Heydrichu,
Himmleru
,
Goringu
i
Lutzeu
dao za zadatak sastavljanje "liste za odsrtel" koja je zapo?injala sa sedam klju?nih SA-ovaca, a zavr?avala s mnogo drugih ?lanova te organizacije. Dana
30. lipnja
1934.
, SS i Gestapo su po?eli s masovnim uhi?enjima koja su trajala cijeli taj vikend. Rohm je, bez suđenja, strijeljan kao i ostatak vrha SA-a. Ova nacisti?ka ?istka postat ?e poznata kao
No? dugih no?eva
.
Po uni?tenju SA-a, Heydrich je zapo?eo s pretvaranjem Gestapa u instrument straha. Prva reforma bilo je pobolj?anje kategorizacije kriminalaca, koji su sada svrstavani u vi?e razli?itih kategorija, zbog ?ega su se kartice diferencirale na temelju boje. Gestapo je imao pravo uhititi nekoga ?ak i ako je samo postojala sumnja da bi taj isti
mogao
po?initi zlo?in, a definiciju zlo?ina stvarali su sami gestapovci; sam je Hitler o agenciji rekao da su
"sve mjere, ?ak i ako nisu u skladu s va?e?im zakonima i procedurama, dozvoljene ako idu u korist
Fuhreru
"
.
[10]
Ljudi su po cijeloj Njema?koj po?eli nestajati bez traga, da bi nakon du?eg vremena njihove obitelji zaprimile urne s njihovim pepelom. Pod Himmlerom i Heydrichom, Reich je postao
policijska dr?ava
. Kao dodatak tomu, Himmler je razmi?ljao o ideji stvaranja "germanske religije" te je, shodno s time, od svih ?lanova SS-a zahtijevao napu?tanje crkve. Heydrich je to u?inio na prolje?e
1936.
godine, dok je njegova supruga Lina to napravila godinu ranije. Heydrich nije samo osje?ao kako vi?e ne mo?e biti ?lan, ve? se pobojao kako bi politi?ka mo? (i utjecaj) crkvenih organizacija mogla biti opasna po dr?avu.
[11]
Dana
17. lipnja
1936.
dolazi do ujedinjenja svih policijskih snaga u Njema?koj pod upravom Heinricha Himmlera. Himmler je
26. lipnja
reorganizirao policiju u dvije skupine:
[12]
- Ordnungspolizei
(ORPO) koja se sastojala od nacionalne uniformirane policije i lokalne policije.
- Sicherheitspolizei
(SiPo) koja se sastojala od
Gestapa
i
Kriminalpolizeia
(KRIPO).
U tom je trenutku Reinhard Heydrich bio ?ef SiPo-a, Gestapa, KRIP-a i
SD
-a, dok je
Heinrich Muller
bio ?ef operacija
Gestapa
. Heydrichov prvi zadatak bilo je spre?avanje bilo kakvih izgreda prije i tijekom
Olimpijskih igara
u
Berlinu
1936.
godine, zadatak koji je obavio hladno, sistemati?no i nemilosrdno, ?to mu je i donijelo
Deutsches Olympiaehrenzeichen
prve klase.
Tijekom rujna
1939.
, SD i SiPo su ujedinjeni u jednu organizaciju,
Reichssicherheitshauptamt
(RSHA), ?iji je ?ef postao Heydrich. U to je vrijeme, titula
Chef der Sicherheitspolizei und des SD
(?ef SiPo-a i SD-a) konferirana upravo Heydrichu.
[13]
Dana
24. kolovoza
1940.
, Heydrich je postao i predsjednik
Interpola
, nakon ?ega je sredi?te te organizacije preba?eno u Berlin, dok je
24. rujna
1941.
postao
SS-
Obergruppenfuhrer
und General der Polizei
(
SS-Obergruppenfuhrer
i general policije). Heydrich je tako u samo dvije godine uspio postati jedna od najmo?nijih osoba u zemlji i osoba koja je sve sigurnosne snage Reicha dr?ala pod svojom kontrolom (izuzev SS-a kojim je upravljao Himmler).
?istke u Crvenoj armiji
[
uredi
|
uredi kod
]
Godine
1936.
,
SD
dobiva informaciju da visokorangirani sovjetski ?asnik planira svrgnuti
Josifa Staljina
s vlasti. Osjetiv?i priliku za zadavanje udarca kako
sovjetskoj vojsci
tako i
admiralu Canarisu
, Heydrich je odlu?io da se ruski ?asnici trebaju "razotkriti".
[14]
Prvo je razgovarao s Himmlerom da bi na koncu obojica ideju iznijeli Hitleru. No, ono ?to Heydrich nije znao jest da je tu informaciju lansirao sam Staljin kako bi svoje ?istke vojnog vrha u?inio koliko-toliko legitimnim. Staljin je naredio generalu
Nikolaju Skoblinu
, najboljem agentu
NKVD
-a, da Heydrichu preda la?ne dokumente koji svjedo?e o zavjeri mar?ala
Mihaila Tuha?evskog
i drugih sovjetskih generala s ciljem svrgavanja Staljina. Heydrich je ubrzo dobio Hitlerovo dupu?tenje da instantno djeluje i regira shodno s informacijama koje je dobio. SD je, tada, izradio niz falsificiranih dokumenata koji izravno upli?u mar?ala Tuha?evskog i njegove saveznike u navedenu zavjeru. Ti su dokumenti kasnije predani NKVD-u.
