Adolf Hitler
Slu?beni portret, 1938.
Potpis
Fuhrer Tre?eg Reicha
trajanje slu?be 2. kolovoza 1934.  –  30. travnja 1945.
Potpremijer(i)	Franz von Papen
Zamjenik	Rudolf Hess
Prethodnik	Paul von Hindenburg (kao predsjednik)
Nasljednik	Karl Donitz (kao predsjednik)
1. Reichskanzler 24. Njema?ki kancelar
trajanje slu?be 30. sije?nja 1933.  –  30. travnja 1945.
Prethodnik	Kurt von Schleicher
Nasljednik	Joseph Goebbels
Rođenje	20. travnja 1889. , Braunau na Innu , Austrija
Smrt	30. travnja 1945. , Berlin , Njema?ka
Politi?ka stranka	NSDAP
Zanimanje	politi?ar, vojnik

Adolf Hitler ( Braunau am Inn , 20. travnja 1889. ? Berlin , 30. travnja 1945. ) bio je njema?ki politi?ar , vođa Nacionalsocijalisti?ke njema?ke radni?ke stranke ( njema?ki : Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei , skra?eno NSDAP), poznate pod nazivom Nacisti?ka stranka. Bio je apsolutni diktator Njema?ke od 1934. do 1945., s naslovom Kancelara Reicha od 1933. do 1945. i naslovom poglavara dr?ave Fuhrer ) od 1934. do 1945.; njegova puna titula bila je Fuhrer und Reichskanzler . Prvo ime kao nalogodavac i osmislitelj ratnih zlo?ina i zlo?ina protiv ?ovje?nosti (po?injenih prije i tijekom rata) kod Osovinskih sila, glavni među nacisti?kim ideolozima.

Bio je odlikovani veteran Prvog svjetskog rata . Pridru?io se prete?i nacisti?ke stranke, DAP-u (Radni?ka stranka), 1919., a njezin je vođa postao 1921., od kada se stranka naziva NSDAP. Nakon ?to je zatvoren poslije neuspjelog Pivni?kog pu?a u Bavarskoj 1923. , dobio je podr?ku zbog ?irenja njema?kog nacionalizma , antisemitizma , antikapitalizma i antikomunizma sa svojom govorni?kom nadareno??u i nacisti?kom promid?bom. Kancelarom je postao 1933. i brzo je Weimarsku Republiku pretvorio u Tre?i Reich , dr?avu s jednostrana?kim sustavom, s diktatorskom i autokratskom vla??u i idealima nacionalsocijalizma .

Hitler je ?elio uspostaviti Novi svjetski poredak s njema?kom prevla??u u Europi. Da bi postigao svoj cilj, vanjsku politiku usmjerio je na ?irenje ?ivotnoga prostora Arijevaca, tzv. Lebensraum ("?ive?i prostor"); tako je i glavnina dr?avnih resursa usmjerena na postizanje ovoga cilja. To je uklju?ivalo i ponovno naoru?anje Njema?ke, a naoru?anje do?ivljava vrhunac 1939. kada Wehrmacht zapo?inje Invaziju na Poljsku . Zauzvrat su Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska objavile rat Njema?koj, ?to je dovelo do po?etka Drugog svjetskog rata .

U tri godine rata Njema?ka i Sile osovine okupirale su veliku ve?inu Europe, ve?inu Sjeverne Afrike , Isto?ne i Jugoisto?ne Azije te Tihi Ocean . Međutim, prevratom na Isto?nom boji?tu , Saveznici prelaze u vodstvo od 1942. pa nadalje. Do 1945. Saveznici su napadali sa svih strana njema?ka okupirana podru?ja i njezine saveznike. Nacisti?ke snage bile su upletene u razna zlo?ina?ka dijela tijekom rata, uklju?uju?i i sustavno ubijanje 17 milijuna civila, ^[1] od toga pribli?no 6 milijuna ?idova i oko pola do milijun i pol Roma ^[2] Druge mete nacisti?kog etni?kog ?i??enja uvelike su bili i Poljaci , sovjetski civili, sovjetski ratni zarobljenici, ljudi s nedostatcima, homoseksualci, Jehovini svjedoci i ostali.

U zadnjim danima rata, pred pad Berlina , Hitler i njegova supruga Eva Braun, da bi izbjegli sovjetsko zarobljeni?tvo, izvr?ili su samoubojstvo ^[3] 30. travnja 1945.

Rane godine

Podrijetlo

Adolf Hitler rođen je u austrijskom grani?nom gradu Braunau am Inn 20. travnja 1889., kao ?etvrto od ukupno ?estero djece ^[4] carinskog ?inovnika Aloisa Hitlera i njegove ?ene Klare (rođene Polzl). Od sve djece pre?ivjeli su on i sestra Paula . Alois je bio izvanbra?ni sin Anne Marie Schicklgruber, a u svojoj 40. godini ?ivota je promijenio prezime u Hitler . Nikada nije dokazano je li kasniji mu? od Aloisove majke zapravo bio i njegov biolo?ki otac, no Johann Georg Hiedler ( Hitler je razli?ita pisana varijanta istog prezimena) sam nikada nije priznao njegovo o?instvo, iako je nakon smrti naveden kao Aloisov otac u dokumentima. Podatak o nepoznatom o?instvu su saveznici mnogo koristili za vrijeme 2. svjetskog rata kada su savezni?ki avioni bacali propagandne letke iznad Njema?ke koje su zapo?injale s Heil Schicklgruber . Sam Adolf je jednom u ?ali komentirao da je jedina pametna odluka koju je njegov otac donio u ?ivotu bila upravo promjena prezimena.

Zbog posla obitelj Aloisa Hitlera preseljavala se ?esto: prvo iz Braunaua u Passau , zatim u Lambach te najposlije u Leonding kod Linza . Alois je opisivan kao strog i hladan ?ovjek; po izjavama k?eri, Paule, Adolf mu se znao suprotstavljati zbog ?ega je ?esto dobivao batine. Majka Klara je bila vrlo bri?na i popustljiva i Adolf ju je jako volio.

