Doma?i konj
Konji pasmine Nokota
Status za?tite
Status za?tite: Odoma?eni
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Mammalia
Red:	Perissodactyla
Porodica:	Equidae
Rod:	Equus
Podrod:	Equus (Equus)
Vrsta:	E. (Equus) caballus
Dvojno ime
Equus (Equus) caballus Linnaeus , 1758.
wiki vrste WD wiki slike wiki galerija

Doma?i konj (konj, lat. Equus (Equus) caballus ; sin. Equus ferus caballus , Equus caballus caballus , Equus caballus ) je veliki ?etverono?ni sisavac , pripadnik roda Equus . Konji su odavno bili jedna od najva?nijih doma?ih ?ivotinja koja se uzgaja u vrlo velikom broju raznih pasmina , a ?ivi ?irom svijeta.

Taksonomski , doma?i konji su domesticirani oblik divljih konja ( Equus ferus ), i zajedno s magarcima i zebrama spadaju u porodicu konja (Equidae), u red neparnoprsta?a .

Osobine [ uredi | uredi kod ]

Vanjski izgled [ uredi | uredi kod ]

Konji se razlikuju građom i veli?inom tijela, kao i krznom i njegovom bojom. Ovisno o svrsi uzgoja, dijele se na tri osnovna tipa, hladnokrvne , toplokrvne i punokrvne konje . U hladnokrvne se ubrajaju u pravilu konji ?ija tjelesna te?ina prelazi 800 kg . Te pasmine kori?tene su uglavnom za rad u polju, rudnicima ili za ?umske poslove. Toplokrvni su, suprotno prvima, tipi?ni jaha?i konji jer su lak?e građe i pokretljiviji. Pored toga, oni su dobri dresurni i skaka?i konji . Punokrvni su prije svega sportski konji, uglavnom su vrlo osjetljivi, a u trku dose?u i do 70 km/h (Vr?na brzina; najve?a prosje?na brzina na udaljenost od 160 km iznosi oko 12?20 km/h ^[1] ).

Polukrvnim konjima nazivaju se mje?anci toplokrvnih i punokrvnih konja. Nazivi hladnokrvni, toplokrvni i punokrvni ne poti?u od topline ili koli?ine krvi konja, nego ozna?avaju njihov temperament. Tako su hladnokrvni konji obi?no vrlo pitomi i sna?ni, i s mirom podnose puno toga, dok se punokrvne op?enito smatra "ludim", razdra?ljivim i ni izdaleka se njima ne mo?e tako jednostavno upravljati kao s hladnokrvnim.

Konji se u hodu oslanjaju samo na tre?i, srednji no?ni prst. Ostali prsti su im zakr?ljali. O?i konja su smje?tene postrano na glavi, ?to im omogu?uje vidno polje od gotovo punog kruga (350°). No, ono ?to se događa neposredno ispred njihovog nosa ili straga, konji primje?uju tek ako okrenu glavu. Konji nisu slijepi za boje , ali ne razlikuju ih ba? dobro. Ne razlikuju smeđu od zelene i sive, ali boje kao ?to su bijela, crvena, ?uta i plava vide jako dobro.

Imaju vrlo pokretljive u?ne ?koljke i mogu ih okrenuti u bilo kojem smjeru. Okretanjem prema naprijed, konj pokazuje pa?nju i znati?elju, no ako ih okrene prema natrag i priljubi uz glavu, to je upozorenje i pokazuje agresivnost ili strah. Ako u?i mlitavo vise u stranu to je znak da se ne osje?a dobro ili je umoran, no mo?e biti i znak pot?injavanja kao i opu?tenosti. Ako su mu pri tome o?i poluzatvorene, to mo?e zna?iti i zadovoljstvo. U?i usmjerene prema natrag znak su nelagode, a kod jahanja, pa?ljivosti.

Radi za?tite od grabe?ljivaca u prvobitnom okoli?u, konji su razvili razli?ite boje . Jedna od najranijih je svijetli ton smeđe boje. Tipi?ni predstavnici konja te boje su norve?ki fjordski konji , koje uz to odlikuje i uo?ljiva tamna pruga du? mjesta gdje izrasta griva .

