Jugoslavenska narodna armija

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s JNA )
Jugoslavenska narodna armija
Grb JNA ( 1951. ? 1991. ) i grb JNA (1991.? 1992. )
Utemeljena 22. prosinca 1941. (kao armija partizanskog antifa?isti?kog pokreta)
1. o?ujka 1945. (kao slu?beno dr?avno vojno tijelo Jugoslavije)
Raspu?tena 20. svibnja 1992.
Grane
  • Kopnena vojska JNA
  • Jugoslavenska ratna mornarica
  • Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo
    • Vodstvo
    Vrhovni zapovjednik Josip Broz Tito (do 1980. )
    Predsjedni?tvo SFRJ (poslije Titove smrti)
    Savezni sekretar za narodnu obranu Popis ministara obrane SFRJ
    Na?elnik General?taba JNA Popis na?elnika G? JNA
    Povezani ?lanci
    ?inovi ?inovi u oru?anim snagama SFRJ
    Vrhovni zapovjednik JNA Josip Broz Tito vr?i pregled po?asne garde
    Odora JNA snimljena na izlo?bi Domovinski rat u Hrvatskom povijesnom muzeju

    Jugoslavenska narodna armija (skra?eno JNA ; srp. : Jугословенска народна армиja/ Jugoslovenska narodna armija , slo. : Jugoslovanska ljudska armada , mak. ; ?угословенска народна арми?а) ( 22. prosinca 1941. ? 20. svibnja 1992. ) bila je dio jedinstvenih oru?anih snaga SFRJ do njezina raspada. Slu?beno je ukinuta 20. svibnja 1992. godine.

    Partizanske snage pod kontrolom Komunisti?ke partije Jugoslavije , NOVJ preimenovane su krajem II. svjetskog rata u Jugoslavensku armiju (JA); da bi 1951. godine nastavila ta vojska postojati kao Jugoslavenska narodna armija (JNA).

    JA je branila suverenitet i teritorijalni integritet Jugoslavije ; u zavr?nim borbama protiv Nijemaca i njegovih snaga na kraju Drugog svjetskog rata ? među kojima su bile i oru?ane snage NDH ? uspostavila je kao dio pobjedni?kih savezni?kih snaga vlast nad cjelokupnim teritorijem ranije Kraljevine Jugoslavije , te nad dijelom etni?kog hrvatskog i slovenskog teritorija koji je nakon Prvog svjetskog rata bio pripao Italiji ; ti su teritoriji danas dijelovi Hrvatske i Slovenije . U postupku uspostavljanja kontrole nad teritorijem Jugoslavije po?inile su snage JA cijeli niz ratnih zlo?ina protiv civila i zarobljenih neprijateljskih vojnika ? od pokolja na otoku Daksi kod Dubrovnika u listopadu 1944. do zlo?ina na Bleiburgu i Kri?nom putu 1945 .

    Po?etkom 1990-ih godina je JNA ? ?iji je zapovjedni kadar bio nadproporcionalno popunjen etni?kim Srbima ? u cijelosti preuzela ulogu instrumenta agresivne velikosrpske politike i odigrala klju?nu ulogu u agresiji na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu . Razdoblje prikazivanja da je posrijedi doista "jugoslavenska", a ne srpska vojska dovr?eno je raketiranjem Banskih dvora u Zagrebu 7. listopada 1991., kojemu je o?iti cilj bio ubijanje novoizabranog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana , tada?njega hrvatskog predstavnika u predsjedni?tvu Jugoslavije (i kasnijeg predsjednika RH) Stjepana Mesi?a i tada?njeg premijera Jugoslavije (i također Hrvata) Ante Markovi?a , koji su u vrijeme napada imali sastanak u Banskim dvorima: dan nakon tog poku?aja ubojstva hrvatskog politi?kog vodstva, proglasio je Hrvatski sabor osamostaljenje od Jugoslavije, dono?enjem Odluke o raskidu dr?avnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ .

    Povijest [ uredi | uredi kod ]

    Svoje korijene JNA vu?e iz Narodnooslobodila?ke borbe i partizanskih odreda Jugoslavije . Nakon oru?anih partizanskih ustanaka, pod rukovodstvom Komunisti?ke partije Jugoslavije , 22. prosinca 1941. u mjestu Rudo ( BiH ) osnovana je 1. proleterska brigada Narodnooslobodila?ke vojske Jugoslavije , od ?etiri srpska i dva crnogorska bataljuna, ?to je kasnije bio slu?beni praznik osnivanja oru?anih snaga Druge Jugoslavije .

    Pred sam kraj Drugog svjetskog rata , 1. o?ujka 1945. godine, NOVJ dobiva naziv Jugoslavenska armija (skra?eno JA ).

    U povodu proslave desetgodi?njice razvoja, 22. prosinca 1951. , Jugoslavenska armija je preimenovana u Jugoslavensku narodnu armiju (JNA), ?ime je, kako je obja?njeno, i formalno nagla?en njen narodni, socijalisti?ki i revolucionarni karakter.