Postoje također izvori koji upu?uju da je Adolf Hitler dijelom ?idov ?to je obilno kori?teno u propagandi politi?kih protivnika, a prije pogubljenja je isto tvrdio i njegov suradnik Hans Frank . Navodno je Hitlerova baka, majka njegovog oca Maria Schicklgruber , za?ela dijete dok je bila slu?kinja u jednoj ?idovskoj obitelji u Grazu . Ove tvrdnje pobijaju povjesni?ari Werner Maser i Ian Kershaw jer su ?idovi bili protjerani iz Graza u 15. stolje?u te nisu imali pravo ?ivjeti u Grazu za vrijeme kada je Maria Schicklgruber navodno radila kao slu?kinja u tom gradu. ^{[5] [6]}

?kolovanje

U osnovnoj ?koli je bio dobar u?enik, a isticao se i dru?tvu svojih vr?njaka. Godine 1900. nakon zavr?ene osnovne, Alois je odlu?io da mu sin upi?e Realschule i njegovim stopama krene u ?inovni?ku karijeru, iako je ta ideja Adolfu bila potpuno odbojna jer je ?elio postati umjetnik . U srednjoj ?koli nije bio uspje?an: morao je ponavljati prvu godinu, a u kasnijim je i?ao na popravne ispite. Iako je kasnije tvrdio da je jako volio povijest, zemljopis i vjeronauk, i iz tih predmeta je imao prosje?ne ocjene. Do kraja je zbog lo?ih ocjena bio prisiljen prije?i u drugu ?kolu. Hitler opravdava svoj lo? uspjeh ?eljom da tako razljuti oca s kojim se nije slagao; iako je lo?e ocjene imao i nakon o?eve smrti 1903. , u pozadini njegove odbojnosti prema ?koli vjerojatno jest sukob s ocem. Ve?ina profesora tvrdi da se mladi Hitler nije ni po ?emu isticao, ni na pozitivan ni na negativan na?in; neki smatraju da je bio bistar, ali nedovoljno zainteresiran te da je imao problema s autoritetom. Profesor povijesti, Leopold Poetsch, ga je svojim pri?ama o njema?koj povijesti i mitologiji zainteresirao te je od njega upio ideje pangermanskog nacionalizma.

Nakon zavr?etka Realschule 1905. , Hitler nije nastavio s daljnjim ?kolovanjem. Nije pokazivao ni ?elju za bilo kakvim radom, a financijsko stanje obitelji ga nije ni prisiljavalo na to. Umjesto toga, uz potporu svoje popustljive majke, proveo je dvije godine ?ive?i neurednim ?ivotom, ?itaju?i knjige, sviraju?i klavir, slikaju?i i sanjaju?i da ?e jednom postati veliki umjetnik. Ovo razdoblje je opisao kao "najljep?e u ?ivotu". Dru?io se s Augustom Kubizekom , mladi?em koji je dijelio Hitlerove snove i bio vrlo fasciniran njime i njegovim idejama.

?ivot u Be?u

Godne 1907. Hitler je odlu?io upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Be?u . Iste godine mu se razboljela majka te se posvetio brizi za nju; no, jer je imala neizlje?ivi rak , umrla je ?to ga je te?ko pogodilo. Na upisu u Akademiju nije uspio; u?ao je u u?i izbor kandidata, no ispao je u drugom krugu ocjenjivanja. Kasnije je priznao da mu je neuspjeh bio ?ok jer je bio potpuno siguran u sebe. Profesor koji ga je ocjenjivao komentirao je da su mu prikazi građevina vrlo dobri, ?to je mladog Hitlera potaknulo da se zainteresira za arhitekturu . ^[7] Iako tvrdi da je tada odlu?io postati arhitekt, i idu?e godine je poku?ao upisati Akademiju, a tada je ispao ve? u prvom krugu.

Iako nije upisao Akademiju, Hitler se odlu?io preseliti u Be? ; uz mirovinu za siro?ad i financijsku potporu od tetke, mogao je ?ivjeti bez rada. Prijatelj Kubizek mu se također pridru?io kao cimer jer je studirao glazbu. U Be?u je Hitler razgledao kulturne znamenitosti i kovao planove o potrebnim arhitektonskim preinakama grada, Kubizek tvrdi da ga politika nije zanimala. Mnogo je ?itao, a navodno je poku?avao i pisati drame i opere koje nikada ne bi dovr?io; ?esto je i?ao gledati opere , a posebno je volio Wagnera . Kubizek također navodi da se Hitler osje?ao nelagodno u dru?tvu ?ena, iako mu je i homoseksualnost bila odbojna.

Iako je imao dovoljno sredstava za ?ivot, nije ?ivio rasko?no. Soba u kojoj je stanovao s Kubizekom bila je vrlo skromna, obroci su također bili oskudni, a jedini luksuz bila je opera. Iako je polako ostajao bez novca, nije ?elio raditi; sanjao da ?e postati veliki umjetnik. Godine 1908. je po drugi put poku?ao upisati Akademiju i nije uspio; nakon toga je bez pozdrava odselio od Kubizeka. ?ivio je u siroma?nijoj ?etvrti, no brzo je ostao bez novca te je neko vrijeme spavao na otvorenom i gladovao.

Kad je od preminule tetke dobio nasljedstvo preselio je u skromni Dom za samce i ?ivotario slikaju?i razglednice koje je jedan njegov kolega prodavao po kavanama. Hitler je svoje slike nazivao prosje?nima i amaterskima , iako je na njima pristojno zarađivao. U zajedni?koj kantini Doma ?esto se upu?tao u politi?ke razgovore sa sustanarima te se isticao svojim govorni?tvom i u?ivao određeno po?tovanje, iako sam smatra da su ga dr?ali za ?udaka.

Be? je u to doba bio antisemitski nastrojen, atmosferu je podgrijavao i gradona?elnik Karl Lueger svojim o?trim ispadima; utjecajne su bile ideje ekstremnih rasista von Schonerera i Liebenfelsa . Hitler je bio ?estoki nacionalist, a u siroma?noj ?etvrti u kojoj je ?ivio bio je u dodiru s brojnom ?idovskom zajednicom. Ian Kershaw ipak smatra da Hitlerove preuveli?ane tvrdnje iz Mein Kampfa , da je u to vrijeme usvojio svoje radikalne antisemitske stavove, nisu to?ne, odnosno da ga antisemitizam nije zaokupljao i nipo?to nije ?inio sredi?njicu njegovog svjetonazora. Hitler je u to doba osje?ao neprijateljstvo prema socijaldemokratima , a zbog neu?inkovitosti austrougarskog parlamenta iz tog razdoblja je zadr?ao i odbojnost prema parlamentarizmu.

Prvi svjetski rat

Godine 1913. dobio je pravo na preuzimanje o?evog nasljedstva, a istodobno se bojao kazne zbog izbjegavanja regrutacije jer se nije ?elio boriti u habsbur?koj vojsci. Odlu?io je pobje?i u Munchen , no Austrijske vlasti su ga i tamo prona?le. Nakon medicinskog pregleda je progla?en fizi?ki nesposobnim za vojnu slu?bu (tada mu je izmjerena i visina: 174 cm). S vojnom otpusnicom vra?a se u Munchen i ulaskom Njema?kog Carstva u 1. svjetski rat odu?evljeno pristupa Bavarskoj vojsci ve? 2. kolovoza 1914.