Veli?ina, starost, razmno?avanje [ uredi | uredi kod ]

Ovisno o pasmini, doma?i konji dosi?u visinu u "ramenima" između 60 i 210 cm . Konji visine do 146,5 cm nazivaju se poni, a oni visoki do 145?148 cm su mali konji. ^[2] Te?ina ponija i velikih konja kre?e se od 90 kg pa do 1200 kg. Tjelesno odraslim konj se mo?e smatrati u dobi od tri do ?est godina, poniji ranije, veliki konji kasnije. Veliki konji mogu do?ivjeti oko 30 godina, dok poniji mogu ?ivjeti i do 50 godina. Najve?a dokazana starost jednog velikog konja je 62 godine. ^[3] O?ekivani ?ivotni vijek konja uveliko zavisi o pasmini, uvjetima ?ivota i na?inu kori?tenja ?ivotinje.

Kobile su spolno zrele s 12 do 18, a ?drijepci u dobi između 12 i 20 mjeseci. Kod svih konja skotnost traje to?no 330 dana (11 mjeseci). Ciklus parenja po?inje u prolje?e, a vrhunac dose?e u ljetnim mjesecima. Ako ?ivotinje ?ive u ?talama i hrani ih se intenzivno, mogu?e je posti?i skotnost i zimi. Kobile su plodne samo svakih 21 do 24 dana. Nakon skotnosti od oko 11 mjeseci, kobila donosi na svijet ?drijebe, koje odmah nakon toga poku?ava ustati. Ovo je kod konja koji ?ive na slobodi izuzetno va?no, jer ina?e je ugro?eno od zvijeri.

Pona?anje [ uredi | uredi kod ]

Konji su tipi?ne ?ivotinje koje ?ive u krdima . U krdu vlada jasno uspostavljen hijerarhijski red. Kod promjene strukture krda, kada se, na primjer, krdu pridru?i nova ?ivotinja ili ga napusti dotada?nji ?lan, ponovo se uspostavlja hijerarhija. Ovo se naj?e??a događa govorom tijela, kao ?to je prijete?e pona?anje, ali ako to nije dovoljno, i ugrizima i ritanjem. Redosljed na hijerarhijskoj ljestvici mogu, osim toga, dovesti u pitanje i odrastaju?i mladunci koji tijekom svog razvoja mijenjaju i mjesto na toj ljestvici. Pri tome se ?esto mo?e vidjeti da mladunci ni?e rangirane kobile jednako tako dobivaju ni?e rangiran polo?aj u krdu, dok mladunci vi?e rangirane kobile također imaju ve?e izglede na vi?i polo?aj.

U ?ivotu na slobodi krdo se sastoji od vi?e kobila, među njima je jedna kobila - predvodnica, te njihovih mladunaca i jedan pastuh - predvodnik. Kobila predvodnica vodi krdo na pa?u i pojilo, a i određuje kad treba krenuti i kuda i?i. To je ?esto neugledna jedinka koja se zadr?ava malo po strani od krda. Za razliku od nje, pastuh je impozantna pojava obilje?ena tragovima mnogih bitki za vode?e mjesto u krdu. On je zadu?en za obranu krda od grabe?ljivaca i za davanje svojih gena sljede?im generacijama krda. Kod bijega, kobila - predvodnica vodi krdo, a pastuh tr?i na za?elju krda kako bi tjerao dalje zaostale ?lanove.

U pravilu, kobile cijeli ?ivot ostaju u istom krdu, dok mlade ?drijepce pastuh protjera iz krda kad dosegnu spolnu zrelost. Takvi ?drijepci tvore svoje mladena?ke zajednice. U tim zajednicama oni međusobno odmjeravaju snage i vje?baju, kako bi jednog dana, izazivanjem na borbu jednog pastuha - predvodnika i pobjedom nad njim, preuzeli njegovo mjesto u krdu. Ponekad se neke kobile odvoje iz postoje?eg krda i s mladim pastuhom formiraju novo krdo.

Kao stanovnik stepe konj je, za razliku od magaraca , ?ivotinja ?iji je prvi instinkt da opasnost poku?a izbje?i brzim bjegom.

U dr?anju konja kao doma?e ili radne ?ivotinje, prevladavaju kobile i kastrirani konji. Oni se u ve?ini slu?ajeva bez problema uklope u manje-vi?e veliko postoje?e krdo. Pastuhe se smatra vrlo neura?unljivim, prije svega zbog sna?nog nagona za parenjem, a ponekad i zbog agresivnosti uvjetovane hormonima . Ako pastuh nanju?i kobilu koja se tjera, poku?at ?e sve da dođe do nje. Pri tome se, ako ograda oko pa?njaka ili u ?tali nije primjerena, pastuh se pri tome ?esto ozlijedi. Zbog toga ih se uglavnom dr?i na vlastitim pa?njacima ili u odvojenim ?talama.