[14]
Ubrzo je, po Staljinovoj direktivi, uslijedila
Velika ?istka
u
Crvenoj armiji
. Dok je Heydrich zadovoljno mislio kako je la?no uvjerio Staljina da ubije 35.000 svojih ?asnika, njegova je stvarna zasluga ostala na razini spekulacije i pretpostavki.
[15]
Zanimljivo je kako sovjetski tu?itelji uop?e nisu koristili Heydrichove la?ne dokumente prilikom suđenja, ve? su se oslanjali na la?na svjedo?enja dobivena iznudom i fizi?kim prebijanjem svjedoka.
[16]
No, ?istka je ipak uvelike oslabila bojne sposobnosti Crvene armije na neko vrijeme.
Do kraja
1940.
, Hitlerove su vojske pokorile ve?inu
Zapadne Europe
. No, na Hitlerovo o?ajanje, antinacisti?ki pokreti otpora dobro su stajali, posebice u
Norve?koj
,
Francuskoj
,
Nizozemskoj
i
Belgiji
. Godine
1941.
, SD je dobio naredbu provođenja dekreta
Nacht und Nebel
, ?iji je cilj bilo gu?enje svakog pokreta otpora. Prema tom dekretu, sumnjivci su morali biti uhi?eni ?to je diskternije mogu?e, "pod okriljem no?i i magle". Ljudi su iznenada nestajali bez traga, a o njihovoj lokaciji i sudbini nije znao vi?e nitko. Za svakog uhi?enog, SD je morao popuniti upitnik s podatcima o uhi?enikovom porijeklu, osobnim podatcima i popisom zlo?ina koje je po?inio protiv Reicha. Upitnik se tada stavio u kovertu, zatvorio i pe?atirao s natpisom "Nacht und Nebel" te bi u tom obliku bio dostavljen RSHA-u. Ovaj je dekret ostao na snazi i nakon Heydrichove smrti. Iako to?an broj nestalih pod okriljem ovog dekreta nikada nije objavljen, pretpostavlja se da je u okupiranim zemljama nestalo oko 7.000 ljudi koji su osimnju?eni da su bili ?lanovi pokreta otpora.
Protektor ?e?ke i Moravske
[
uredi
|
uredi kod
]
Dana
27. rujna
1941.
, Heydrich je postao
Stellvertretender Reichsprotektor
Protektorara ?e?ke i Moravske
(dijela
?ehoslova?ke
pripojenog Reichu
15. o?ujka
1939.
) i tako preuzeo svu kontrolu nad tim podru?jem, jer je Hitler smatrao kako njegov prethodnik,
Konstantin von Neurath
, nije bio dovoljno strog prilikom svog mandata. Ipak, Von Neurath je
de iure
ostao protektor sve do
24. kolovoza
1943.
Heydrich se ubrzo uputio u
Prag
kako bi pove?ao produkcijske kvote.
Kao vlastodr?ac u
?e?koj
i
Moravskoj
, Heydrich je primjenjivao
metodu "bi?a i zobi"
kako bi pove?ao proizvodnju. Suzbijeno je crno tr?i?te, pov?ane su porcije hrane i prihodi, a po prvi puta je uvedeno osiguranje na radu. Oni koji su bili povezani s pokretom otpora ili crnim tr?i?tem bili bi mu?eni ili ubijani. Pod Heydrichom, uvjeti i prilike u Pragu i ?e?koj bili su relativno mirni, a industrijska proizvodnja u usponu. Upravo zbog uspjeha u Pragu, Hitler je ?elio Heydricha postaviti za guvernera
Pariza
.
No ipak, Heydrich je po dolasku na poziciju
de facto
postao vojni diktator ?e?ke i Moravske, a kabinet kolaboratorskog predsjednika
Emila Hache
ostao je gotovo bez ikakvih ovlasti. Kao znak samopouzdanja, vjere u okupatorske snage i efikasnost svoje vlade, Heydrich se ?esto vozio gradskim ulicama u nearmiranim, otvorenim automobilima, ?to je bila pogre?ka koja ?e ga stajati ?ivota.
|
|
|
Jozef Gab?ik
i
Jan Kubi?
, ?e?ki agenti koje su britanske tajne slu?be istrenirale za izvr?enje atentata na Heydricha. Ne ?ele?i dospjeti u ruke Nijemaca, po?inili su samoubojstvo
18. lipnja
1942.
, kada su njema?ke trupe orku?ile crkvu u kojoj su se nalazili.
|
?ehoslova?ka vlada u egzilu
(Prozatimni statni z?izeni) smi?ljala je u
Londonu
plan kako izvr?iti
atentat
na Heydricha. Dvojica agenata, posebno treniranih od strane britanskih tajnih slu?bi,
Jan Kubi?
i
Jozef Gab?ik
, odabrani su za izvr?enje tog atentata. Nakon odrađenih priprema preba?eni su u domovinu
28. prosinca
1941. godine
zrakoplovom
RAF
-ove 138. eskadrile.
Dana
27. svibnja
1942.
