Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora ( eng. The United Nations Convention on Law of the Sea ; kratica : UNCLOS ) je sporazum kojeg je usvojila Tre?a konferencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS III) i ona je otvorena za potpisivanje, zajedno sa Zavr?nim aktom Konferencije, u Montego Bayu , Jamajka , 10. prosinca 1982. Konvencija je stupila na snagu 16. studenog 1994. , a Republika Hrvatska je polo?ila odgovaraju?u notifikaciju o sukcesiji kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda 5. travnja 1995.

Sporazum o primjeni XI. dijela Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. usvojila je Op?a skup?tina Ujedinjenih naroda rezolucijom 48/263 28. srpnja 1994. Sporazum se privremeno primjenjivao od 16. studenog 1994. , a stupio je na snagu 28. srpnja 1996. Republika Hrvatska dala je pristanak biti vezana Sporazumom 5. svibnja 1995. prigodom polaganja notifikacije o sukcesiji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

UNCLOS I [ uredi | uredi kod ]

Prva konferencija Ujedinjenih Naroda o pravu mora, sazvana Rezolucijom 1105/XI Op?e skup?tine Ujedinjenih Naroda od 21. velja?e 1957. sa svrhom da se ispita pravo mora, uklju?uju?i ne samo pravne, nego i tehni?ke, biolo?ke, gospodarske i politi?ke aspekte problema, odr?ana je od 24. velja?e do 27. travnja 1958. u ?enevi , ?vicarska . ?enevska konferencija, ?iji je zadatak bila kodifikacija međunarodnog prava mora i njegov razvoj na temelju jedinstvenoga teksta, bez uvoda i tipskih odredbi, obradila je problematiku u ?etiri odbora, a u Petom odboru obrađeno je i pitanje neobalnih dr?ava. UNCLOS I rezultirala je usvajanjem ?etiri konvencije (tzv. ?enevske konvencije):

Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu , stupila na snagu 10. rujna 1964. ^[1]
Konvencija o otvorenom moru , stupila na snagu 30. rujna 1962. ^[2]
Konvencija o epikontinentskom pojasu , stupila na snagu 10. lipnja 1964. ^[3]
Konvencija o ribarenju i za?titi ?ivih resursa otvorenog mora , stupila na snagu 20. o?ujka 1966. ^[4]

Iako je UNCLOS I smatrana uspje?nom, ostavila je nekoliko bitnih pitanja nerje?enim, prije svega ?irinu teritorijalnog mora .

UNCLOS II [ uredi | uredi kod ]

1960. odr?ana je Druga konferencija UN-a o pravu mora (UNCLOS II). Međutim, konferencija koja se odr?avala ?est tjedana u ?enevi, ?vicarska, nije rezultirala niti jednim novim sporazumom. Op?enito govore?i, zemlje u razvoju i zemlje tre?eg svijeta sudjelovale su na ovoj konferenciji samo kao "saveznici" SAD -a i SSSR -a, bez zna?ajnijeg vlastitog doprinosa.

UNCLOS III [ uredi | uredi kod ]

Tre?a konferencija UN-a o pravu mora sazvana je 1973. godine u New Yorku , i trajala je do 1982. , uz sudjelovanje 160 dr?ava i odr?anih 11 zasjedanja. Kako bi se sprije?io poku?aj da određene grupe dr?ava dominiraju pregovorima, konferencija je donosila odluke konsenzusom, izbjegavaju?i primjenu sustava ve?ine. Rezultat UNCLOS III je Konvencija o pravu mora . Sam tekst Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora usvojen je glasovanjem u New Yorku 30. travnja 1982. , a Konvencija je potpisana na sve?anoj sjednici u ljetovali?tu Montego Bay na Jamajci 10. prosinca 1982. Konvencija je stupila na snagu 16. studenog 1994. godine, 12 mjeseci od datuma polaganja ?ezdesete isprave o ratifikaciji ili pristupu (?ezdeseta dr?ava koja je to u?inila je Gvajana ).

Konvencija je uvela novi institut u međunarodno pravo mora - isklju?ivi gospodarski pojas , koji je ve? postojao u obi?ajnom međunarodno pravu, ali nije bio do kraja definiran.

Konvencijom je predviđeno osnivaja Međunarodne vlasti za morsko dno , ali i Međunarodni sud za pravo mora .