Domesticiranje i dr?anje [ uredi | uredi kod ]

Porijeklo [ uredi | uredi kod ]

Divlji konji , oblik od kojeg poti?u dana?nji doma?i konji, su domesticirani prvi put u centralnoj Aziji , vjerojatno oko 3000 godina pr. Kr., a neki autori smatraju, da je to bilo jo? u 5. tisu?lje?u pr. Kr. Postoje razli?ite teorije o tome, kada i gdje je ?ovjek prvi put koristio konja. Zadnja istra?ivanja, koja se temelje na uspoređivanju mitohondrijskog DNK dana?njih doma?ih konja i fosila izumrlih vrsta, upu?uju na odgovor, da se domesticiranje konja odvijalo na vi?e mjesta, nezavisno jedno od drugih. Bitna indicija za takav zaklju?ak je ?irina geneti?kih varijacija, koja je u obje testirane skupine bila jednako velika. Da se domesticiranje odvilo samo na jednom mjestu, kod doma?ih konja bi se mogla o?ekivati puno manja ?irina geneti?kih varijacija. Pored toga, testovima je utvđeno da su neke izumrle vrste bli?e srodne dana?njim vrstama, nego ?to su neke vrste doma?ih konja međusobno srodne.

Istra?ivanja mitohondrijskog DNK, provedena 2002. pokazala su, da je domesticirano najmanje 77 osnovnih tipova kobila u razli?itim podru?jima zemlje nezavisno jedno od drugog, ?to je bitno vi?e nego kod drugih vrsta doma?ih ?ivotinja. ^[4]

Povijest doma?ih konja [ uredi | uredi kod ]

Domesticiranje konja donijelo je narodima izvanredne prednosti. Mogle su se u puno kra?em vremenu prije?i velike udaljenosti, ?to je olak?alo odr?avanje velikih carstava. Pored toga, kao ?to je to u nekim krajevima i danas obi?aj, koristilo ih se za hranu, a bili su i dragocjeni pomaga?i u ratnim pohodima. Neke nove napada?ke i ratne tehnike postale su mogu?e tek uz kori?tenje konja.

Stari Orijent [ uredi | uredi kod ]

Rana carstva Asiraca i Hetita kao i Hurita u dr?avi Mitani stvarana su kori?tenjem konja u ratovanju. Oko 1700 godina pr. Kr. u Egipat upadaju Hiksi , nomadski narod nejasnog porijekla. Egip?ani do tada nisu poznavali konje i bili su u borbi do te mjere podređeni, da su Hiksi uspjeli osvojiti veliki dio Starog Egipta.

Stepe [ uredi | uredi kod ]

Rani nomadski narodi centralne Azije, iz kojih su kasnije proiza?li mnogi narodi ratnika-konjanika, "prona?li" su sedlo i drugu jaha?u opremu jo? u tre?em stolje?u pr. Kr. Kasnije gr?ki povjesni?ar Strabon izvje?tava o izuzetnom jaha?kom umije?u Skita .

Srednja Europa [ uredi | uredi kod ]

Ostaci konja dokazani su u srednjoj Europi od starog kamenog doba , i nastavljaju se i u vremenu nakon ponovnog ?irenja ?uma iza zadnjeg ledenog doba . No, vrijeme od kad je konj domesticiran u Europi je sporno, jer je te?ko razlikovati kosti divljih od kosti domesticiranih konja.

Antika [ uredi | uredi kod ]

U Homerovim epovima konji prije svega vuku bojna kola , kao ?to je bilo uobi?ajeno u egipatskom Novom carstvu i kod Asiraca i Hetita. Prilikom pokopa Patrokla ( Ilijada 23, 163) ?rtvovani su konji. U gr?koj antici konj je bio simboli?ki povezan sa smr?u. Kad se junaka prikazivalo kako kroz prozor gleda konje, pretskazivana je njegova smrt.