    Najdosljednija je provoditeljica titovske jugoslavensko- komunisti?ke politike. JNA je krajem svoga postojanja po?inila javnu veleizdaju svih nesrpskih naroda u Jugoslaviji. [1]

    1960. ? 1970. [ uredi | uredi kod ]

    Krajem studenoga 1968. je JNA prvi put intervenirala radi "smirivanja" naroda. [2] Albanci su u Pri?tini i inim gradovima na Kosovu na 27. studenoga , koji je bio dr?avni blagdan susjedne Albanije , Dan zastava, masovno iza?li na ulice. Zahtijevali su da AP Kosovo postane republikom (poznati slogan: Kosovo republika! ). Milicija i JNA su brutalno reagirale i tako ugu?ile nemire. Sli?an scenarij se ponovio za vrijeme albanskih prosvjeda na Kosovu 1981. godine.

    1970. ? 1980. [ uredi | uredi kod ]

    Za vrijeme hrvatskoga prolje?a 1971. JNA je, na grani?nom podru?ju SR Hrvatske i SR Slovenije organizirala najve?e zdru?ene vojne vje?be u svojoj povijesti, pod nazivom Sloboda '71 kojima je bio nazo?an i Tito osobno. Te su vje?be imali funkciju pritiska i zastra?ivanja na tada?nje disidentsko hrvatsko rukovodstvo i javno mnijenje.

    Poslije Titove smrti JNA po?inje voditi samostalnu politiku i Predsjedni?tvu SFRJ , kao ustavnoj osmo?lanoj Vrhovnoj komandi , sve manje pola?e ra?une.

    1980. ? 1990. [ uredi | uredi kod ]

    U rano prolje?e 1981. JNA je, prvi puta u svojoj povijesti, oru?ano intervenirala na prostoru SFRJ, kada je uporabom borbenih sredstava i strahovitom demonstracijom sile, te provedbom neprogla?enog izvanrednog stanja, uz civilne ?rtve prekinula albanske demonstracije na Kosovu . [3] Nakon tih događaja, na Kosovu je osnovan 52. korpus kroz koji ?e, na zapovjednim mjestima, pro?i brojni visoki ?asnici JNA ?to su 1990-ih slijedili politku Velike Srbije i provodili je diljem prostora nekada?nje SFRJ , poput Blagoja Ad?i?a , Ratka Mladi?a , također i generali Dragoljub Ojdani? i Neboj?a Pavkovi? (optu?eni za ratne zlo?ine pred Međunarodnim sudom za ratne zlo?ine po?injene na podru?ju biv?e Jugoslavije ), itd. Oru?ano interveniranje JNA na Kosovu je potaklo spekulacije, u zemlji i svijetu, kako bi JNA mogla preuzeti vlast u zemlji nakon ?to se sustavna kriza, poslije Titove smrti, nadalje komplicirala. [3]

    "Na XII. Kongresu SKJ (1982.) u Centralni komitet SKJ u?lo je 16 aktivnih generala. Tisu?u ?asnika bilo je u svakom ?asu na raznim politi?ko-partijskim du?nostima izvan redovnog vojnog ustroja, ostvaruju?i na taj na?in kontrolu nad civilnim insitucijama i zadovoljavanje politi?kih i materijalnih interesa JNA, koja je kontrolirala i mnoge dr?avne funkcije pa je tako 14 generala i admirala bilo postavljeno za veleposlanike SFRJ u drugim zemljama. Prvo kolektivno Predsjedni?tvo SFRJ (od svibnja 1980. godine, nakon Titove smrti, do 1984. godine), koje je prema Ustavu imalo funkciju vrhovnog zapovjednika oru?anih snaga, brojilo je osam ?lanova, a svi su bili pri?uvni generali ili pukovnici". [4]

    Generali JNA kontrolirali su vojnu industriju, veoma va?nu kariku jugoslavenskoga gospodarstva. Vi?e od 550 tvornica je u SFRJ bilo sustavnim dijelom vojnoindustrijskoga kompleksa. U razdoblju od 1981. do 1990. , vrijednost izvoza naoru?anja i vojne opreme iznosila je 11,77 milijardi USD. Za financiranje JNA izdvojeno je u 1986. godini 4,79 %, u 1987. 4,61 %, u 1988. 4,21 %, u 1989. i 1990. godini 4 % sredstava iz jugoslavenskoga prora?una (ili za 1990. oko 2,5 milijarde USD). Gospodarski i financijski aspekt mo?i JNA ilustrira i podatak da je njena pokretna imovina 1990. procijenjana na 70 milijardi USD. [5]

    JNA je obnovila vojnu intervenciju na Kosovu po?etkom 1989. za vrijeme novih albanskih prosvjeda na Kosovu. Opet je bilo ubijenih civila Albanaca.

    Preustroj JNA [ uredi | uredi kod ]

    Podrobniji ?lanak o temi: Preustroj JNA

    Obrambeni sustav SFRJ od usvajanja Koncepcije op?enarodne obrane 1968. godine ?ine JNA i TO , [6] a ova koncepcija ONO i DSZ osna?ena je Ustavom iz 1974. godine koji je decentralizirao Jugoslaviju, odnosno republike i pokrajine su dobile prevlast nad saveznom dr?avom. [7] Decentralizirane republike bez Titovog diktatorskog nadzora [7] 1980-ih su se nastojale demokratizirati, po?ele su sporu transformaciju prema demokratskim dru?tvima. Vojni vrh JNA je u Sloveniji i Hrvatskoj vidio najve?u opasnost, protive?i se, nakon kraja hladnoga rata neminovnim promjenama u SFRJ i ve?oj samostalnosti republika. Op?enito, na rije?ima, zauzimali su se za "ravnopravnost naroda i narodnosti".