Dana 20. listopada je zavr?io obuku i dodijeljen je tzv. Listovu puku s kojim je poslan u Belgiju gdje je 29. listopada sudjelovao u prvoj bitci u kojoj je izginula ve?ina puka. Hitler je u vojsci bio kurir; ^[8] iako to u Mein Kampfu nije spomenuo, sugeriraju?i tako da je bio obi?an vojnik, omalova?avanje njegove slu?be od strane politi?kih neprijatelja je neopravdano: od osam kurira u njegovu puku, troje ih je poginulo, a jedan je ranjen. I sam Hitler se nekoliko puta na?ao u situacijama u kojima je pre?ivio pukom slu?ajno??u. U studenom 1914. je promaknut u ?in kaplara , a u prosincu je dobio ?eljezni kri? II. klase. Do kraja rata Hitler nije vi?e napredovao u ?inovima; Kershaw smatra da je sam Hitler odbijao razgovore o njegovom daljnjem promaknu?u (koje je jedno vrijeme bilo razmatrano iako su neki nadređeni smatrali da mu nedostaju "vje?tine vođe") jer nije ?elio oti?i iz puka u kojem se osje?ao ugodno; drugi povjesni?ari smatraju da je razlog njegovo austrijsko dr?avljanstvo.

Hitlera su suborci smatrali ?udakom. Iako su mu neki zamjerali nekriti?ki odnos prema nadređenim ?asnicima, nije bio posebno nepopularan. Ni tada nije imao posebno bliskih prijatelja, ve?inu vremena je provodio ?itaju?i, nije pio, pu?io, niti posje?ivao javne ku?e (tvrdio je "da nema vremena za ?ene"), svoje du?nosti i rat je shva?ao vrlo ozbiljno.

U kolovozu 1918. je dobio ?eljezni kri? I. klase; kaplari su rijetko primali ovo odlikovanje. Kraj rata Hitler je do?ekao u bolnici gdje se lije?io od kratkoro?nog sljepila koje je zadobio trovanjem bojnim otrovom. ?okiran kapitulacijom carske Njema?ke u studenom 1918, Hitler je ostao u uvjerenju da njema?ka vojska nije bila pora?ena u ratu, nego je, navodno, "izdana" od skupine koju su ?inili ratni profiteri, ?idovi , socijalisti , ?trajka?i i razni nenjema?ki "unutarnji neprijatelji" koji su se uvukli u vladaju?e strukture.

Nacisti?ka stranka

Nakon zavr?etka Prvog svjetskog rata Hitler je ostao u vojnoj slu?bi, koja je sada bila anga?irana u suzbijanju socijalisti?kih pobuna koje su izbijale diljem Njema?ke, uklju?uju?i i Munchen, gdje se Hitler vratio 1919. Hitler je također sudjelovao u obu?avanju u 'nacionalnom razmi?ljanju' koje je vodio "Odjel za obu?avanje i propagandu" (Dept lb/P) bavarske "Reichwehr" skupine, koje je predvodio kapetan Mayer. Cilj ove skupine bilo je stvaranje '?rtvenog jarca' za izbijanje Prvog svjetskog rata te stvaranje krivca za poraz Njema?ke. Krivac je pronađen u 'Internacionalnom ?idovstvu", komunistima i kao i politi?arima svih boja i opredjeljenja.

Zbog svoje inteligencije i govorni?kih sposobnosti, Hitler je bio imenovan "V-Mann"-om "Skupine za prosvjetljavanje" kojem je bio cilj utjecanje na vojnike koji su imale isti svjetonazor, a glavni ?tab je također odredio da infiltrira jednu malu nacionalisti?ki orijentiranu stranku Njema?ku radni?ku stranku u srpnju 1919. Hitler je postao ?lanom Njema?ke radni?ke stranke u rujnu 1919, gdje se upoznao s Deitrichom Eckartom antisemitom i klju?nim ?lanom stranke. ^[9]

Godine 1920. , Hitler je otpu?ten iz vojske te se odmah nakon toga uklju?io u aktivnosti Njema?ke radni?ke stranke. Ubrzo je postao njezin vođa i promijenio joj ime u Njema?ka nacional-socijalisti?ka radni?ka stranka ( Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei , NSDAP), znanu i kao Nacisti?ka stranka . Hitler je ubrzo shvatio da ima dva talenta: govorni?tvo i nadahnjivanje osobne lojalnosti. Njegovi uli?ni govori u kojima je napadao ?idove, socijaliste i liberale, kapitaliste i komuniste, osvojilo je umove privr?enih sljedbenika, od kojih su prvi postali: Rudolf Hess , Hermann Goring , i Ernst Rohm . Jedan od obo?avatelja je bio i njema?ki feldmar?al Erich Ludendorff , kojeg je Hitler odlu?io iskoristiti kao paravan za preuzimanje politi?ke mo?i u Munchenu sredi?tu Bavarske kroz takozvani Hitlerov pu? ili Mar? na Berlin 8. studenog 1923. , kada su nacisti zapo?eli mar? iz jedne pivnice do Bavarskog ministarstva rata s ciljem izbacivanja tada?nje Bavarske vlade koju su sa?injavali desni separatisti, a poslije su namjeravali mar?irati prema Berlinu. ^[10] Kod tog poku?aja bavarska vojska je uspjela brzo raspr?iti naciste i uhititi Hitlera. U ?elji da zadr?i poziciju vođe Hitler je imenovao Alfreda Rosenberga za privremenog vođu.

Na sudu, Hitler je bio optu?en za veleizdaju i u travnju 1924. sud je presudio kaznu od pet godina zatvora, biva zatvoren u Landsbergu . Dok je bio u zatvoreni?tvu Hitler je diktirao knjigu Mein Kampf (Moja borba) svome zamjeniku Rudolf Hessu . ^[11] U prosincu 1924. Hitler sa svojim sljedbenicima biva pu?ten iz zatvora, nakon ?to je bila progla?ena amnestija. Nakon izlaska iz zatvora zapo?inje s dugim naporom da oja?a stranku; 1925. osniva za?titarsku jedinicu Schutzstaffel (SS), elitnu jedinicu obu?enu u crno koju je predvodio Heinrich Himmler jedan od glavnih provoditelja Hitlerovih planova za istrebljenje ?idova i ostalih naroda i rasa tijekom II. svjetskog rata.