Heydrich je napadnut dok se u otvorenom automobilu vozio pra?kim predgrađem
Libe?
prema
pra?kom dvorcu
. Na tom putu Heydrich je morao pro?i kri?anje pruge
Dresden
-
Prag
s cestom koja vodi do Mosta Troja. To je kri?anje bilo idealno mjesto za napad zbog usporavanja vo?nje prilikom prelaska kri?anja i skretanja.
Dok je automobil smanjenom brzinom prolazio zavoj, Gab?ik je naciljao svojim
Stenovim
automatom
, no oru?je je zablokiralo i nije ispalilo ni metka. U tom je trenutku Heydrich naredio svom voza?u da stane, umjesto da mu je naredio da prođe zavoj ?to ve?om brzinom, kako bi uhvatio napada?e. Kubi? je u tom istom trenutku brzopotezno bacio bombu na stra?nji dio automobila. Eksplozija je ozlijedila Heydricha, ali i samog Kubi?a.
Govori se kako je Heydrich, kada se ra??istio dim, krenuo iz uni?tenog automobila za Kubi?em s oru?jem u ruci i poku?ao uzvratiti vatru. Barem jedan od izvje?taja tvrdi kako njegov pi?tolj nije bio napunjen. Pretr?ao je polovicu ulice kada je stao zbog posljedica
?oka
i poslao svog voza?a, Kleina, za Gab?ikom. U međusobnom lovu, Gab?ik je uspio propucati Kleina u nogu i pobje?i. Tada se ?inilo kako Heydrich nije ozbiljno ozlijeđen.
Druga pak verzija sugerira kako je Heydricu u pomo? prisko?ila
?ehinja
koja je zaustavila kamion koji je prevozio sredstvo za pranje podova. Heydrich je isprva polo?en na stra?nje sjedalo, no kada se po?eo ?aliti na bol, polo?en je u stra?nji dio kamiona u le?e?em polo?aju na prsima i tako prevezen u bolnicu Bulovka. Pretrpio je sna?ne ozljede na lijevoj strani tijela, zadobiv?i puknu?e
dijafragme
,
slezene
i
plu?a
te slomljeno
rebro
. Lije?nici su odmah operirali te se, unato? blagoj temperaturi, ?inilo kako oporavak ide bez problema. Himmler je nakon atentata doputovao u Prag, no tijekom jednog susreta odr?anog
2. lipnja
, Heydrich se pomirio sa svojom sudbinom, citiraju?i dio jedne od o?evih opera:
≫Svijet je samo kugla koju okre?e Gospod Bog.
Svi mi moramo plesati kako bubnjevi sviraju.
[17]
≪
Nakon Himmlerovog posjeta, Heydrich je pao u
komu
i vi?e se nije probudio. Preminuo je u 4:30 sati ujutro,
4. lipnja
1942.
, u 38. godini ?ivota.
Autopsija
je potvrdila kako je umro od
sepse
. Posebno je zanimljiva Heydrichova posmrtna facijalna ekspresija (njegova "maska smrti"), koja je, prema rije?ima doktora Bernharda Wehnera, policijskog slu?benika koji je radio na atentatu, odavala
"neugodnu duhovnost i potpuno perverznu ljetpotu, kao kod renesansnog kardinala"
.
[18]
Hitler je bio bijesan zbog ubojstva njegovog "za?titnika" ?e?ke i Moravske. Naredio je brzu istragu i uhi?enje krivaca. Tajne slu?be su atentatore povezali s mjestima
Lidice
i
Le?aky
, zbog ?ega je Hitler naredio masovne deportacije i ubojstva kao osvetu za atentat.
Heydrich je pokopan na
berlinskom
vojnom groblju
Invalidenfriedhof
. No, to?na lokacija njegove grobnice nije sasvim poznata. Neki pretpostavljaju kako bi njegova grobnica mogla biti između one dvojice njema?kih ratnih heroja,
Adolfa Karla van Ovena
i
Gerharda von Scharnhorsta
(sekcija C).
[21]
Hitler je Heydrichu ?elio izgraditi monumentalnu grobnicu, no zbog lo?eg tijeka rata ona nikada nije izgrađena. Godine
1945.
, Heydrichov privremeni drveni marker je nestao. Marker nikada nije vra?en jer su se
Saveznici
i berlinske vlasti pobojale kako bi Heydrichov grob mogao postati okupljali?te
naonacista
kao ?to je slu?aj s grobom
Rudolfa Hessa
u
bavarskom
gradi?u
Wunsiedelu
. Kada je Berlin podjeljen, groblje se na?lo to?no na granici
zapadnog
i
isto?nog
dijela grada koja je kasnije postala putanja pru?anja
Berlinskog zida
. Tako se moglo dogoditi da je Heydrichov grob, barem za vrijeme podjele grada, bio na takozvanoj "liniji smrti" između dva Berlina te je tako bio nedostupan javnosti, no vjerojatnost ovoga je malena jer je sekcija C bila na samom po?etku groblja, na ulazu s Ulice Scharnhorst, dok se linija protezala stra?njim dijelom groblja (sekcije E, F i G). Pismo objavljeno u
Frankfurter Allgemeine Zeitungu
1992.
godine nagovijestilo je kako se Heydrichov grob nalazi u sekciji A, do groba generala von Wittenberga koji se borio protiv
Napoleona
kod Leipziga
1813.