    U realnosti, JNA se osamostalila i postala samostalan ?imbenik. [8] Samostalna JNA odnosno njeni ?elnici ( Mamula i Kadijevi? ) ?eljeli su potpuni nadzor nad oru?anom silom, te im je Teritorijalna obrana smetala jer se u biti radilo u slabijoj, ali republi?ki nadziranoj postrojbi, iako su njeni zapovjednici formalno bili podlo?ni lokalnim zapovjednicima JNA. [9] Stoga je 1986. predlo?ena, a u velja?i prihva?ena inicijativa o preustroju JNA pod kodnim imenom voji?ne organizacije Jedinstvo . [10] Preustroj JNA stvorio je ?etiri vojne oblasti: [11]

    • Vojnopomorsku oblast sa sjedi?tem u Splitu - koju su ugrubo ?inili dio Istre, Primorje, Dalmacija i otoci, te crnogorsko primorje
    • 5. VO sa sjedi?tem u Zagrebu, koja su ?inile Slovenija i manji dio Hrvatske, tj. Hrvatska zapadno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag [12] bez onoga uklju?enog u Vojnopomorsku oblast
    • 1. VO sa sjedi?tem u Beogradu koju je ?inio ostatak Hrvatske (isto?no od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag), BiH, Vojvodina i dio Srbije
    • 3. VO sa sjedi?tem u Skoplju koju je ?inio ostatatak Srbije, Crna Gora, Kosovo i Makedonija

    Paralelno kako se JNA preustrojavala i spremala za rat, [13] u Srbiji po?etkom rujna 1987. , nakon 8. sjednice Centralnog komiteta SK Srbije Milo?evi? preuzima potpunu vlast u Srbiji, generali JNA su bili sumnji?avi prema Milo?evi?u i njegovoj politici. [14] No, ve? sredinom 1988. godine, po svjedo?enju generala Veljka Kadijevi?a , armijski je vrh nudio Milo?evi?u da, uz podr?ku JNA , postane novi premijer SFRJ . [15] Potkraj 1980-ih poja?ava se politi?ka srbizacija JNA te ona po?etkom 1990-ih postaje oruđe velikosrpske politike srbijanskog predsjednika Slobodana Milo?evi?a i sudjeluje u agresiji na Sloveniju , agresiji na Hrvatsku i agresiji na Bosnu i Hercegovinu .

    U knjizi "Slu?aj Jugoslavija", objavljenoj 2000. godine u Podgorici , Branko Mamula potvrđuje kako je armijski vrh SFRJ planirao i izvodio aktivnosti koje su za cilj imale uspostavu vojne diktature (dr?avnog udara) u Jugoslaviji i to znatno prije negoli su sjeverozapadne republike pale u ruke "nacionalistima", pa i prije nego ?to je u Srbiji kormilo preuzeo Milo?evi?:

    "Poznato je da je JNA, barem njezin zna?ajan dio, do posljednjeg trenutka ostao ?vrsto na pozicijama komunizma i ?vrste jugoslavenske federacije. No, kako se opcija ?vrste federacije u svojoj biti poklapala s najva?nijim ciljevima milo?evi?evskog velikosrpstva ("svi Srbi u jednoj dr?avi") sasvim je razumljivo da je JNA ubrzo postala i njegovom sna?nom braniteljicom". [16]

    Nacionalna struktura [ uredi | uredi kod ]

    Oznaka de?urnog u JNA

    Jedno vrijeme uspjela se u redovima ?asni?kog kadra JNA odr?avati ravnopravna zastupljenost svih naroda Jugoslavije. Kada nakon Hrvata Ivana Go?njaka kao ministra obrane dolazi 1967. godine na to mjesto Srbin Nikola Ljubi?i?, on prote?iranjem svojih ljudi po?inje mijenjati nacionalnu strukturu u vojnim vrhovima i prestaje se po?tovati Zakon o ravnomjernom sudjelovanju svih naroda u popuni profesionalnog kadra u JNA.

    Nacionalna struktura zapovjednog kadra JNA [17]
    (planirano prikra?ivanje pojedinih 'naroda i narodnosti') *
    Nacionalnost Zastupljenost Indeks odstupanja od udjela u stanovni?tvu
    Srbi 63,2 % +51
    Jugoslaveni 3,6% +45
    Crnogorci 6,2% +148
    Makedonci 6,3% +8
    Muslimani 2,4% -78
    Hrvati 12,6% -53
    Slovenci 2,8% -66
    Mađari 0,7% -70
    Albanci 0,6% -91
    Ostali 1,6% -52

    * Najve?i nesklad o?itovao se od 1986. do 1990. - nakon memoranduma SANU i preustroja OS SFRJ udio Srba u ?asni?kom zboru prelazi 70%. [17]