U vrijeme oko 11. stolje?a pr. Kr. prestaju se koristiti bojna kola. Konjanici na sve krupnije uzgajanim konjima pokazali su se, uz sve bolju vje?tinu jahanja, kao br?i i okretniji, pa time i efikasniji od bojnih kola.

Drugog dana odr?avanja anti?kih Olimpijskih igara tradicionalno su bila natjecanja u jahanju i utrci kolima.

Gr?ki povjesni?ar Ksenofont napisao je u 4. stolje?u pr. Kr. djelo Peri hippikes ("O umije?u jahanja") gdje je izneo znanja o konjimai jahanju. Ve?ina savjeta sadr?anih u tom djelu vrijede jo? i danas.

Potkovu su poznavali jo? Rimljani. U Europu je stigla u 5. stolje?u pr. Kr. za vrijeme seobe naroda . To?no porijeklo ovog izuma je nepoznato. Međutim, Rimljani nisu uspjeli razviti konjima primjerenu ormu. Primjeren na?in za prijevoz tereta konjskom zapregom razvijen je tek puno kasnije.

Srednji vijek [ uredi | uredi kod ]

Kori?tenje konja kao radne ?ivotinje postalo je mogu?e tek u srednjem vijeku , s pronalaskom primjerene orme. Do tada su u poljoprivredi kori?teni samo volovi. Ranije uobi?ajena orma je konjima kod vu?e ve?ih tereta presjecala dovod zraka, pa ih se moglo koristiti samo za vu?u lakih kola. Razvoj adekvatne orme omogu?io je kori?tenje konja na primjer za vu?u pluga . Kako konji imaju bitno ve?i radni potencijal od volova, to je zna?ilo revoluciju u poljoprivredi.

U srednjem vijeku je konj kao jaha?a ?ivotinja bila dostupna gotovo isklju?ivo plemstvu. Kori?tenje jaha?a u bitkama dovelo je do razvoja sloja vitezova . Iz te prvobitno samo vojno kori?tene vje?tine jahanja kasnije se razvila klasi?na dvorska umjetnost jahanja.

U tom razdoblju se po?inje sna?nije razvijati konjogojstvo , jer su mnogi vladari ?eljeli ukrasiti svoje dvorove naro?ito plemenitim konjima. S druge strane, kako su vitezovi zbog oklopa postajali sve te?i, bili su potrebni i sve krupniji, grublje građeni konji.

Novi svijet [ uredi | uredi kod ]

Na ameri?kom kontinentu nije bilo domesticiranih konja. U Americi su, dodu?e, ?ivjeli divlji konji, no izumrli su prije mogu?eg domesticiranja. Tek Europljani dovode u Ameriku doma?e konje. Neki konji su u sjevernoj Americi odbjegli, i na slobodi formirali krda mustanga . Tako su Indijanci prvi put sreli konje. Taj kontakt radikalno mijenja na?in ?ivota nekih plemena . Prije svega narodi koji su ?ivjeli u preriji mogli su uz pomo? brzine konja uloviti vi?e bizona , a ve?a pokretljivost im je pove?ala lovi?ta.

Podjela doma?ih pasmina [ uredi | uredi kod ]

Hladnokrvni i toplokrvni konji [ uredi | uredi kod ]

Naziv "hladnokrvni konj" nemaju veze s temperaturom krvi , ve? s temperamentom konja. Hladnokrvni konji su obi?no vrlo pitomi i sna?ni, te s mirno?om podnose gotovo sve s ?im se susretnu. Oni su se uglavnom koristili za rad u polju ili ?umi. Toplokrvni konji dosegnu brzine i do 70 km/h. Oni su mnogo mu?i?aviji i te?e ih je dresirati. Mje?anac toplokrvnog te hladnokrvnog konja naziva se polukrvni konj.

Podjela konja po te?ini [ uredi | uredi kod ]

Pored hladnokrvne i toplokrvne podjele konja, konje dijelimo jo? i po kategorijama i to na: lake, te?ke i ponije.