[22]
Jedna novija biografija također otvara mogu?nost da je njegov grob u sekciji A,
[23]
dok jedna od fotografija s njegovog pogreba prikazuje o?alo??ene upravo u spomenutoj sekciji A.
[24]
[25]
Podrobniji ?lanak o temi:
Lidice
Bijesan, Hitler je naredio uhi?enje i egzekuciju 10.000 nasumi?no odabranih
?eha
, no, nakon konzultacija s
Karlom Frankom
, smanjio je svoju izvornu naredbu.
[26]
Nakon Himmlerove naredbe, nacisti?ka osveta bila je brutalna. Oko 13.000 ?eha je uhi?eno, deportirano, zatvoreno ili ubijeno. Dana
10. lipnja
, svi mu?karci stariji od 16 godina u selima
Lidice
, 22 km sjeverozapadno od Praga, i
Le?aky
, ubijeni su.
Heydrichovi su se atentatori sakrili u kripti
Katedrale svetih ?irila i Metoda
, pravoslavne crkve u
Pragu
. Njihovu su lokaciju odala dvojica izdajica unutar ?e?kog pokreta otpora, nakon ?ega je njema?ka vojska ekspresno orku?ila katedralu i po?ela pucati na nju. Ne ?ele?i se predati, atentatori su po?inili samoubojstvo. Među mu?enima nakon pucnjave bio je i biskup
Gorazd
, voditelj crkve, kojeg danas slave kao mu?enika u sklopu
Pravoslavne crkve
.
U
Jephson Gardensu
,
Royal Leamington Spa
, gdje su ?esi bili stacionirani tijekom rata i gdje im se odvijala obuka, nalazi se poseban spomenik atentatorima i ?rtvama pokolja u Lidicama. Memorijalna fontana je u obliku
padobrana
, a voda izlazi iz sredi?ta. Oko fontane je posađena posebna vrsta bijele
ru?e
iz Lidica, posađena tu u ?ast poginulih. Danas se smatra kako je ovaj spomenik jedino mjesto izvan prostora
?ehoslova?ke
gdje se uzgajaju te ru?e. Fontanu je dizajniralo i danas ju odr?ava vije?e okruga Warwick.
Jan Kubi?
i
Jozef Gab?ik
su trenirali s britanskim jedinicama za specijalne operacije po brojnim kampovima u
Engleskoj
i
?kotskoj
, uklju?uju?i i STS21 osnovan u Arisaig Houseu,
Arisaig
u blizini
Lochabera
u ?kotskoj.
[27]
Heydrichu u ?ast organizirana su dva rasko?na sprovoda u
Pragu
i
Berlinu
. Sam Hitler prisustvovao je na oba te je polo?io Heydrichove po?asti i medalje na jastu?i? u njegovom grobu. Iako je Heydrichov sprovod uglavnom organiziran kao prorajhovska propaganda, Hitler je osobno krivio Heydricha za njegovu vlastitu smrt zbog nepa?nje:
≫Kako je to bila prilika koja stvara ne samo lopova ve? i atentatora, takve herojske geste kao vo?nja otvorenim, nearmiranim automobilom ili ?etnja ulicama bez za?tite zapravo su samo prokleta glupost koja nimalo ne slu?i na ?ast Domovini. Da se ?ovjek nezamjenjiv kao Heydrich tako izlo?i nepotrebnoj opasnosti, mogu samo osuditi kao veliku glupost i idiotizam.
[28]
≪
Heydrichove kasnije zamjene bili su
Ernst Kaltenbrunner
na mjestu ?efa
RSHA
-a te
Karl Hermann Frank
(
27. svibnja
-
28. svibnja
1942.
) i
Kurt Daluege
(
28. svibnja
1942.
?
14. listopada
1943.
) kao novi protektori.
Unato? smrti, Heydrichovo djelo se nastavilo. Izgrađena su tri nova logora smrti u ?e?koj, i to
Treblinka
,
Sobibor
i
Belzec
. Cijela je operacija nazvana
Operacija Reinhard
, u Heydrichovu ?ast.
[29]
Kao ?ef svih policijskih snaga, Himmler je bio podređen
Wilhelmu Fricku
, kao ministru unutarnjih poslova, no u praksi je odgovarao jedino Hitleru. Himmlerove su policijske snage bile neovisne i nisu bile podlo?ne regularnim vladinim zakonima. Iako je uloga policije trebala biti za?tita građana Reicha, ona je u praksi obavljala funkciju za?tite Reicha od njegovih vlastitih građana. Heydrichova nemilosrdna efikasnost na tom polju donijela mu je nadimke "Plava zvijer", "Pra?ki kolja?" i "Himmlerov zli genije".
Heydrich i Himmler su imali vrlo ?udan, ali iznimno prakti?an radni odnos. Iako je Himmler bio ?ef, Heydrich je bio prava snaga iza SD-a i Gestapa. Iako se osobno nisu podnosili,
[30]
njih su dvojica formirali ?vrsto partnerstvo i postali sveprisutna sila unutar stranke. Njihova glad za mo?i (koja je ipak bila znatno izra?enija kod Heydricha)
[31]
izdigla ih je iz periferije
SS
-a i
SD
-a. Zanimljivo je kako je Heydrichova inteligencija imala va?nu ulogu u njegovom manipuliranju Himmlera, ?to je rezultiralo poznatim akronimom H.H.H.H., koji je zna?io
Himmlers Hirn heißt Heydrich
(
nje.