    Godine 1985. indeks zastupljenosti Crnogoraca u aktivnom ?asni?kom i do?asni?kom kadru u odnosu na postotak stanovni?tva Jugoslavije bio je 204 (5,82%, a u ukupnom stanovni?tvu 2,58%), Srba 157, Makedonaca 113, Hrvata 63, Muslimana-Bo?njaka 41, Slovenaca 34, Albanaca samo 14. Procjenjuje se da je od 70.000 profesionalaca u JNA, njih 50.000 ili oko 70% bili Srbi ili Crnogorci (prema statistici iz 1985. godine bilo ih je 63%), a na vode?im mjestima taj postotak bio je jo? i vi?i. [18] Prema podacima koje navodi Branko Mamula (Slu?aj Jugoslavija, str. 335. ? 336., CID, Podgorica, 2000.) 1985. godine, generalski kor ?inilo je 0,29 % od ukupnog broja djelatnih vojnih osoba. Crnogoraca je među generalima i admiralima bilo 11,1 %, Hrvata 19 %, Makedonaca 4,9 %, Slovenaca 10,4 %, Srba 46,5 %, Muslimana 2,8 %, Albanaca 1,4 % i Jugoslavena 4,9 %. Po republi?kom podrijetlu struktura je bila sljede?a: iz Bosne i Hercegovine 15,28 %, iz Crne Gore 11,11 %, iz Hrvatske 30,56 %, iz Makedonije 3,47 %, iz Slovenije 9,72 %, i iz Srbije 28,47 % od toga 18,06 % iz Srbije, 5,56 % s Kosova i 4,86 % iz Vojvodine. [19]

    JNA i KOS [ uredi | uredi kod ]

    Sna?nu polugu svoje mo?i, generali JNA su imali u KOS -u, tajnoj vojnoj slu?bi sigurnosti, koja je provodila operacije nadzora nad ?imbenicim politi?koga i javnoga ?ivota. KOS je imao ?iroku mre?u konfidenata. [20]

    JNA i Milo?evi? [ uredi | uredi kod ]

    Nakon 14. kongresa (20. do 22. sije?nja 1990. ) i raspada SKJ , generali su 19. studenoga 1990. u Beogradu osnovali Savez komunista ? Pokret za Jugoslaviju ( SK-PJ ), s malim brojem ?lanova izvan JNA . Oko 75.000 registriranih ?lanova SK-PJ bili su djelatni ?asnici i do?asnici, kao i građani na radu pri JNA . Za vrijeme prvih vi?estrana?kih izbora u Srbiji 9. prosinca 1990. generali su kroz SK-PJ podr?ali Milo?evi?evu Socijalisti?ku partiju Srbije (SPS).

    Milo?evi?ev SPS se, poput JNA , protivio gospodarskoj reformi proliberalnog jugoslavenskog premijera Ante Markovi?a . Nadalje, ono ?to ih je spajalo, bilo je kruto inzistiranje na Jugoslaviji kao isklju?ivo federalnoj zajednici. Milo?evi? je ra?unao da ?e na temelju broj?ane dominacije Srba kao ve?inskoga naroda, uvođenjem princima jedan ?ovjek-jedan glas , sustavno legalizirati srpsku dominaciju nad ostatkom Jugoslavije .

    Za takvu su dominaciju bili zainteresirani brojni Srbi , djelatni i utjecajni umirovljeni generali JNA , najprije intimno a potom i sasvim javno. Na drugoj strani, JNA je u federalnom kontekstu vidjela sebe i s privilegiranim i nepromijenjenim monopolima, politi?kim i gospodarskim.

    Milo?evi?eva ?ena, Mirjana Markovi? , je bila ?lan Saveza komunista ? Pokreta za Jugoslaviju . Ova je partija 1994. promijenla ime u Jugoslavenska ljevica ( JUL ) a Markovi?eva je bila predsjednica JUL -a. U drugoj polovici 1990-ih JUL ?e biti koalicijski partner SPS -u.

    Tijekom velikih cjelodnevnih prosvjeda 9. o?ujka 1991. srpske oporbe, koje su uzdrmale Milo?evi?a , JNA je u ve?ernjim satima izvela tenkovske postrojbe na ulice Beograda u znak podr?ke Milo?evi?u .

    Ratni ciljevi JNA [ uredi | uredi kod ]

    U sije?nju 1991. godine se oglasila Politi?ka uprava Saveznog ministarstva obrane (SSNO-Savezni sekretarijat za narodnu obranu) internim priop?enjem koje je trebalo biti imperativnim temeljem djelovanja JNA u predstoje?im događajima. Najprije su, u spomenutom priop?enju, prognozirali da ?e SSSR nastaviti igrati klju?nu ulogu na globalnoj sceni, te da su se "Sovjeti po?eli pribirati" . "Ni u Jugoslaviji socijalizam nije dokraj?en i ba?en na koljena" , objasnili su generali. Oni su odbacili mogu?nost o?uvanja kao konfederalne zajednice (savez suverenih dr?ava) jugoslavenske zajednice i zatra?ili da se JNA uklju?i u politi?ke rasprave o budu?nosti zemlje:

    "...Na?a iskustva govore da Jugoslavija mo?e postojati jedino kao dr?ava. Ako nije dr?ava, nije Jugoslavija, onda je ne?to drugo. Ono ?to neki nude u Jugoslaviji kao konfederaciju, to fakti?ki nije dr?ava, niti mo?e biti...Na? osnovni zadatak mora biti stvaranje pretpostavki za funkcionisanje federalne dr?ave. To najprije zna?i likvidirati proboje koji su izvr?eni u podru?ju jedinstva oru?anih snaga; realizirati zadatke razoru?anja i likvidirati paravojne organizacije u Jugoslaviji....Sada posebno treba paziti na osiguranje visokog stupnja borbene spremnosti jedinica i funkcionalnosti i sigurnosti sistema rukovođenja i komandovanja...Usporedo se svi moramo zalagati u konstituiranju i osposobljavanju Saveza komunista - pokreta za Jugoslaviju" . [21]

    Sve do listopada 1991. godine u vrhu JNA prevladavala je "jugoslavenska" opcija (bez Slovenije ), te opcija o?uvanja neznatno modificiranog komunisti?kog sustava, ali su slomom planiranih ofenziva u tom razdoblju definitivno odba?ene.

    Glavna JNA publikacija, tjednik Narodna armija je 23. listopada 1991. objavila, bez ikakva komentara, izgled novih obilje?ja i simbola JNA bez petokrake zvijezde , kao prepoznatljivoga komunisti?kog obilje?ja JNA . U naredna ?e dva mjeseca, tijekom agresije na Hrvatsku te u vrijeme priprema agresije na Bosnu i Hercegovinu , u kona?nom je i izvr?ena nova simboli?ka prekompozicija JNA koja je kao novu oznaku dobila modificiranu srpsku kokardu.

    "Namjesto petokrake na kapama je, kao i na vojni?kim zastavama, pe?atima, dokumentima, od prvih dana 1992. trebalo da se nalaze trobojne oznake (?titovi, kokarde) u jugoslavenskim bojama ". [22]

    Po?etkom 1992. godine SFRJ napu?ta, najprije Makedonija , a potom i BiH . Vrh JNA je, u međuvremenu, etapno prije?ao put od zagovornika SFRJ na ogoljenu ina?icu Velike Srbije , kroz formu tkz. Tre?e Jugoslavije . Na tom putu JNA sve vi?e odbacuje krinke i postaje u biti srpska vojska. [23]

    Ustroj JNA [ uredi | uredi kod ]

    JNA se sastojala od Kopnene vojske, Ratnog zrakoplovstva i protuzra?ne obrane i Ratne mornarice. Godine 1968. dolazi do stvaranja Teritorijalne obrane SFRJ (TO).

    Vojni rok [ uredi | uredi kod ]

    U po?etku je vojni rok u JA trajao dvije, tri ili ?etiri ( RM , osim obalne obrane) godine, [24] takvo je stanje vrijedilo do 1952. godine, kasnije se obavljao dvije godine, u određenim rodovima, iznimno tri godine. Osobe sa zavr?enom srednjom ili njome izjedna?enom ?kolom, te s vi?im obrazovanjem, imale su pravo vojni rok obavljati tijekom jedne godine. [25] Vojni leksikon spominje 15 mjese?ni vojni rok, u RM 18 mjeseci. [26] U zavr?noj fazi, vojni rok je trajao godinu dana, osim za osobe koje iz vjerskih razloga odbiju dr?ati oru?je, koje su vojni rok slu?ile 24 mjeseca. [27]

    Ratne operacije JNA [ uredi | uredi kod ]

    S izlo?be Domovinski rat u Hrvatskom povijesnom muzeju

    Jo? u travnju 1990. godine, kada se vidjelo da HDZ pobjeđuje, a Ivica Ra?an odbija izvr?iti udar, JNA je hrvatskoj Teritorijalnoj obrani (TO) oduzela sve naoru?anje (za oko 200.000 vojnika). Slovenija je uspjela djelomi?no sprije?iti preotimanje naoru?anja njihove TO, tako da u ratu u Sloveniji nisu bili nenaoru?ani.

    JNA je ispo?etka zauzela prividno neutralno stajali?te, no jo? ljeta 1990. se je izravno stavila na stranu srpskih pobunjenika, neposredno nakon izbijanja balvan-revolucije . RH je tad iskusila grubi zador u svoj suverenitet, kad je zrakoplovstvo JNA ( JRV ) interveniralo protiv hrvatskog MUP -a. To je bilo kad je 17. kolovoza 1990. MUP RH poslao prema Kninu 3 helikoptera s policajcima radi gu?enja velikosrpske pobune, a iznad Ogulina su ih presreli 2 zrakoplova MiG-21 JNA (JRV) koji su zaprijetili helikopterima da ?e ih sru?iti, ako ne skrenu s predviđene rute i ne vrate se u Lu?ko. [28]

    Nakon kratkotrajna rata u Sloveniji koncem lipnja 1991. godine, za ?iji je povod uzet izgovor kontrole međunarodnih grani?nih prijelaza - a koji se okon?ao potpunim evakuiranjem JNA s teritorija Slovenije - glavni strategijski cilj JNA je postao teritorijalno komadanje Hrvatske . Pod obja?njenjem da "JNA ?titi srpski narod u Hrvatskoj" , organizirala je JNA vojni?ke postrojbe Srba u okviru tkz. Krajine . JNA je, sredinom 1991. godine, kako tvrdi general Veljko Kadijevi? , Srbima u Hrvatskoj “pomogla da se vojni?ki, pa i politi?ki pripreme za događaje koji ?e slijediti".