Za mnoge Nijemce Hitler je bio izbavitelj dr?ave iz te?ke ekonomske krize koja je harala u to doba, te isto i osoba koja se javno izra?ava za neizvr?avanje obveza Versajskog sporazuma, sporazuma koji je bio nametnut Njema?koj kao pora?enoj strani Prvog svjetskog rata. Njema?ka je nakon Prvog svjetskog rata kroz Versajski sporazum izgubila mnogo: kolonije po svijetu (Afrika, Azija, Pacifik) te teritorij u Europi, trebala je snositi u cijelosti krivicu za izbijanje Prvog svjetskog rata te isplatiti reparacije u vrijednosti od 32 milijarde maraka, izgubiti cijelu ratnu mornaricu, i smanjiti vojne snage na 100.000 vojnika... Uvjeti Versajskog sporazuma bili su te?ki, i Nijemci su ga prezirali. Hitler je to dobro znao, te je iskoristio takve osje?aje i pretvorio ih je u glasove. Isprva, zbog jednostavne retorike oko krivljenja svjetskog ?idovstva nije dobio mnogo glasova, no rafiniranjem svoje politi?ke poruke kombiniranjem antisemitskih ideja s kritiziranjem Weimarskog sistema i stranaka koje su je podr?avale, nacisti su polako po?eli osvajati glasove na izbornim mjestima.

Put do mo?i

Hitlerov klju?ni trenutak je do?ao s Velikom depresijom koja zahvatila Njema?ku 1930. Demokratska vlada, uspostavljena u Njema?koj 1919., takozvana Weimarska Republika nikada nije bila prihva?ena od konzervativnih politi?ara, dok su joj se fa?isti otvoreno protivili. Socijaldemokrati i tradicionalne stranke centra, kao i stranke desnice nisu imale program ni odgovor za Veliku depresiju, jedino su Nacisti imali ne?to ?to se moglo nazvati programom te su na izborima u rujnu 1930. dobili 18% glasova ili 107 mjesta u Reichstagu (njema?kom parlamentu) i tako su postali druga stranka po veli?ini.

Ve?ina glasova za naciste do?la je od njema?kih seljaka, vojnih veterana i srednjeg sloja, to jest slojeva u njema?kom dru?tvu koji su bili najvi?e pogođeni visokom inflacijom iz 1920-ih te nezaposleno??u koja je vladala tijekom Velike depresije. Urbana radni?ka klasa nije previ?e obra?ala pa?nju na Hitlera i naciste, dok su gradovi kao Berlin te Ruhrska oblast bili izri?ito protiv Hitlera. Izbori iz 1930. bili su katastrofalni za centar-desnu vladu na ?elu s Heinrichom Bruningom , koja sada nije imala ve?inu u parlamentu. U prosincu 1931. godine izbio je skandal s Hitlerovom ne?akinjom Geli Raubal . Pronađena je mrtva u svojoj spava?oj sobi po?iniv?i samoubojstvo iz pi?tolja kojeg je Hitler posjedovao. Hitler je dao svoj stan u Munchenu na kori?tenje svojoj polusestri Angeli i njenoj k?eri Geli 1929. Neki glasovi su bili da je Geli po?inila samoubojstvo zbog ljubavne veze s Hitlerom, ?to nikada nije bilo potvrđeno. Ova tragedija je duboko potresla Hitlera.

Po?to Bruningove mjere za stabilizaciju nisu urodile plodom, vlada je nastojala izbje?i predsjedni?ke izbore 1931. te su s nacistima htjeli stupiti u dogovor za produ?enje mandata predsjednika Paula von Hindenburga kao i njegovog kabineta. Hitler je odbio dogovor te je nastupio u predsjedni?kim izborima protiv Hindenburga, i uspio je biti drugi u prvom kao i u drugom krugu izbora, dobiv?i ne?to vi?e od 35% glasova u drugom krugu u travnju 1932.

Nakon ?to je pobijedio na predsjedni?kim izborima Hindenburg je raspustio vladu i imenovao novu vladu s Franzom von Papenom na ?elu. Papen je odmah najavio izbore za Reichstag za srpanj 1932. Na tim izborima nacisti su dobili 230 mjesta i tako su postali najve?a stranka u Reichstagu. Ve?inu u Reichstagu sa?injavali su nacisti i komunisti, te je sastavljanje bilo kakve vlade u koaliciji s nekom od klasi?nih stranaka bilo nemogu?e. Poslije izglasavanja nepovjerenja Papenovoj vladi koju je podr?avalo 84% zastupnika, najavljeni su novi izbori.

Papen i Katoli?ka stranka centra ( Zentrumspartei ) zapo?eli su pregovore s nacistima za formiranje koalicijske vlade, ali Hitler je postavio te?ke uvjete; zahtijevao je mjesto kancelara te predsjedni?ki dogovor o dobivanju mogu?nosti kori?tenja izvanrednih mjera. Propast dogovora s vladom, kao i ?elja nacista da zadobiju podr?ku radni?ke klase samo je odvratila pojedine njihove pobornike, pa su tako izborima u studenom 1932., nacisti izgubili ne?to glasova i zastupnika u Reichstagu. Ovaj gubitak podr?ke nije uvelike smanjio njihovu mo?, jer su jo? ostali stranka s najvi?e zastupnika u parlamentu. Po?to Papen nije uspio formirati vladu, predsjednik Hindenburg otpu?ta ga i imenuje generala Kurta von Schleichera koji je obe?ao da ?e uspjeti sastaviti ve?insku vladu u pregovorima sa socijaldemokratskim radni?kim strankama kao i s disidentskim nacisti?kom frakcijom predvođenom Gregorom Strasserom .

Papen i Alfred Hugenberg, koji je također bio predsjednik Njema?ke nacionalne narodne stranke (DNVP), stranka koja je prije nacista bila vode?a desna stranka u Njema?koj. Hugenberg je nagovarao Hindenburga da imenuje Hitlera kancelarom u koaliciji s DNVP-om., uvjeravaju?i da ?e DNVP kontrolirati Hitlera. U nemogu?nosti da stvori koalicijsku vladu Schleicher je tra?io od Hindenburga da raspusti Reichstag i opet raspi?e izbore. Hindenburg ga je otpustio i imenovao je Hitlera kancelarom, Papena zamjenikom kancelara, dok je Hugenburg bio imenovan za (blagajnika) ministra ekonomije. Kabinet predsjednika sadr?ao je samo jo? tri predstavnika nacisti?ke stranke: Hitlera, Goringa, i Wilhelma Fricka . Dana 30. sije?nja 1933. , Adolf Hitler je polo?io slu?benu zakletvu za kancelara Reichstaga.