Himmlerov mozak zove se Heydrich
).
[31]
Heydrich je također bio spreman iskoristiti Himmlera i odbaciti ga ?im bi se domogao ?elne pozicije u
SS
-u, koju Himmler nije u potpunosti koristio, no ono ?to je sprije?ilo njegov pokvareni uspon bio je atentat u
Pragu
1942.
godine koji je Heydricha ko?tao ?ivota.
[31]
Jedino je tako Himmler ostao kao neosporivi i jedini vođa
SS
-a tijekom rata.
[31]
Iako nitko nikada nije sumnjao u Heydrichove sposobnosti (ni podređeni ni nadređeni), njegova agresivnost i borbenost nisu mu donijeli previ?e simpatija unutar stranke, zbog ?ega je Himmler, kao njegov direktni nadređeni, morao popravljati nered kojeg bi znao napraviti. Zbog toga je osramo?eni Himmler ?esto gubio strpljenje s Heydrichom te bi ga pogrdno nazivao "
D?ingis-kan
", uz maltretiranja koja bi dobivao kao kaznu.
Tijekom
afere Blomberg-Fritsch
, Heydrich je bio spreman na mogu?u ostavku koju bi dobio od Himmlera. Iako mu nije dao ostavku, Himmler je bio vidno bijesan. U jednom govoru je naglasio kako je bio zaveden nesposobnim podređenima ?to je Heydrichu, iako nije osobno imenovan, dalo do znanja da misli na njega.
Po uspostavi
Tre?eg Reicha
, Heydrich je pomogao Hitleru i Himmleru u prikupljanju podataka o politi?kim oponentima, dr?e?i urednu i a?uriranu bazu podataka o osobama i organizacijama koji su bili protivnici Reicha. Pretpostavlja se da je on autor krivotvorenih dokumenata o komunikaciji
Sovjetskog Saveza
i njema?kog vojnog vrha, ?to mu je donijelo veliki presti? unutar stranke. Također je bio jedan od klju?nih odgovornih za podmetanje
la?nog poljskog "napada" na njema?ku radio stanicu Gleiwitz
, ?to je Hitleru dalo legitimno opravdanje za
invaziju
i
po?etak rata
. Ova fabrikacija, dodu?e, nije uspjela i o njoj se saznalo tek nakon rata kada su
Saveznici
istra?ili njema?ke ratne dokumente.
Iako glavni teret krivnje za
Holokaust
neupitno pada na
Hitlera
i
Himmlera
, Heydrich je tijekom prvih godina rata bio također jedan od klju?nih arhitekata Holokausta te je tako naredbe primao samo od Hitlera i Himmlera i to vezano uz sva pitanja koja su se odnosila na zarobljivanje, deportaciju ili ubijanje
?idova
.
Tijekom
Kristalne no?i
1938.
, poslao je telegram brojnim ?asnicima
SD
-a i
Gestapa
, time poma?u?i u koordinaciji programa sa
SS
-om,
SD
-om,
Gestapom
,
Ordnungspolizeiom
,
NSDAP
-om pa ?ak i vatrogasnim jedinicama. Telegram odobrava paljenje i uni?tavanje ?idovskih trgovina i
sinagoga
i naređuje zaplijenu svih "arhivskih materijala" iz ?idovskih zajednica i sinagoga. Telegram je naredio i da se:
≫(...) ?to vi?e ?idova -- pogotovo bogatih ?idova -- uhiti u svim distriktima i zatvori u pripadaju?e kaznionice... Odmah nakon uhi?enja, trebaju se kontaktirati prikladni
koncentracijski logori
kako bi se ?idovi ?to prije smjestili u njih.
[32]
≪
Nakon Kristalne no?i,
Goring
mu je osobno dodijelio titulu ?efa
Centralnog ureda za emigraciju ?idova
(
nje.
Zentralstelle fur judische Auswanderung
). Na ovoj je poziciji neumorno radio kako na koordinaciji i provedbi
Kona?nog rje?enja
tako i na uspostavi dominacije
SS
-a.
Bio je direktno upleten u nekoliko masovnih deportacija. Dana
10. listopada
1941.
bio je vi?i ?asnik na jednom sastanku u
Pragu
na kojem se raspravljalo o deportaciji 50.000 ?idova iz
Protektorata ?e?ke i Moravske
(uglavnom iz dijelova dana?nje
?e?ke
) u
geta
u
Minsku
i
Rigi
. Također se raspravljalo o 5.000 ?idova koji bi "tijekom sljede?ih tjedana" trebali biti premje?teni iz
Praga
i predani Nebeu i Raschu, zapovjednicima
Einsatzgruppen
. Raspravljalo se i o osnivanju geta unutar Protektorata, ?to je rezultiralo osnivanjem
Theresienstadta
,
[33]
logora u kojem je ubijeno 33.000 ljudi, a jo? desetci tisu?a ljudi su pro?li kroz njega na putu do svoje smrti na Istoku.