    Kako je izgledala strategijska zada?a JNA napada na Hrvatsku ? O tome izvje??uje general Kadijevi? u svojoj knjizi tiskanoj 1993. u Beogradu :

    “Strategijsku zada?u izvesti u dvije faze. U prvoj, prete?no protuvudarima takti?kog zna?aja na vi?e pravaca dok se Hrvatska ja?e ne uklju?i (napad na kasarne), uz poja?ano organiranje i pripremu srpskih pobunjenika, a u drugoj, jedinstvenom strategijskom napadnom operacijom poraziti hrvatsku vojsku... Zamisao manevra snaga: Potpuno blokirati Hrvatsku iz vazduha i mora. Pravce napada glavnih snaga direktnije vezati za oslobađanje srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatske teritorije. U tom cilju ispresjecati Hrvatsku na pravcima Gradi?ka - Virovitica , Biha? - Karlovac - Zagreb , Knin - Zadar i Mostar - Split (zna?i, sve do slovena?ke granice). Najja?om grupacijom oklopno-mehanizovanih snaga zauzeti isto?nu Slavoniju , a zatim nastaviti djelovanje na zapad, spojiti se sa snagama u zapadnoj Slavoniji i produ?iti prema Zagrebu . Istovremeno, jakim snagama iz Herceg-Novog i Trebinja blokirati Dubrovnik , s kopna izbiti u dolinu Neretve i na taj na?in sadejstvovati snagama koje nastupaju s pravca Mostar - Split . Nakon dostizanja određenih objekata, osigurati i dr?ati ‘granicu Srpske krajine’ u Hrvatskoj, izvu?i preostale dijelove JNA iz Slovenije i poslije toga pomo?i JNA iz Hrvatske”. [29]

    Kraj JNA [ uredi | uredi kod ]

    JNA je slu?beno ukinuta krajem svibnja 1992. kada iz njeznih ostataka nastaju Vojska Jugoslavije , Vojska Republike Srpske i Vojska RSK . Ostatak Vojske Jugoslavije preimenovan je 2003. godine u Vojska Srbije i Crne Gore , a nakon 2006. godine ta je vojska dobila naziv Vojska Srbije iako je bilo i prijedloga da se oru?ane snage Srbije nazovu Srpska vojska.

    Ministri obrane [ uredi | uredi kod ]

    Savezni sekretar za narodnu obranu ( ministar obrane ) je po ustroju, ?inu i ovlastima bio najistaknutije djelatno vojno lice, dok je i General?tab JNA ( Glavni sto?er JNA ) bio u formacijskom sastavu Saveznog sekretarijata narodne obrane ( SSNO ) kao najvi?e stru?no i sto?erno tijelo. Formalno je savezni ministar obrane bio ?lan Savezne vlade SFRJ ( Savezno izvr?no vije?e ).

    Savezni ministri obrane su po pravilu, odmah iza mar?ala Tita , imali najvi?e generalske ?inove (?etiri zvjezdice): general armije ili admiral flote .

    Popis saveznih ministara obrane od 1945. do 1992. godine :

    Ime Po?etak mandata Kraj mandata
    Mar?al Josip Broz Tito 1945. 1953.
    General armije Ivan Go?njak 1953. 1967.
    General armije Nikola Ljubi?i? 1967. 1982.
    Admiral flote Branko Mamula 1982. 1988.
    General armije Veljko Kadijevi? 1988. 8. sije?nja 1992.
    General-pukovnik Blagoje Ad?i? 27. velja?e 1992. 8. svibnja 1992.
    (zastupao ministra obrane)

    Na?elnici General?taba JNA [ uredi | uredi kod ]

    Popis na?elnika General?taba (Glavnog sto?era) JNA do 1945. do 1992.

    Ime Po?etak mandata Kraj mandata
    General-potpukovnik Arso Jovanovi? 1. o?ujka 1945. 15. rujna 1948.
    General-pukovnik Ko?a Popovi? 15. rujna 1948. 27. sije?nja 1953.
    General-pukovnik Peko Dap?evi? 27. sije?nja 1953. 29. travnja 1955.
    General-pukovnik Ljubo Vu?kovi? 29. travnja 1955. 16. lipnja 1961.
    General-pukovnik Rade Hamovi? 16. lipnja 1961. 15. lipnja 1967.
    General-pukovnik Milo? ?umonja 15. lipnja 1967. 5. sije?nja 1970.
    General-pukovnik avijacije Viktor Bubanj 5. sije?nja 1970. 15. listopada 1972.
    General-pukovnik Stane Poto?ar Lazar 15. listopada 1972. 10. lipnja 1979.
    Admiral Branko Mamula 10. lipnja 1979. 5. svibnja 1982.
    General-pukovnik Petar Gra?anin 5. svibnja 1982. 1. rujna 1985.
    General-pukovnik Zorko ?anadi 1. rujna 1985. 15. rujna 1987.
    General-pukovnik Stevan Mirkovi? 15. rujna 1987. 29. rujna 1989.
    General-pukovnik Blagoje Ad?i? 29. rujna 1989. 27. velja?e 1992.
    General-pukovnik ?ivota Pani? 27. velja?e 1992. 20. svibnja 1992.