Na izborima u o?ujku 1933., nacisti su dobili 44% glasova, te su u koaliciji s DNVP -om dr?ali ve?inu sjedala u Reichstagu. Dobiv?i tako ve?inu u Reichstagu, koalicija je isklju?ila komuniste iz parlamenta i tako se rije?ila oporbe. Nedugo nakon toga pro?ao je Zakon punomo?i Enabling Act , koji je Hitlera postavio za diktatora, dok je nacisti?ki kabinet imao mo? stvaranja novih zakona bez uplitanja Reichstaga. U Zakonu punomo?i nacisti?ki kabinet mogao je samo potvrditi prijedloge koje je postavio kancelar, a diktatorske su ovlasti trebale iste?i nakon ?etiri godine ili u slu?aju da se uspostavi nova vlada. Ovaj zakon bio je produ?avan bez ikakve debate ili oporbe sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Odmah nakon izglasavanja zakona o punomo?i, nacisti?ki kabinet je izglasao cijeli niz dekreta kroz kojim se zabranio rad stranki, kao i bilo kakve opozicije ili kritike nove vlasti. U samo nekoliko mjeseci nakon imenovanja za kancelara, Hitler je zadobio apsolutnu vlast. U kolovozu 1934. umire predsjednik Paul von Hindenburg , i umjesto raspisivanja izbora za novog predsjednika, Hitlerov kabinet je izglasao zakon o spajanju uloge kancelara i predsjednika. Hitler je sada imao tri funkcije: predsjednika nacisti?ke stranke, kancelara, i predsjednika dr?ave. Ova konsolidacija snaga bila je potvrđena od strane bira?kog tijela sredinom kolovoza 1934.

Nacisti?ki re?im

Osigurav?i apsolutnu politi?ku vlast bez ve?inske podr?ke njema?kog bira?kog tijela, Hitler je htio zadobiti njihovo povjerenje kroz svoje govore, kao i kroz vje?tu medijsku kampanju koju je provodio njegov ?ef propagande Dr. Joseph Goebbels . Goebbels je u suradnji s Hitlerom i Nacisti?kom partijom uspio uvjeriti ve?inu Nijemaca da je Hitler bio spasitelj Njema?ke od ekonomske depresije, komunista, Versajskog ugovora i jarma ?idova.

Gospodarstvo i kultura

?im je zadobio mo?, Hitler je pokrenuo jednu od najve?ih ekonomskih ekspanzija Njema?ke. Pove?ao je industrijsku proizvodnju i pokrenuo je velike građevinske pothvate: izgradnju auto cesta (Autobahn), ?eljeznica, akumulacijskih jezera, stanova... Kroz ovu ekspanziju ostvario je gotovo potpunu zaposlenost, i pro?irio je ekonomsku i industrijsku bazu. Kroz propagandu i razne druge programe promovirao je razvoj zdravstva, ?kolstva i obiteljskog ?ivota u kojem mu?karci rade dok ?ene brinu za "ku?u, djecu i odlaske u crkvu".

Hitler je ?elio perfekciju (po nacisti?kim idealima), te je sponzorirao velike arhitektonske projekte, a jedan od njih bile su i ljetne olimpijske igre u Berlinu 1936. One su predstavljene kao reprezentacija Njema?ke vrline. Albert Speer je imao titulu glavnog arhitekta Rajha, a napravljeni su i planovi o preuređenju Berlina (Germania) po uzoru na stari Rim.

Ugnjetavanje

Svoje protivnike, kriti?are kao i ostale nepodobnike Hitler je dr?ao na oku kroz tajnu policiju Gestapo , te kroz elitne paravojne jedinice SA i SS koje su vr?ile teror nad svim koji su se suprotstavljali novom poretku. Mnogi su tako zavr?ili u koncentracijskim logorima, dok su se mnogi iselili uklju?uju?i i polovicu njema?kih ?idova.

U No?i dugih no?eva 29. lipnja ? 30. lipnja 1934. Himmler po naredbi Hitlera ubija Ernsta Rohma glavnog komandanta SA i njegov najbli?i krug suradnika, kao i druge politi?ke protivnike i potencijalne protivnike, kao ?to su bili Gregor Strasser i Kurt von Schleicher . ^[12] Dana 2. kolovoza 1934. predsjednik Hindenburg umire, i Hitler odmah spaja urede kancelara i predsjednika i imenuje sebe vođom ( Fuhrerom ) Njema?ke. Ovim imenovanjem svi pripadnici vojske od sada su davali svoju slu?benu zakletvu Hitleru, a ne Njema?koj i njema?kom narodu. Ovo spajanje ureda predsjednika i kancelara bilo je izglasano u parlamentu nekoliko sati nakon Hindenburgove smrti. Plebiscitom na 19. kolovoza 1934. 89.9% bira?a potvrđuje da se sla?e sa spajanjem dvaju ureda i novim ovlastima Hitlera.

Nacisti?ki kabinet 1935. godine s Nirnber?kima zakonima oduzima ?idovima pravo na njema?ko dr?avljanstvo, te su protjerani sa svih dr?avnih poslova, te bavljenjem bilo kakvim profesionalnim zvanjima i nije im dozvoljeno posjedovanje tvrtki. Na ?idove se obru?ila medijska kampanja mr?nje. Pritisak na njih je stalno ja?ao: 1938. u Kristalnoj no?i Kristallnacht spaljene su sve knjige koje su napisali pisci ?idovskog podrijetla. Pod ovim pritiscima između studenog 1938. i rujna 1939. iz Njema?ke bje?i vi?e od 180.000 ?idova, dok je sva imovina koja je ostala iza njih nacionalizirana. Od 1941. donesen je zakon gdje su svi ?idovi bili primorani nositi ?utu Davidovu zvijezdu kada se nalaze na javnim mjestima.

Ponovno naoru?anje i nova udru?ivanja

U o?ujku 1935. Hitler je prekr?io Versajski ugovor, nakon ?to je ponovno uveo regrutaciju te po?eo naoru?avati Njema?ku. Stvorio je novu ratnu mornaricu ( Kriegsmarine ) i vojno zrakoplovstvo ( Luftwaffe ). Regrutiranje velikog broja mu?karaca i ?ena u vojne jedinice smanjilo je nezaposlenost no isto tako je izobli?ilo ekonomiju Njema?ke.

Godinu dana poslije, u o?ujku 1936. Hitler je ponovno prekr?io Versajski ugovor, reokupirav?i demilitariziranu zonu Porajnje ( Rhineland ). Kad je Hitler vidio da nikakav vojni odgovor nije uslijedio od Britanije i Francuske , njemu je to dalo hrabrosti u novim pothvatima. U srpnju 1936. izbija ?panjolski građanski rat , i Hitler ?alje svoje vojne snage u pomo? pu?istu generalu Franciscu Francu pri zauzimanju vlasti. Francisco Franco je poveo pu? protiv koalicije lijevih stranaka Frente Popular koji su pobijedili na izborima. ?panjolska je postala probni poligon za njema?ku vojsku i avijaciju, gdje su se isprobavala nova oru?ja kao i upotreba novih vojnih doktrina.

Između Njema?ke i Italije progla?eno je savezni?tvo ? nazvana Osovina. Ovo savezni?tvo je proklamirao Galeazzo Ciano 25. listopada 1936., koja je kasnije pro?irena priklju?ivanjem Japana , Mađarske , Rumunjske i Bugarske . Ovo kolektivno savezni?tvo zvalo se Sile osovine .