[34]
Godine
1941.
, Himmler je Heydricha imenovao glavnim odgovornim za prisilnu deportaciju 60.000 ?idova iz
Reicha
i
?ehoslova?ke
u
geto u Łod?u
, u
Poljskoj
.
[35]
Njegov najozlogla?eniji potez vezan uz ovu tematiku ipak je bilo predsjedanje
Konferencijom u Wannseeu
20. sije?nja
1942.
gdje je visokopozicioniranim du?nosnicima njema?ke vlade predstavio plan za deportaciju 11 milijuna ?idova iz svake europske zemlje na Istok gdje bi bili ubijeni prisilnim radom ili izravno u logorima.
[36]
Einsatzgruppen
su bile paravojne grupacije osnovane pod direkcijom Reinharda Heydricha i kojima je, prije i tijekom
Drugog svjetskog rata
, upravljao
SS
. Njihov primarni zadatak (tijekom rata) bio je, prema rije?ima generala
Ericha von dem Bacha
na
Nurnber?kom procesu
, "istrebljenje ?idova, Cigana i sovjetskih komesara". Bili su klju?ni dio "Kona?nog rje?enja ?idovskog pitanja" (
Die Endlosung der Judenfrage
) u okupiranim teritorijima, time automatski postav?i jedan od klju?nih elemenata
Holokausta
.
Tijekom rata, ove su grupe uglavnom sa?injavali ?lanovi
Ordnungspolizeia
(Orpo),
Waffen SS
-a
i brojni lokalni volonteri, npr. militantne skupine, a predvodili su ih razni ?asnici
Gestapa
,
Kripa
i
SD
-a. Grupe su uglavnom pratile
Wehrmacht
tijekom njezinog prodora na Istok
en route
prema
Sovjetskom Savezu
. U okupiranim teritorijima su znali iskoristiti mje?tane ako im je bilo potrebno dodatnog osiguranja ili ljudstva. Bile su rasprostranjeni po cijelom teritoriju Reicha, a bile su pod direktnom upravom
RSHA
-a, odnosno Heydricha (do njegove smrti), te njegovog kasnijeg nasljednika,
Ernsta Kaltenbrunnera
.
U prosincu
1930.
, Heydrich je upoznao
Linu von Osten
(
14. lipnja
1911.
?
14. kolovoza
1985.
). Lina je bila k?i Jurgena von Ostena, pripadnika ni?eg plemstva. Vjen?anje se odr?alo
26. prosinca
1931.
u
Großenbrodeu
, a par je imao ?etvero djece. Prvi sin, Klaus, rođen je
1933.
, dok je drugi sin, Heider, rođen
1934.
K?i Silke rođena je
1939.
, dok je njihovo posljednje dijete, k?i Marte, rođena
1942.
, nedugo nakon o?eve smrti. Godinu dana nakon atentata na oca,
1943.
godine, Klaus Heydrich poguinuo je u prometnoj nesre?i. Godine
1944.
, Lina je Heidera, tada devetogodi?njaka, ispisala iz
Hitlerjugenda
, strahuju?i kako bi mogao do?ivjeti istu sudbinu kao i njegov otac i ne ?ele?i da bude jedan od unova?ene djece, ?to je bila sve ?e??a pojava u njema?koj vojsci. Heydrichov mlađi brat, Heinz Siegfried (rođen u
Halleu
,
29. rujna
1905.
) isprva je bio odani pobornik nacizma i stranke, ali se kasnije sve vi?e udaljavao od njezinih na?ela, te je kasnije ?ak i pomagao brojnim
?idovima
tako ?to im je osiguravao la?ne isprave. Kada se prepao da bi ga Gestapo mogao otkriti, po?inio je
samoubojstvo
.
Heydrichova karijera u
SS
-u, koju mnogi povjesni?ari nazivaju "ubila?kom karijerom", bila je kombinacija brzih unaprijeđenja, rezervnih slu?bi u regularnim vojnim snagama i borbe u prvim redovima. Tijekom svojih 11 godina u SS-u, Heydrich se doslovno uspinjao po ?inovima, dobiv?i svaki ?in od bojnika do generala. Bio je i
bojnik
u
Luftwaffeu
, odletjev?i skoro 100 borbenih zadataka do trenutka kada su ga Sovjeti sru?ili pomo?u protuavionskih topova. Nakon toga je dobio osobnu naredbu
Adolfa Hitlera
da se vrati u
Berlin
i nastavi s radom u SS-u. Heydrich je imao i zna?ajan mornari?ki ?in, ali tijekom
Drugog svjetskog rata
nije imao apsolutno nikakvog kontakta s
Kriegsmarineom
, tako da je taj ?in vjerojatno dobiven na temelju prija?njih zasluga.
Heydrich je bio primatelj i brojnih njema?kih oredna i priznanja, uklju?uju?i i
Deutscher Orden
,
Krvavi orden
,
Zlatnu partijsku zna?ku
, bron?ane i srebrne palete, te
?eljezni kri?
prvog i drugog stupnja.
