Njema?ki jezik
(njem.
Die deutsche Sprache
, skr.
Deutsch
) pripada skupini
zapadnogermanskih jezika
i ubraja se među svjetske jezike. Njime govori oko 90 milijuna ljudi u 38 dr?ava svijeta.
[1]
Slu?beni je jezik
u
Njema?koj
,
Lihten?tajnu
,
Austriji
,
Luksemburgu
,
Belgiji
i
?vicarskoj
te jedan od slu?benih jezika
Europske unije
. Status podru?nog ili mjesnog slu?benog jezika u?iva u
Brazilu
,
Italiji
(
Ju?nomu Tirolu
) i
Slova?koj
.
Povijest njema?koga jezika
[
uredi
|
uredi kod
]
Njema?ko govorno podru?je unutar Europe, godine 962. Razli?iti dijalekti ozna?eni su razli?itim bojama
Naziv
gornjenjema?ki jezik
(
Hochdeutsch
), ?to je danas sinonim za op?eprihva?eni knji?evni i
standardni
njema?ki jezik, u po?etku se odnosio na sva germanska
narje?ja
koja su u ranom
srednjem vijeku
sudjelovala u drugom ili starim gornjenjema?kim
promjenama glasova
(alemanski, bavarski, isto?nofrana?ki, rajnskofrana?ki i srednjofrana?ki, isto?nosrednjonjema?ki = gornjonjema?ka i srednjonjema?ka narje?ja = gornjenjema?ko narje?je). Germanska narje?ja, koja nisu sudjelovala u tim drugim germanskim
glasovnim promjenama
, ili su u njima sudjelovali tek neznatno, nazivaju se od ranog novog vremena
donjenjema?kim jezikom
(
Niederdeutsch
) (donjosaksonski i donjefrana?ki).
Rije? ≫teutsch≪ (
deutsch
) razvila se unutar
latinskog
od germanske rije?i za narod (
thioda
,
thiodisk
,
≫Volk≪
) i ozna?avala je jezik naroda koji nije bio latinski, a niti
romanski
. Stariji naziv ≫frana?ki≪ (izorno
frankisch
) za vlastiti jezik prestaje negdje u 9. stolje?u biti sasvim to?an kad je s jedne strane
zapadnofrana?ka
vlastela u kasnijoj Francuskoj (originalno
Frank
reich) prihvatila romansko narje?je doma?eg stanovni?tva, a s druge isto?na Frana?ka obuhvatila i nefrana?ka plemena
Alemana
,
Bavaraca
,
Tirin?ana
i (Donjo)
Saksonce
.
Za razliku od susjednih zemalja, za vrijeme cijelog
srednjeg vijeka
zemlja Nijemaca je bila teritorijalno razjedinjena i s razli?itim politi?kim strukturama, pa su se dugo paralelno jedni uz druge razvijali dijelom vrlo razli?ita njema?ka narje?ja (
njema?ka narje?ja
)
Prvi po?etak nadregionalnog izjedna?avanja narje?ja pripisuje se
srednjem gornjenjema?kom
jeziku pjesnika
dvorskih pjesama
oko 1200-te godine. Dijelom se mora priznati da su pjesnici ulagali napor da izbjegnu samo regionalno razumljiv rje?nik kao i glasovne posebnosti narje?ja da bi omogu?ili nadregionalnu razumljivost svojih djela. S druge strane, mogu?i utjecaj dvorskih pjesnika, u situaciji kad je zanemariva manjina stanovni?tva bila pismena da bi im ova umjetnost elite uop?e bila dostupna, se doista mora procijeniti kao minimalan. Po?etak razvoja novog gornjonjema?kog pisanog i govornog standardnog jezika se stoga mo?e sagledavati tek u procesima nadregionalnih izjedna?avanja kasnog
srednjeg vijeka
i ranog
novog vijeka
.
Dok je u ve?ini europskih zemalja standardni jezik proiza?ao iz narje?ja njihovih glavnih gradova dana?nji standardni njema?ki jezik predstavlja neku vrstu kompromisa između srednje i gornjenjema?kih narje?ja ju?no od
Benrathske linije
.
U
Sjevernoj Njema?koj
se, prije svega prate?i
reformaciju
, kao jezik ?inovnika i ?kolski jezik nametnuo gornjonjema?ki nasuprot donjenjema?kom (donjosaksonski i donjofrana?ki). U vrijeme procvata trgova?kih saveza gradova, donjonjema?ki je bio jezik sporazumijevanja u ?itavom podru?ju
Sjevernog mora
i
Baltika
. I
nizozemski jezik
je donjofrana?ki jezik, pa otuda donjonjema?ki.
Martin Luther
je
1521.
preveo
Novi zavjet
, a
1534.