Holokaust

Između 1942. i 1945., SS s kolaboracionisti?kim vladama i regrutima u zemljama pod njema?kom okupacijom su sistematski ubili vi?e od pet milijuna (vidi: Holokaust ? broj ?idovskih ?rtava ) ?idova u koncentracijskim kampovima, ili kroz robovski rad, izgladnjivanjem, masovnim strijeljanjima, bole??u. ^{[13] [14]} Osim ?idova u ovo sistematsko ubijanje također su bili uklju?eni i sljede?i: komunisti , homoseksualci , Romi , hendikepirane osobe, mentalno zaostale osobe, psihi?ki bolesne osobe, sovjetski ratni zarobljenici, pripadnici vjere Jehovinih svjedoka, poljski intelektualci, protivnici nacisti?kog re?ima, katoli?ki i protestantski sve?enici i redovnici, vođe radni?kih sindikata i mnogi drugi. Ova eliminacija nepo?eljnih od strane nacista naziva se Holokaust .

U ovom istrebljenju (genocidu) glavnu ulogu igrao je Himmler, dok su ostale nacisti?ke glave?ine s Hitlerom podr?avali tzv. ≫ kona?no rje?enje ?idovskog pitanja ≪, tj. masovno istrebljenje ?idova kori?tenjem otrovnog plina . Ova odluka je pala negdje u jeseni 1941, a kasnije se referira i spominje pod nazivom "Zavr?na solucija ?idovskog pitanja". Da bi se uspostavila bolja koordinacija između raznih dr?avnih tijela organizirala se konferencija u blizini Berlina koja je nazvana Konferencija u Wannseeu , koja je odr?ana 20. sije?nja 1942. na kojoj je sudjelovalo petnaest glavnih nacisti?kih slu?benika. Konferenciju su predvodili Reinhard Heydrich i Adolf Eichmann . Zabilje?ke i dokumentacija s ove konferencije su najbolje dokazali da je Holokaust bio planiran s vrha. Nekoliko tjedana poslije 22. velja?e 1942. Hitler je izjavio svojim najbli?im suradnicima, ?to je zabilje?eno: "...zdravlje nacije povratit ?emo kad se rije?imo ?idova".

Drugi svjetski rat

Po?etni potezi

Pritiskom na svoju rodnu Austriju Hitler ju je 12. o?ujka 1938. prisilio na ujedinjenje s Njema?kom ( Anschluss ) kada je napravio trijumfalni ulazak u Be?. Nedugo poslije poja?ao je krizu u Sudetima (podru?je tada?nje ?ehoslova?ke u kojem su ve?ina ?itelja bili Nijemci). Uskoro zatim kroz Munchenski sporazum u rujnu 1938. kroz pregovore s britanskim premijerom Nevilleom Chamberlainom ^{[15] [16]} uspijeva dobiti Sudete i tako je bio sprije?en rat, ^[17] no time su se samo pove?ali Hitlerovi apetiti, i jo? k tome ameri?ki Time proglasio je Hitlera ?ovjekom godine (1938.).

Nakon nepunih godinu dana Hitler je naredio njema?koj vojsci da uđe u Prag 10. o?ujka 1939. , i kod ovog poteza Britanija i Francuska su izgubili strpljenje te su odbili udovoljiti Hitlerovom zahtjevu za pripajanje dijela teritorija Poljske koje je Njema?ka izgubila Versajskim ugovorom . Po?to zapadne sile nisu uspjele sklopiti dogovor o savezni?tvu sa Sovjetskim savezom propala je ?ansa za napad, i Hitler je uspio napraviti tajni pakt o nenapadanju ( MPakt Ribbentrop-Molotov ) 23. kolovoza 1939. sa Staljinom . Osam dana poslije 1. rujna 1939. Njema?ka napada Poljsku , dok Britanija i Francuska objavljuju rat Njema?koj ispunjavaju?i ugovor s Poljskom na Hitlerovo veliko iznenađenje.

Nakon ?to je Poljska osvojena krajem rujna 1939., Hitler je nastavio izgrađivati svoju vojsku tijekom rata koji se kolokvijalno zvao " Sitzkrieg " ili sjede?i rat, no ova faza je zavr?ila u o?ujku 1940., napadom na Dansku i Norve?ku. U svibnju 1940., Hitler je zapovjedio napad na Francusku, prilikom ?ega su bile osvojene Belgija i Nizozemska . Francuska je kapitulirala 22. lipnja 1940. Ovi brzi uspjesi su ohrabrili njema?ke saveznike, posebno Italiju, koja se priklju?ila u rat u svibnju 1940.

Britanske jedinice povukle su se na sjevernu obalu Francuske kod Dunkirka, i poslije na Britansko oto?je s ostacima francuskih vojnih jedinica. Hitler odmah zapo?inje s opsadom Britanije u Bitci za Britaniju koja je trajala sve do svibnja 1941. Kroz 1941. Hitler osvaja Jugoslaviju i Gr?ku. Isto?na Europa i Balkan nalaze se u okupaciji ili u savezni?tvu s Hitlerom. Kada je osigurao pola Europe, Hitler ambicije nakon neuspjele opsade Velike Britanije usmjerava na istok te je 22. lipnja 1941. Hitler napao SSSR s 3 milijuna njema?kih vojnika, prekr?iv?i tako pakt o nenapadanju koji je bio sklopljen dvije godine ranije. U invaziji na SSSR, koja je nazvana Operacija Barbarossa , Hitlerove snage su u munjevitom napadu uspjeli osvojiti veliki dio europskog dijela SSSR-a i desetkovati Crvenu armiju. Njema?ke snage su uspjele prodrijeti do Moskve, ali su u prosincu 1941. bili odbijeni i primorani na povla?enje zbog jake zime, neopremljenosti za zimske uvjete, a i zbog ?estokog otpora sovjetskih snaga. Operacija Barbarossa je propala u svojoj namjeri da osvoji Moskvu i da ostvari brzu pobjedu nad Crvenom armijom.

Put do poraza

U Bitci za Staljingrad njema?ka vojska je pretrpjela prvi ozbiljni poraz u ratu, dok je u sjevernoj Africi Britanija porazila njema?ke snage u bitci kod El Alameina slomiv?i Hitlerove planove da osvoji Sueski kanal i Srednji Istok. Ovi porazi napravili su preokret u Drugom svjetskom ratu, jer su poslije njih Hitlerovi vojni potezi postali erati?ni, dok je svakim danom njema?ka vojna sila i ekonomija slabila. Hitlerovo zdravlje je postalo sve slabije: lijeva ruka mu je drhtala, a Hitler je imao te?ko?e kontrolirati je. Biograf Ian Kershaw smatra da je Hitler bolovao od Parkinsonove bolesti . ^[18]

Hitler je objavio rat SAD -u 11. prosinca 1941. zbog pakta s Japanom , i time je stavio Njema?ku protiv koalicije koju su sa?injavale:

• SAD (najve?a industrijska i financijska sila tog vremena)
• Britanska imperija ? najve?a tada?nja zemaljska imperija
• jedna od najmnogoljudnijih nacija svijeta ? Sovjetski Savez.