- Pregled karijere
Godine
|
Dob
|
Titule
|
?inovi
|
Zadu?enja
|
1931. - 1933.
|
27-29
|
?ef
Sicherheitsdiensta
(SD)
|
Mann
do
Standartenfuhrer
|
Stvoriti interni sigurnosni sustav unutar NSDAP-a, asistirati Himmleru u dobivanju potpune kontrole nad SS-om, pomo?i nacistima u osvajanju vlasti
|
1933. ? 1934.
|
29-30
|
?ef
Sicherheitsdiensta
(SD)
|
Oberfuhrer
,
Brigadefuhrer
|
Etablirati SS i SD kao glavne sigurnosne organizacije u Njema?koj, slomiti i uni?titi
Sturmabteilung
|
1934. ? 1939.
|
30-35
|
?ef
Sicherheitsdiensta
,
Gestapa
i
Sicherheitspolizeia
(SiPo)
|
Gruppenfuhrer
|
Vođenje tajnih i policijskih slu?bi u Njema?koj, provođenje anti?idovskih mjera, nadgledanje sigurnosti na
Olimpijskim igrama 1936.
|
1939. ? 1941.
|
35-37
|
?ef
Reichssicherheitshauptamta
|
Gruppenfuhrer
|
Voditi RSHA, ?to je uklju?ivalo kontrolu nad svim policijskim i sigurnosnim slu?bama u Njema?koj i okupiranim teritorijima, nadgledanje
Einsatzgruppen
, nastavak anti?idovskih mjera u Njema?koj
|
1941. ? 1942.
|
37-38
|
Protektor ?e?ke i Moravske
?ef
Reichssicherheitshauptamta
|
Obergruppenfuhrer
General der Polizei
|
Provesti uni?tenje ?idovskog naroda, pokoriti ?ehe njema?koj vlasti, voditi RSHA, ?to je uklju?ivalo kontrolu nad svim policijskim i sigurnosnim slu?bama u Njema?koj i okupiranim teritorijima.
|
Slu?beni (gore) i neslu?beni (dolje)
potpis Reinharda Heydricha
- ↑
Michal BURIAN, Ale? KNI?EK,Ji?i RAJLICH, Eduard STEHLIK: "Operation ANTHROPOID 1941?1942", Prag, 2002. (PDF)
- ↑
Das Spiel ist Aus ? Arthur Nebe
.
DER SPIEGEL 6/1950 vom 09.02.1950, str. 21
(
njema?ki
). Der Spiegel (njema?ki ?asopis)
. Pristupljeno 2009
- ↑
Reinhard Heydrich
. Jewishvirtuallibrary.org
. Pristupljeno 2010
- ↑
Waite, str. 206 - 207
- ↑
(Bullock 1962)
- ↑
Williams, Max.
Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1
. 2003., str. 38
- ↑
a
b
c
Kersten, Felix. 1957.
The Kersten Memoirs, 1940?1945
. The MacMillan Company. New York. str. 97
. Pristupljeno 6. o?ujka 2010.
- ↑
Williams, Max.
Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1
. 2003., str. 39
- ↑
Williams, Max.
Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1
. 2003., str. 61.
- ↑
Triumph of Hitler: The Gestapo is Born
. The History Place
. Pristupljeno 2010
- ↑
Williams, Max.
Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1
. 2003., str. 66
- ↑
Williams, Max.
Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1
. 2003., str. 77
- ↑
Lumsden, Robin.
A Collector's Guide To: The Allgemeine - SS
, str. 83
- ↑
a
b
Williams, Max.
Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1
. 2003., str. 85
- ↑
Williams, Max.
Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1
. 2003., str 88.
- ↑
Conquest, Robert,
The Great Terror: A Reassessment
. 1990., str. 200?202.
- ↑
Macdonald, Callum.
The Killing of SS-Obergruppenfuehrer Reinhard Heydrich
. NY, 1989.
- ↑
Hohne,
The Order of the Death's Head
, str. 495
- ↑
Grave of top Nazi leader Reinhard Heydrich opened in Berlin
.
BBC News
(
engleski
). 16. prosinca 2019
. Pristupljeno 16. travnja 2023.
- ↑
Netko je u Berlinu otvorio grob nacista, zvali su ga "Mesar
"
.
www.index.hr
. Pristupljeno 16. travnja 2023.
- ↑
Find A Grave.
http://www.findagrave.com/cgi-bin/fg.cgi?page=gr&GScid=639249&GRid=11953&
- ↑
http://stevenlehrer.com/images/heyd_faz.pdf
- ↑
Mario R. Dederichs. Heydrich: The Face of Evil. Greenhill Books. London 2006., str. 176
- ↑
Reinhard Heydrich's Grave
. Stevenlehrer.com
. Pristupljeno 22. velja?e 2010.
- ↑
Lehrer, Steven Wannsee House and the Holocaust. McFarland. Jefferson, North Carolina 2000 p87
[1]
- ↑
Atentat na Reinharda Heydricha
(PDF)
. Ina?ica
izvorne stranice
(PDF)
arhivirana 26. velja?e 2009
. Pristupljeno 2010
- ↑
Arisaig House
. Secret Scotland
. Pristupljeno 2010
- ↑
MacDonald, Callum.
The Killing of Reinhard Heydrich: The SS "Butcher of Prague"
; 1998., str 182.