    NAPOMENA: General?tab JNA ustrojen je kada i Jugoslavenska armija , 1. o?ujka 1945. , a preimenovan je u General?tab Oru?anih snaga SFRJ 29. rujna 1989. godine.

    JNA i unutarnja politika [ uredi | uredi kod ]

    Tijekom svoga postojanja, kroz JNA se djelatno provodila marksisti?ka izobrazba, a ideolo?ki je kriterij bio dominantan. Malo koji ?asnik je bio izvan Saveza komunista Jugoslavije . U JNA je postojala posebna Organizacija SKJ , u rangu s osam republi?kih i pokrajinskih partijskih organizacija. ?ef Organizacije SKJ JNA , po ?inu general, bio je ?lanom najvi?eg jugoslavenskog partijskog organa Predsjedni?tva Centralnog komiteta SKJ .

    Zanimljivosti [ uredi | uredi kod ]

    U JNA je od saveznoga Ustava 1963. [30] do saveznih ustavnih amandmana ( 1971. ) [31] u uporabi " srpskohrvatski" jezik - ?to se provodi uglavnom na na?in da se koristi srpska ekavica pri pisanju slu?benih dokumenata, izdavanju zapovjedi te u vojnim tiskovinama. Od saveznih ustavnih amandmana 1971. navodi se osiguravanje prava na ravnopravnost jezika i pisama naroda i narodnosti u SR i SAP, kao i osiguravanje upotrebljavanja jezika naroda i narodnosti u dijelovima JNA. Ustavnim amandmanom XLI, to?kom 4. od 8. srpnja 1971. ne navodi se vi?e srpskohrvatski jezik , nego se omogu?ava dono?enje saveznoga zakona kojim bi se odredilo jedan od jezika naroda i narodnosti kao zapovjedni jezik , kojim bi se obavljala i obuka u JNA. Od saveznoga Ustava 1974. godine [32] događa se postupno oslobađanje od stege srpskohrvatskoga jezika tako ?to je omogu?eno zapovijedanje na slovenskome jeziku [33] i makedonskome jeziku , a bilo je dopu?teno govoriti i pisati jezicima naroda i narodnosti, kao ?to su mađarski i albanski [34] iako se tim jezicima nisu izdavale zapovjedi niti su se na njima objavljivali vojni listovi. U Enciklopediji Jugoslavije (2. izd., 6. sv., 1990., str. 242.), [35] August Kova?ec navodi kako se u jedinicama teritorijalne obrane poti?e uporaba jezika socijalisti?kih republika, socijalisti?kih autonomnih pokrajina, op?ina i sl.

    Pismo u uporabi unutar JNA bilo je ve?inom latini?no pismo , a pojedine su vojne novine od 1945. pa nekoliko narednih godina bile tiskane ?irili?nim pismom . [22]


    Danas u Hrvatskoj, prema podatcima za 2011. godinu, 11.540 umirovljenih kadrova JNA prima mirovinu u prosjeku od 3.028,84 kn. [36]

    Pogledajte i [ uredi | uredi kod ]

    Literatura [ uredi | uredi kod ]

    Izvori [ uredi | uredi kod ]