Nakon iskrcavanja saveznika u Siciliji i na Talijanski poluotok 1943. , Hitlerov saveznik Benito Mussolini je zba?en s vlasti. Na istoku je Crvena armija zapo?ela s potiskivanjem njema?kih snaga s teritorija SSSR-a. Dana 6. lipnja 1944. saveznici se iskrcavaju na obalama sjeverne Francuske, i tako su otvorili zapadni front. Realisti unutar njema?ke vojske uvidjeli su da je poraz neizbje?an, i jedna skupina ?asnika skovala je urotu da se Hitler ubije. Dogovoreno je da se Hitler ubije podmetnutim eksplozivom koji je bio skriven u torbi. Ovu akciju je trebao izvesti Claus von Stauffenberg , postavljanjem bombe u Hitlerovom vojnom ?tabu tzv. Vu?jem gnijezdu 20. srpnja 1944. Bomba je bila razorna no nije uspjela ubiti Hitlera, ?ak niti ga te?ko raniti. Poslije ovog napada Hitler se osvetio svim urotnicima, ubiv?i vi?e od 4000 ljudi i tako je razbio pokret otpora. ^[19]

Poraz i smrt

Krajem 1944., sovjetske vojne snage su istisle zadnje njema?ke jedinice s teritorija kojeg su dr?ali prije 1941. godine, i po?eli su ulaziti u podru?je Centralne Europe, dok su zapadne vojske zapo?injale prodor u Njema?ku. S vojnog gledi?ta Njema?ka je izgubila rat, no Hitler nije dozvolio nikakve mirovne pregovore sa savezni?kom snagama, te su zbog toga njema?ke snage nastavljale borbu. Zadnji mjeseci rata prolaze u po njegovom naređenju vr?enoj medijskoj kampanji o obnovi ?uda dinastije Brandenburg koje ?e spasiti Njema?ku. Bez obzira na tu "nadu" u travnju 1945. kad je Crvena armija do?la na domak granica Berlina , mnogi su Hitlerovi savjetnici predlagali da se Hitler skloni u Bavarsku ili u austrijske planine gdje bi se mogao dulje odr?ati, no Hitler je bio odlu?io ostati i umrijeti u glavnom gradu Reicha. Na ovo odluku je uvelike utjecao Joseph Goebbels ^{[ nedostaje izvor ]} .

Po?to je Crvena armija opkolila kancelariju Reicha ( Reichskanzlei ) u centru grada gdje se Hitler nalazio u jednom od bunkera, smatra se da je Hitler izvr?io samoubojstvo 30. travnja 1945. pi?toljem u glavu. Hitlerovo tijelo kao i tijelo Eve Braun (dugogodi?nje ljubavnice i ?ene koju je o?enio par dana prije smrti), nađeno je spaljeno u vrtu parlamenta. ^{[20] [21] [22]}

Krajem 20. stolje?a otkrilo se da je sovjetska vojska pokupila Hitlerove ostatke ^[23] te da su zadr?ali nekoliko dijelova njegove lubanje. DNK istra?ivanjem ovih ostataka s osobama s bli?im porodi?nim vezama, dalo je pozitivnu dijagnozu da su ostaci koji su bili sa?uvani u Moskvi bili zaista od Hitlera. ^[23]

Utjecaj

U svojoj posljednjoj ?elji Hitler je za predsjednika Njema?ke imenovao vice-admirala Karla Donitza , dok je za kancelara imenovao Goebbelsa . Goebbels i cijela njegova obitelj po?inila je samoubojstvo 1. svibnja 1945., dok je 8. svibnja 1945., Njema?ka potpisala bezuvjetnu predaju. Hitlerov "Tisu?ljetni Reich" trajao je samo 12 godina.

Poslije poraza Njema?ke u Drugom svjetskom ratu, Hitler i nacisti?ka stranka u ve?ini zemalja svijeta su poistovje?ivani sa zlom, te su u povijesnim analizama i u popularnoj kulturi Hitler i nacisti na zapadu uniformirano bili prikazivani u negativnom smislu. Ovaj negativni pogled je također prisutan u ve?ine dana?njih Nijemaca. Na primjer, danas je u Njema?koj zabranjeno prodavati ili raspa?avati Mein Kampf , ili pokazivati bilo koje nacisti?ke simbole, a svi neonacisti su pod prismotrom Verfassungsschutz, federalnog ureda za za?titu ustava.

Bez obzira na sve to, u nedavnoj pro?losti mnogo je javnih osoba iskazalo pozitivne ili neutralne ocjene Hitlerove vladavine i nacista; posebno u nekim zemljama Ju?ne Amerike , Islamskog svijeta i nekih dijelova Azije . Na primjer budu?i egipatski predsjednik Anvar el-Sadat napisao je 1953. referat u kojem je pozitivno prikazao Hitlera, ili Bal Thackeray vođa desne Shiv Sena stranke u indijskoj dr?avi Maharashtra 1995. je javno izjavio da je obo?avalac Hitlera. Neki od revizionisti?kih povjesni?ara navode da Hitlerovi poku?aji izvođenja svog naroda iz ekonomske depresije i iz drakonskih mjera Versajskog ugovora i sve ?to je ?inio nije bilo ni?ta druga?ije nego ?to su ?inili neki od drugih vođa kroz povijest ?ovje?anstva, no ve?ina povjesni?ara portretiraju Hitlera kao najogavnijeg vođu u povijesti ?ovje?anstva.

Hitler i njegov odnos prema religiji

Hitler nije tolerirao protivnike niti kriti?are i zatvorio je i ubio mnogo katoli?kih i protestantskih sve?enika i biskupa. Tijekom svog re?ima Hitler i nacisti poku?ali su stvoriti dvije nove religije: jednu koja bi bila zasnovana na principima kr??anstva a druga koja bi bila zasnovana na misticizmu. Prva kr??anska sekta nazvana Njema?ki kr??ani bila je religija u kojoj su ultra nacionalisti poku?ali stvoriti novo kr??anstvo u kojem je Isus Krist bio zamijenjen Hitlerom, ili ga barem proglasiti za novog proroka. U ovoj novoj crkvi samo su Nijemci mogli biti ?lanovi.

Druga religija koja je bila dominantna među nacisti?kim vođama bila je religija koja je bila zasnovana na misticizmu oko prirode i oko njema?kog naroda. Ova vjerovanja bila su sna?na u grupama kao SS i SA. Hitler i nacisti su potpisali konkordat s Rimom, ali kroz svoj re?im Hitler je na svaki mogu?i na?in poku?avao suziti mo? Crkvi, zbog toga ?to je ona imala veliki utjecaj u Njema?koj. Nakon neuspjelog poku?aja atentata na Hitlera 1943. u kojem su sudjelovali ?lanovi ispovjedaju?e crkve (ime jedne protestantske organizacije), Hitler je naredio da se uhite mnogi protestanti , ve?inom luteranski sve?enici.