Stari zavjet
na novi gornjonjema?ki koji se u to vrijeme jo? razvijao. Jezik kori?ten u tim prijevodima bio je obojen isto?nim srednjenjema?kim, a zbog religioznog zna?enja Luthera obilje?io je ?itave generacije. Zna?aj Luthera u odnosu na nastajanje novog gornjenjema?kog pisanog jezika dugo je bilo precjenjivano. Ve? u
14. stolje?u
se po?eo oblikovati postupno sve vi?e nadregionalno izra?en pisani jezik, koji se opisuje kao rani novi gornjenjema?ki jezik. Oblikovanje pisanog gornjenjema?kog jezika je u
17. stolje?u
ve?im dijelom bilo dovr?eno. Uklanjanjem tzv. ≫gomilanja slova≪ u
18. stolje?u
je zaokru?ena slika pisanog jezika, koja se od tada u svojoj osnovi gotovo da i nije mijenjala.
Povijest njema?kog jezika se naj?e??e dijeli na ?etiri jezi?ne stepenice:
- 750. ? 1050.: stari gornjonjema?ki
- 1050. ? 1350.: srednji gornjonjema?ki
- 1350. ? 1650.: rani novi gornjonjema?ki
- od 1650.: novi gornjonjema?ki
Johann Christoph Adelung
je
1781.
objavio prvi veliki rje?nik.
Jacob
i
Wilhelm Grimm
su
1852.
po?eli s izdavanjem Njema?kog rje?nika koji je dovr?en
1961.
, ali je od tada prerađen.
Duden, Die deutsche Rechtschreibung
(njema?ki pravopis iz 1996. godine)
Tijekom
19. stolje?a
njema?ki je
pravopis
uglavnom normiran. Proboj prema njema?kom ≫jedinstvenom pisanju≪ uspio je ≫Ortografskom rje?niku njema?kog jezika≪ ?iji je autor
Konrad Duden
(
1880.
). U neznatno promijenjenom obliku to je bila podloga za pravopis slu?beno razgla?en
Pravopisnom reformom 1901. godine
. Tek je
1996.
godine ponovno do?lo do
Pravopisne reforme
.
Narje?ja njema?kog jezika
Ra?irenost njema?kog jezika, bez balti?kog, povol?kog i prekomorskih podru?ja, godine 1910.
Od
1. kolovoza
2006.
u njema?kim ?kolama i javnim ustanovama vrijedi novi jedinstveni pravopis. U
o?ujku
je prihva?en novi pravilnik o pravopisu njema?kog jezika Vije?a za pravopis, sastavljenog nakon sukoba oko pravopisa koji su
1996.
objavili predstavnici Njema?ke, ?vicarske i Austrije. Vije?e ?e pratiti do koje mjere ?e promjene biti prihva?ene, za ?to je predviđen dvogodi?nji pokusni rok. Nova pravila ?e prihvatiti i ve?ina
medija
na njema?kom jeziku, uklju?uju?i i
novinske
agencije.
U
Njema?koj
je gornjonjema?ki:
- prema § 23 Zakona o upravnom postupku
slu?beni jezik
- prema § 5 Zakona o ispravama jezik notarijalnih isprava
- prema § 184 Zakona o sudskom postupku utvrđen sudskim jezikom.
Posebna pravila vrijede za dansku manjinu u Schleswig-Holsteinu kao i za
Lu?i?ke Srbe
u
Brandenburgu
i
Saskoj
.
U
Austriji
je prema ?lanku 8.(1) Saveznog
Ustava
on dr?avni jezik u mjeri u kojoj ne zadire u prava priznata manjinama.
Ra?irenost njema?kog jezika, godine 2010.
Izraz ≫njema?ki≪ koristi se za narje?ja Njema?ke, Austrije, dijela ?vicarske i nekih susjednih zemalja, kao i za govore kolonija i etni?kih grupa koje su osnovali Nijemci (npr. Njema?ki u SAD-u).
Razlike među njema?kim narje?jima su zna?ajne. Samo su susjedna narje?ja međusobno razumljivi. Za govornika standardnog njema?kog (njem.
Hochdeutsch
), ve?ina narje?ja nije razumljiva.
Njema?ka i nizozemska narje?ja se dijele na
donjonjema?ke
i
gornjonjema?ke
. Ne postoji to?an odgovor na to je li rije? o razli?itim jezicima; međutim, to?no je da formiraju narje?ni kontinuum gdje je svako narje?je u tijesnoj vezi sa susjednim, bez obzira je li to gornjonjema?ki ili donjonjema?ki.
U narje?jima donjonjema?kog, nije izvr?ena zamjena suglasnika kao u gornjonjema?kom. Donjonjema?ka narje?ja se dijele na dvije skupine,
donjofrana?ke
i
donjosaksonske
. Donjofrana?ka se sastoje iz
nizozemskog jezika
i
flamanskog jezika
, kojim se govori u Nizozemskoj i Belgiji; donjosaksonska se sastoje iz narje?ja kojima se govori u njema?kim ravnicama (zbog toga naziv
donji
? nizinski) i u isto?noj Nizozemskoj.