    1. ↑ Marko Be?ker , ≫Europa i velikosrpski specijalni rat≪ // Policija i sigurnost / gl. ur. Zvonimir Dujmovi?, god. 3., br. 5/94., Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, 1994., str. 518. ? 522., cit. sa str. 521. (ISSN 1330-0229 ),
      Wikicitati ≫(…) Javnu veleizdaju od strane JNA svih nesrpskih naroda Jugoslavije i po?etak prikrivane, a potom otvorene agresije na Hrvatsku i Sloveniju.≪
      ( Be?ker, 1994: 521 )
    2. ↑ Hrvatski fokus Davor Runti?: JNA u prvoj akciji, pristupljeno 8. o?ujka 2011.
    3. ↑ a b Branko Mamula Slu?aj Jugoslavija, CID, Podgorica, 2000.g. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 4. o?ujka 2016 . Pristupljeno 26. kolovoza 2008. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
    4. ↑ Ozren ?unec "Rat u Hrvatskoj 1991.-1945.g . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 14. travnja 2009 . Pristupljeno 26. kolovoza 2008. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
    5. ↑ S. Kova?ev, Z. Matija??i?, J. Petrovi? Vojnoindustrijski kompleks SFRJ Polemos, Vol.IX No.17, lipanj 2006.g.
    6. ↑ Marijan, 2008., str. 31
    7. ↑ a b Marijan, 2008., str. 84
    8. ↑ Marijan, 2008., str. 84-85
    9. ↑ Marijan, 2008., str. 108
    10. ↑ Marijan, 2008., str. 108-109
    11. ↑ Marijan, 2008., str. 111-113
    12. ↑ Priprema JNA i KOS-a za kona?ni obra?un , Bo?e Vuku?i? , "Granice nove Jugoslavije bile su ve? definirane prije spomenutim preustrojom JNA kojim se Prva vojna oblast na zapadu prostirala do veliko-srpske crte Virovitica-Karlovac-Karlobag." , objavljeno 18. svibanj 2013., pristupljeno 14. listopada 2016.
    13. ↑ Marijan, 2008., str. 121, "razvoj samohodnog vi?ecijevnog lansera raketa Orkan"
    14. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 391, ISBN 953-6045-22-2
    15. ↑ Veljko Kadijevi?, "Moje viđenje raspada:Vojska bez dr?ave", Politika , Beograd, 1993.g.
    16. ↑ Dr.sc. Dra?en ?ivi?, Idejno-politi?ki, vojni, međunarodno-pravni i demografski aspekti srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2008 . Pristupljeno 17. srpnja 2008. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
    17. ↑ a b Davor Domazet-Lo?o: Hrvatski Domovinski rat: 1991. - 1995. ; strate?ki pogled ISBN 9537440079 ISBN 9789537440077
    18. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003. str. 390, ISBN 953-6045-22-2
    19. ↑ Davor Marijan:Jugoslavenska narodna armija - va?nija obilje?ja ( PDF )
    20. ↑ Tjednik "Nacional" Popis agenata KOS-a u Hrvatskoj . Ina?ica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2008 . Pristupljeno 26. kolovoza 2008. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
    21. ↑ General Ilija T. Radakovi?: Besmislena YU-ratovanja 1991.-1995.g .
    22. ↑ a b Bojan Dimitrijevi? Armija i jugoslavenski identitet 1945.-1992.g   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 22. svibnja 2011. ( Wayback Machine ) ( PDF )
    23. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003. str. 392, ISBN 953-6045-22-2
    24. ↑ ?l. 17 Pravilnika za izvr?enje Zakona o vojnoj obavezi dr?avljana Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Slu?beni list FNRJ, br. 42/46. od petka, 24. srpnja 1946., str. 457.
    25. ↑ ?l. 1. Pravilnika za izvr?enje Zakona o vojnoj obavezi dr?avljana Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Slu?beni list FNRJ, br. 37/52. od srijede, 16. srpnja 1952., str. 688.
    26. ↑ Petrovi?, Petar (ur.) ; Petrovi?, Miroslav (ur. ilust.) , Vojni leksikon , Vojnoizdava?ki zavod, Beograd, 1981., ( COBISS.SR )
    27. ↑ ?l. 22., st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi, Slu?beni list SFRJ, br. 26/89. od 21. travnja 1989.
    28. ↑ Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH - podru?nica Grada Zagreba   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 1. studenoga 2013. ( Wayback Machine ) Zrakoplovna jedinica specijalne policije MUP-a RH
    29. ↑ Veljko Kadijevi?, "Moje viđenje raspada:Vojska bez dr?ave", str.135, Politika , Beograd, 1993.g.
    30. ↑ Ustav SFRJ 1963., ?lan 42. stav 3. "Izuzetno, u Jugoslavenskoj narodnoj armiji komandiranje, vojna obuka i administracija vr?e se na srpskohrvatskom jeziku ."
    31. ↑ ( srp. ) Amandman ХLI. na Ustav SFRJ, to?. 4. , 8. srpnja 1971.
    32. ↑ Ustav SFRJ 1974., ?lan 243. stav 1. "U oru?anim snagama Socijalisti?ke Federativne Republike Jugoslavije osigurava se, u skladu s Ustavom SFRJ, ravnopravnost jezika i pisama naroda i narodnosti Jugoslavije." i ?lan 243. stav 2. "U komandiranju i vojnoj obuci u Jugoslavenskoj narodnoj armiji mo?e se, u skladu sa saveznim zakonom, upotrebljavati jedan od jezika naroda Jugoslavije, a u njenim dijelovima ? jezici naroda i narodnosti."
    33. ↑ Koro?ec, Tomo; Petelin, Stanko; Suhadolnik, Stane; [et al.] Voja?ki slovar, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1977.
    34. ↑ Odluka o po?etku izla?enja Slu?benog lista SFRJ na albanskom i mađarskom jeziku (≫Slu?beni list Socijalisti?ke Federativne Republike Jugoslavije≪, br. 51/70., rbr. 582., str. 1216.)
    35. ↑ August Kova?ec , V. Jezici i pisma naroda i narodnosti , u ?lanku: Jugoslavija , str. 161. ? 608., u enciklopediji: Jakov Sirotkovi?, gl. ur., Enciklopedija Jugoslavije , 2. izd., 6. sv. : Jap ? Kat, Jugoslavenski leksikografski zavod ≫Miroslav Krle?a≪, Zagreb, 1990., ISBN 86-7053-024-4 , ( NSK ) , str. 241. ? 251., cit. sa str. 241., 242., 250.
    36. ↑ http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/s/slaviek-mario-maks/9044-povlatene-mirovine-2011-qantifaistiq-i-dalje-brojniji-od-branitelja.html

    Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

    1. Dusan Biland?ic: Hrvatska moderna povijest, Golden Marketing, Zagreb, 1999 - Epilog: ?to je bila Jugoslavija
    2. Ivan Aralica: Zadah ocvalog imperija, Znanje, Zagreb, 1991 - La? i kornja?evina
    3. Davor Domazet-Lo?o: Hrvatska i veliko rati?te, Udruga Sv.Jurja, Zagreb 2002 - Preoblikovanje JNA kao vojske tipa ideolo?ke jednakosti u srpsku imperijalnu silu
    v  • u
    Oru?ane snage SFRJ
    Dobavljeno iz " https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jugoslavenska_narodna_armija&oldid=6786885 "