Tre?a religija koju je Hitler masovno podr?avao bila je islam . Hitler je bio jako blizak s muslimanima i ?esto se ?alio Himmleru da je Njema?ka katoli?ka zemlja, govore?i da je Muhamedova religija izrazito sli?na nacizmu. Jeruzalemski veliki muftija Haj Amin al-Husseini rekao mu je da muslimani i nacisti imaju iste neprijatelje: Englezi, ?idovi i komunisti. ^[24]

Zdravlje

Hitlerovo zdravlje je dugo bilo predmet debate, i po mnogima bilo je sugerirano da je on patio od sljede?ih bolesti: ^[25]

• iritabilnog probavnog trakta
• ko?nih bolesti
• nepravilnih otkucaja srca
• gr?eva u lijevoj strani tijela
• Parkinsonove bolesti
• sifilisa
• ovisnosti o amfetaminima

Hitlerova obitelj

• Eva Braun , ljubavnica koju je o?enio nekoliko dana prije smrti
• Alois Hitler , otac
• Klara Hitler , majka
• Paula Hitler , sestra
• Alois Hitler, Jr. , polubrat
• Bridget Dowling , ?urjakinja
• William Patrick Hitler , ne?ak
• Angela Hitler Raubal, polusestra
• Geli Raubal , ne?akinja (po nekim glasinama je ona bila Hitlerova ljubavnica)
• Maria Schicklgruber , baka
• Johann Georg Hiedler , navodno djed
• Johann von Nepomuk Hiedler , maj?in otac, navodno stric i mo?da pravi Hitlerov djed s o?eve strane

Podrijetlo prezimena "Hitler"

Postoje dvije teorije o podrijetlu prezimena "Hitler":

1. Od njema?ke rije?i Huttler ili sli?no: ?to zna?i "onaj koji ?ivi u kolibi", "pastir"
2. Od slavenskog Hidlar i Hidlarcek ili ne?to sli?no...

Zanimljivosti

• Austrijski in?enjer i amaterski entomolog Oskar Scheibel imenovao je vrstu slijepca Anophthalmus hitleri u Hitlerovu ?ast.

Izvori

Literatura

• William L. Shirer ? Uspon i pad Tre?eg Reicha ( The Rise and Fall of the Third Reich ? 1960. ) hrvatski prijevod Znanje Zagreb 1977.
• Doron Arazi, Adolf Hitler: A Bibliography , Greenwood, 1994, ISBN 0-87736-360-1   nevaljani ISBN
• Alan Bullock , Hitler and Stalin: Parallel Lives , HarperCollins, 1991, ISBN 0-679-72994-1
• Alan Bullock, Hitler: A Study in Tyranny , ISBN 0-06-092020-3
• Joachim Fest , Hitler , Harvest Books, 2002, ISBN 0-15-602754-2
• Brigitte Hamann, Thomas Thornton, Hitler's Vienna , Oxford University Press; New Ed edition, 2000
• Eberhard Jackel, 1981, Hitler's World View: A Blueprint for Power , Cambridge: Harvard University Press.
• Ian Kershaw , Hitler 1889?1936: Hubris , W W Norton, 1999, and Hitler 1937?1945: Nemesis , W W Norton, 2000, ISBN 0-393-32035-9
• Lothar Machtan, The Hidden Hitler (Basic Books, 2001, ISBN 0-465-04308-9 ; English translation by John Brownjohn) See Northeast Middle School Assistant principal.
• Adolf Hitler, 'Mein Kampf' Liberty Bell Publications (February, 2004) ISBN 1-59364-006-4

Vanjske poveznice

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Adolf Hitler

• Extensive site on Adolf Hitler   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 12. listopada 2006. ( Wayback Machine )
• Hitler family genealogy   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 20. velja?e 2005. ( Wayback Machine )
• A detailed chart of Hitler's family tree
• Ancestry of Adolf Hitler: Who was Adolf's grandfather?   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 25. o?ujka 2007. ( Wayback Machine )
• The Straight Dope: Was Hitler part Jewish?   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 7. velja?e 2005. ( Wayback Machine )

v  • r  • u Njema?ki kancelari Njema?ko Carstvo (1871. – 1918.) Otto von Bismarck  ? Leo von Caprivi  ? Princ Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfurst  ? Bernhard von Bulow  ? Theobald von Bethmann Hollweg  ? Georg Michaelis  ? Georg von Hertling  ? Princ Maximilian od Badena Weimarska Republika (1919. – 1933.) Friedrich Ebert  ? Hugo Haase  ? Philipp Scheidemann  ? Gustav Bauer  ? Hermann Muller  ? Konstantin Fehrenbach  ? Joseph Wirth  ? Wilhelm Cuno  ? Gustav Stresemann  ? Wilhelm Marx  ? Hans Luther  ? Wilhelm Marx  ? Hermann Muller  ? Heinrich Bruning  ? Franz von Papen  ? Kurt von Schleicher Tre?i Reich (1933. – 1945.) Adolf Hitler  ? Joseph Goebbels  ? Lutz Graf Schwerin von Krosigk SR Njema?ka (od 1949.) Konrad Adenauer  ? Ludwig Erhard  ? Kurt Georg Kiesinger  ? Willy Brandt  ? Helmut Schmidt  ? Helmut Kohl  ? Gerhard Schroder  ? Angela Merkel  ? Olaf Scholz

v  • r  • u Hitlerov kabinet 30. sije?nja 1933. do 30. travnja 1945. NSDAP Adolf Hitler (Kancelar, Predsjednik) · Konstantin von Neurath (nezavisan → NSDAP) · Joachim von Ribbentrop · Wilhelm Frick · Heinrich Himmler · Kurt Schmitt · Hermann Goring · Walther Funk · Franz Seldte (DVP → NSDAP) · Franz Schlegelberger · Otto Georg Thierack · Julius Heinrich Dorpmuller · Wilhelm Ohnesorge · R. Walther Darre · Herbert Backe · Joseph Goebbels · Bernhard Rust · Fritz Todt · Albert Speer · Alfred Rosenberg · Hanns Kerrl · Hermann Muhs · Hans Lammers · Martin Bormann · Karl Hermann Frank · Rudolf Heß · Ernst Rohm DNVP Alfred Hugenberg · Franz Gurtner Nezavisni Franz von Papen · Freiherr von Eltz-Rubenach · Wilhelm Keitel · Werner von Blomberg · Lutz Graf Schwerin von Krosigk · Hjalmar Schacht · Otto Meißner