Narje?ja gornjonjema?kog dijele se na centralni njema?ki jezik i gornji njema?ki jezik. Sredi?nja njema?ka narje?ja uklju?uju rajnsko, luksembur?ko, mozel frankonsko, rajnsko frankonsko, hesensko, tirin?ko i gornje saksonsko, i njime se govori u sjevernoisto?noj Nizozemskoj, isto?noj Belgiji, Luksemburgu, dijelovima Francuske, i u njema?koj između rijeke Majne i sjevernih nizina. Standardni njema?ki se uglavnom zasniva na narje?jima srednje Njema?ke.
Gornjonjema?ka narje?ja uklju?uju alemanski jezik (na primjer ?vicarski njema?ki ? njem.
Schweizerdeutsch
ili
Schwyzerdutsch
), ?vapski (njem.
Schwabisch
), isto?no frankonski (njem.
Frankisch
), austro-bavarski (njem.
Bairisch
) jezik. Njima se govori u Alzasu, ju?noj Njema?koj, Lihten?tajnu, Austriji i u dijelovima ?vicarske gdje se koristi njema?ki, kao i Italije.
Gornjonjema?ki kojim govore ?idovi
A?kenazi
(uglavnom u biv?em Sovjetskom Savezu) imaju nekoliko jedinstvenih crta, i uglavnom se smatraju zasebnim jezicima (
jidi?
).
Narje?ja njema?kog kojima se govorilo u kolonijama sli?e na narje?ja njema?kog kojima govore ili su govorili Nijemci koji su tu do?li (npr.
pensilvanijski njema?ki
sli?i na narje?je njema?kog zvan palatinski).
Na temelju njema?kog jezika
nastali su neki
kreolski jezici
.
U SAD-u, druga generacija imigranata stvorila je novo narje?je koji je kombinacija njema?kog jezika s gramatikom i pravopisnim pravilima engleskog. On uglavnom nije razumljiv ni za jedne, ni za druge. Govornici ga nazivaju ≫ameri?ki njema?ki≪ (njem.
Amerikanischdeutsch
).
Zemljopisna ra?irenost
[
uredi
|
uredi kod
]
Policentri?nost njema?kog jezika
[
uredi
|
uredi kod
]
Za razliku od narje?ja koja nisu standardni oblik njema?kog jezika, postoje i određene nacionalne razlike u samom standardnom njema?kom jeziku, ovisno u kojoj dr?avi se govori. Tako se razlikuju
austrijska
standardna varijanta njema?kog jezika,
?vicarska
varijanta i njema?ka. Stoga se u sociolingvistici njema?ki klasificira kao
policentri?ni standardni jezik
, kakvi su i svi drugi ve?i europski jezici. Jezi?ne razlike unutar standardnog njema?kog jezika vidljive su na svim jezi?nim razinama, od
leksika
, izgovora,
gramatike
pa do
pravopisa
. Razlike su kodificirane u zasebnim knjigama i sveprisutne su u svim sferama dru?tvenog ?ivota, od dr?avne uprave,
?kole
,
medija
do privatnog ?ivota.
Ra?irenost njema?kog jezika
Dr?ave u kojima je njema?ki glavni slu?beni jezik
[
uredi
|
uredi kod
]
- Njema?ka
- Lihten?tajn
- Austrija
Lihten?tajn
je jedina dr?ava u kojoj je njema?ki jedini slu?beni i govorni jezik. Njema?ka i Austrija imaju i priznate manjinske jezike.
Dr?ave u kojima je njema?ki slu?beni jezik uz druge jezike
[
uredi
|
uredi kod
]
Njema?ki kao jezik manjina
[
uredi
|
uredi kod
]
Njema?ki jezik u svijetu
Njema?ki kao strani jezik
[
uredi
|
uredi kod
]
Njema?ki (gornjonjema?ki) se kao strani jezik u?i u ?itavom nizu zemalja; u Europi je poslije engleskog najra?ireniji. Posebno ?esto se gornjonjema?ki kao strani jezik odabire za u?enje u
Nizozemskoj
,
Skandinaviji
, na
Baltiku
, u
Sloveniji
,
Hrvatskoj
,
Poljskoj
,
Japanu
,
Bosni i Hercegovini
, u dijelovima
?vicarske
u kojima se govore romanski jezici,
Srbiji
,
Mađarskoj
,
Crnoj Gori
,
Makedoniji
i
Bugarskoj
. Dijelom se u tim zemljama njema?ki u ?kolama u?i kao prvi strani jezik, pa time stoji jo? ispred engleskoga. U
Bjelorusiji
se također ?esto u ?kolama u?i njema?ki.
U drugim zemljama, primjerice u
Francuskoj
i u
SAD
-u, njema?ki gubi na zna?enju u korist
?panjolskoga
.
U Isto?noj Aziji (
Japan
) se u 19. i 20. stolje?u njema?ki koristio kao jezik medicine (umjesto
latinskoga
).
Poslije engleskog, njema?ki se jezik naj?e??e rabi na
internetu
, a slijede ga
francuski
,
japanski
,
?panjolski
i
kineski
. Vi?e od osam posto stranica na internetu na njema?kom su jeziku.
[
nedostaje izvor
]