- ↑
Arad, Yitzhak,
Belzec, Sobibor, Treblinka: The Operation Reinhard Death Camps
. Indiana University Press. Bloomington, Indiana, 1999., str. 13.
- ↑
Biografija: Reinhard Heydrich
. Histclo.com
. Pristupljeno 2010
- ↑
a
b
c
d
Guido Knopp:
Hitlerovi pomo?nici
; PROFIL, Zagreb 2007.; str. 185
- ↑
Glass
. US Holocaust Memorial Museum. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 24. listopada 2011
. Pristupljeno 2009
- ↑
Bilje?ke sa sastanka o rje?avanju ?idovskog pitanja odr?anog 10. listopada 1941. u Pragu
. Ghwk.de. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 21. velja?e 2009
. Pristupljeno 2010
- ↑
Theresienstadt
. US Holocaust Memorial Museum
. Pristupljeno 2009
- ↑
Pismo Himmlera Greiseru datirano 18. rujna 1941
. Ghwk.de. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 21. velja?e 2009
. Pristupljeno 2010
- ↑
Konferencija u Wannseeu
. Holocaust-history.org. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 5. rujna 2015
. Pristupljeno 2010
- Matthias Bath:
Der SD in Danemark 1940-1945. Heydrichs Elite und der "Gegenterror"
(Neuhaus Verlag, Berlin 2015.)
ISBN
978-3-937294-03-2
.
- Max Williams:
Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1 and 2
(Ulric Publishing 2003.),
ISBN
0-9537577-5-7
i
ISBN
0-9537577-6-5
.
- Lehrer, Steven. 2000.
Wannsee House and the Holocaust
. McFarland. str. 196.
ISBN
9780786407927
- Lehrer, Steven. 2002.
Hitler Sites: A City-by-city Guidebook (Austria, Germany, France, United States)
. McFarland. str. 224.
ISBN
0786410450
- Michael Burian:
Assassination : Operation Anthropoid 1941-1942
(Avis, Prag 2002.)
- Jan Wiener:
The Assassination of Heydrich
(Grossman Publishers, N.Y. 1969.)
- Robin Lumsden:
A Collector's Guide To: The Allgemeine - SS
(Ian Allan Publishing, Inc. 2001.)
ISBN
0-7110-2905-9
.
- Callum MacDonald:
The Killing of Reinhard Heydrich: The SS "Butcher of Prague"
(Da Capo Press, N.Y. 1989.),
ISBN
0-306-80860-9
- Carsten Schreiber: Elite im Verborgenen. Ideologie und regionale Herrschaftspraxis des Sicherheitsdienstes der SS und seines Netzwerks am Beispiel Sachsens (= Studien zur Zeitgeschichte; Bd. 77), Munchen: Oldenbourg 2008, IX + 501 S.,
ISBN
978-3-486-58543-8
, EUR 69,80
- Heinz Hohne:
Der Orden unter dem Totenkopf
(Verlag der Spiegel, Hamburg, 1966.)
- Joachim Fest:
The Face of the Third Reich: Portraits of the Nazi Leadership
(Da Capo Press)
- Mario R. Dederichs:
Heydrich: The Face of Evil
(Greenhill Books, London 2006-)
- Alan Bullock:
Hitler: A Study In Tyranny
(HarperCollins, New York 1962.)
- Walter Schellenberg
:
The Labyrinth
, s uvodom Alana Bullocka (Da Capo Press, originalno autorsko pravo, 1956. - Harper & Brothers)
- Lina Heydrich:
Leben mit einem Kriegsverbrecher
("?ivot s ratnim zlo?incem") (Ludwig Verlag, Pfaffenhofen 1976.)
ISBN
3-7787-1025-7
- G.S. Graber:
The Life and Times of Reinhard Heydrich
(Robert Hale, London 1980.)
- Stefan Semerdjiev:
Reinhard Heydrich ? Der deutsche Polizeichef als Jagdflieger
,
Deutsche Militarzeitschrift,
Br. 41 ruj/lis.2004., str. 36?38.
- Reinhard Heydrich's MEMORIAL BOOK
- Ahnenerbe Stiftung Verlag 1942
- SS Service Record of Reinhard Heydrich
,
National Archives and Records Administration
,
College Park, Maryland
- Robert G L Waite:
Vanguard of Nazism
(1969., W W Norton and Company)
- Gerald Reitlinger:
The SS: Alibi of a Nation 1922-1945
(1956.).
- Pismo datirano 18. rujna 1941. koje je Himmler poslao Reichsstatthalteru Greiseru
,
Ku?a Konferencije u Wannseeu
,
Permanent exhibit - Soba 7, dio 2
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 21. velja?e 2009. (
Wayback Machine
). Online kopija na
http://www.ghwk.de/2006-neu/room7-2.htm
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 21. velja?e 2009. (
Wayback Machine
), s prijevodom
- Bilje?ke sa sastanka o rezoluciji "?idovskog pitanja" odr?anog 10. listopada 1941.
(u Pragu),
Ku?a Konferencije u Wannseeu
,
Stalni postav - Soba 7, dio 2
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 21. velja?e 2009. (
Wayback Machine
). Online kopija na
http://www.ghwk.de/2006-neu/room7-2.htm
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 21. velja?e 2009. (
Wayback Machine
), s prijevodom