Laki konji [ uredi | uredi kod ]

• Irski tegle?i konj - prvodobitno se koristio za rad na malim irskim farmama.
• Jaha?i konj - (sedlenik) je ameri?ki konj izvrsna dr?anja.
• Australski sto?arski konj - je svestran, vrlo uporan i izdr?ljiv.
• ?arac - je konj velikog pale?a, ima ih vrlo razli?itih vrsta i veli?ina.
• Camargue konj - ?ivi u poludivljim krdima u delti Rhone u Francuskoj .
• Vel?ki poni - je taman konj, izuzetno sna?an i lako se odr?ava.
• Fijakerski konj - ?esto se koristi u natjecanjima.
• Lipicanac - se koristi u ?panjolskoj ?koli jahanja u Be?u , Austrija .
• Morgan - potje?e od jednog pastuha koji je nosio ime Justin Morgan po svome vlasniku.
• Andaluzijski konj - ja ?panjolska pasmina od koje potje?u lipicanci .
• Tennessee ?eta? - je konj dobre prirode. Ima tri glatka na?ina hoda.
• Hanoverski konj - je popularan u Njema?koj za paradne skokove i dresuru.
• Appaloosa - je pasmina koju su uzgojili Nes Perce Indijanci iz Sjeverne Amerike .
• Quarter - je konj koji se smatra najpopularnijim u cijelom svijetu.
• Arapski konj - je najstarija pasmina i prihva?en je kao prete?a svih pasmina.
• Orlov kasa? - je visok konj lagane građe. Prvi put je uzgojen u Rusiji .
• ?istokrvni konj - je najbr?a konjska pasmina gotovo savr?enih proporcija.
• Berberski konj - potje?e iz Maroka u Sjevernoj Africi . Jedna je od najstariji pasmina konja.
• Nonius - potje?e iz Mađarske , uzgojen za potrebe vojske, koristi se za poljoprivredne radove, zaprege i jahanje.
• Ameri?ki kasa? - potje?e iz SADa , uzgojen za kasa?ke utrke, koristi se za jahanje i konji?ki sport.

Poniji [ uredi | uredi kod ]

• Dartmoor - je poznat po svome dugom i niskom koraku.
• Connemara - je brz i sjajan skaka?.
• Eksmurski konj - ?ivi u Exmooru u na jugozapadu Engleske .
• Ameri?ki shetland - koristi se uglavnom kao zapre?ni konj .
• Australski poni - ima izvrsnu prirodu.
• Vel?ki planinski poni - je sna?an i lijep konj.
• Shetlandski konj - je visok do 102 cm, no dovoljno je sna?an da nosi ?ovjeka.
• Highlandski konj - je siguran na nogama, sna?an i poslu?an.
• Islandski konj - mo?e ponijeti te?ak teret i biti brz na duge staze.
• New Forest poni - je susretljiv i udoban jaha?i konj.
• Fjord - potje?e iz Norve?ke i potomak je konja Przewalskoga .
• Falabella - je izrazito malen konj, u hrptu visok jedva 70 cm.

Te?ki konji [ uredi | uredi kod ]

• Suffolk punch - je vrlo sna?an. Koristio se kao svenamjenski radni konj.
• Clydesdale - potje?e iz doline Clyde u ?kotskoj , iz 18. stolje?a.
• Shire - je najte?a pasmina za vu?u. Blag je i lako se s njim upravlja.
• Percheron - je francuska pasmina koja u sebi nosi dobar dio arapske krvi.
• Ardenski konj - se dijeli u dvije skupine - ?ivahni, lagani tegle?i konj i te?ki konj .
• Belgijski tegle?i konj - je poznat kao Barbant . To je vrlo stara pasmina.
• Hrvatski hladnokrvnjak - je najra?irenija hrvatska autohtona pasmina konja. Koristio se kao radni konj.
• Frizijski konj - porijeklom iz Frizije, u Nizozemskoj.

Sinonimi [ uredi | uredi kod ]

• Equus caballus caballus Linnaeus, 1758
• Equus ferus caballus Linnaeus, 1758

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• David Anthony: The Kurgan culture. Indo-european origins and the domastication of the horse, a reconsideration . U: Current Anthropology. 27. 1986.
• David Anthony, Dorcas Brown: The origins of horseback riding . U: Antiquity. 65. 1991.
• Elwyn Hartley Edwards: Das große Pferdebuch ( Velika knjiga o konjima ). Dorling Kindersley, Starnberg 2002. ISBN 3-8310-0381-5
• Daphne Machin Goodall: Weltgeschichte des Pferdes (Svjetska povijest konja ). Nymphenburger, Munchen 1984, ISBN 3-485-01784-1

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

• Fotografije konja   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 1. srpnja 2007. ( Wayback Machine )

	Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Konj
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Konj